Broj: Rev-x 36/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja te Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. B. iz S., zastupanog po punomoćniku J. A. M., odvjetniku u S., protiv I-tuženika I. P. pok. M., II-tuženika J. P. pok. M., III-tuženice K. P. ud. F., IV-tuženika F. P. pok. F., V-tuženika K. L. rođ. J., VI-tuženice M.-M. M. pok. H., VII-tuženici E. M. ž. H. i VIII-tuženice E. H. ž. J., svi odsutni i nepoznata boravišta, koje zastupa skrbnik za poseban slučaj B. K., odvjetnik u S., radi utvrđenja prava vlasništva, te po tužbi glavnog miješanja tužitelja G. S., zastupanog po punomoćniku K. P., odvjetniku u S., protiv svih prije naznačenih stranaka, odnosno I-tuženika I. P. pok. M., II-tuženika J. P. pok. M., III-tuženice K. P. ud. F., IV-tuženika F. P. pok. F., V-tuženika K. L. rođ. J., VI-tuženice M.-M. M. pok. H., VII-tuženice E. M., žene H. i VIII-tuženice E. H. ž. J. i IX-tuženika Đ. B., odlučujući o reviziji tužitelja G. S., protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gžp-588/10 od 12. rujna 2013., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Supetru br. P-65/03 od 22. svibnja 2007,. u sjednici održanoj 15. srpnja 2014.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu br. Gžp-588/10 od 12. rujna 2013. i presuda Općinskog suda u Supetru br. P-65/03 od 22. svibnja 2007., u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev po tužbi glavnog miješanja i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja Đ. B. na utvrđenje da je vlasnik i posjednik nekretnina označenih kao čest.zem. 500/2 zk.ul. 758 i čest.zem. 500/3 zk.ul. 54 k.o. S. za cijelo uz zahtjev za uknjižbu tih nekretnina na ime tužitelja. Točkom II. izreke odbijen je i tužbeni zahtjev tužitelja iz tužbe glavnog miješanja G. S., i to u dijelu na utvrđenje da je vlasnik nekretnina označenih kao čest.zem. 500/2 i čest.zem. 500/3 obje k.o. S., uz nalog da mu tuženici izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis njegovog prava vlasništva, te u dijelu kojim je tražio da mu tuženik Đ. B. preda u posjed dio čest.zem. 500/3 k.o. S. površine 70 m², koji je ogradio željeznim stupićima povezanim lancem pobliže opisan u izreci te presude.

 

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe I-tužitelja Đ. B. i tužitelja po tužbi glavnog miješanja G. S. kao neosnovane i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj (tužbe) glavnog miješanja podnosi reviziju iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, u daljnjem tekstu: ZPP), pozivajući se na sve revizijske razloge bitne iz članka 385. ZPP-a. Predlaže da se ukine prvostupanjska i drugostupanjska presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

              Protiv drugostupanjske presude iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona revizija se može podnijeti samo zbog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (članak 385.a ZPP).

 

              U povodu revizije iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (članak 392.a stavak 2. ZPP).

 

              Prema odredbi članka 382. stavak 3. ZPP-a, u reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              Podnoseći reviziju tužitelj iz tužbe glavnog miješanja određeno naznačava slijedeće materijalnopravno pitanje:

 

              „Danom privođenja svrsi navedenih nekretnina, na koje je unatoč navedenom izvršen upis vlasništva tuženika, sukladno čl. 360. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ 91/96, itd), da li su tuženicima prestala sva stvarnopravna ovlaštenja spram predmetnih nekretnina, uzimajući u obzir da se radi o površinama javne namjene i da li je zbog navedenog nastupio pravni učinak zbog stavljanja stvari izvan pravnog prometa kao da je provedeno potpuno izvlaštenje, što se u naravi i dogodilo, spram tuženika?“

 

              U odnosu na razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, revident navodi da je pobijana presuda u suprotnosti s praksom revizijskog suda sadržanoj u odlukama broj Rev-598/04 od 14. veljače 2007. i Rev-700/2008 od 7. travnja 2010.

              Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužbe glavnog miješanja zaključujući da tijekom postupka G. S. nije dokazao da bi po bilo kojoj pravnoj osnovi stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina.

