Broj: Pž-4450/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u ime Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Mirne Maržić, suca izvjestitelja i Marine Veljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. R., R., K. , kojeg zastupaju punomoćnice J. P. i D. K., odvjetnice u R., D. , protiv tuženika G. P. p.o. u stečaju R., A. M. , kojeg zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1727/09-12 od 6. svibnja 2010., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2014.

 

p r e s u d i o   j e

 

            I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1727/09-12 od 6. svibnja 2010. te se sudi:

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj G. R. vlasnik stana koji se nalazi u prizemlju zgrade u R.,  ulaz , stan br. , koji se sastoji od vjetrobrana, hodnika, kuhinje s blagovaonom, dnevnog boravka, sobe, kupaone, lođe, ukupne površine 56,19 m2 te pripadajuće drvarnice u prizemlju, kao posebnog dijela nekretnine pod oznakom k.č.br. … stambena zgrada površine 2.941 m2 , upisane u zk.ul.br… , k.o. H., s kojim posebnim dijelom je neodvojivo povezano 1/10 suvlasničkog dijela (odgovarajući suvlasnički dio) te nekretnine.

            Ovlašćuje se tužitelj G. R. na temelju ove presude provesti uknjižbu prava vlasništva na posebnom dijelu nekretnine - stanu koji se nalazi u prizemlju zgrade u R., Ć. 10, ulaz , stan broj 2, koji se sastoji od vjetrobrana, hodnika, kuhinje s blagovaonom, dnevnog boravka, sobe, kupaone, lođe u ukupnoj površini od 56,19 m2 te pripadajuće drvarnice u prizemlju zajedno sa 1/10 suvlasničkog dijela (odgovarajući suvlasnički dio) nekretnine pod oznakom k.č.br…. - stambena zgrada i dvorište površine 2.941 m2 , upisane u zk.ul.br.... , k.o. H., s imena tuženika G. poduzeće P. p.o. u stečaju, Rijeka, kao pravnog slijednika knjiženog D.V. - K.  G.P. R., na ime i u korist tužitelja.“

 

2. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 10.407,50 kn (desettisućačetristosedam kuna i pedeset lipa) kao neosnovan.

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 11.531,25 kn (jedanaesttisućapetstotridesetjedna kuna i dvadesetpet lipa) u roku od osam dana.

 

Obrazloženje

 

            Pobijanom presudom je presuđeno:

„ I. Utvrđuje se da je tužitelj GRAD RIJEKA vlasnik stana koji se nalazi u prizemlju zgrade u Rijeci, Ć. ulaz.., stan br., koji se sastoji od vjetrobrana, hodnika, kuhinje s blagovaonom, dnevnog boravka, sobe, kupaone, lođe, ukupne površine 56,19 m2 te pripadajuće drvarnice u prizemlju, kao posebnog dijela nekretnine pod oznakom k.č.br.... stambena zgrada površine 2.941 m2 , upisane u zk.ul.br.... , k.o. H., s kojim posebnim dijelom je neodvojivo povezano 1/10 suvlasničkog dijela (odgovarajući suvlasnički dio) te nekretnine.

            Ovlašćuje se tužitelj GRAD RIJEKA na temelju ove presude provesti uknjižbu prava vlasništva  na posebnom dijelu nekretnine - stanu koji se nalazi u prizemlju zgrade u Rijeci, Ćićarijska 10, ulaz D1, stan broj 2, koji se sastoji od vjetrobrana, hodnika, kuhinje s blagovaonom, dnevnog boravka, sobe, kupaone, lođe u ukupnoj površini od  56,19 m2 te pripadajuće drvarnice u prizemlju zajedno sa 1/10 suvlasničkog dijela (odgovarajući suvlasnički dio) nekretnine pod oznakom k.č.br.... - stambena zgrada i dvorište površine 2.941 m2 , upisane u zk.ul.br.... , k.o. H., s imena tuženika G. poduzeće P. p.o. u stečaju, Rijeka, kao pravnog slijednika knjiženog D. V. - K. G.. P. R., na ime i u korist tužitelja.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 10.407,50 kn u roku od 8 dana.“

 

