Broj: Rev-x 468/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari suvlasnika stambene zgrade u Z., i to I-tužitelja F. B., II-tužitelja T. B., III-tužitelja D. B., IV-tužiteljice I. K., V-tužitelja Đ. H., VI-tužiteljice M. M. i X-tužitelja K. W., zastupanih po upravitelju Z. h. d.o.o. Podružnica Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo sa sjedištem u Z., kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. H. iz Z., zastupanog po punomoćnici B. T., odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. i partneri u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5212/12-2 od 5. studenog 2013., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-13871/10-32 od 13. lipnja 2011., u sjednici od 8. srpnja 2014.,

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja i djelomično preinačuju presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5212/12-2 od 5. studenog 2013. (točka III. izreke) presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-13871/10-32 od 13. lipnja 2011., u pobijanom odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka i rješava:

 

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljima i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.383,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2011. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

II. U ostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

 

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljima trošak revizije u iznosu od 703,12 kn u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu broj Ovrvz-1047/04 pod točkom I od 20. prosinca 2004. (točka I izreke), pod točkom II izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljima iznos od 6.446,70 kn sa zakonskom zateznom kamatom kako slijedi:

 

- na iznos od 644,67 kn počevši od 15. ožujka 2003. do isplate,

- na iznos od 644,67 kn počevši od 15. travnja 2003. do isplate,

- na iznos od 644,67 kn počevši od 15. svibnja 2003. do isplate,

- na iznos od 644,67 kn počevši od 15. lipnja 2003. do isplate,

- na iznos od 644,67 kn počevši od 15. kolovoza 2003. do isplate,

- na iznos od 644,67 kn počevši od 15. rujna 2003. do isplate,

- na iznos od 644,67 kn počevši od 15. listopada 2003. do isplate,

- na iznos od 644,67 kn počevši od 15. studenog 2003. do isplate,

- na iznos od 644,67 kn počevši od 15. prosinca 2003. do isplate,

- na iznos od 644,67 kn počevši od 15. siječnja 2004. do isplate,

 

kao i nadoknaditi tužiteljima trošak ovršnog postupka u iznosu od 300,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 20. prosinca 2004. do isplate, pod točkom III izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 3.367,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 13. lipnja 2011. do isplate, dok je pod točkom IV odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem tužitelji potražuju od tuženika iznos od 0,99 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 13. prosinca 2004. do isplate te zahtjev tužitelja za naknadu troška ovršnog postupka u iznosu od 20,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 20. prosinca 2004., kao i zahtjev tužitelja za nadoknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.113,43 kn s pripadajućom kamatom od dana presuđenja do isplate te je točkom V izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u cijelosti.

 

Drugostupanjskom presudom (točka I izreke) potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 6.446,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos glavnice od 16-og dana u mjesecu do isplate, zatim u dijelu odluke o troškovima ovršnog postupka i u dijelu pod stavkom III i V izreke, dok je preinačena (točka I izreke)  prvostupanjska presuda u dijelu pod stavkom II izreke za zatezne kamate za svaki pojedini iznos glavnice za 15-i dan u mjesecu. U točki III izreke drugostupanjske presude potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod stavkom IV izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.113,43 kn te je u točki IV izreke odbijen zahtjev tuženika za nadoknadu troškova žalbenog postupka.

 

Protiv točke III izreke drugostupanjske presude tužitelji podnose reviziju iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, u daljnjem tekstu: ZPP), radi osiguranja jedinstvene primjene prava. Predlažu odlučiti sukladno zakonu.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je djelomično osnovana.

Na temelju članka 382. stavak 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Stavkom 3. te zakonske odredbe propisano je da u reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U povodu revizije iz članka 382. stavka 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (članak 392. a stavak 2. ZPP-a).

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom sredstava za zajedničku pričuvu za razdoblje od ožujka 2003. do prosinca 2004., s time da je u revizijskom postupku sporno samo pitanje troškova parničnog postupka, tj. pripada li punomoćniku tužitelja pravo na nadoknadu uvećanog parničnog troška sukladno Tbr. 36. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kada se na tužiteljskoj strani nalazi više osoba.

 

Tužitelji su u podnesenoj reviziji određeno naznačili pitanje:

 

„Je li u parničnom postupku koji se vodi radi naplate sredstava zajedničke pričuve odvjetnik kojeg je ovlastio na zastupanje upravitelj zgrade sukladno članku 93. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima punomoćnik upravitelja ili suvlasnika predmetne zgrade te, nastavno na navedeno, pripada li punomoćniku tužitelja pravo na naknadu uvećanog parničnog troška sukladno Tbr. 36. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kada se na tužiteljskoj strani nalazi više osoba?“.

 

Sud prvog stupnja utvrđuje da se u spisu nalazi valjana odvjetnička punomoć za zastupanje upravitelja, kojom je upravitelj opunomoćio odvjetnika da ga zastupa u predmetnom postupku. Nadalje, sud iznosi shvaćanje kako punomoćnik tužitelja ne zastupa neposredno tužitelje, već isti zastupa upravitelja stambene zgrade sukladno zakonskoj odredbi članka 93. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,  153/09, 90/10 i 143/12, u daljnjem tekstu: ZV), koja propisuje da je u upravljanju nekretninom upravitelj ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka, a što je upravitelj u konkretnom slučaju i napravio, opunomoćivši odvjetnika da ga zastupa u ovom postupku.