 

              Pritom, odbijajući žalbu tužitelja iz tužbe glavnog miješanja, drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ističe da taj tužitelj nije podnio niti jedan dokaz da je nakon nacionalizacije predmetnog zemljišta isto njemu dodijeljeno radi privođenja namjeni, što više smatra da na terenu zatečene građevine (državna cesta i benzinska postaja „I.“ d.d.) upravo otklanjaju tužiteljevu tvrdnju da je on bio titular prava koja izviru iz društvenog vlasništva na neizgrađenom građevinskom zemljištu.

 

              U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

              - da su čest.zem. 500/2 i 500/3 obje k.o. S. rješenjem Narodnog odbora općine B., od 26. prosinca 1959., (ispravno: 18. srpnja 1959.) nacionalizirane s danom 26. prosinca 1958. kao danom stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta pa su na taj način prenesene u društveno vlasništvo,

 

              - da su prijašnji vlasnici, odnosno njihovi nasljednici, ostali upisani kao nositelji prava korištenja u listu B zemljišne knjige s naznakom u listu C, tj. uz upisano pravo korištenja dok nadležno tijelo ne donese rješenje o predaji zemljišta u posjed općini ili drugoj osobi i da su oni, a potom i njihovi nasljednici zadržali pravo korištenja ovih nekretnina, kao i da je kao posjednik navedenih nekretnina upisan I. P. pok. M.,

 

              - da tužitelj iz tužbe glavnog miješanja tijekom postupka nije dostavio (jer nije mogao pronaći) odluku o deposedaciji predmetnih nekretnina,

 

              - da su na čest.zem. 500/2 k.o. površine 2081 m2 S. smješteni: 1. kiosk - mjenjačnica, kiosk - „S. D.“, pekara - „S.“, fast food „K.“ dva štekata kafića, fast food „G.“, te benzinska postaje „I.“, da se katastarske granice ove nekretnine ne poklapaju sa stanjem na terenu, odnosno da su rubni dijelovi predmetne parcele djelomično pokriveni cestom,

 

              - da je samo fast food „K.“ u vlasništvu tužitelja Đ. B. kao i štekat kafića vezano uz čiji je rad komunalni redar Službe za komunalne djelatnosti, gospodarenje gradskom imovinom, uređenje i zaštitu okoliša Gradske uprave G. S., dana 13. svibnja 2005. zapisnički utvrdio - da je obilaskom „javne površine“ istočno od benzinske postaje u S. i to baš nekretnine označene kao čest.zem. 500/2 k.o. S., u dijelu površine od 94,50 m², koju je do tada koristio ugostiteljski objekt „L.“ vlasnice I. M. iz S., zamijetio da je na označenoj površini izgrađen nova metalna konstrukcija za nadstrešnicu izmaknut kiosk od 12 m² prema zapadu i da je uklonjen kameni zidić koji je dijelio označenu parcelu od javne prometne površine,

              - da površina čest.zem. 500/3 k.o. S. iznosi 346 m² i da ta nekretnina predstavlja zapušteno zemljište na kojem se nalaze  reklamni panoi te da iz izgleda ove nekretnine ne proizlazi da bi je tužitelj Đ. B. na bilo koji način posjedovao, kao i da je rješenjem Službe za komunalne djelatnosti, gospodarenje gradskom imovinom, uređenje i zaštitu okoliša Gradske uprave G. S. od 10. veljače 2003. naloženo imenovanom tužitelju da s dijela čest.zem. 500/3 k.o. S. ukloni pet stupića koji su protupravno postavljeni,

 

              - da je rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko dalmatinskoj županiji, Službe za prostorno uređenje Ispostave S. od 24. studenog 2003., odbijen zahtjev podnositelja N. J. za povrat oduzetih (predmetnih) nekretnina uz obrazloženje iz navedenog rješenja - da ne postoje razlozi za vođenje tog postupka jer su prijašnji vlasnici ostali upisani kao nositelji prava korištenja, a kako se predmetnim nekretninama nije raspolagalo, to da su prijašnji vlasnici i potom njihovi potomci zadržali pravo korištenja upisano zemljišne knjige pa je u odnosu na njih i uknjiženo pravo vlasništva na temelju odredbi iz članka 361. i 365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, što da proizlazi iz izvatka iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Supetru od 22.11.2003.,

 

              - da se u Odluci komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija od 12. srpnja 1996., kojom je utvrđena neraspoređena imovina bivše općine B., predmetne nekretnine uopće ne spominju kao imovina bivše općine B..

