Broj: Gž-1315/2014

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

             

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Antuna Dominka kao predsjednika vijeća, Smiljke Premužić kao suca izvjestitelja i Vide Štefićić kao člana vijeća, temeljem rješenja predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske o ustupanju predmeta Županijskog suda u Dubrovniku, broj: Su-IV-1126/10-3 od 13. listopada 2010. godine, u pravnoj stvari tužiteljice D. Č. V. iz S., M., koju zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u D., protiv tuženika S. Č. iz M., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u D., radi razvrgnuća suvlasništva nekretnina, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku broj P-520/11 od 7. ožujka 2014. godine, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 10. srpnja 2014. godine

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku broj P-520/11 od 7. ožujka 2014. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Općinski sud u Dubrovniku presudom i rješenjem broj P-520/11 od 7. ožujka 2014. godine razvrgnuo je suvlasničku zajednicu između tužiteljice i tuženika na nekretninama upisanim u zk.ul. br. …k.o. Brašina, na način kako je to pobliže opisano u točki I. izreke, ovlastio stranke da na temelju te presude izvrše uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na pripalim im nekretninama (točka II. izreke), odbacio tužbeni zahtjev tužiteljice za predaju u suposjed predmetnih nekretnina (točka III. izreke) te naložio tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 15.450,00 kn (točka IV. izreke).

 

Protiv prvostupanjske odluke žali se tužiteljica po punomoćniku zbog pogrešne primjene odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači prvostupanjsku odluku u smislu žalbenih navoda te traži trošak žalbe.

 

Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužiteljice.

 

Protiv prvostupanjske odluke žalbu je podnio i tuženik po punomoćnicima te predlaže da se žalba uvaži, presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odluku.

 

U odgovoru na žalbu tuženika, tužiteljica po punomoćniku ističe da je žalba tuženika neosnovana te predlaže da je drugostupanjski sud odbije, a tužiteljici dosudi trošak odgovora na žalbu.

 

Žalbe su osnovane.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina i zahtjev za predaju u suposjed predmetnih nekretnina koji zahtjev je tužiteljica podnijela tijekom ovog parničnog postupka (list 78 spisa).

 

Što se tiče ovog, kasnijeg tužbenog zahtjeva tužiteljice za predaju u suposjed predmetne nekretnine, prvostupanjski sud je taj zahtjev odbacio smatrajući da se radi o presuđenoj stvari.

 

U pravu, je po ocjeni ovoga suda, tužiteljica kada ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 333. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br: 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13 – dalje: ZPP) ocijenivši da se radi o presuđenoj stvari i kada je tužbu odbacio.

 

Naime, među strankama nije sporno da je između tužiteljice i tuženika vođen parnični postupak radi smetanja suposjeda u spisu br. P-680/02, te da je rješenjem na temelju priznanja od 2. srpnja 2003. godine utvrđeno da je tuženik smetao tužiteljicu u suposjedu na način da je promijenio brave te preuzeo isključivi posjed spornih nekretnina te na taj način tužiteljici oduzeo suposjed pa mu je naloženo da tužiteljici vrati u suposjed predmetne nekretnine na način da joj preda duplikate ključeva novih brava koje je postavio na vratima kuće, dopusti i omogući njeno sukorištenje te kuće i zemljišta te da mu se ubuduće zabranjuje svako uznemiravanje suposjeda.

 

Da bi se radilo o presuđenoj stvari potrebno je da se ostvari i objektivni i subjektivni identitet spora pa je subjektivni identitet ostvaren, jer se radi o istim strankama, ali nije ostvaren ovaj drugi element tj. objektivni identitet spora.

 

Naime, u predmetu koji je pravomoćno okončan br. P-680/02 radilo se o zaštiti suposjeda od smetanja, kojeg je počinio tuženik kao suposjednik, tužiteljici, sukladno čl. 24. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZV), u ovom međutim predmetu tužiteljica je podnijela tužbu za predaju u suposjed u smislu čl. 42.  u svezi sa čl. 40. ZV-a.

