Broj: Rev 1349/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević, predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužiteljice V. županije, koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u O. P. & Š. iz V., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, koju zastupa Općinskog držano odvjetništvo u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-1158/09-2 od 8. travnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj P-1522/09-7 od 1. rujna 2009., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2014.,

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Prihvaća se revizija tužene te se preinačuje presuda Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-1158/09-2 od 8. travnja 2010., te presuda Općinskog građanskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj P-1522/09-7 od 1. rujna 2009. i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„I. Utvrđuje se da je pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva u korist tužene Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, provedena u ZK ul. br. 8221 k.o. Ivanec, poduložak 1 i 2 , temeljem rješenja Općinskog suda u Ivancu, Zemljišno-knjižnog odjela, poslovni broj Z-2539/07-2. od 9. studenog 2007., i to u pogledu:

 

- pod brojem 1. etaža posebni dio br. 1 poslovne zgrade P I u prizemlju koji se sastoji od 8 poslovnih prostora, hodnika i predprostora, 2 WC-a i lođe, ukupne površine od 153,30 ni2 u 91/1000 dijela,

 

- pod brojem 2. etaža posebni dio broj 2 poslovne zgrade P I u prizemlju koji se sastoji od 2 poslovna prostora ukupne površine od 33,83 m2 u 20/1000 dijela,

 

te je navedenom uknjižbom glede navedenih nekretnina povrijeđeno prijašnje uknjiženo knjižno pravo tužiteljice V. županije.

 

II. Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Varaždinu-Stalne službe u Ivancu, upis brisanja uknjižbe iz točke I. ove presude i uspostava prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja na način da se ponovno uknjiži tužiteljica Varaždinska županija, kao vlasnica predmetnih nekretnina.

 

III. Nalaže se tuženoj da nadoknadi tužiteljici prouzročene parnične troškove.“

 

2. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženoj troškove ove parnice u iznosu 4.000,00 kn, u roku od 15 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj P-1522/09-7 od 1. rujna 2009., utvrđena je pravno nevaljanom uknjižba prava vlasništva izvršena u korist tužene rješenjem zemljišnoknjižnog odjela istog prvostupanjskog suda broj Z-2539/07-2 od 9. studenog 2007. i to u pogledu etaže 1. posebnog dijela broj 1 poslovne zgrade P I, u prizemlju, koja se sastoji od 8 poslovnih prostora, hodnika i pred prostora, 2 WC-a i lođe, ukupne površine 153,30m2 u 91/1000 dijela te u pogledu etaže 2. posebnog dijela broj 2 poslovne zgrade P I u prizemlju koja se sastoji od 2 poslovna prostora ukupne površine od 33,83 m2 u 20/1000 dijela (točka I. izreke). Istom je presudom naloženo zk. odjelu prvostupanjskog suda da izvrši upis brisanja uknjižbe opisane u točki I. izreke i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se ponovo uknjiži tužiteljice kao vlasnika predmetnih nekretnina (točka II. izreke). Rješenjem o troškovima parnice iz točke III. izreke prvostupanjske presude obvezana je tužena naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 9.175,00 kn.             

 

Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-1158/09-2 od 8. travnja 2010., odbijena je žalba tužene i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužena zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da prihvati reviziju, ukine donesene odluke i odbaci tužbu, odnosno podredno da preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tužiteljicu na naknadu parničnih troškova tuženoj.

 

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koje se na temelju odredbe čl. 52. st. 4. u svezi sa odredbom čl. 34. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 84/08) primjenjuje na ovaj spor, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

 

              U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tužena se na revizijski razlog bitnih povreda postupka ne poziva.

 

Osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice utemeljen na odredbi čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 100/04, dalje: ZKK) kojim traži utvrđenje pravno nevaljanim upisa vlasništva izvršena u korist tužene rješenjem zemljišnoknjižnog odjela prvostupanjskog suda broj Z-2539/07-2 od 9. studenog 2007. u pogledu dijelova zgrade - poslovnih prostora u Varaždinu (pobliže opisanih u izreci ove odluke) koje je ranije koristio Općinski sekretarijat za narodnu obranu, odnosno kasnije Ured za obranu.