 

              Na osnovi ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da na strani tužitelja G. S., protivno navodima iz njegovog podneska od 12. travnja 2006., u odnosu na dotadašnje vlasnike i njihovo pravo vlasništva spornih nekretnina nisu ostvarene pretpostavke iz članka 170. ZVDSP-a, dakle, da u odnosu na ove nekretnine, koje su do danas ostale neizgrađene, nisu nastupili učinci kao da je provedeno potpuno izvlaštenje. Zbog toga je odbio tužbeni zahtjev tužbe glavnog miješanja.

 

              Odbijajući žalbu tužitelja G. S. drugostupanjski sud, uz ostalo, ističe da taj tužitelj, postupajući u okviru raspravnog načela, tijekom postupka nije podnio niti jedan dokaz da je nakon nacionalizacije predmetno zemljište dodijeljeno njemu radi privođenja namjeni, a na terenu zatečene građevine (državna cesta i benzinska postaja) da upravo otklanjanju tužiteljevu tvrdnju da bi on bio titular prava koja izviru iz društvenog vlasništva na neizgrađenom građevinskom zemljištu.

 

              Pritom, u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije bilo upitno da se navedene nekretnine, prema prostornom planu otoka B. nalaze u građevinskoj zoni naselja te da se i nadalje nalaze u istom zahvatu i s istom namjenom (list 38-39 te list 53-56 spisa), kao i da su položene u neposrednoj blizini sudske zgrade u G. S. (list 51. spisa).  Osim toga, već je u prijašnjem tijeku postupka utvrđeno da ni tužitelj Đ. B. nije bio samostalni i kvalificirani posjednik predmetnih nekretnina, zbog čega je njegov tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva čest.zem. 500/2 i 500/3 k.o. S. pravomoćno odbijen. Uz to, prema rezultatima upravnog postupka odbijen je i zahtjev podnositelja N. J. za povrat oduzetih (predmetnih) nekretnina sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, br. 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01 i 80/02).

 

              Revident uz postavljeno pravno pitanje navodi da su sporne nekretnine nacionalizirane kao neizgrađeno građevinsko zemljište, da su oduzete iz posjeda prijašnjih vlasnika, da su od tada pa do vremena utuženja privedene svrsi i da predstavljaju javnu površinu G. S., cestu, odnosno gradsku ulicu, tj. asfaltiranu „...“, benzinsku postaju, zelenu površinu unutar naselja i trg na kojem se nalazi niz montažnih objekata koje u zakup, kao javna dobra daje upravo G. S. kao jedinica lokalne samouprave, kao javna dobra.

 

              Slijedom navedenog za sada je neprihvatljiv zaključak suda prvog stupnja prema kojem sporne nekretnine (ili njihov najveći dio) nisu bile oduzete iz posjeda prijašnjih vlasnika, kao i da su nekretnine ostale neizgrađene.

 

              Naime, na tim se nekretninama, kako to nedvojbeno proizlazi iz obrazloženja odluka nižestupanjskih sudova, nalazi više ugostiteljskih objekata i njihovih sadržaja, kao i benzinska postaja „I.“ d.d., s tim da su rubni dijelovi čest.zem. 500/2 k.o. S. djelomično „pokriveni“ cestom (za koju drugostupanjski sud navodi da se radi o državnoj cesti). Na sve to, na određeni način, upućuje i sadržaj rješenja Službe za komunalne djelatnosti, gospodarenje gradskom imovinom, uređenje i zaštitu okoliša, iz kojih je vidljivo da je G. S. u vrijeme donošenja tih rješenja polagao pravo na upravljanje spornim nekretninama ili njihovim dijelovima i to kao „javnim površinama.“

 

Prema članku 363. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12, u daljnjem tekstu: ZVDSP), osoba čije pravo vlasništva potječe od nekadašnjega prava upravljanja ili korištenja i raspolaganja stvari u društvenom vlasništvu, odnosno od nekadašnjega prava korištenja ili prvenstvenoga prava korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, koja se ne može osloniti na predmnjevu vlasništva, ili koja dokazuje suprotno od nje, dokazat će svoje pravo vlasništva ako dokaže da je ona odnosno njezin pravni prednik bio stekao pravo upravljanja ili korištenja i raspolaganja, odnosno pravo korištenja ili prvenstvenoga prava korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, na valjanom pravnom temelju i uz ispunjenje svih ostalih pretpostavaka koje su se za stjecanje toga prava zahtijevale u trenutku stjecanja.

