Broj: Gž-260/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

          Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Sanje Prosenice, kao predsjednice vijeća, Marina Grbića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine TA., kao članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice T.S., OIB: xxx, iz S.zastupana po punomoćniku B. V., odvjetniku iz S., protiv tuženice M. M. Š.iz Z.,  zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu G. i N. iz Z., te po tužbi glavnog miješanja tužitelja N. Š., OIB: xxx, iz S, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu K. i partneri iz Z. protiv tuženica: 1. T.S. i 2. M. M. Š., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbama tužiteljice i 1. tuženice T.S. te 2. tuženice M. M. Š.protiv presude Općinskog suda u Zadru od 25. studenog 2013. godine poslovni broj P-3020/09, u sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 2014. godine,  

 

p r e s u d i o   j e

  

Odbijaju se žalbe kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru od 25. studenog 2013. godine poslovni broj P-3020/09, s time da se odbijaju i zahtjevi žaliteljica za naknadom troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

            Uvodno označenom presudom suđeno je kako slijedi:

            „ I.- Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice T. S. protiv tuženice M. M. Š., koji glasi:

            1. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica nekretnina označenih kako slijedi:

- dio čest. zem. 2530/4, z.u. 170, k.o. S. i to u površini od 230 m2, na skici sudskog očevida od dana 26. rujna 2012. godine, koja je sastavni dio ove presude, označen kao lik C-D-E-K-C označen žutom bojom, što u naravi predstavlja dio kuće s okućnicom,

- dio čest. zem. 2505/1, z.u. 977 k.o. S. i to u površini od 219 m2, na skici sudskog očevida od dana 26. rujna 2012. godine, koja je sastavni dio ove presude, označena kao lik K-E-F-J-K označen žutom bojom, što u naravi predstavlja dio kuće s okućnicom,

- dio čest. zem. 2504/1 z.u. 170 k.o. S. i to u površini od 129 m2, na skici sudskog očevida od dana 26. rujna 2012. godine, koja je sastavni dio ove presude, označen kao lik J-F-G-H-J označen žutom bojom, što u naravi predstavlja dio okućnice, a sve prema skici sudskog očevida održanog dana 26. rujna 2012. godine, sačinjenu po stalnom sudskom vještaku za geodeziju T. Ć., geodetu, koja je skica sastavni dio ove presude, i to baš za cijelo, pa se tužiteljica ovlašćuje da na temelju ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na ime tužiteljice, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tužene.

            2. Nalaže se Općinskom sudu u Zadru, zemljišno-knjižnom odjelu provedba točke 1. ove presude, a sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti.

3.- Dužna je tužena i tužitelj glavnog miješanja naknaditi parnični trošak tužiteljici, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

            II.- Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja po tužbi glavnog miješanja N. Š. protiv tuženica ad/1 T.S. i ad/2 M. M. Š., koji glasi:

            Utvrđuje se da je tužitelj N. S., OIB:xxx, vlasnik nekretnina oznake:

- dio čest. zem. 2530/4 k.o. S. u površini od 230 m2, koji dio je na skici sudskog očevida  od dana 26. rujna 2012. godine izrađenoj od T. Ć. označen slovima C-D-E-K-C i žutom bojom, koja skica je sastavni dio presude,

- dio čest. zem. 2505/1 k.o. S. u površini od 219 m2 koji dio je na skici sudskog očevida od dana 26. rujna 2012. godine izrađenoj od T. Ć. označeno slovima K-E-F-J-K i žutom bojom, koja skica je sastavni dio presude,

- dio čest. zem. 2504/1 k.o. S. u površni od 129 m2 koji dio je na skici sudskog očevida od dana 26. rujna 2012. godine izrađenoj od T. Ć. označeno slovima J-F-G-H-J i žutom bojom, koja skica je sastavni dio  presude,

što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti ishodi parcelaciju označenih dijelova nekretnina i to:

- dio čest. zem. 2530/4 k.o. S. u površini od 230 m2, koji dio je na skici sudskog očevida od dana 26. rujna 2012. godine izrađenoj od T. Ć. označen slovima C-D-E-K-C i žutom bojom i formiranje posebne katastarske čestice od tog dijela čest. zem. 2530/4 k.o. S.,

- dio čest. zem. 2505/1 k.o. S. u površini od 219 m2 koji dio je na skici sudskog očevida od dana 26. rujna 2012. godine izrađenoj od T. Ć. označeno slovima K-E-F-J-K i žutom bojom i formiranje posebne katastarske čestice od tog dijela čest. zem. 2505/1 k.o. S.,

- dio čest. zem. 2504/1 k.o. S. u površni od 129 m2 koji dio je na skici sudskog očevida od dana 26. rujna 2012., godine izrađenoj od T. Ć. označeno slovima J-F-G-H-J i žutom bojom i formiranje posebne katastarske čestice od tog dijela čest. zem. 2504/1 k.o. S.,

te uknjižbu prava vlasništva na tako formiranim nekretninama u korist tužitelja uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

            III.- Utvrđuje se da je tužitelj N. S., OIB:xxx, vlasnik u suvlasničkom udjelu od 1/3 dijela koje vlasništvo je stekao nasljeđivanjem te se utvrđuje da je diobom stekao valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva u udjelu od 2/3 dijela nekretnina oznake:

- dio čest. zem. 2530/4 k.o. S. u površini od 230 m2, koji dio je na skici sudskog očevida od dana 26. rujna 2012. godine izrađenoj od T. Ć. označen slovima C-D-E-K-C i žutom bojom, koja skica je sastavni dio presude,

- dio čest. zem. 2505/1 k.o. S. u površini od 219 m2 koji dio je na skici sudskog očevida od dana 26. rujna 2012. godine izrađenoj od T. Ć. označeno slovima K-E-F-J-K i žutom bojom, koja skica je sastavni dio presude,

- dio čest. zem. 2504/1 k.o. S. u površni od 129 m2 koji dio je na skici sudskog očevida od dana 26. rujna 2012. godine izrađenoj od T. Ć. označeno slovima J-F-G-H-J i žutom bojom, koja skica je sastavni dio  presude,

što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti ishodi parcelaciju označenih dijelova nekretnina i to:

-dio čest. zem. 2530/4 k.o. S. u površini od 230 m2, koji dio je na skici sudskog očevida od dana 26. rujna 2012. godine izrađenoj od T. Ć. označen slovima C-D-E-K-C i žutom bojom i formiranje posebne katastarske čestice od tog dijela čest. zem. 2530/4 k.o. S.,

-dio čest. zem. 2505/1 k.o. S. u površini od 219 m2 koji dio je na skici sudskog očevida od dana 26. rujna 2012. godine izrađenoj od T. Ć. označeno slovima K-E-F-J-K i žutom bojom i formiranje posebne katastarske čestice od tog dijela čest. zem. 2505/1 k.o. S.,

-dio čest. zem. 2504/1 k.o. S. u površni od 129 m2 koji dio je na skici sudskog očevida od dana 26. rujna 2012. godine izrađenoj od T. Ć. označeno slovima J-F-G-H-J i žutom bojom i formiranje posebne katastarske čestice od tog dijela čest. zem. 2504/1 k.o. S.,

te uknjižbu prava vlasništva na tako formiranim nekretninama u korist tužitelja za cijelo uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

            IV.- Nalaže se tužiteljici T. S. da tuženoj M. M. Š.naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 23.325,00 kuna, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za više zatraženo odbija kao neosnovan zahtjev tužene M. M. Š.za naknadu parničnog troška.

            V.- Nalaže se tuženicima ad/1 T. S. i ad/2 M. M. Š.da tužitelju po tužbi glavnog miješanja N. S. naknade trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 10.743,75 kuna, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za više zatraženo odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja po tužbi glavnog miješanja N. Š. za naknadu parničnog troška.“

Protiv gornje presude žalbu je izjavila tužiteljica i 1. tuženica T. S. zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, prijedlogom da se presuda ukine.

Žali se i 2. tuženica M. M. Š. protiv točke III. i V. izreke zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava također predloživši da se presuda ukine.

            Na žalbe nije odgovoreno.

            Žalbe nisu osnovane.

Ispitujući pobijanu presudu u okvirima istaknutih žalbenih prigovora ovaj sud smatra kako nisu počinjene apsolutno bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11 i 25/13 - dalje ZPP) na koje ovaj sud pazi ex offo po čl.365. st.2. ZPP. Isto tako, nije počinjena ni povreda iz točke 6. na koju upire tužiteljica i 1. tuženica T. S. budući je sud ničim nije onemogućio u raspravljanju pred sudom, međutim, počinjena je povreda iz točke 11. na koju ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti budući pobijana presuda unatoč vrlo širokom obrazloženju uopće nema razloga zašto je prihvaćen eventualni tužbeni zahtjev tužbe glavnog miješanja u odnosu na 2. tuženicu za razliku od razrješenja spora između T. i N. Š. koji nedostatak će morati sanirati ovaj sud na temelju svojih procesnih ovlasti.