 

Među strankama nije sporno:

 

- da su prijeporne nekretnine upisane u z. k. ul. br. 8221 k.o. I.,

 

- da su predmetne nekretnine prije upisa na tužiteljicu bile upisane kao društveno vlasništvo,

 

- da su nekretnine 9. siječnja 1998., u postupku vođenim pod poslovnim brojem Z-39/98., na temelju Odluke Vlade Republike Hrvatske, Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija, Klasa: 940-01/95-01/41, Ur. Broj: 515-02-95-5 od 14. prosinca 1995., upisane kao vlasništvo tužiteljice - V. županije,

 

- da su na temelju rješenja ZK odjela Općinskog suda u Ivancu br. Z-2539/07-2 od 9. studenog 2007., ove nekretnine su upisane kao vlasništvo tužene – Republike Hrvatske,

 

- da je to rješenje doneseno na temelju prijedloga tužene radi upisa prava vlasništva nekretnina sukladno odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06 – dalje: ZV), a na temelju odredbe čl. 203. Zakona o obrani ("Narodne novine", broj 49/91, 53A/91., 73/91., 19/92., 55/92. 49/93. i pročišćeni tekst 74/93., dalje: Zakon o obrani).

 

Među strankama je i dalje sporno je li tužena upisom prava vlasništva na predmetnim nekretninama u svoju korist povrijedila pravo tužiteljice kao zemljišnoknjižnog prednika, a odgovor na ovo sporno pitanje ovisi o tome je li tužiteljica uopće mogla steći pravo vlasništva (upis kojega štiti predmetnom tužbom) na prijepornim nekretninama na temelju Odluke Vlade Republike Hrvatske, Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija, Klasa: 940-01/95-01/41, Ur. Broj: 515-02-95-5 od 14. prosinca 1995.

 

Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su usvojili zahtjev tužiteljice i takvu svoju odluku obrazložili navodeći, u bitnom, da je tužiteljica na zakonit način, na temelju odluka nadležne vlasti u vrijeme važenja ranijeg Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 9/92 i 77/92) već stekla vlasništvo prijepornih nekretnina jer da je Odluka Vlade Republike Hrvatske od 14. prosinca 1995. konstitutivna odluka za stjecanje prava vlasništva, pa vlasništvo na tim nekretninama nije mogla steći tužena temeljem odredbe čl. 388. st. 2. ZV u vezi s odredbom čl. 203. Zakona o obrani.

 

Odredbom čl. 87. st. 1. Zakona o lokalnoj samoupravi („Narodne novine“ broj 90/92) propisano je da će Općine, gradovi i županije utemeljene Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj preuzeti nekretnine, pokretnine, financijska sredstva te prava i obveze dosadašnjih općina čiji su slijednik u roku od šest mjeseci od dana konstituiranja predstavničkog tijela tih jedinica.

 

Zakonom o obrani, odnosno njegovim Izmjenama i dopunama objavljenim u "Narodnim novinama" broj 49/93. (dalje: ZID Zakona o obrani), koje su stupile na snagu danom objave (26. svibnja 1993.) propisano je u čl. 46. (čl. 202. pročišćenog teksta) "...danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaju s radom uredi za obranu kao općinski organi uprave odnosno organ uprave G. Z.. Poslove, zadatke te djelatnike ureda za obranu iz stavka 1. ovoga članka, koji su na dan stupanja na snagu ovoga Zakona zatečeni na poslovima u tim uredima, preuzima Ministarstvo obrane. Ministar obrane, u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, uredit će ustrojstvo, organizaciju i način rada na preuzetim poslovima i zadacima iz stavka 2. ovoga članka. Djelatnicima organa iz stavka 2. ovoga članka koji ne budu raspoređeni, radni odnos prestaje pod uvjetima i načinom propisanim Zakonom o upravi."

