Broj: Rev-x 603/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja B. P. iz Z., …, zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetniku u Z., protiv tuženih I. M. i Ž. Č. iz Z., …, zastupanih po punomoćnici K. T., odvjetnici u Z., radi isplate odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž x-96/2012-2 od 24. srpnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11238/01-66 od 21. listopada 2011., u sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2014.,

 

r i j e š i o   j e

 

              1. Odbacuje se revizija tužitelja B. P., kao nedopuštena.

 

              2. Tuženima se ne dosuđuju troškovi odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

              Presudom drugostupanjskog Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž x-96/2012-2 od 24. srpnja 2012., odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11238/01-66 od 21. listopada 2011., kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom kojim traži da mu tuženi solidarno isplate iznos od 71.400,00 kn, na ime naknade štete za uništene grafike (toč. I. izreke), te mu je naloženo da tuženima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.022,07 kn (toč. II. izreke).

 

              Protiv ove drugostupanjske presude reviziju je pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog. Predlaže ovome sudu da prihvati reviziju te da pobijanu drugostupanjsku odluku, pravilnom primjenom materijalnog prava, preinači na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji, kao i da se tuženiku naloži plaćanje parničnog troška, kao i troška ove revizije

 

              Tuženi su odgovorili na reviziju.

 

              Revizija nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 57/11 - dalje: ZPP) koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11), kad stranke ne mogu protiv pravomoćne drugostupanjske presude podnijeti redovnu reviziju (čl. 382. st. 1. ZPP), mogu podnijeti tzv. izvanrednu reviziju, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

              U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je podnijela reviziju uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 392.b st. 2. ZPP).

 

              Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost ove tzv. izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

              Predmetna revizije sadrži pitanja koja glase: „Da li je vlasnik stana dužan brinuti se za i održavati dijelove zgrade koji se nalaze u njegovom stanu, a koji su međuvlasničkim ugovorom suvlasnika zgrade određeni kao zajednički dijelovi zgrade?“ te „Odgovara li vlasnik stana za održavanje zajedničkih dijelova zgrade koji se nalaze u njegovom stanu pojedinačno ili solidarno s ostalim suvlasnicima zgrade?“Pri tom tužitelj navodi kako se navedena pitanja odnose na tumačenje odredaba čl. 80. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96) jer je shvaćanje izraženo u nižestupanjskim odlukama pravno pogrešno.

 

              Po ocjeni ovoga suda revizija tužitelja ne sadrži određeno navedene razloge važnosti postavljenih pitanja, jer nema obrazloženja o tome zbog čega tužitelj smatra da bi navedena pitanja bila važna za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u primjeni, pa ona ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a za dopuštenost izvanredne revizije.

 

              Naime, opravdavajući postavljanje navedenih pitanja tužitelj u reviziji navodi da je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u vezi s primjenom odredbe čl. 80. Zakona o vlasništvu pogrešno i da su pobijane odbijajuće presude posljedica nedostatka sudske prakse u odnosu na postavljeno pitanje, kao i činjenice da revizijski sud o istom nije zauzeo pravno shvaćanje. Slijedom toga, tužitelj smatra kako postoji velika mogućnost različitog, ali i pogrešnog tumačenja odredbe članka 80. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu, što bi moglo dovesti u pitanje osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              Međutim, za dopuštenost izvanredne revizije nije dovoljno samo navesti da se zbog toga što revident ima različito pravno shvaćanje od onoga koje je zauzeto u pobijanim presudama, odnosno zbog toga što se može očekivati različito i pogrešno tumačenje određene zakonske odredbe. Naprotiv, u reviziji se moraju iznijeti argumenti za tvrdnju da je riječ o pitanju u kojem bi sudovi mogli zauzimati različita shvaćanja pri tumačenju te zakonske odredbe.

 

              Kada se stranka u izvanrednoj reviziji poziva na mogućnost različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba, tada bi bilo potrebno određeno navesti kakva tumačenja bi mogla iz tih odredaba proizlaziti. Pored ukazivanja na nedostatke tumačenja iz pobijane odluke revident bi morao iznijeti jedno ili više interpretativnih varijanti koje je prema njegovom mišljenju trebalo primijeniti i koje će drugostupanjski sudovi u budućnosti vjerojatno primjenjivati, obrazlažući pri tom zašto bi pravno shvaćanje za koje on smatra da je u konkretnom slučaju trebalo zauzeti moglo biti jedno od njih.

 

              Uz navedeno, valja istaknuti kako pravno pitanje i navođenje razloga zbog kojih revident smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, prema zakonskom uređenju instituta tzv. izvanredne revizije, čine cjelinu. Dakle, samo pravno pitanje bez izlaganja razloga zbog kojih je ono prema mišljenju podnositelja revizije važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni nije dovoljno za dopuštenost revizije.

 

              Zbog toga što ne sadrži valjane razloge važnosti postavljenih pitanja, tužiteljeva revizija nije dopuštena, pa je na temelju čl. 392b. st. 2. i 4. ZPP riješeno kao u izreci.

 

U Zagrebu, 4. lipnja 2014.