Naime, svoju odluku sud prvog stupnja obrazlaže time:

- da je predmet tužbenog zahtjeva tužiteljice T.S. protiv tuženice M. M. Š.utvrđenje da je vlasnica nekretnina i to dijela čest. zem. 2530/4 k.o. S. u površini od 230 m2, koji dio je na skici sudskog očevida od 26. rujna 2012. godine označen kao lik C-D-E-K-C, dijela čest. zem. 2505/1 k.o. S. u površini od 219 m2, koji dio je na skici sudskog očevida od 26. rujna 2012. godine označen kao lik K-E-F-J-K, i dijela čest. zem. 2504/1 k.o. S. i to u površini od 129 m2,  koji dio je na skici sudskog očevida od 26. rujna 2012. godine označen kao lik J-F-G-H-J, te se tužiteljica ovlašćuje da na temelju presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva predmetnih  nekretnina na svoje ime uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženice,

- da je predmet glavnog tužbenog zahtjeva po tužbi glavnog miješanja N. Š. utvrđenje da je vlasnik dijela čest. zem. 2530/4 k.o. S. u površini od 230 m2, koji dio je na skici sudskog očevida od 26. rujna 2012. godine označen slovima C-D-E-K-C, dijela čest. zem. 2505/1 k.o. S. u površini od 219 m2, koji dio je na skici sudskog očevida  od 26. rujna 2012. godine označen slovima K-E-F-J-K, i dijela čest. zem. 2504/1 k.o. S. u površini od 129 m2, koji dio je na skici sudskog očevida od 26. rujna 2012. godine označen slovima J-F-G-H-J, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelj temeljem presude i po njenoj pravomoćnosti ishodi parcelaciju označenih dijelova nekretnina i formiranje posebnih katastarskih čestica od označenih dijelova nekretnina, te uknjižbu prava vlasništva na tako formiranim nekretninama u korist tužitelja po tužbi glavnog miješanja uz istovremenog brisanja toga prava sa imena tuženica, a predmet eventualnog tužbenog zahtjeva po tužbi glavnog miješanja utvrđenje da je tužitelj suvlasnik udjela od 1/3 dijela koje vlasništvo je stekao nasljeđivanjem, te da je diobom stekao valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva u udjelu od 2/3 dijela nekretnina oznake dio čest. zem. 2530/4 k.o. S. u površini od 230 m2, koji dio je na skici sudskog očevida od 26. rujna 2012. godine označen slovima C-D-E-K-C, dio čest. zem. 2505/1 k.o. S. u površini od 219 m2, koji dio je na skici sudskog očevida  od 26. rujna 2012. godine označen slovima K-E-F-J-K, i dio čest. zem. 2504/1 k.o. S. u površini od 129 m2, koji dio je na skici sudskog očevida od 26. rujna 2012. godine označen slovima J-F-G-H-J, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelj temeljem presude i po njenoj pravomoćnosti ishodi parcelaciju označenih dijelova nekretnina i formiranje posebnih katastarskih čestica od označenih dijelova nekretnina, te uknjižbu prava vlasništva na tako formiranim nekretninama u korist tužitelja po tužbi glavnog miješanja za cijelo uz istovremenog brisanja toga prava sa imena tuženica,

- da tužiteljica T. S. svoj tužbeni zahtjev prema tuženoj M. M. Š.temelji na činjenici da je predmetnu nekretninu na Silbi stekla temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog s tuženicom M. M. Š. dana 23. rujna 1975. godine, za koju kupljenu nekretninu je tuženoj u cijelosti isplatila kupoprodajnu cijenu, a tužitelj po tužbi glavnog miješanja da je suglasnošću svojih roditelja pok. A. i pok. P. S. i građenjem postao vlasnik za cijelo predmetne nekretnine na S., odnosno da je predmetnu nekretninu na S. stekao dijelom nasljeđivanjem u udjelu od 1/3 dijela, a u preostalom dijelu od 2/3 dijela diobom poslije smrti roditelja sa svojim bratom P. i sestrom T., čemu se T. S. suprotstavlja na način da navodi da je predmetno zemljište na S. (bez ikakvog objekta) stekla kupnjom od tuženice M. M. Š. s kojom je dana 23. rujna 1975. godine sklopila kupoprodajni ugovor i kojoj je u cijelosti isplatila kupoprodajnu cijenu te da je isključivo ona financirala gradnju predmetne kuće na kupljenom zemljištu, radi financiranja gradnje koje kuće je sklopila ugovor o potrošačkom kreditu i mjeničnoj izjavi dana 22. rujna 1976. godine,

- da se tužbenom zahtjevu tužiteljice T.S. i tužbenom zahtjevu tužitelja po tužbi glavnog miješanja N. Š. tuženica M. M. Š. se suprotstavlja na način da navodi da je predmetne nekretnine navedene u kupoprodajnom ugovoru od 23. rujna 1975. godine od nje kupio pok. A. S., koji je želio da se kao vlasnik kupljenih nekretnina upiše njegova kćerka T. S., da je na kupljenom zemljištu pok. A. S. zajedno sa svojim sinom N. S. neometano od nje sagradio kuću koju su redovito od 1975. godine pa nadalje koristili pok. A. S. i njegova supruga dok su bili živi, a zajedno sa njima i nakon njihove smrti sin N. S., te da zemljište u granicama u kojima ga je obitelj S. po mjernikovim oznakama ogradila i koristila i još uvijek koristi nije njezino zemljište i to već preko 33 godine,

- da u konkretnom slučaju nije sporno da nekretnina pokazana od strane tužitelja po tužbi glavnog miješanja N. Š. na sudskom očevidu od 26. rujna 2012. godine ukupne površine 637 m2, u naravi predstavlja kuću prizemnicu i ograđeno dvorište, te da se ista sastoji od dijela čest. zem. 2530/4 površine 230 m2, koji dio je na skici vještaka mjernika T. Ć. označen likom C-D-E-K-C, od dijela čest. zem. 2505/1 površine 219 m2, koji dio je na skici vještaka mjernika T. Ć. označen likom K-E-F-J-K, od dijela čest. zem. 2504/1 površine 129 m2, koji dio je na skici vještaka mjernika T. Ć. označen likom J-F-G-H-J i od dijela čest. zem. 2535/1 površine 59 m2, koji dio je na skici vještaka mjernika T. Ć. označen likom A-B-C-H-A. Nije sporno da je u zemljišnoj knjizi M. - M. M. Š. upisana kao vlasnik za cijelo nekretnina oznake čest. zem. 2505/1, neplodno, površine 246 m2, čest. zem. 2504/1 neplodno površine 144 m2, i čest. zem. 2530/4 neplodno, površine 263 m2, sve k.o. S., dok je čest. zem. 2535/1, obala, površine 3651 m2, k.o. S. upisana kao vlasništvo općenarodne imovine, a kao organ upravljanja upisan je Mjesni narodni odbor S., što proizlazi iz zk. izvadaka. Nije sporno da je kupoprodajni ugovor od 23. rujna 1975. godine potpisan od strane M. M. Š., kao prodavateljice, te T.S., kao kupca i od strane svjedoka S. D. i V. S., te da je predmet tog kupoprodajnog ugovora bilo zemljište zv. Š. n. ž. u površini od 600 m2 i to prema moru širine 23 metra, a u dubinu od mora prema borovoj šumi 26 metara za kupoprodajnu cijenu od 30.000,00 tadašnjih dinara, što proizlazi iz kupoprodajnog ugovora od 23. rujna 1975. godine. Nije sporno da se u priznanici od 6. rujna 1975. godine od strane tužene M. M. Š.navodi da je dana od 6. rujna 1975. godine primila od T.S. kaparu u iznosu od 1.000,00 USA kao akontaciju za prodani teren na S. u površini od 600 m2, da je navedena priznanica potpisana od strane T.S., M. M. Š.i svjedoka A. S., te da se na dnu priznanice nalazi i napisani dodatak u kojem se od strane M. M. Š.navodi da je dana 23. rujna 1975. godine primila kupoprodajnu cijenu u cijelosti, što proizlazi iz Priznanice od 06. rujna 1975. godine i njegovog dodatka. Nije sporno da su u ostavinskom postupku iza smrti pok. A. S. pred Općinskim sudom u Splitu nasljednici ostavitelja i to supruga P. i djeca N., P. i T. naveli što sve čini ostavinsku imovinu pok. A. S., te su naveli da dokaze o nekretninama u k.o. S. nemaju, ali da je ostavitelj imao jednu česticu zemlje i na toj čestici zemlje stojnu kuću, koje zemljište nije pravno regulirano, te neka se u rješenje unese opisno, što proizlazi iz zapisnika Općinskog suda u Splitu. Nije sporno da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu poslovni broj O-897/98 od 24. listopada 2008. godine iza smrti pok. A. S. njegovim nasljednicima proglašeni sinovi Petar S. i N. S. te kćerka T. S., svatko od njih za 1/3 dijela, te da se u obrazloženju navedenog rješenja navodi da sud nije podijelio ostavinsku imovinu ostavitelja na otoku S. budući da je ta imovina kao izvanknjižna imovina upisana na treće osobe. Nije sporno da je T. S. sa Slovenijalesom sklopila ugovor o potrošačkom kreditu, kojim ugovorom je istoj odobren potrošački kredit u iznosu od 18.240,00 tadašnjih dinara s rokom otplate na 24 mjeseca u mjesečnom iznosu od 760,00 tadašnjih dinara, te da je predmetni kredit otplatila temeljem administrativne zabrane na plaći kod poslodavca poduzeća I. L. L. O. H. L., što proizlazi iz ugovora o potrošačkom kreditu i mjenične izjava od 22. rujna 1976. godine i ispisa kredita od 31. ožujka 1979. godine. Nije sporno da je T. S. u S. kupila za odobreni potrošački kredit u iznosu od 18.240,00 tadašnjih dinara stolariju, sanitarije, olovo, baterije, sifon, brodski pod, konzole, što proizlazi iz računa S. broj 005395 od 22. rujna 1976. godine,  broj 005041, broj 005385 od 20. rujna 1976. godine, broj 362546 od 2. rujna 1976. godine. Nije sporno da su sve režije za predmetnu nekretninu na S. vodile na imenu pok. A. S., nadalje da je isti dana 15. rujna 1980. godine zaključio s Investiciono komercijalnom bankom ugovor o kreditu za stambenu izgradnju kojim ugovorom mu je odobren kredit u iznosu od 60.000 tadašnjih dinara, da računi za građevinski materijal, tovarni listovi i prijevoznice materijala brodom glase na ime pok. A. S., te da je pok. A. S. vodio evidenciju vezano za troškove gradnje kuće na S. i priznanice na ime izvršenih radova od strane trećih osoba, što proizlazi iz pismena i preslike bilježnice,

