Broj: Gžmal-245/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Nataši Jerković, u pravnoj stvari tužitelja S. g. M. d.o.o., M., kojega zastupa punomoćnik M. R., dipl. pravnik kod tužitelja, protiv tuženika A. I. iz M., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik Z. A., odvjetnik u M., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P - 1196/09 od 28. listopada 2011., dana 11. kolovoza 2014.,

 

p r e s u d i o   j e

 

1.) Preinačuje se presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P - 1196/09 od 28. listopada 2011. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke i u tom dijelu sudi:

 

"Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. P. iz M. broj Ovrv-218/09 od 26. lipnja 2009. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 1.162,75 kn sa zateznom kamatom od 24. lipnja 2009. do isplate u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 201,80 kn."

 

2.) Nalaže se tužitelju da u roku od 8 dana isplati tuženiku na ime troškova cijelog parničnog postupka iznos od 803,12 kn. 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom:

- održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. P. iz M. broj Ovrv-218/09 od 26. lipnja 2009. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.162,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 24. lipnja 2009. do isplate po stopi pobliže naznačenoj u izreci te presude, kao i u dijelu odluke o troškovima ovršnog postupka za iznos od 201,80 kn (toč. I. izreke),

- ukida se isti platni nalog u dijelu odluke o troškovima ovršnog postupka za iznos od 30,00 kn (toč. II. izreke),

- naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 100,00 kn (toč. III. izreke).

 

Protiv te presude žalbu je podnio tuženik pobijajući istu u dosuđujućem dijelu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91 - 25/13, dalje: ZPP) s prijedlogom da se u tom dijelu presuda preinači, podredno ukine, sve uz naknadu mu parničnog troška, uključivo i troška žalbe.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je osnovana.

 

S obzirom na visinu novčane tražbine koja se ostvaruje u ovom postupku radi se o sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. i čl. 460. ZPP) što znači da se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).

 

Žalitelj ne navodi određeno, ni opisno, niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka koje je dopušteno isticati po čl. 467. st. 1. ZPP a ovaj drugostupanjski sud ne nalazi ostvarenje procesnih povreda na koje u okviru čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao upravitelja S.z. u M., za isplatu dugujuće zajedničke pričuve iz čl. 85. st. 2. u vezi čl. 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96 - 143/12, dalje: ZV), protiv tuženika kao jednog od suvlasnika te zgrade tj. vlasnika posebnog dijela iste i to za razdoblje prosinac 2006. - prosinac 2008. godine.

 

Kao temeljno sporno u ovom postupku bilo je pitanje tužiteljeve aktivne legitimacije s obzirom na tuženikov prigovor da u navedeno vrijeme tužitelj nije bio ovlašteni upravitelj označene zgrade.

 

Prvostupanjski sud je pobijanom presudom održao na snazi platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi temeljem, u bitnom, sljedećih utvrđenja:

- da je predmetna stambena zgrada, jer za istu nije bio sklopljen međuvlasnički ugovor u roku iz čl. 384. ZV (12 mjeseci od stupanja na snagu ZV-a), stavljena pod prinudnu upravu tužitelja temeljem čl. 385. ZV u primjeni koje je nadležna jedinice lokalne samouprave (G. M.) o tome donijela odgovarajuću odluku (objava u G. G. M. br. 6/97), dakle da je tužitelj imao svojstvo prinudnog upravitelja,

- da su suvlasnici predmetne zgrade, dana 1. kolovoza 2005., sklopili međuvlasnički ugovor kojim su za upravitelja zgrade izabrali J. D.

 

Temeljem prednjih utvrđenja prvostupanjski sud smatra neosnovanim tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja uz obrazloženje da je citirani međuvlasnički ugovor pravno neodlučan jer je sklopljen nakon proteka roka iz čl. 384. ZV i jer izabrani upravitelj nije registriran za obavljanje poslova upravitelja zgrada (čl. 378. st. 2. ZV).

 

S pravom žalitelj osporava izloženo pravno stajalište prvostupanjskog suda te pravilno tvrdi da je pobijana presuda donesena uz ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava i to zbog sljedećih razloga.

 

Prvostupanjski sud osporava suvlasnicima predmetne zgrade pravo na imenovanje jednog od suvlasnika kao zajedničkog upravitelja pozivom na citiranu odredbe iz čl. 384.  i čl. 378. st. 2. ZV. Pri tome, međutim, taj sud zanemaruje da te odredbe imaju značenje samo prijelaznih odredbi ZV-a kojima se uređuje izvršavanje ovlasti glede cijele nekretnine u prijelaznom razdoblju te da se istima, što se izrijekom u tom Zakonu i navodi, uređuju međusobni odnosi suvlasnika dok oni svoje odnose ne urede sukladno odredbama glave 4. trećega dijela toga Zakona (čl. 374. ZV). Dakle, suprotno stavu prvostupanjskog suda, u odredbama ZV-a nema zapreke da suvlasnici predmetne zgrade koja je bila pod prinudnom upravom, nakon proteka roka iz čl. 384. ZV-a sklope međuvlasnički ugovor i umjesto prinudnog upravitelja (ovdje tužitelja) odrede novog upravitelja, osobu koju oni izaberu a što su i učinili citiranim međuvlasničkim ugovorom od 1. kolovoza 2005.

Dakle, jer je nakon 1. kolovoza 2005. tužitelju prestalo svojstvo prinudnog upravitelja to je s pravom tuženik istakao prigovor nedostatka aktivne legitimacije glede predmetne novčane tražbine (pričuva za razdoblje prosinac 2006. - prosinac 2008. godine).

 

Zbog navedenih razloga je na temelju odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP odlučeno kao pod točkom 1.) izreke ove presude.

 

Kod navedenog preinačenja prvostupanjske presude trebalo je, na temelju čl. 166. st. 2. ZPP, odlučiti o troškovima cijelog postupka i tužitelja obvezati da naknadi trošak tuženiku koji je u konačnici u parnici uspio za cijelo (čl. 154. st. 1. ZPP). Pri tome je vrednovanje odvjetničkih usluga izvršeno primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, dalje: Tarifa), na primjenu koje upućuje odredba iz Tbr. 48. st. 3. te Tarife. Primjenom prednjih propisa je tuženiku priznato 25 bodova za zastupanje na jednom ročištu (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), 6,25 bodova za pristup na jedno ročište (Tbr. 9. toč. 5. Tarife) te, u okviru postavljenog zahtjeva (čl. 164. ZPP), 25 bodova za sastav žalbe (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), dakle ukupno 56,25 bodova što, prema vrijednosti boda s PDV-om, daje iznos od 703,12 kn. Tome je dodan i iznos od 100,00 kn na ime sudske pristojbe na žalbu pa ukupni parnični trošak tuženika koji mu pripada na teret protivne stranke iznosi 803,12 kn.

 

U Splitu, 11. kolovoza 2014.