 

              Zakonom o građevinskom zemljištu („Narodne novine“ br. 48/88 - proč. tekst, 16/90 i 53/90), koji je prestao važiti stupanjem na snagu ZVDSP-a, bilo je propisano da građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu upravlja općina na čijem se području nalazi to zemljište, kao i da općina u ostvarivanju tog upravljanja može to zemljište uzeti iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili korisnika i dati ga, na način i u postupku propisanom zakonom, drugim osobama na korištenje (članak 9. i 41. ZGZ).

 

              Međutim, ako zakonom propisani postupak oduzimanja iz posjeda (deposedacije) nije proveden, a stvarno je došlo do (protupravnog) oduzimanja posjeda nacionaliziranog zemljišta prijašnjim vlasnicima i potom opisanih promjena na neizgrađenom građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu, koje je tijekom godina u cijelosti ili djelomično izgrađeno i tako u cijelosti (ili dijelom) privedeno svrsi prema prostornom planu postojećeg naselja, tada je na opisani način moglo doći i do prestanka svih stvarnih prava prijašnjih vlasnika, a time i svakog njihovog stvarnopravnog ovlaštenja i to s pravnim posljedicama kao u postupku izvlaštenja (tako i u Rev-700/08-2 od 7. travnja 2010. i Rev-598/04-2 od 14. veljače 2007.).

 

              S druge strane, prestankom tih prava istodobno je moglo doći do stjecanja prava vlasništva ili suvlasništva spornih nekretnina od strane drugih osoba pa i samog tužitelja G. S.. Tužitelj, kao jedinica lokalne samouprave u ovom postupku traži utvrđenje prava vlasništva predmetnih nekretnina u cijelosti pa nema zapreke da se, prema pravilima da je u većem sadržano manje, eventualno utvrdi postojanje i manjeg prava od onog koje je utuženo, ali samo ukoliko su za to ostvarene i sve ostale zakonske pretpostavke.

 

              Prema tome, pobijana drugostupanjska odluka utemeljena je na shvaćanju koje nije podudarno već zauzetom pravnom shvaćanju u naznačenim odlukama ovog revizijskog suda.

 

              Slijedom navedenog, zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova - prema kojem u ovom slučaju nije došlo do prestanka prava prijašnjih vlasnika jer građevinska zemljišta nisu izgrađena, a niti je došlo do oduzimanja nekretnina iz posjeda prijašnjih vlasnika, odnosno da tužitelj G. S. nije dokazao činjenične navode iz tužbe, nije bilo moguće  preinačiti pobijane odluke i odlučiti o tužbenom zahtjevu.

 

              U ponovnom postupku prvostupanjski će sud, sukladno dokaznim prijedlozima stranaka i dosadašnjem stanju spisa, ispitati i svestrano raspraviti sve navedene i odlučne okolnosti, posebice one koje se odnose na stvarno stanje predmetnih nekretnina i njihovu izgrađenost, njihov sadašnji posjed ili možebitni suposjed s drugim pravnim ili fizičkim osobama te pravnu osnovu posjeda, kao i druge činjenice koje je tijekom postupka iznosio tužitelj iz tužbe glavnog miješanja tvrdeći da su sporne nekretnine zapravo asfaltirana ulica, odnosno javna površina i da su kao takve privedene namjeni sukladno prostornim planovima.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (članak 166. stavak 3. ZPP).

 

              Iz tih je razloga, na temelju odredbe iz članka 395. stavak 2. ZPP-a, valjalo prihvatiti reviziju tužitelja iz tužbe glavnog miješanja i riješiti kao u izreci

 

U Zagrebu, 15. srpnja 2014.