- da je sporno tko je od prodavateljice M. M. Š.kupio sporno zemljište na S., tko je financirao gradnju sporne kuće prizemnice na kupljenom zemljištu na S., dakle, sporno je da li je predmetna nekretnina na S. u času smrti pok. A. S. bila njegova ostavinska imovina te je sporno da li je između djece pok. A. S. i to njegovih sinova N. i P. i kćerke T. provedena dioba u pogledu nekretnina naslijeđenih iza smrti pok. A. S., radi utvrđenja kojih spornih činjenica je sud saslušao svjedoke i stranke,

- da iz iskaza N. Š. proizlazi da je 1974. godine živio u S. zajedno sa svojim roditeljima, bratom P. i sestrom T., jedne prigode otac je bio u posjeti na S. i vratio se u S. oduševljen sa S., te im je svima kazao da ima jedan lijepi teren na S. od gospođe M. M., nakon nekoliko mjeseci posjetio ih je V. S. koji živi u S., te je rekao ocu da gospođa M. M. prodaje teren na S. što ga je otac gledao, te se je otac u svezi tog terena obratio svima njima u obitelji s pitanjem da li da kupe taj teren i idu na S. napraviti jednu malu kućicu, u koju bi došli prespavati i ribariti, otac je pitao svu djecu hoće li mu biti potpora i uz njega u svezi tog zemljišta, međutim, to zemljište otac je kupio isključio svojim financijskim sredstvima, koji su u većinskom dijelu predstavljali njegovu ušteđevinu, a možda je 1/3 ili 1/4 novca bila posuđena od jednog čovjeka koji je bio pomorac i živio je u njihovoj zgradi u S., dakle, u financiranju kupnje zemljišta djeca nisu sudjelovala. Prodavateljica M. M. im je dopustila da uđu u posjed kupljenog zemljišta i prije potpisa kupoprodajnog ugovora od 23. rujna 1975. godine, već su bili napravili jednu baraku, kopali su temelje i gusternu su napravili, otac je rekao da bi trebalo napisati kupoprodajni ugovor da mogu dalje rješavati stvari, ali pitao se što da radi s obzirom da je bio umirovljenik i već je imao dvije do tri nekretnine u S. i P., majka je rekla da se na kupoprodajni ugovor stavi netko od djece, i upravo je on sam predložio da se na taj ugovor stavi najstarije dijete, dakle, sestra T.. Razlog zbog kojeg je sestra T. napisana kao kupac predmetne nekretnine u kupoprodajnom ugovoru nije bilo zbog dječjeg doplatka kao što je to samoinicijativno napisao odvjetnik N. S. u svom dopisu, već je razlog bio taj što je u doba Jugoslavije postojao taj problem sa imovinom i bio je prisutan jedan strah. Zbog tog dopisa sa odvjetnikom N. S., koji je inače sin od njegovog prijatelja i koji se ponudio da će mu srediti zk. stanje u pogledu predmetne nekretnine, je prekinuo svaki kontakt. Gradnja predmetne kuće započeta je negdje 1974/1975. godine, gradila se je sve do očeve smrti 1992. godine, a nakon očeve smrti on osobno je nastavio održavati kuću i nadograđivati što je potrebno. Dok je otac bio živ gradnju kuće financirao je isključivo otac, a on te brat Petar i sestra T. su pomagali fizički u gradnji kuće i njihovi prijatelji koji su radili besplatno, sudjelovanje djece u financiranju gradnje kuće bilo je u sitnim količinama i to samo u početku. Sestra T. je uistinu podigla kredit i to na upit oca, budući da je bila jedina kreditno sposobna, ali otac je Tei davao svoj novac za te rate kredita koji su se T. obustavljali od plaće, dakle, otac je T. u cijelosti isplatio taj kredit. Pored svoje mirovine otac je uvijek nešto dodatno zarađivao i to baveći se ribolovom, radio je vino i rakiju, što se sve prodavalo. Za vrijeme očeva života znao je svojim novcem kupiti kakav građevinski materijal, ali to je sve bilo sitno, a i njima djeci je bilo moralno da za vrijeme očeva života nitko od njih nije isticao što su kupili, djeca su bila ispod oca. Dok su roditelji bili živi isti su pretežiti dio godine živjeli u predmetnoj kući i to od veljače do Božića, a nakon očeve smrti majka je u toj kući živjela po pola godine, dok on osobno u predmetnoj kući za stalno živi od 2005/2006. godine. Njegova supruga inače svako ljeto radi na pošti u S., jedino nije radila za vrijeme rata, tako da je supruga sa djecom po cijelo ljeto živjela u predmetnoj kući. Od strane sestre T. njemu i njegovoj obitelji nije bilo nikada zabranjivano da žive u predmetnoj kući, prvi problem u svezi predmetne kuće je nastao kada se sestra T. i brat P. nisu mogli dogovoriti oko nasljedstva u S.. Naime iza smrti roditelja ostala je nekretnina u S., i to polovica kuće, u naravi jedan četverosoban stan, pola potkrovlja i garaža, s tim da je brat P. od garaže napravio prostor za stanovanje. Spor između brata P. i sestre T. u pogledu nekretnine u S. je nastao zbog toga što sestra T. koristi četverosoban stan u površini od 110 m2 na prvom katu, a brat P. živi u vlažnoj garaži sa četveročlanom obitelji, a sestra T. je sama sa svojim suprugom. U toj kući u S. živio je on osobno do 1977. godine, kada se odselio u Z.. Još za vrijeme života roditelja uvijek je bilo govoreno da njemu pripada nekretnina na S., a da nekretnina u S. pripada sestri T. i bratu P. koji su tamo ostali živjeti. Upravo na temelju takvih njihovih razgovora i na temelju toga što je čitav svoj život preselio iz S. u Z., odnosno na S., smatra da mu predmetna nekretnina na S. treba i pripasti. Nakon očeve smrti, on i supruga su dosta financirali u predmetnu nekretninu, sve što su zaradili ulagali su u S., u Z. nemaju ništa, pa je tako promijenio 3/4 krova, napravio je zid prema sjeverozapadnoj strani, crnu jamu, promijenio stolariju, betonirao podrum, uredio garažu, stavio pločice na terasu i na vanjskim stepenicama, vodu i struju je radio. Za navedena ulaganja u predmetnu nekretninu sestra T. i brat P. su znali, nisu mu branili da ulaže u predmetnu nekretninu, štoviše podržavali su ga u tom ulaganju, a kada je dolazio na ostavinske rasprave u S. iza smrti roditelja i brat P. i sestra T. su mu znali reći da se ništa ne brine, da neka koristi S. i gradi kao da je njegovo, te su mu brat i sestra kazali da kada oni između sebe riješe nekretninu u S., da će onda i njemu dati neki papir da on riješi S.. U svezi nekretnine u S. između brata P. i sestre T. nije još  ništa sređeno, tako bar on misli, on osobno je uvijek na ostavinskoj raspravi govorio uređujućoj sutkinji da nekretnini u S. prepušta u potpunosti bratu i sestri, a da on želi samo S., te je uvijek bratu i sestri govorio da ako kojim slučajem S. vrijedi više nego njegov udio u S., da će ih on isplatiti, a ako kojim slučaju nekretnina na S. vrijedi manje nego njegov udio u S., da njemu  njih dvoje ne trebaju ništa platiti. Sestra T. mu je uvijek govorila da je suglasna da se njemu pusti S., a da ona i brat P. dobiju nekretninu u S., i to mu je uvijek govorila. Betonski zid susjeda S., koji je na skici sudskog očevida označen slovima G-F-E-D napravio je susjed Smolek osobno i to negdje prije Domovinskog rata,