Prema obrazloženju pobijane presude nesporno je da je na nekretnini na kojoj tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva upisano društveno vlasništvo i kao korisnik G.P. R., čiji je tuženik pravni sljednik, da upisani nositelj prava korištenja nije uvrstio predmetnu nekretninu u temeljni kapital prilikom pretvorbe, dok je sporno je li tužitelj aktivno legitimiran i je li osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, odnosno je li tužitelj stekao prava u odnosu na posebni dio zgrade. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije sud je u postupku ocijenio neosnovanim jer je zaključio da iz dostavljene dokumentacije proizlazi neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja prava na predmetnom stanu od tužitelja. Sud je utvrdio da je predmetni stan uknjižen kao društveno vlasništvo s pravom korištenja upisanim u korist G.P. R., da je kupoprodajnim ugovorom od 29. listopada 1987. G . P. R.  kao prodavatelj prodao predmetni stan RO A. Rijeka kao kupcu, da komunalno društvo A. d.o.o. za prijevoz putnika R. kao sljednik RO A. nije uključilo vrijednost predmetnog stana u vrijednost svog kapitala prilikom pretvorbe u komunalno javno poduzeće u vlasništvu Općine Rijeka, da se stanovi čija vrijednost ne ulazi u društveni kapital poduzeća predaju na gospodarenje fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu, a nakon prestanka rada fondova, prava i obveze preuzele su jedinice lokalne samouprave, u konkretnom slučaju Općina Rijeka , odnosno njezin pravni sljednik Grad Rijeka, dakle da je tužitelj u postupku dokazao da kao sljednik fondova u stambenom i komunalnom gospodarstvu ima sva prava davaoca stana na korištenje, odnosno osobe kojoj je tuženik prodao predmetni stan te dozvolio uknjižbu na istom. Sud je utvrdio da na predmetnom stanu kao posebnom dijelu zgrade tužitelj kao izvanknjižni nositelj prava upravljanja stečenog na temelju prijašnjih propisa, nakon stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, uživa zaštitu kao vlasnik posebnih dijelova nekretnine. Istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije sud je ocijenio neutemeljenim iz razloga što RO A. po zaključenom kupoprodajnom ugovoru nije knjižio svoje pravo, već je upis ostao u korist tuženika kao knjižnog nositelja prava, a tužbenim se zahtjevom traži izdavanje ovlasti za provođenje upisa u zemljišnu knjigu koji su prema odredbi čl. 40. Zakona o zemljišnim knjigama dopušteni samo protiv osobe koja je upisana kao vlasnik zemljišta ili nositelj prava glede kojega se upis zahtijeva. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st . 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.

 

            Protiv te presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali iz svih žalbenih razloga. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno predlaže preinačiti pobijanu presudu, odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tužitelja na plaćanje troška. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 3.843,75 kn.

 

            Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

            Žalba je osnovana.

 

Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st . 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st . 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Presudu je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo preinačiti. 

 

Predmet spora je tužiteljev zahtjev na utvrđenje da je tužitelj vlasnik naprijed navedenog stana zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine i ovlaštenje tužitelju na temelju te presude provesti uknjižbu prava vlasništva s imena tuženika G. poduzeće P. p.o. u stečaju Rijeka, kao pravnog sljednika uknjiženog društvenog vlasništva – korisnik G.P. R. na ime i u korist tužitelja.

 

U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

 

- da je predmetni stan uknjižen kao društveno vlasništvo s pravom korištenja upisanim u korist G.P. R.,

- da je tuženik pravni sljednik upisanog korisnika G.P. R.,

- da je kupoprodajnim ugovorom broj 102/87 od 29. listopada 1987. G . P. R.  kao prodavatelj prodao predmetni stan RO A. Rijeka kao kupcu, a člankom 10. citiranog Ugovora prodavatelj je kupcu izdao i tabularnu ispravu na temelju koje je kupca ovlastio da izvrši upis prava vlasništva na predmetnom stanu na svoje ime,

- da komunalno društvo A. d.o.o. za prijevoz putnika R., nije uključilo vrijednost predmetnog stana u vrijednost svog kapitala prilikom pretvorbe u komunalno javno poduzeće u vlasništvu Općine Rijeka prema odredbama Zakona o pretvorbi i organiziranju poduzeća u komunalnim djelatnostima i djelatnostima uređenja naselja i prostora, prijevoza putnika u gradskom i prigradskom prometu i djelatnosti uređenja i održavanja tržnica na malo („ Narodne novine “ broj 91/92),

- da je tužitelj, kao pravni sljednik Općine Rijeka, nakon pretvorbe društvenog poduzeća A. p.o. nastavio upravljati predmetnim stanom, odnosno da je preuzeo prava i obveze po prestanku rada fondova u stambenom i komunalnom gospodarstvu kojima su predani na gospodarenje stanovi čija vrijednost nije ušla u društveni kapital poduzeća.