 

Odredbom čl. 47 ZID Zakona o obrani (čl. 203. pročišćenog teksta Zakona o obrani) propisano je „...danom stupanja na snagu ovoga Zakona Ministarstvo obrane preuzima i nastavlja koristiti prostorije i opremu koju su koristili uredi za obranu iz članka 46. ovoga Zakona.“

 

Iako ovaj zakon ne govori izrijekom o preuzimanju prostorija i opremu koje su koristili bivši uredi za obranu u vlasništvo Republike Hrvatske, već samo o njihovom preuzimanju, po ocjeni ovoga suda navedena pravila ZID Zakon o obrani odredbi predstavljaju pretvorbeni propis, kojim je u trenutku njegova stupanja na snagu pravo korištenja prostorija i opreme koje su koristili bivši uredi za obranu ustanovljeno u korist Republike Hrvatske.

 

              Dakle, tuženica nije stekla pravo vlasništva spornih nekretnina stupanjem na snagu ZID Zakona o obrani, ali je tim trenutkom stekla pravo korištenja nekretnina koje su ranije koristili uredi za obranu dotadašnjih općina te tužiteljica od tog trenutka više nije imala pravo korištenja prijepornih nekretnina. Ovo stoga što su odredbe ZID Zakona o obrani u pogledu prava korištenja nekretninama kojima su se koristili bivši uredi za obranu (kao odredbe posebnog zakona), derogirale odredbe (čl. 87. st. 1.) općeg Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi.

 

Prema tome, danom stupanja na snagu odredbi ZID Zakona o obrani prestalo je pravo korištenja pravnih prednika tužiteljice na prijepornim nekretninama na kojima je ranije koristili općinski uredi za obranu. Zbog toga Komisija Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija osnovana Uredbom Vlade Republike Hrvatske na sjednici održanoj 10. svibnja 1994., sa svrhom rješavanja sporova između općina, gradova i županija nastale u preuzimanju i raspodjeli nekretnina, pokretnina, financijskih sredstava te drugih prava dosadašnjih općina, više nije imala ovlaštenje utvrđivati bilo kakvo pravo u korist neke od jedinica lokalne samouprave u odnosu na predmetnu imovinu, niti je tužiteljica u postupku koji je provela Komisija Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija i koji je okončan rješenjem te komisije Klasa: 940-01/95-01/41, Ur. Broj: 515-02-95-5 od 14. prosinca 1995., mogla steći vlasništvo na prijepornim nekretninama.

 

Nadalje, odredbom čl. 360. st. 2 ZV je propisano da pravo upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu tog Zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu tog Zakona pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.

 

U trenutku stupanja na snagu ZV (1. siječnja 1997.) pravo korištenja prijepornih nekretnina imalo je Ministarstvo obrane RH (tužena), a ne tužiteljica, pa je stupanjem na snagu ovoga zakona to pravo tuženice pretvoreno u pravo vlasništva na tim nekretninama, slijedom čega je tužitelj osnovano mogao zahtijevati upis takvog svog vlasništva (čl. 388. st. 2. ZV u vezi s čl. 203. Zakona o obrani) i takvim upisom nije povrijedila ranije upisano pravo tužiteljice.

 

Slijedom navedenog valjalo je (temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP) reviziju tužene prihvatiti i preinačiti nižestupanjske presude, kako je to navedeno u izreci pod točkom 1. izreke ove presude.

 

Kad se povodom pravnog lijeka preinačuju nižestupanjske odluke, potrebno je odlučiti o ukupnim troškovima spora (čl. 166. st. 2. ZPP-a). Tužena je u ovom postupku zahtijevala (na ročištu od 1. rujna 2009.) naknadu troškova u iznosu od 2.000,00 kn (za sastav odgovora na tužbu 1.000,00 kn te zastupanje na tom ročištu 1.000,00 kn), kao i troškove sastavljanja žalbe u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 10. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. OT) i sastava predmetne revizije 1.000,00 kn (Tbr. 10. toč. 5. u vezi s Tbr. 7. OT).

 

Ovaj sud takav zahtjev za naknadu troškova parnice nalazi osnovanim (čl. 154. st. 1. ZPP), jer je riječ o troškovima potrebnim za vođenje ove parnice (čl. 155. ZPP) i suglasnim OT, pa je primjenom navedenih zakonskih odredbi u vezi s odredbom čl. 163. ZPP, riješeno kao pod točkom 2. ove odluke.

 

Zagreb, 11. lipnja 2014.