- da iz iskaza T. S. proizlazi da je sporno zemljište na S. kupila ona osobno svojim novcem i to za kupoprodajnu cijenu od 30.000,00 tadašnjih jugo dinara, u to vrijeme bila je u dobi od 28 godina, radila je u L., u hotelu L. u mjenjačnici, imala je oko pet godina radnog staža, novac za kupnju spornog zemljišta predstavljao je uglavnom njezinu ušteđevinu, dok je preostali dio novca posudila od svojih prijatelja. Predmetna kuća na kupljenom zemljištu počela se graditi u proljeće 1976. godine, radila se u etapama, gradnju te kuće financirala je zasigurno ona sa oko 95%, dok je otac pok. A. sudjelovao u financiranju gradnje kuće sa oko 5%. Za gradnju predmetne kuće podigla je 1976. godine kredit u iznosu od 17.000,00 do 18.000,00 jugo dinara sa rokom otplate od 24 mjeseca. U gradnji predmetne kuće sudjelovali su stručni majstori koji su plaćeni njezinim novcem, a također su uistinu fizički pomagali braća, prijatelji i ona osobno. U vrijeme gradnje predmetne kuće otac je bio umirovljenik, jedva je živio od svoje mirovine, borio se za goli život, te je radio još brojne poslove, bavio se ribolovom, radio je rakiju i vino, bavio se prijevozom, a brat N. je u vrijeme kupnje zemljišta bio student. U predmetnoj kući većinski dio godine i to od Uskrsa pa do Božića živjeli su roditelji i to sve do svoje smrti, otac je preminuo 1992. godine, a majka 2003. godine, a nakon očeve smrti majka je također sama nastavila živjeti većinski dio godine u predmetnoj kući. Ne zna da li predmetnu kuću koristi brat N. jer njih dvoje nisu u dobrim odnosima od vremena pokretanja ovog spora. Nije žurila da sredi zk. stanje predmetne nekretnine, između nje i 2. tuženice je bilo pokušaja da se sredi zk. stanje predmetne nekretnine, prvi pokušaj je bio 2003. godine još za vrijeme života majke L.. Pokušaji sređivanja zk. stanja predmetne nekretnine su bili bezuspješni, jer je stanje u katastru i na terenu bilo različito, pa se iz tog razloga nije mogao izvršiti prijenos prava vlasništva, problem se pojavio zbog toga što se utvrdilo da se dio utuženog zemljišta u površini od 59 m2 u zemljišnoj knjizi vodi kao općenarodna imovina. Između nje i braće postoji samo dioba i to po ostavinskom rješenju kojom diobom su riješene samo nekretnine u S., a osim tih nekretnina u S. ne postoje druge nekretnine iza smrti oca pok. A.. Navodi brata N. da bi kupoprodajni ugovor od 23. rujna 1975. godine bio fiktivan je puka izmišljotina, koja nema nikakve logike, jer otac nije nikada dobio stan u društvenom vlasništvu, jer nije radio u društvenoj firmi. Prvi puta je na S. došla 1976. godine, u vezu s prodavateljicom M. M. doveo ju je V. S.. Kupoprodajni ugovor od 23. rujna 1975. godine potpisala je u S., međutim, znala je koji teren kupuje, a prije 1976. godine bila je jedanput na S. i tada je išla vidjeti teren koji kupuje,

- da iz iskaza tuženice M. M. Š.proizlazi da je prilikom potpisivanja kupoprodajnog ugovora od 23. rujna 1975. godine osim nje, bila također nazočna T. S. koja je taj ugovor i potpisala, bio je nazočna T.n otac pok. A., svjedoci V. i D.. Sve pregovore u svezi spornog zemljišta vodila je s pok. Antom Samardžijom, s kojim ju je povezao V. S. koji je znao da prodaje teren, dakle nikakve pregovore nije vodila s T. S.. Ona i pok. A. su dogovorili kupoprodajnu cijenu i površinu zemljišta koje se kupuje. Kada je s pok. A. vodila pregovore u svezi predmetne nekretnine on je nastupao kao da on kupuje to zemljište jer da hoće sagraditi nešto i ići na S. zbog ribolova. Prilikom potpisivanja kupoprodajnog ugovora pok. A. je rekao da želi da se u tom ugovoru kao kupac navede kćerka T., a nju osobno razlozi za to nisu interesirali. Prilikom isplate kapare i kupoprodajne cijene bila je nazočna T. S., međutim, njoj je kaparu i kupoprodajnu cijenu na ruke dao pok. A.. Ne osporava da je pok. A. S. prodala zemljište u površini od 598 m2, dakle, ne osporava da je pok. Anti prodala zemljište koje je na skici sudskog očevida od 9. listopada 2012. godine (ls. 94) označeno slovima A-L-M-N-A. Dio zemljišta koji je na predmetnoj skici označen slovima L-B-M-L, poklanja onome kome je cijelo zemljište prodala, dakle pok. A. S. i oko ta dva metra neće raditi  nikakav problem. Dio zemljišta koji je na predmetnoj skici označen slovima N-M-D-E-F-G-N pripada susjedu S., naime, taj dio zemljišta je prodala T., a taj T. je taj dio zemljišta prodao S.. Nije joj poznato kada je susjed S. napravio betonski zid, oko tog zida su se S. i S. valjda dogovorili, dakle, sa tim dijelom zemljišta nema apsolutno više nikakve veze, to je od S.,

- da iz iskaza svjedoka P. S. proizlazi da je stvarni kupac predmetnog zemljišta na S. njegov otac pok. A., ne sjeća se iznosa kupoprodajne cijene, ali zna da je otac novac za kupnju predmetnog zemljišta posudio od jednog svog prijatelja, kojemu je novac uredno vratio. Na kupoprodajnom ugovoru od 23. rujna 1975. godine kao kupac je navedena njegova sestra T. S. i to upravo na prijedlog brata N., s kojim prijedlogom se usuglasio otac pok. A., naime, sestra T. je u to vrijeme bila zaposlena i najstarije dijete, a u to vrijeme vrijedilo je pravilo ako imaš nekretninu moraš vratiti stan, te je otac pok. A. htio zaštiti njihove interese budući je u to vrijeme otac bio vlasnik dijela kuće u S. i vlasnik vikendice u P.. Negdje 1974/1975. godine počela je gradnja predmetne kuće na kupljenom zemljištu, kuća se radila u etapama i zasigurno oko desetak godina, tu kuću su sami gradili, gradnju kuće je financirao uglavnom otac pok. A., dok su on, brat N. i sestra T. pomagali gradnji kuće svojim fizičkim radom i nešto financijama, ali ta njihova pomoć u financijskom smislu nije vrijedna spomena. Sjeća se da je sestra T. podizala kredit i to za neke građevinske materijale za predmetnu kuću koji novac je međutim otac T. uredno vratio prema njihovom dogovoru i brat Nikša je dizao kredit, nije se to tada radilo o nekim visokim kreditima, već o novcu kojim bi se kupovao pojedini građevinski materijal, dakle, niti T., a niti N. nisu dizali baš kredite za gradnju kuće, o tim njihovim kreditima koje su podigli nije ovisila gradnja kuće, već se radilo o novcu kojim bi se pripomoglo gradnji kuće, a čak i on osobno je novčano pripomogao gradnji kuće. Brat N. i on su sa svojim prijateljima fizički pomagali u gradnji kuće, dok sestra T. nije fizički sudjelovala u gradnji. Otac A. je umro 1992. godine, nakon njegove smrti predmetu kuću koristi najviše N., koju ju je koristio i prije očeve smrti, naime, N. se doselio u Z. i ta kuća je predstavljala njegovo riješeno stambeno pitanje, dok su on i sestra T. ostali živjeti u S.. Sestra T. nikada nije osporavala bratu N. korištenje predmetne kuće. Za vrijeme dok je otac pok. A. bio živ, očeva ideja je bila da sestra T. i on budući da su živjeli u S. dobiju nekretninu u S., a da brat N. koji je živio u Z. dobije predmetnu nekretninu na S., s čim je bila upoznata i majka. Nakon majčine smrti njih troje su se usmeno dogovorili da kuća na S. pripadne bratu N., dok da njemu i sestri T. pripadne nekretnina u S., te da njih dvoje zajednički podjele nekretninu u S., a navedeni usmeni dogovor postignut između njih troje nije stavljen na papir jer za to nije bilo potrebe. On osobno i dan danas stoji iza tog postignutog usmenog dogovora između njih troje. Prvi problem u svezi s predmetnom nekretninom na S. izbio je kada je sestra T. pokrenula ovaj parnični postupak,

