Broj: Gž 774/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

                        Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Đorđa Benussi kao predsjednika vijeća, Marije Vetme kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Srđana Kuzmanića  kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice - protutuženice  B.-D. N. iz K. OIB…, koju zastupa punomoćnica D. U. L., odvjetnica u Z. odvjetničkom uredu D. U. i D. U. L. iz K., protiv tuženika - protutužitelja Hrvatske elektroprivrede d.d. Zagreb (Distribucijsko područne E. D.) OIB…, kojeg kao punomoćnica zastupa A. P., dipl. pravnica i zaposlenica tuženika – protutužitelja, radi zabrane uznemiravanja prava vlasništva i utvrđenja prava služnosti i upisa služnosti u zemljišne knjige, odlučujući o žalbi tuženika – protutužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Korčuli posl. br. P. 127/01 od 24. ožujka 2014. godine, u sjednici održanoj dana 6. kolovoza 2014. godine,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

                        Žalba tuženika – protutužitelja se djelomično uvažuje, a djelomično odbija kao neosnovana tako da se presuda Općinskog suda u Korčuli posl. br. P. 127/01 od 24. ožujka 2014. godine:

 

                        a) potvrđuje u točki I. izreke;

 

                        b) ukida u točkama II. i III. izreke i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

                        Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovce:

 

           „I. Nalaže se tuženiku Hrvatska elektroprivreda, DP E. D. ukloniti sa čest zem. 1949 zk. ul. 426 k.o. V., koja je u vlasništvu tužiteljice B.-D. N., OIB: …, betonsko postolje sa metalnom konstrukcijom označeno kao stup broj 2 dalekovoda V.-L. u V., u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, a koje obveze se tuženik može osloboditi na način da tužiteljici isplati  iznos od 220.000,00 kn (dvjesto dvadeset tisuća kuna).

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 7.044,82 kn, u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

 

Utvrđuje se da je Hrvatska elektroprivreda d.d., Zagreb OIB:…, na čestici zemlje 1949 zk. ul. 426 k.o. V. dosjelošću stekla pravo služnosti izgradnje stupa, provoda zračnih vodova i održavanja 10 kV dalekovoda V.- L. u trasi duljine 21,5 metara širine 3,55 metara , a koja trasa se proteže pravcem sjeverozapad- jugoistok u svemu prema skici Područnog ureda za katastar D., I. K. koja je sastavni dio presude.

  

Nalaže se tužiteljici da tuženiku izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava služnosti na teret nekretnine iz točke 1. ove presude, u protivnom istu će zamijeniti ova presuda.

 

Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka, sve u roku od 15 dana.“

 

            Protiv navedene presude pravodobnu žalbu izjavio je tuženik – protutužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, a prihvati protutužbeni zahtjev ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

            Tužiteljica – protutuženica odgovorila je na žalbu i predložila žalbu odbiti kao neosnovanu.

 

                                                   Žalba je djelomično osnovana.

 

                                                              O točki I. izreke.

 

            Prvostupanjski je sud utvrdio, a pravilnost tog utvrđenja u žalbi tuženik – protutužitelj ne osporava, da je tužiteljica – protutuženica vlasnica čest. zem. 1949 z.ul. 426 k.o. V..

 

            Među strankama nije sporna činjenica da je prema odlukama tadašnjih tijela vlasti tuženik – protutužitelj izgradio 10/20 KV zračni dalekovod V. – L. još 1961. godine i da trasa tog zračnog dalekovoda prolazi preko čest. zem. 1949 k.o. V., te da je na toj čestici postavljen stub broj 2 dalekovoda, takozvani drveni A stub, koji je izgorio u požaru 1998. godine i kojega je tuženik – protutužitelj u postupku rekonstrukcije dalekovoda  zamijenio čelično rešetkastim stubom (list spisa 14. – 17.);

 

            Iz spisu priložene situacije (list 1. G spisa) proizlazi da je novi čelično rešetkasti stub postavljen na mjestu različitom  od onog mjesta na kojemu je prvotno bio postavljen drveni stub.

 

            Nije sporna ni činjenica da je nakon propasti drvenog stuba u požaru tuženik – protutužitelj bez suglasnosti tužiteljice – protutuženice postavio novi stub čelično rešetkasti na tužiteljičinoj nekretnini, na drugom mjestu kako je prikazano na ispravi koja prileži na listu 1.G spisa.

 

            Tuženik – protutužitelj je vlasničkom zahtjevu tužiteljice – protutuženice suprotstavio prigovor prava na postavljanje stuba tvrdnjom da je dosjelošću to pravo stekao.