 

Prema tome, tužbeni zahtjev u ovim dvjema parnicama ne temelji se na istoj činjeničnoj niti pravnoj osnovi pa se niti ne radi o istovjetnom tužbenom zahtjevu, zbog čega se ne radi o presuđenoj stvari, te nije bilo mjesta za primjenu čl. 333. st. 2. ZPP-a tj. za odbacivanje tužbe. Radi toga je u tom dijelu uvažena žalba tužiteljice, ukinuto prvostupanjsko rješenje (točka III. izreke) te predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak sukladno čl. 380. toč. 3. ZPP-a, pa će prvostupanjski sud u ponovnom postupku odlučiti o tom tužbenom zahtjevu tužiteljice.

 

Među strankama nije sporno da je tužiteljica kao predlagateljica pokrenula izvanparnični postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina protiv protustranke, a ovdje tuženika, navodeći da su suvlasnici na ravne dijelove na predmetnim nekretninama, ali kako je u istome među strankama došlo do spora o predmetu diobe to je izvanparnični postupak obustavljen, a stranke su sa svojim zahtjevom radi razvrgnuća upućene u parnicu pa je tužiteljica u ovom predmetu i podnijela tužbu radi razvrgnuća suvlasničke zajednice predmetnih nekretnina tvrdeći da su suvlasnici na ravne dijelove i predložila da se suvlasnička zajednica razvrgne geometrijski.

 

Suvlasnici sporazumno određuju način razvrgnuća u granicama mogućega i dopuštenoga, kako je to propisano čl. 49. st. 1. ZV-a, a ako se suvlasnici ne mogu sporazumjeti o bilo kojem pitanju razvrgnuća svaki može zahtijevati da o tome odluči sud, kako je to i propisano st. 4. citiranog članka. Kada razvrgnuće provodi sud vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona (čl. 50. st. 1. ZV-a), pa ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu st. 1. naprijed citiranog članka, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski, kako je to i propisano čl. 50. st. 2. ZV-a. Ako geometrijska dioba nekretnina nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

 

Prvostupanjski sud je prihvaćajući nalaz i mišljenje građevinskog vještaka Z. N. utvrdio da je predmetnu nekretninu moguće podijeliti geometrijskom diobom, pa je u pobijanoj presudi i razvrgnuo suvlasničku zajednicu nekretnina na način da tužiteljici pripadne istočni dio zgrade označen plavom bojom s novoformiranim zasebnim ulazom „B“, ukupne površine 65,57 m² i istočni dio zemljišta na način da istočnoj diobenoj cjelini pripada 79 m² zemljišta ispod zgrade te 230 m² okolnog zemljišta što ukupno čini 309 m², a tuženiku da pripadnu prostorije zapadnog dijela zgrade s hallom označene crvenom bojom s postojećim zasebnim ulazom „A“ ukupne površine 62,85 m², a što je prikazano u prilogu 5 izvješća vještaka, te zapadni dio zemljišta na način da zapadnoj diobenoj cjelini pripadne 74 m² zemljišta ispod zgrade te 366 m² okolnog zemljišta što ukupno čini 440 m² zemljišta, te da tužiteljica na svoj trošak izvede radove koji su potrebni za provođenje izdvajanja ovakovih zasebnih cjelina i to zazidati prolaz između halla i hodnika, postojeći prozor pretvoriti u vrata, formirati priključke kuhinjskih elemenata u istočnom dijelu, formirati kupaonicu u zapadnom dijelu, formirati nove pristupne skale s pločnika ulice na razinu pločnika okućnice i razdvojiti priključke vodovoda, telefona i električne energije.

 

Pored toga građevinski vještak je naznačio da je potrebno sačiniti posebni parcelacijski elaborat, ali i sagraditi novi zid u svezi čega je potrebno obaviti još i radove iskopa rova temelja u podu uzduž postojećeg zida diobene cjeline „B“, izvedbu kamenog nabačaja na dnu rova temelja, betoniranje trakastog temelja, izvedbu horizontalne i vertikalne hidroizolacije, izvedbu vertikalne dilatacije ugradbom ploča stiropora debljine 5 cm, zidanje zida betonskim bloketima ili blok opekom debljine 20 cm s ugradbom čeličnih ankera u postojeće bočne zidove promjera 10 mm u sloj morta između redova bloketa ili opeke, žbukanje zida unutarnjom završnom žbukom sa strane diobene cjeline „A“, te završna obrada ožbukane površine unutarnjim premazom.