 

Slijedom toga, sud nije tužiteljima dosudio trošak uvećanja od 50% u iznosu od 1.383,75 kn za svaku pojedinu parničnu radnju koji su isti zatražili te je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troška parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.113,43 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, jer da im ne pripada trošak uvećanja od 50% u iznosu od 1.383,75 kn za svaku pojedinu parničnu radnju koji su isti zatražili sukladno Tbr. 36. točki  1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 91/2004, 37/05 i 59/07, 148/09, u daljnjem tekstu: Tarifa).

 

Prihvaćajući pravno shvaćanje suda prvog stupnja, drugostupanjski sud je potvrdio odluku, smatrajući da je zahtjev tužitelja pravilno odbijen kao neosnovan jer da je punomoćnika na zastupanje ovlastio upravitelj zgrade Z. h. d.o.o. (jedna osoba), slijedom čega isti ne ostvaruje predmetno pravo prema odredbi Tbr. 36. Tarife.

 

Revidenti ističu da o postavljenom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a tužitelji smatraju potrebnim da, radi jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih, revizijski sud zauzme shvaćanje u odnosu na sporno pitanje jer je riječ o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Pritom konkretno naznačava i prilaže odluke koje su različite od pobijane odluke, i to odluke Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-3582/11 od 17. svibnja 2011., Gž-1584/08 od 9. rujna 2008., Gž-5474/10 od 7. prosinca 2010., Gž-6699/09 od 16. svibnja 2012., Gž-5294/09 od 4. siječnja 2011., Gž-7251/11 od 15. siječnja 2013., kao i odluku Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1059/12 od 9. kolovoza 2012. i odluku Županijskog suda u Splitu broj Gžmal-1522/12 od 4. studenog 2013.

 

Revizijski sud utvrđuje da je postavljeno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Potrebno je sagledati činjenicu tko su stranke ove parnice, odnosno koga zapravo zastupa punomoćnik u ovom postupku. Iz uvoda, kako prvostupanjske tako i drugostupanjske presude jasno proizlazi da su stranke suvlasnici stambene zgrade u Z., ..., i to njih desetero poimence navedeni: I-tužitelj F. B., II-tužitelj T. B., III-tužitelj D. B., IV-tužiteljica I. K., V-tužitelj Đ. H., VI-tužiteljica M. M. i X-tužitelj K. W.

 

U konkretnom slučaju upravitelj je svoje zakonsko ovlaštenje za zastupanje suvlasnika, koji se u ovom parničnom postupku pojavljuju kao stranke, na temelju članka 93. stavka 2. ZV-a prenio na odvjetnika, slijedom čega je odvjetnik u ovom slučaju punomoćnik suvlasnika. Upravitelj nije stranka u ovom postupku.

 

Sukladno tome, punomoćniku suvlasnika predmetne zgrade pripada pravo na naknadu uvećanog parničnog troška sukladno Tbr. 36.  točka 1. Tarife (kada zastupa više osoba).

 

Tbr. 36. točka 1. Tarife propisano je da kad odvjetnik u istom postupku zastupa više osoba, pripada mu pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku sljedeću osobu za 10%, uz uvjet da to povišenje može iznositi najviše 50%. Iznos povišene nagrade dijeli se na jednake dijelove prema broju branjenika, odnosno zastupanih osoba.

 

Stoga tužiteljima na temelju Tbr. 36. točka 1. Tarife pripada pravo na povišenje tarifnih stavaka za 50% (budući je tužitelja više od petero), tako da im pored dosuđenog parničnog troška pripada još i iznos od 1.383,75 kn (za sastav podneska od 20. prosinca 2010. te pristup ročištima 4. ožujka 2008. i 6. lipnja 2011., za svaku radnju uvećanje od 375, 00 kn, ukupno 1.125,00 kn, uz primjenu Tbr. 42. uvećano za PDV od 23% - 258,75 kn, iznosi ukupno 1.383,75 kn), u kojem dijelu je revizija prihvaćena, dok je u preostalom dijelu (s iznosom od 1.729,68 kn) reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

 

Na ime troškova nastalih povodom izjavljivanja revizije tužiteljima na temelju članka 154. stavka 2. ZPP-a pripada iznos od 703,12 kn (po Tbr. 10/5. iznos od 750,00 kn, uz Tbr. 36. iznos od 375,00 kn, ukupno 1.125,00 kn, uz Tbr. 42. - PDV od 25% u iznosu od 281,25 kn ili sveukupno 1.406,25 kn. Kako je revizija prihvaćena djelomično (50%) to ih pripada samo iznos razmjeran uspjehu povodom tog pravnog lijeka.

 

Iz tih je razloga, na temelju odredbe iz članka 395. stavak 1. i članka 393., u svezi s člankom 400. stavak 3. ZPP-a, te članka 166. stavak 2. ZPP-a, valjalo riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 8. srpnja 2014.