 

            Da je tuženik – protutužitelj i stekao pravo služnosti postavljanja stuba dosjelošću na mjestu na kojem je ranije postavljen drveni stub, neosnovan mu je prigovor da je to pravo stekao na mjestu na kojem je postavljen novi metalni rešetkasti stub.

 

            Naime, i da je stečeno pravo služnosti na koju ukazuje tuženik – protutužitelj, po shvaćanju ovog suda postavljanjem stuba na drugoj lokaciji, bez suglasnosti vlasnika poslužnog dobra, povrijeđeno bi bilo načelo restrikcije služnosti propisano člankom 177. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZV), a ranije članka 50. Zakona o osnovno vlasničko pravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje: ZOVO).

 

            Po ocjeni ovog suda postavljenjem novog stuba na drugom mjestu , različitom od onog na kojem je bio postavljen raniji stub, mijenja se dosadašnji način na koji je tuženik – protutužitelj izvršavao eventualno stečeno pravo služnosti, pa bez sporazuma s tužiteljicom – protutuženicom nije bio ovlašten premjestiti stub.

 

            Da je tuženik – protutužitelj umjesto drvenog stuba postavio rešetkasti metalni stub na mjestu na kojem se nalazi raniji stub, i da je pravo služnosti stekao dosjelošću, radilo bi se o preinaci načina izvršavanja iz članka 178. stavak 1. ZV-a.

 

            Na ovaj način, izmiještanjem stuba na drugo mjesto, bitno se promijenio dosadašnji način izvršavanja ovlasti, pa je za takvu preinaku trebala suglasnost vlasnika poslužne stvari (članak 178. stavak 2. ZV-a).

 

            Kako su se dakle, stekli uvjeti  za odlučivanje o ovom zahtjevu, neovisno o osnovanosti protutužbenog zahtjeva, valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu potvrditi u točki I. izreke, pa je odlučeno kao u točki a) izreke ove drugostupanjske presude temeljem odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a.

 

                                                         O točki III. i II. izreke.

 

            Prvostupanjski je sud odbio protutužbeni zahtjev radi utvrđenja i izdavanja tabularne isprave podobne za upis prava služnosti jer da će u protivnom tu ispravu zamijeniti presuda, uz obrazloženje da tuženik – protutužitelj nije mogao steći nepravilnu služnost do dana stupanja na snagu ZV-a, dakle do 1. siječnja 1997. godine. Kako od tog datuma do podnošenja tužbe nije protekao rok od 20 godina, uvjet za stjecanje dosjelošću služnosti,sud je  odbio protutužbeni zahtjev.

 

Mada u prilog odluci prvostupanjskog suda o odbijanju protutužbenog zahtjeva jest činjenica da je tuženik – protutužitelj pokrenuo postupak nepotpunog izvlaštenja – ustanovljenja prava služnosti radi izgradnje dalekovoda (preslik prijedloga prileži na listu 2. E spisa), u prilogu kojeg je i kopija katastarskog plana i lokacijska dozvola za izgradnju objekta, zbog pogrešnog pravnog pristupa da tuženik – protutužitelj  od 1961. godine nije mogao steći pravo služnosti, prvostupanjski je sud propustio utvrditi činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti protutužbenog zahtjeva, pa je ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na kojeg tuženik-protutužitelj u žalbi ukazuje.

 

            Naime, protivno shvaćanju prvostupanjskog suda tuženik – protutužitelj je mogao steći pravo služnosti postavljanja stuba za dalekovod.

 

Ocjenjuje je potrebnim ukazati da je tuženik – protutužitelj u protutužbi zatražio i uknjižbu prava služnosti izgradnje stuba, provoda zračnih vodova i održavanja 10 KV dalekovoda V. – L. u trasi duljine 21,5 m , širine 3,55 m , a koja trasa se proteže pravcem sjeverozapad – jugoistok u svemu prema skici Područnog ureda za katastar D., Ispostava K., koji bi trebao biti sastavni dio presude. Koja je to skica i kada je sačinjena ne navodi se u protutužbi, pa je bilo potrebno pozvati tuženika – protutužitelja da točno označi mjesto i sadržaj izvršavanja služnosti.

 

            Kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa, prvostupanjski sud propustio utvrditi činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti protutužbenog zahtjeva, a kako i odluka o parničnim troškovima ovisi o konačnom ishodu spora, odlučeno je kao u točki b) izreke ovog drugostupanjskog rješenja, temeljem odredbe članka 370. ZPP-a.

 

U Dubrovniku, 6. kolovoza 2014. godine