 

Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj dokazao neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja, odnosno da na predmetnom stanu kao posebnom dijelu zgrade tužitelj kao izvanknjižni nositelj prava upravljanja stečenog na temelju prijašnjih propisa, nakon stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („ Narodne novine “ broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09; dalje: ZVDSP), uživa zaštitu kao vlasnik posebnih dijelova nekretnine, sukladno odredbi čl. 363. st . 2. i 364. st . 6. ZVDSP-a.

 

Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 363. st . 2. i 364. st . 6. ZVDSP-a, jer se te odredbe, prema čl. 390. st . 1. ZVDSP-a, ne odnose na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, već će se prema stavku 2. istog članka, pretvorba prava upravljanja, korištenja i raspolaganja urediti posebnim zakonom.

 

Odredbom čl. 47. st . 2. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („ Narodne novine “ broj 19/91, 83/92, 84/92, 94/93, 2/94, 9/95, 21/96 i 118/99; dalje: ZPDP) propisano je da se stanovi čija vrijednost ne ulazi u društveni kapital poduzeća predaju na gospodarenje fondovima u stambeno-komunalnom gospodarstvu. Dok se na temelju posebnog propisa ne riješe vlasničkopravni odnosi glede tih stanova, fondovi imaju sva prava davaoca stana na korištenje s time da ih ne mogu otuđiti.

 

Prema čl. 1. Zakona o fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu („ Narodne novine “ broj 53/90 i 76/93) 31. prosinca 1990. prestale su djelovati bivše samoupravne interesne zajednice u stambenoj i komunalnoj djelatnosti, te su nastavile s radom kao Fondovi u stambenom i komunalnom gospodarstvu.

 

Odredbom čl. 32. st . 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („ Narodne novine “ broj 36/95; dalje: ZKG) propisano je da Fondovi u stambenom i komunalnom gospodarstvu u dijelu koji se odnosi na komunalno gospodarstvo prestaju s radom u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu tog Zakona. Dakle, u dijelu djelatnosti koja se po tom zakonu ne smatra komunalnom, Fondovi su i nadalje egzistirali.

 

Člankom 32. st . 2. i 3. ZKG-a rješava pitanje imovine prava i obveza fondova u dijelu kojim su prestali postojati. Stavkom 2. određeno je da će danom prestanka rada fondova jedinice lokalne samouprave preuzeti nekretnine, pokretnine, financijska sredstva te prava i obveze fondova. Stavkom 3. određeno je da sporove koji mogu nastati u provedbi stavka 2. ovoga članka rješavaju sporazumno jedinice lokalne samouprave. U slučaju izostanka sporazumnog rješenja odluku će donijeti arbitraža koja se sastoji od predstavnika ministarstva nadležnog za poslove komunalnog gospodarstva, županije i jedinice lokalne samouprave.

 

Prema čl. 386. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („ Narodne novine “ broj 91/96) Fondovi u stambenom gospodarstvu prestali su radom u roku od 12 mjeseci od stupanja na snagu tog Zakona.

 

Na temelju Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Vlada Republike Hrvatske donijela je Uredbu o prestanku rada Fondova u stambenom gospodarstvu („ Narodne novine “ broj 64/97; dalje: Uredba). Člankom 3. st . 1. Uredbe određeno je da jedinice lokalne samouprave i Grad Zagreb, na području kojih je Fond upravljao stambenim zgradama, danom prestanka rada Fonda preuzimaju nekretnine toga Fonda, koje se nalaze na njihovom području i preuzimaju prava i obveze u vezi s tim nekretninama.