 

Mjernički vještak M. M., na traženje suda, se očitovao da je podjelu predmetnih nekretnina na način kako je to predložio građevinski vještak moguće napraviti uz suglasnost Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša Dubrovačko-neretvanske županije, budući da se radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu na kojem već postoje izgrađeni objekti, a u svrhu čega stranke trebaju podnijeti zahtjev za izdavanje rješenja o utvrđivanju građevne čestice, pa nakon izdavanja takvog rješenja se može napraviti geodetski elaborat diobe, da se objekat mora sastojati iz dvije djeljive cjeline što znači da između ta dva objekta moraju postojati dva zida te moraju imati pristup sa javne površine.

 

Prvostupanjski sud međutim nije pozvao tužiteljicu da  podnese zahtjev za izdavanje rješenja o utvrđivanju građevne čestice i da predloži sačinjenje parcelacionog elaborata, niti ju je pozvao na platež predujma za sačinjenje parcelacionog elaborata, a bez provođenja toga nije zapravo moguće utvrditi da li je geometrijska dioba predmetnih nekretnina moguća u smislu naprijed citiranog čl. 50. ZV-a.

 

Naime, geometrijska dioba pretpostavlja formiranje samostalnih gospodarskih cjelina pri čemu dakle trebaju biti zadovoljeni svi građevinski i geodetski propisi jer se prema prijedlogu građevinskog vještaka cijepa i kuća i zemljište ne samo ono koje se nalazi ispod građevine nego i okolno zemljište. Ukoliko geometrijska dioba nije moguća, a nema drugačijeg sporazuma stranaka, tada se nekretnine mogu prodati, odnosno provesti civilno razvrgnuće.

 

Ono o čemu tužiteljica govori u žalbi, da fizičkim posebnim dijelovima kuće treba povezati jednu polovinu dijela prava vlasništva zapravo cijelog zemljišta, bi bilo razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva. Naime, odredbom čl. 53 ZV-a je propisano da ako suvlasnici suglasno odluče da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnoga dijela suvlasničke nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo) uzima se da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća pa se na odgovarajući način i na nju primjenjuju pravila o razvrgnuću.

 

Tužiteljica je tijekom postupka isticala (list 77 spisa) da ako postoje poteškoće za provođenje geometrijske diobe predmetne kuće i pripadnog zemljišta parcelacijom na način da svaki dio kuće dobije svoj zemljišnoknjižni broj, a tako i svaki dio zemljišta, da onda predlaže da se izvrši geometrijska podjela etažiranjem kuće po vertikali i dodjelom određenog dijela pripadnog zemljišta kao sporednog dijela etaže, svakom od posebnih dijelova tako etažirane kuće, međutim kao što je već naprijed rečeno to nije geometrijska dioba nekretnine već razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva u smislu čl. 53. ZV-a za što je potrebna suglasnost suvlasnika, a iz spisa ne proizlazi da bi tuženik bio suglasan s takvim razvrgnućem uspostavom etažnog vlasništva.

 

Prema tome u pravu je tuženik kada ističe da zapravo činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, jer nije izrađen parcelacioni elaborat, odnosno nisu provedene ove dodatne radnje koje su nužne kako bi se moglo zaključiti da li je geometrijska dioba nekretnina, a na način kako je to predložio građevinski vještak, doista moguća u smislu čl. 50. ZV-a.

 

Stoga je valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i u pogledu razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina (točka I. i II. izreke) kao i odluku o parničnim troškovima (točka IV. izreke) jer ista ovisi o cjelokupnom uspjehu stranaka u parnici, sukladno čl. 370. ZPP-a, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, a ukoliko stranke ni u ponovnom postupku ne postignu sporazum o načinu razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, a tužiteljica ostane kod svog prijedloga za geometrijsku diobu, pozvati tužiteljicu da podnese zahtjev za utvrđivanje građevinske čestice, a zatim i da predloži geodetsko vještačenje radi sačinjenja parcelacionog elaborata i plati predujam za donošenje istog, pa će potom odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice kao i o svim troškovima postupka.

 

Radi svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

 

U Bjelovaru, 10. srpnja 2014. godine