- da iz iskaza V. S. proizlazi da je bio nazočan kao svjedok prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora od 23. rujna 1975. godine. Pok. T. S. je žalio za S., imao je želju na S. sagraditi kuću, a budući je čuo da M. Š. prodaje svoje zemljište na S., to je upravo on spojio M. Š. i T. S. te je došlo do sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora. Ne sjeća se da li je prilikom sklapanja tog kupoprodajnog ugovora izvršena kakva isplata novca. Poznato mu je da se nakon sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora, na kupljenom zemljištu počela graditi kućica, pok. T. i njegova supruga pok. L. u vrijeme kada se ta kućica gradila nisu imali gdje stanovati, pa im je on ustupio svoju kuću u S. gdje su njih dvoje stanovali dok se ta kućica gradila, a ta kućica se gradila oko tri do četiri godine. Nema nikakvih saznanja o okolnostima gradnje predmetne kuće, dakle, ne zna tko je financirao gradnju kuće, o tome nije nikada razgovarao s članovima obitelji S., međutim, ljeti kada bi bio na S. osobno je vidio N. i P. da fizički pomažu u gradnji te kuće. Preko ljeta znao je u predmetnoj kući vidjeti pok. T. i pok. L., te njihovog sina N., a jedne prigode vidio je i T. S.. Iz iskaza svjedoka Dana proizlazi da je u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora od 23. rujna 1975. godine bio u dobi od 13 godina, pa mu o okolnostima sklapanja tog ugovora nije ništa poznato. Jedino se sjeća da je 1975. godine u stan njegove majke dolazio nekoliko puta gospodin S., čijeg imena ne zna, koji gospodin je pregovarao s njegovom mamom, dogovarali su se nešto oko kupoprodajne cijene zemlje na S., te se sjeća da je vidio neki  novac kojeg je njegovoj mami donio gospodin S.,

- da iz iskaza svjedoka Z. S. proizlazi da je dobar N. prijatelj od 1970. i neke godine, T. je upoznao preko N., te je znao njihovog oca pok. A.. Iz razgovora s pok. A. i N. poznato mu je da je sporno zemljište na S. kupio pok. A. S., te da je to zemljište prebačeno na T., kao najstarije dijete, i to iz razloga što je u to vrijeme pok. A. imao još nekih nekretnina, i to kućicu u P. i kuću u S., te se je bojao da se ne pokrene pitanje porijekla imovine. Gradnja predmetne kuće započeta je negdje 1970-ih godina, gradila se u etapama, te mu je iz razgovora s pok. A. poznato da je pok. A. bio glavni, dakle, da je on financirao gradnju kuće, a da je njegova glavna desna ruka bio N., koji se preselio u Z. zasigurno prije 1980. godine. Fizički na gradnji kuće najviše je radio N. sa svojim prijateljima, a što je i osobno vidio, i on sam je u nekoliko navrata fizički pomagao N. u gradnji, a također je i mlađi brat par puta pomagao fizički u gradnji kuće.  U vrijeme gradnje kuće pok. A. je bio u mirovini, teško je živio ali se snalazio, te mu je poznato da je pok. A. znao posuditi novac i to od jednog njegovog prijatelja kojemu je novac uredno vratio. N. i T. su također bili u radnom odnosu u vrijeme gradnje predmetne kuće, N. je bio zaposlen u servisu O., a T. je radila u banci. Njegovo osobno mišljenje je bilo da je glavni oslonac u gradnji kuće N. jer je bio u Z.. U predmetnoj kući nitko ne stanuje za stalno, to je vikend kuća u koju se dolazi za vikende i odmore, a preko ljeta su dolazila sva braća. Koliko je njemu poznato između djece pok. A. nije izvršena dioba nekretnina naslijeđenih iza smrti oca. Iz razgovora s pok. A. poznato mu je da je pok. A. bio nekako najslabiji prema N., te je razmišljao da predmetnu nekretninu na S. u budućnosti koristi N. s obzirom da on stanuje u Z. i nema svog vlastitog stana. Poznato mu je da T. živi u glavnoj kući u S., a pored te kuće u S. je brat P. garažu preuredio u stan u kojem živi,

- da iz iskaza svjedoka V. V. proizlazi da je s cijelom obitelji S. u prijateljskim odnosima već 40 godina. Pok. A. S. mu je rekao da je sporno zemljište na S. kupio on osobno svojim novcem, također mu je pok. A. rekao da je predmetno zemljište odlučio staviti na kćer, iz razloga što je imao još nekih nekretnina i to u P. i u S., a bojao se da se ne pokrene pitanje porijekla imovine. Gradnja kuće je započela negdje 1975/1976. godine, gradila se u etapama, on osobno je fizički radio na predmetnoj kući i to na poziv pok. A. i N., za koji rad nije tražio od njih nikakvu naknadu, bilo je to na prijateljskoj bazi. Zajedno sa njim na kući su fizički radili N. i brat P., a također bi sa njima iz S. došla još dva, tri radnika, koji su došli na poziv pok. A., N. ili P. i radili su to na prijateljskoj osnovi. Gradnju kuće financirao je isključivo pok. A. koji je u to vrijeme bio u mirovini, te je i od njega u nekoliko navrata posuđivao novac da bi mogao financirati gradnju kuće, koji novac mu je uvijek uredno vratio. Poznato mu je da je pok. A. imao namjeru predmetu kuću na S. ostaviti N., ne zna da li ju je ostavio N., te ne zna da li je između A. djece izvršena kakva dioba,

- da iz iskaza svjedoka M. K. proizlazi da N. S. poznaje od 1980. godine, zajedno su radili u servisu O., te je preko N. upoznao kompletnu N. familiju. Jedne prigode je pitao pok. A. da li predmetno zemljište na S. predstavlja starinu njegove supruge, na koje pitanje mu je pok. A. odgovorio da to nije starina već da je on kupio to zemljište. Nije mu poznato tko je financirao gradnju predmetne kuće. Jedino je u nekoliko navrata bio nazočan kada je pok. A. kupovao neke stvari tj. materijal za predmetnu kuću, isto tako u nekoliko navrata ga je N. znao zamoliti da mu kupi neki materijal za predmetnu kuću koji bi mu poslao na S., eventualno pet, šest vreća cementa, za koji materijal bi mu novac dao N. kada bi došao na posao. On osobno je više puta fizički radio na predmetnoj kući i to pozivu N., za koji rad nije tražio nikakav novac, u više navrata s njim je na kući znao raditi jedan njegov rođak i neki N. prijatelji, ali sve je to bio rad na prijateljskoj bazi,

- da iz iskaza svjedoka S. C. proizlazi da je prijatelj sa T. i N. S. još od vremena kada su išli u osnovnu školu, također je prijatelj s njihovim bratom P. i s njihovim roditeljima pok. A. i L. S.. O okolnostima kupnje spornog zemljišta nema detaljnijih saznanja, dakle, ne zna čijim financijskim sredstvima je kupljeno zemljište, jedino zna da se pok. A. borio da se kupi to zemljište, takva je bila klima u obitelji S.. Pok. A. je strašno želio kuću na S., bio je strastveni ribolovac, najprije su lovili ribu u S., pa su se prebacili u P., onda je pok. A. došao do S. te je kazao da tamo ima strašno puno ribe. On osobno  i još nekoliko prijatelja su fizički sudjelovali u gradnji predmetne kuće, nositelj gradnje kuće bio je pok. A., on je forsirao gradnju kuće, i financirao je gradnju, tako se je to pričalo u obitelji S. i takva se je komunikacija vodila za stolom obitelji S.. U vrijeme gradnje kuće pok. A. je bio u mirovini, ali uvijek je nešto dodatno zarađivao, lovio je ribu, radio vino i rakiju, bavio se prijevozom, a i zadužio je veliki broj prijatelja koji su mu pomagali svojim radom u gradnji kuće. U predmetnoj kući su pok. A. i pok. L. zasigurno stalno živjeli, nakon njihove smrti u toj kući stalno živi N. od kada je otišao u mirovinu, a zasigurno ima pet godina da je N. u mirovini, a do vremena odlaska u mirovini, N. je uvijek tu kuću održavao, nešto gradio i nadograđivao. Nakon smrti roditelja u predmetnoj kući je ostao N.. Nije mu poznato da li je između djece pok. A. i pok. Line ikada izvršena kakva dioba u pogledu nekretnina naslijeđenih iza smrti roditelja,