 

Slijedom navedenih propisa ne proizlazi da su stanovi koje su društvena poduzeća izuzela iz pretvorbe i koji nisu bili otkupljeni prema Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („ Narodne novine “ broj 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 4/94, 44/94, 47/94, 58/95, 11/96, 11/97, 68/98, 96/99, 120/00 i 78/02) postali vlasništvo jedinica lokalne samouprave. Ovo iz razloga što je u čl. 47. st . 2. ZPDP-a bilo određeno da će se posebnim propisom riješiti vlasničkopravni status takvih stanova, a čl. 3. st . 1. Uredbe i čl. 32. st . 2. ZKG-a kao pravni sljednici fonda, jedinice lokalne samouprave imale su prava i obveze koje su imali fondovi. U konkretnom slučaju je i utvrđeno da je tužitelj odlukom od 14. veljače 2001. priznao G. S. pravni položaj zaštićenog najmoprimca na predmetnom stanu i da je u svezi toga između tužitelja i G. S. zaključen ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 28. veljače 2001. Međutim, to što su jedinice lokalne samouprave davale predmetni stan u najam, ili su bile pasivno legitimirane u parnici glede prava i obveza u vezi s nekretninama koje se preuzele, a kojima su ranije upravljali fondovi u stambenom gospodarstvu (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-403/01-2 od 15. rujna 2004.), ili to što su prema čl. 5. st . 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, općine i gradovi imali ovlast, pored svojih stanova, prodavati i stanove koji su predani na gospodarenje fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu, ne znači da su stekle vlasništvo tih stanova. Naime, prestankom rada fondova u stambenom i komunalnom gospodarstvu jedinice lokalne samouprave preuzele su stanove koje se nalaze na njihovom području, preuzimajući prava i obveze u vezi s tim stanova, ali nisu stekle vlasništvo tih stanova, već su samo na temelju zakona izvršavale prava i obveze iz prava vlasništva, dok se ne riješi vlasničkopravni status takvih stanova.

 

S tim u vezi treba napomenuti da je u čl. 47. Zakona o privatizaciji („ Narodne novine ”, broj 21/96, 71/97 i 73/00) bilo propisano da se dionice, udjeli, stvari i prava koji nisu procijenjeni u vrijednosti društvenog kapitala pravne osobe na temelju Zakona o pretvorbi, prenose Hrvatskom fondu za privatizaciju (dalje HFP), ako ne postoje razlozi za obnovu postupka, odnosno ako prijenos ne utječe na postojeću tehnološku cjelinu. Stupanjem na snagu Zakona o upravljanju državnom imovinom („ Narodne novine “ broj 145/10) prestao je važiti Zakon o privatizaciji, dok je prema odredbi čl. 58. tog Zakona HFP prestao s radom 31. ožujka 2011., a osnovana Agencija za upravljanje državnom imovinom preuzela je imovinu HFP-a, ali ne i nekretnine u vlasništvu HFP-a jer su one postale vlasništvo Republike Hrvatske. U čl. 49. st . 1., 2. i 3. Zakona o upravljanju državnom imovinom („ Narodne novine “ broj 145/10 i 70/12) određena je tzv. neprocijenjena imovina, koju, između ostalih, čine i stanovi koji nisu procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe, odnosno koji nisu uneseni u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije, a na kojoj su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća, u pogledu kojih imovinskopravni odnosi nisu uređeni posebnim propisom, kao i stanovi koje su društvena poduzeća u postupku pretvorbe prenijela fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu, a koji nisu prodani nositeljima stanarskog prava na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Ovi stanovi su zakonom utvrđeni kao imovina čiji je vlasnik Republika Hrvatska. Identične odredbe u čl. 65. st . 1., 2. i 3. sadrži Zakon o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske („ Narodne novine “ broj 94/13), stupanjem na snagu kojeg je prestao važiti Zakon o upravljanju državnom imovinom („ Narodne novine “ broj 145/10 i 70/12).

           

            Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 373. t. 3. Zakona o parničnom postupku, presuđeno je kao u izreci.

 

Na temelju odredbe čl. 166. st . 2. Zakona o parničnom postupku odlučeno je o troškovima cijelog postupka uz primjenu odredbe čl. 154. st . 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Naime, s obzirom na vrijednost predmeta spora koja je naznačena u tužbi (101.000,00 kn) na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („ Narodne novine “ broj 148/09) tuženiku su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku, i to za sastavljanje odgovora na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 8. t. 1.), zastupanje na ročištu od 4. ožujka 2010. u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 9. t. 2.), zastupanje na ročištu od 21. travnja 2010. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9. t. 1.) i sastavljanje žalbe u iznosu od 3.125,00 kn (Tbr. 10. t. 1.), uvećano za PDV 23%, što ukupno iznosi 11.531,25 kn. Stoga je odlučeno kao u izreci.

 

U Zagrebu, 28. svibnja 2014.