Broj: Rev 1705/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. L. iz D., zastupanog po punomoćnicima V. Lj. i Ž. V., odvjetnicima u S., protiv tuženice J. Z. iz S., radi iseljenja i predaje, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-391/09 od 5. ožujka 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1067/04 od 29. travnja 2009., u sjednici dana 1. srpnja 2014.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-391/09 od 5. ožujka 2010. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Splitu je presudom poslovni broj Gžo-391/09 od 5. ožujka 2010. potvrdio presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1067/04 od 29. travnja 2009. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da sud naloži tuženici J. Z. iseljenje iz stana u S. u … i predaju stana slobodnog od osoba i stvari tužitelju u posjed, te kojom je naloženo tužitelju naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 28.212,50 kuna.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu ili podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženica nije odgovorila na reviziju.

 

Revizija je neosnovana.

 

Revizijski sud ispitao je pobijanu drugostupanjsku presudu postupajući po reviziji iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a), a u svezi s odredbom čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, br. 57/11).

 

Naime u ovom slučaju je protiv drugostupanjske presude dopuštena redovna revizija jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude iznosi 101.000,00 kuna, pa je ispunjen vrijednosni kriterij za redovnu reviziju propisan odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP. Samim time protiv drugostupanjske presude nije dopuštena izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP koju stranke mogu podnijeti protiv drugostupanjske presude samo kada ne mogu podnijeti redovnu reviziju po nekom od kriterija dopuštenosti iz čl. 382. st. 1. ZPP. Stoga zakonitost pobijane presude nije ispitana po izvanrednoj reviziji (niti podnesena revizija ispunjava formalne kriterije za izvanrednu reviziju iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP).

 

Presuda je ispitana u smislu odredbe čl. 392. a. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.

 

U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se općenito ukazuje u reviziji, jer pobijana presuda sadrži neproturječne razloge o odlučnim činjenicama (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a) i njome je odgovoreno na žalbene navode tužitelja, pa je presudu moguće ispitati. Ni sam tužitelj, koji tvrdi da je obrazloženje manjkavo, osim općenite tvrdnje da nije moguće ispitati odluku o troškovima parničnog postupka, ne ukazuje na neke konkretne razloge zbog kojih bi pobijana presuda bila zahvaćena navedenom apsolutno bitnom povredom.

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava na koju se pozvao tužitelj i na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

Sporno je u revizijskom stadiju postupka je li osnovan zahtjev tužitelja kojim od tuženice traži predaju stana u S. S tim u vezi sporna je pravila primjena odredaba čl. 59. i 92. Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“, br. 51/85, 42/86, 22/92, 70/93), odredaba Zakona o najmu stanova („Narodne novine“, br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06) i odredbe čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 114/06, 146/08, 38/09 i 153/09).

 

Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev polazeći u bitnome od utvrđenja:

 

- da je tužiteljev poslodavac 12. prosinca 1985. godine donio rješenje o dodjeli stana na privremeno korištenje tužitelju,

- da je tužena protiv tužiteljevog poslodavca, odnosno njegovog pravnog slijednika, podnijela tužbu radi poništenja odluke o dodjeli stana na korištenje tužitelju, a u kojem postupku je sudjelovao i tužitelj kao umješač na strani tuženika, a koji zahtjev je pravomoćno odbijen,

- da je tužena kupila od Grada Splita dana 25. srpnja 1994. godine predmetni stan, i to na temelju ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo,

- da je tužiteljev poslodavac 23. travnja 1992. godine donio odluku da se vrijednost stanova izuzima iz vrijednosti društvenog kapitala tog poduzeća, te da se stanovi predaju na gospodarenje Fondu stanovanja Općine S.,

- da je kao vlasnik predmetnog stana u zemljišnim knjigama uknjižena treća osoba, i to Ivanka Radić,

- da je u zemljišnim knjigama izvršena zabilježba spora koji bi se vodio između tužitelja P. L. protiv tužene J. Z. i Grada Splita, a koji spor se inače vodi pod poslovnim brojem IP-1504/04, u kojem predmetu tužitelj traži utvrđenje ništavim ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 25. travnja 1994. godine, a koji je zaključen između Grada Splita i J. Z.

 

Slijedom navedenih utvrđenja sudovi su zaključili da tužitelj nije dokazao pravnu osnovu za predaju stana jer da nije stekao stanarsko pravo, a nije dokazao nit da je vlasnik jer nije dokazao valjanu pravnu osnovu i istinit način stjecanja prava vlasništva na nekretnini, niti da tužena posjeduje stan bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju nego što je tužiteljev.

 

Tužbeni zahtjev je odbijen pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Zato je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 1. srpnja 2014.