- da iz iskaza Borisa Vukića proizlazi da je Nikšu i njegove roditelja upoznao 1975. godine, u prijateljskim odnosima je bio sa pok. Antom i pok. Linom, N. mu je prijatelj, dok je Teu manje poznavao. Pok. A. mu je, a da ga za to uopće nije pitao, negdje 1976/1977. godine kazao da je sporno zemljište kupio od Maje Marasović i to za Nikšu. Poznato mu je da su predmetnu kuću fizički zajedno radili pok. A. i N., također Nikšini prijatelji iz Zadra, dok ga u to vrijeme nije zanimalo tko je financirao gradnju kuće, međutim vidio je da N. dovozi građevinski materijal iz Zadra, čak mu je pomagao istovariti materijal. U vrijeme gradnje kuće pok. Toni je imao malu mirovinu, dok je s druge strane znao da je N. radio kao serviser u Obodinu, a i privatno je radio. Predmetna kuća se je počela graditi negdje 1976/1977. godine, a N. je u Obodu počeo raditi tih godina 1974/1975. godine. Nikada ni od koga nije čuo da bi T. S. financirala gradnju kuće, istu je znao vidjeti da dođe na par dana godišnjeg odmora i malo je tko pozna na S.. Kada je dobio poziv za ročište jako se iznenadio, naime, mislio je da je predmetna kuća N., da je to odavno riješeno, budući da je pok. A. preminuo 1992. godine, te nije nikada čuo da bi T. ili P. zahtijevali što u svezi predmetne nekretnine,

- da iz iskaza J. G. proizlazi da je pok. A. i pok. P. S. upoznao negdje 1977/1978. godine. S njima su se stalno družili njegovi roditelji, bili su jako dobri, a s N. je prijatelj zasigurno 40-ak godina. S pok. A. i pok. P. nije pričao o okolnostima stjecanja spornog zemljišta, te nema saznanja o tome tko je financirao gradnju kuće, međutim poznato mu je da su fizički na kući radili pok. A., N., prijatelji i njegov otac i neki B.. Pok. A., dakle barba T. je znao reći da S. ostaje T. i drugom sinu, a da je N. namijenjena kuća na S. jer je on fizički sudjelovao u gradnji iste. Nije mu poznato da li je između Nikše, T. i P. provedena kakva dioba. U vrijeme kada je upoznao N. isti je već radio u O. kao serviser, i bio je u radnom odnosu sve do negdje prije pet godina. Koliko je njemu poznato pok. A. i N. nitko nije nikada smetao u posjedovanju predmetne nekretnine, a niti im je itko osporavao vlasništvo na toj nekretnini,

- da iz iskaza M. U. proizlazi da N. i njegove roditelje poznaje od 1981. godine, s N. je dobar prijatelj. N. otac je kazao da je upravo on kupio sporno zemljište od M. M., a kada je 1981. godine došao živjeti na S. na terenu je već bila kuća. Nije mu poznato tko je financirao gradnju kuće, ali mu je poznato da su fizički na kući radili N. sa prijateljima, N. otac, a možda i neki radnici. N. sestru T. nije nikada vidio, dok je N. brata P. upoznao prije mjesec dana, pred smrt pok. A. je rekao da će S. ostati od njegovog N. jer je on najviše voli, a da će se oni dolje valjda namiriti, a pod tim je  očito mislio na S. i na N. brata i sestru,

- da iz iskaza svjedoka I. M. proizlazi da mu je N. prijatelj te da je poznavao N. roditelje. Nije mu poznato ništa o okolnostima kupnje spornog zemljišta, a također ne zna tko je financirao gradnju predmetne kuće, međutim vidio je da u gradnji predmetne kuće fizički sudjeluju N. i pok. A.. Danas u predmetno kući živi N. sa suprugom, ne zna od koje godine, ali zna da je N. stalno dolazi na S. u predmetnu kuću. Nije mu poznato da li je između T., N. i P. provedena kakva dioba, međutim, često je dolazio kod pok. A. i iz razgovora kojeg je vodio s njim zaključio je da bi ova predmetna kuća na S. trebala biti od N., to čak i cijelo selo misli i to iz razloga što T. i P. nisu dolazili na S.. Građevinski materijal za predmetnu kuću dovozio je N. s brodom te bi zvao svoje prijatelje da mu pomognu iskrcati materijal,

- da analizirajući iskaze svjedoka V. S., D. Š., Z. S., V. V., M. K., S. C., B. V., J. G., M. U. i I. M. proizlazi da svjedoci o gore navedenim spornim činjenicama ili nemaju apsolutno nikakvih osobnih ili posrednih saznanja, ili se radi o posrednim saznanjima koja se imaju iz razgovora s pok. A. S. ili N. ili se pak radi o osobnim dojmovima i mišljenjima svjedoka u pogledu spornih činjenica. Oni koji jedini imaju osobna i neposredna saznanja o spornim činjenicama, a što je normalno i životno s obzirom na predmet spora, su članovi obitelji pok. A. S., njegova djeca tako da je u pogledu spornih činjenica sud izveo zaključak analizirajući upravo njihove iskaze prihvaćajući u pogledu gore navedenih spornih činjenica iskaze N. i P. S. kao vjerodostojne i životne, dok ne prihvaća iskaz tužene T.S., jer ga drži neživotnim i kontradiktornim činjenicama koje proizlaze iz priložene pismene dokumentacije, konkretno zapisnika Općinskog suda u Splitu, pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu poslovni broj O-897/98 od 24. listopada 2008. godine i pismena jer činjenicu da je u kupoprodajnom ugovoru od 23. rujna 1975. godine kao kupac navedena tužena T. S.  njezina objašnjavaju na način da navode da je njihov otac pok. A. S. bio u mirovini, da je već imao u vlasništvu nekih nekretnina u S. i P., da se bojao da se ne pokrene pitanje porijekla imovine, a sve imajući u vidi da je u doba Jugoslavije u pogledu imovine uvijek postojao jedan strah, te je tako u obitelji S. odlučeno da se predmetno zemljište na S. stavi na sestru T. S. koja je bila najstarije dijete i jedina zaposlena, koje navode svoje braće N. i P., što ona osporava na način da navodi da je sporno zemljište na S. kupila samo ona svojim novcem, koji novac je u glavnini predstavljao njezinu ušteđevinu, budući je u vrijeme kupnje zemljišta imala pet godina radnog staža, dok da je dio novca posudila od svojih prijatelja, njezin financijski doprinos gradnji kuće bio oko 95%, da je doprinos oca pok. A. gradnji kuće bio oko 5%, te da je za gradnju kuće podigla kredit u iznosu od 17. do 18.000,00 tadašnjih jugo dinara sa rokom otplate od 24 mjeseca te, da otac pok. A. nije nikada imao društveni stan, nije radio u društvenoj firmi, pa da je slijedom toga puka izmišljotina njezine braće N. i P. da bi kupoprodajni ugovor od 23. rujna 1975. godine bio fiktivan, dok braća navode da je gradnju kuće financirao isključivo njihov otac pok. A., da su oni djeca pomagali svojim fizičkim radom u gradnji kuće, nešto bi i financijski pomogli, no sud iskaz tuženice T.S. u pogledu činjenice financiranja kupnje zemljišta i financiranja gradnje kuće prizemnice na S. ne prihvaća iz razloga što je njezin iskaz u pogledu tih činjenica u potpunoj suprotnosti s činjenicama koje proizlaze iz zapisnika Općinskog suda u Splitu u ostavinskom postupku iza smrti A. S., koji zapisnik je potpisan između ostalog i od strane T.S., a na kojem ročištu pred Općinskim sudom u Splitu su svi nasljednici pok. A. S., dakle njegova supruga P. i djeca N., P. i T. izjavili da je ostavitelj pok. A. S. imao jednu česticu zemlje na S. i na toj čestici zemlje stojnu kuću, koje zemljište nije pravno regulirano pa neka se u rješenje unese opisno, a također se u obrazloženju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu poslovni broj O-897/98 od 24. listopada 2008. godine iza smrti pok. A. S. navodi da sud nije podijelio ostavinsku imovinu ostavitelja pok. A. S. na otoku S. budući da je ta imovina izvanknjižna imovina upisana na treće osobe. Dakle, da je kojim slučajem tužena T. S. predmetno zemljište na S. kupila svojim novcem i da je sama financirala gradnju kuće, tada se postavlja pitanje zašto tu činjenicu ista nije istakla u ostavinskom postupku iza smrti svoga oca pok. A. S., što bi bilo normalno i životno da je učinila, imajući u vidu da je iza smrti pok. A. S. (dok nije preminula majka P. 2003. godine) bilo sveukupno četiri zakonska nasljednika i da na ostavinsku imovinu ostavitelja svaki zakonski nasljednik ima nasljedna prava, da svakom zakonskom nasljedniku pripada odgovarajući suvlasnički udio, međutim, tu činjenicu tužena T. S. ne samo da nije istakla u ostavinskom postupku, već je štoviše  na ročištu pred Općinskim sudom u Splitu zajedno sa ostalim nasljednicima navela da se predmetna nekretnina na S. u ostavinsko rješenje unese opisno kao ostavinska imovina oca pok. A.. Nadalje, u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora od 23. rujna 1975. godine T. S. je bila u dobi od 28 godina, ista je u vrijeme kada se stjecala predmetna nekretnina na S. živjela i radila u S. gdje i danas živi, pa je slijedom toga teško za povjerovati da bi se tako mlada žena s tek nekoliko godina radnog staža (pet godina) upustila u financiranje kupnje zemljišta i financiranje gradnje kuće i to u mjestu u kojem nije živjela i radila i da bi sve to uopće mogla financirati samo svojom plaćom, bez obzira o koliko velikoj plaći se eventualno moglo raditi, jer valjalo je podmiriti i životne troškove u S. gdje je ista živjela i radila, a i notorno je da su troškovi gradnje kuće na otoku puno veći od troškova gradnje kuće u gradu, s obzirom na troškove prijevoza brodom. Nadalje, da su točni navodi T.S. u pogledu načina stjecanja predmetne nekretnine tada bi bilo životno i za očekivati da bi ista svih ovih godina već odavno sredila zk stanje predmetne nekretnine, dakle, da bi pokrenula odgovarajući postupak da se nekretnina upiše na njezino ime, ipak se ne radi o periodu od par godina već o periodu od preko 30-tak godina računajući do podnošenja ove tužbe 2009. godine, što ona objašnjava na način da navodi da je stanje u katastru i na terenu bilo različito, da se utvrdilo da se dio zemljišta u površini od 59 m2 vodi kao općenarodna imovina, koje opravdanje za navedenu pasivnost sud ne prihvaća, jer navedeni problem očito postoji i danas, pa to istu nije spriječilo da pokrene ovaj postupak 2009. godine, što je mogla i znatno prije učiniti. Naposljetku, u svezi kupoprodajnog ugovora od 23. rujna 1975. godine, na koji se T. S. poziva i na kojem temelji svoj tužbeni zahtjev prema tuženici M. M. Š., s obzirom na sve gore iznijeto, posebno imajući u vidu navode T.S. u ostavinskom postupku iza smrti pok. A. S., sud prihvaća iskaze tužitelja N. Š. i svjedoka P. S. u pogledu razloga zbog kojeg je T. S. u kupoprodajnom ugovoru navedena kao kupac spornog zemljišta, s time da je u doba Jugoslavije osim pravila "ako imaš kuću, vrati stan", kod ljudi uistinu bio prisutan općenito jedan strah u pogledu imovine, konkretno pokretanja pitanja porijekla imovine s obzirom na mogućnost stjecanja imovine određene vrijednosti s obzirom na visinu plaće. Dakle, iz provedenih dokaza u pogledu sporne činjenice tko je financirao kupnju zemljišta i gradnju kuće prizemnice na S., iz provedenih dokaza proizlazi utvrđenim da je stvarni kupac predmetnog zemljišta na S. od prodavateljice M. M. Š.bio pok. A. S., koji je financirao također gradnju kuće, da je u času smrti pok. A. predmetna nekretnina na S. predstavljala njegovu ostavinsku imovinu, te da su nakon njegove smrti i smrti njegove supruge P. (umrla 2003. godine) predmetnu nekretninu naslijedila njihova djeca N., te T. svaki za 1/3 dijela, u prilog kojeg zaključka suda govori zapisnik Općinskog suda u Splitu, pravomoćno rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-897/98 od 24. listopada 2008. godine, također činjenica da su u predmetnoj kući na S. većinski dio godine sve do svoje smrti živjeli upravo pok. A. i pok. P., te da su se svi računi za predmetnu nekretninu vodili na imenu pok. A. S.,

- da u pogledu sporne činjenice da li je između djece pok. A. S. i to sinova N. i P. i kćerke T. provedena dioba u pogledu nekretnina koje su predstavljale ostavinsku imovinu pok. A., a to je nekretnina u S., konkretno polovica kuće koja se sastoji od četverosobnog stana, potkrovlja i garaže, koju je P. preuredio u stan, te predmetna nekretnina na S., a što je utvrđeno u ovom postupku, navodi tužitelja po tužbi glavnog miješanja N. Š. i tuženice T.S. su suprotstavljeni, pa tako iz iskaza tužitelja po tužbi glavnog miješanja N. Š. i svjedoka P. S. proizlazi da je između braće N. i P. i sestre T. nakon majčine smrti izvršena usmena dioba i to na način da je predmetna nekretnina na S. pripala Nikši, dok je nekretnina u S. pripala P. i T., dok iz navoda T.S. proizlazi da osim nekretnine u S. otac pok. A. nije imao drugih nekretnina, budući da predmetnu nekretninu na S. nije stekao otac pok. A., već ona. U pogledu navedene sporne činjenice, sud prihvaća iskaz tužitelja po tužbi glavnog miješanja N. Š. i svjedoka P. S., te po mišljenju suda proizlazi utvrđenim da je između braće N. i P. te sestre T., nakon majčine smrti izvršena usmena dioba nekretnina koje su predstavljale ostavinsku imovinu njihovog oca pok. A., na kojoj ostavinskoj imovini je svaki od njih bio suvlasnik za 1/3 dijela, i to na način da je N. pripala predmetna nekretnina na S., za koju je u ovom postupku utvrđeno da je predstavljala ostavinsku imovinu pok. A. S., dok je nekretnina u S., konkretno polovica kuće koja se sastoji od četverosobnog stana, potkrovlja i garaže preuređene u stan pripala P. i T.. U prilog navedenog zaključka suda govore činjenice da u predmetnoj nekretnini na S. za stalno od odlaska u mirovinu, dakle od 2005/2006. godine živi N. S., protiv kojeg sestra T. S. nije nikada pokrenula nikakav postupak kojim bi tražila njegovo iseljenje iz predmetne nekretnine, a što bi bilo životno da je učinila ukoliko drži da je to njezina nekretnina, da N. S. u predmetnoj nekretnini u S. ne živi od 1977. godine kada se odselio u Z., već u toj nekretnini u S. žive T. i P., da u predmetnu nekretninu na S. N. S. stalno nešto ulaže i održava nekretninu, pa je tako promijenio 3/4 krova, napravio je zid prema sjeverozapadnoj strani, crnu jamu, promijenio stolariju, betonirao podrum, uredio garažu, stavio pločice na terasu i na vanjskim stepenicama, vodu i struju je radio, s kojim ulaganjima u predmetnu nekretninu su bili upoznati P. i T., te mu nisu branili izvođenje svih tih radova, koja ulaganja u predmetnu nekretninu N. zasigurno ne bi činio da između njih troje nije dogovoreno da nekretnina na S. pripadne upravo N., a da T. i P. pripadne nekretnina u S. u kojoj nekretnini njih dvoje žive čitav život, te naposljetku činjenica da P. S. u odnosu na predmetnu nekretninu na S. ne traži svoj suvlasnički udio od 1/3 dijela, kao zakonski nasljednik pok. A. S., a što bi bilo sasvim normalno i životno da traži u situaciji da između njih troje uistinu nije izvršena navedena usmena dioba.  Iz svega gore izloženog po mišljenju suda proizlazi utvrđenim da je predmetna nekretnina na S. u ukupnoj površini od 578 m2, koja u naravi predstavlja kuću prizemnicu i ograđeno dvorište, a koja se sastoji od dijela čest. zem. 2530/4 k.o. S. u površini od 230 m2, dijela čest. zem. 2505/1 k.o. S. u površini od 219 m2 i od dijela čest. zem. 2504/1 k.o. S. u površini od 129 m2, koji dijelovi predmetnih nekretnina su pobliže označeni na skici sudskog očevida od 26. rujna 2012. godine i u odnosu na koje nekretnine je u zemljišnoj knjizi 2. tuženica M. M. Š. upisana kao vlasnica za cijelo, u času smrti pok. A. S. predstavljala njegovu ostavinsku imovinu, da je ostavinsku imovinu pok. A. S. predstavljala i nekretnina u S., da su iza smrti pok. A. S. njegovim nasljednicima proglašeni njegova djeca N., P. i T., te da je predmetnu nekretninu tužitelj po tužbi glavnog miješanja N. S., stekao nasljeđivanjem svoga oca pok. A. S., i to za udio od 1/3 dijela, dok je u preostalom dijelu, dakle za udio od 2/3 dijela predmetnu nekretninu stekao usmenom i realiziranom diobom s sestrom T. S. i bratom P. S. nakon smrti majke P. S.., koja je preminula 2003. godine, kojom usmenom diobom je predmetna nekretnina na S. (u kojoj živi N.) pripala N., dok je nekretnina u S. (u kojoj žive T. i P.) pripala T. i P.. S obzirom na gore utvrđeno činjenično stanje valjalo je odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice T.S. podnijet protiv tužene M. M. Š., te odlučiti kao u toč. I. izreke presude,

- da u svezi tužbenog zahtjeva tužitelja po tužbi glavnog miješanja (glavnog i eventualnog tužbenog zahtjeva) za navesti je da tužitelj glavnim tužbenom zahtjevom traži da se utvrdi da je vlasnik predmetne nekretnine na S. za cijelo, a kao činjeničnu osnovu glavnog tužbenog zahtjev navodi građenje i suglasnost svojih roditelja pok. A. i pok. P. S.., dok eventualnim tužbenom zahtjevom traži da se utvrdi da je vlasnik predmetne nekretnine na S. za 1/3 dijela, te da je stekao valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na S. za 2/3 dijela, a kao činjeničnu osnovu navodi nasljeđivanje i diobu, iz čega slijedi kako je riječ o dijelom originarnom, a dijelom o derivativnom stjecanju prava vlasništva. Prilikom derivativnog stjecanja prava vlasništva pravni posao predstavlja samo titulus tj. valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva pri čemu je modus stjecanja prava vlasništva sukladno odredbi čl. 119. st. 2., u svezi s čl. 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - u nastavku ZVDSP-a) uknjižba toga prava u zemljišne knjige. Druga je situacija kod originarnog stjecanja prava vlasništva jer se pri takvom načinu stjecanja pravo vlasništva stječe u trenutku ispunjenja zakonskih pretpostavki te kod takvog načina stjecanja prava vlasništva uknjižba predstavlja samo način publikacije postojećeg stanja. S obzirom da činjenična osnova o pravnom osnovu (titulus) stjecanja prava vlasništva određuje tužbeni zahtjev za stjecanje prava vlasništva i sud je ovlašten odlučivati samo o tako određenom zahtjevu, a kako je u ovom postupku utvrđeno da je tužitelj po tužbi glavnog miješanja N. S. predmetnu nekretninu na S. dijelom stekao nasljeđivanjem i to za 1/3 dijela (originarno stjecanje), a dijelom realiziranom usmenom diobom i to za 2/3 dijela (derivativno stjecanje), to je glavni tužbeni zahtjev tužitelja po tužbi glavnog miješanja koji ide za tim da se utvrdi da je isti vlasnik predmetne nekretnine za cijelo, a kao činjeničnu osnovu navodi suglasnost roditelja (što bi očito bio pravni posao) i građenje, valjalo odbiti kao neosnovan, dok je eventualni tužbeni zahtjev tužitelja po tužbi glavnog miješanja koji ide za tim da se utvrdi da je isti vlasnik predmetne nekretnine za 1/3 dijela i da je stekao valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine za 2/3 dijela valjalo usvojiti u cijelosti kao osnovan.

Što se tiče žalbe 2. tuženice M. M. Š.koja se svodi u bitnome na osporavanje, kako se kaže, obuhvata utvrđenog prava vlasništva, jer da dosuđeno pravo suvlasništva na dijelovima triju parcela kat. čest. 2530/4 u površini od 230 m2, kat. čest. 2505/1 u površini od 219 m2 i kat. čest. 2504/1 u površini od 59 m2 ili ukupno 579 m2 nema podlogu u dokaznoj građi iz koje da se jasno može zaključiti da su ona i A. S. odredili ugovorom predmet riječima u površini od 600 m2 prema moru širine 23 m, a u dubinu od mora prema borovoj šumi 26 m što bi prema sadašnjem stanju približno odgovaralo liku omeđen točkama A-B-C-M-N-A, dakle, da je dosuđen višak od 37 m2 koji bi odgovarao opet i likom M-D-E-F-G-M-N, kazati je da ni sama ne zna gdje bi se točno eventualno nalazila razlika u površini od 37 m2 što je razumljivo budući su u ugovoru opisno određene mjere bez preciznog označavanja međa na terenu, međutim, to ne može biti zemljište označeno A-B-C-K-J-H-A jer ima površinu od 59 m2 i da je ogradni betonski zid izgrađen na ranijem suhozidu kao nespornoj početnoj međi, a što se tiče zemljišta označenog slovima M-D-E-F-G-N-M u stranačkom iskazu ona navodi da površina N-M-D-E-F-G-N pripada susjedu S., naime, taj dio zemljišta je prodala T., a taj T. je taj dio zemljišta prodao S.. Nije joj poznato kada je susjed S. napravio betonski zid, oko tog zida su se S. i S. valjda dogovorili, dakle, sa tim dijelom zemljišta nema apsolutno više nikakve veze, to je od S., dakle, međaši S. i S. kao stvarni vlasnici su na tom pravcu sporazumno uredili među, što potvrđuje da je taj zid, kako je to utvrđeno na očevidu i prikazano na skici, izgradio upravo S. što sa sigurnošću  ukazuje da su oni kao kupci ogradili zemljište koje je ranije 2. tuženica prodala upravo dokle seže njihov vlasnički posjed zbog čega se ova tuženica kao bivša vlasnica neutemeljeno opire tužbenom zahtjevu.

Glede pak razrješenja pravne stvari između tužitelja N. Š. i tuženice T.S. ovaj sud, temeljem čl.375. st.5. ZPP , utvrđeno činjenično stanje, njegovu ocjenu i primjenu materijalnog prava prihvaća u cijelosti, s time da u odnosu na žalbene prigovore valja odgovoriti:

a) da je prvostupanjski sud dao valjane razloge zašto smatra da je sporna vikendica dio ostavine pok. A. S. iako je kao kupac u ugovoru navedena kći T. S., jer je otac bio stvarni kupac što nedvojbeno proizlazi ne samo iz iskaza tužitelja N. i svjedoka P. S. nego i 2. tuženice M. M. Š., ali i ostalih svjedoka koji suglasno navode da je A. bio glavni i da je kuću gradio za sebe pa otuda činjenice:

- da su do smrti u vikendici živjeli roditelji, a to da su djeca pomagala bilo je sasvim uobičajeno u obitelji, sinovi na fizičkom radu, a kći koja je bila kreditno sposobna da podigne kredit koji je otac njoj otplaćivao, dakle, podigla je kredit u svoje ime, ali za račun oca,

- da je u ostavinskom postupku i T. jasno navela da je vikendica ostavina oca, doduše sud vikendicu nije rasporedio nasljednicima iako je tebao budući su stranke to predložile i suglasno izričito navele da se radi o izvanknjižnom vlasništvu ostavitelja u kom slučaju je nebitno što su treće osobe uknjižene kao vlasnici kako se to, unatoč dugogodišnjoj ustaljenoj sudskoj praksi, sasvim pogrešno navodi u obrazloženju rješenja o nasljeđivanju, no neovisno o tome i ta činjenica potire tezu tuženice da bi ona bila samovlasnica kuće,

            b) da se iz dužeg mirnog posjedovanja vikendice od strane N. te kuće u S. od strane T. i P. i ponašanja stranka može zaključiti da je realizirana usmena dioba tako da vikendica pripadne N., a kuća T. i P., s time da se volja za zaključenje ugovora može izjaviti ne samo riječima već i uobičajnim znacima te drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sukladno čl. 28. st. 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), koji Zakon se ovdje primjenjuje temeljem čl.1163.st.1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», broj 35/05, 41/08 i 125/11), što ovdje nije bilo slučajno, jer je to bila volja roditelja koju su djeca očito poštivala nakon njihove smrti i postigli diobu polazeći od toga da N. živi u Z., a drugo dvoje u Splitu pa otuda činjenica da se N. nakon umirovljenja iz Z. preselio u S. te da je značajno ulagao u kuću ne polažući pravo suvlasništva na kući u S. što zasigurno ne bi da takvog sporazuma nije bilo, kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja, s time da je to poštivala i T. sve do pokretanja ove parnice koja je posljedica naknadno nastalog spora između T. i P. u svezi diobe kuće u S. što ne treba trpjeti N. budući su stranke slobodno i ozbiljno odlučile podijeliti ostavinu oca sa znanjem za sve posljedice tako izjavljene volje.

Kraj navedenog stanja stvari valjalo je odbiti žalbe i potvrditi pobijanu presudu temeljem čl.373.a i čl. 368. st.1. i 2. ZPP te odbiti zahtjeve žaliteljica za naknadom troška sastava žalbi, temeljem čl. 161. st.1. u svezi čl. 154. st.1. ZPP.

 

U Zadru, 3. lipnja 2014. godine.