Broj: Gž 30/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

                        Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Đorđa Benussi kao predsjednika vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Josite Begović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz K., kojeg zastupa punomoćnik Z. T., odvjetnik u K., protiv tuženice E. R. iz R., koju zastupa punomoćnik V. A., odvjetnik u R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tuženičinoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Krku posl. br. P. 637/10 od 17. studenog 2010. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 27. kolovoza 2014. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

                        Žalba se uvažuje, te se presuda Općinskog suda u Krku posl. br. P. 637/10 od 17. studenog 2010. godine preinačuje i sudi:

 

                        I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

                        „Utvrđuje se da je tužitelj J. P. iz K., općina D.,  valjanim pravnim poslom – kupoprodajom od 22. listopada 1961. godine, po kojemu je uredno plaćen porez na promet nekretnina Potvrdom Kotarskog suda K. br. Ev: …od 10.01.1962. godine, stekao pravo vlasništva z.č. br. …dijela g.t. …– u naravi pašnjak, u z.k.ul. …k.lo. D., što  mu je tužena dužna priznati i izdati mu valjanu tabularnu ispravu podobnu za prijenos vlasništva navedene nekretnine na svoje ime i korist, jer će u protivnom istu zamijeniti ova presuda, po pravomoćnosti.“

                       

                        II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od  7.117,50 kn.

 

Obrazloženje

 

                        Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovno:

 

„I. Utvrđuje se da je tužitelj J. P. iz K., D.,  valjanim pravnim poslom – kupoprodajom od 22. listopada 1961. godine, po kojemu je uredno plaćen porez na promet nekretnina Potvrdom Kotarskog suda K. br. Ev:…, od 10.01.1962. godine, stekao pravo vlasništva z.č. … dijela g.t…. z. k. ul. … k.o. D., što  mu je tužena  E. R. r. Š. iz R., dužna priznati i izdati mu valjanu tabularnu ispravu podobnu za z.k. prijenos prava vlasništva na ime i korist tužitelja, u roku od 15 dana, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.

 

II. Tužena E. R. je dužna tužitelju J. P. naknaditi parnični trošak odmjeren u iznosu od 6.950,00 (šestitusćadevetstotinapedeset) kuna, sve u roku od 15 dana.“

 

                       Protiv navedene presude tuženica je izjavila žalbu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st . 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, te tužitelju naloži tuženici naknaditi parnični trošak, a podredno da ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

                        Tužitelj se u odgovoru na žalbu usprotivio svim žalbenim navodima kao neosnovanima i predložio potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

                        Žalba je pravovremena i dopuštena.

 

                        Žalba je osnovana.

 

                        Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je tužitelj na temelju valjanog pravnog posla stekao pravo vlasništva z.č. …k.o. D., te za izdavanje tabularne isprave podobne za upis tog prava na tužiteljevo ime i korist.

 

                        Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka pobijanom presudom prihvatio tužbeni zahtjev.

 

                        Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinom donošenju u granicama žalbenih razloga, kao i razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (odredba čl. 365. st . 2. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st . 2. toč. 2, 4, 8, 9, 11, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

                        Na neku drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka žalitelj u žalbi ne ukazuje, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 353. st . 1. toč. 1. ZPP-a.

 

                        Prvostupanjski sud je, međutim, prihvativši tužbeni zahtjev pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

                        Tužbenim zahtjevom se traži utvrđenje da je tužitelj na temelju kupoprodajnog ugovora od 22. listopada 1961. godine stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine.

 

                        U smislu odredbe čl. 119. st . 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – u daljnjem tekstu: ZV) na temelju pravnog posla vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

 

                        Budući tužitelj nije ishodio upis vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi, on na temelju kupoprodajnog ugovora od 22. listopada 1961. godine nije stekao pravo vlasništva te nekretnine, pa je utoliko neosnovan zahtjev kojim se traži da se to utvrdi presudom.

 

            U odnosu na tužiteljev zahtjev da mu tuženica izda valjanu tabularnu ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva predmetne nekretnine na njegovo ime i korist istaknuti je da ga je tuženica u točki III kupoprodajnog ugovora od 22. listopada 1961. godine, na koji se on poziva u tužbi, ovlastila da na temelju tog ugovora ishodi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime. Kako tužitelj, dakle, na temelju navedenog ugovora od tuženice već ima ovlaštenje na uknjižbu, neosnovan je i dio tužbenog zahtjeva kojim se traži da mu ona izda tabularnu ispravu.  

 

                        Slijedom navedenog valjalo je tuženičinu žalbu uvažiti, pa je odlučeno kao u izreci ove presude temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

 

            Napomenuti je da pravomoćnost ove odluke ne sprječava vođenje parnice radi utvrđenja prava vlasništva po drugoj pravnoj osnovi.

 

                        Odluka o troškovima temelji se na odredbama čl. 166. st . st. 2, čl. 154. st . 1. i čl. 155. st . 1. ZPP-a. Tužitelj, koji je izgubio spor, dužan je tuženici nadoknaditi troškove parničnog postupka koji se odnose na zastupanje po odvjetniku prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad, a odnosi se na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8. toč. 1. OT), zastupanja na ročištima od 28.11.2006, 28.11.2006. i 17.11.2010. godine u iznosima od po 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. OT), sastava žalbe protiv presude u iznosu do 1.250,00 kn (Tbr. 10. toč. 1. OT), sve uvećano za pripadajući PDV od 22% za radnje poduzete do 1. kolovoza 2009. godine u ukupnom iznosu od 880,00 kn i 23% za podnesenu žalbu u iznosu od 287,50 kn, kao i trošak sudskih pristojbi na odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 kn i žalbu u iznosu od 500,00 kn, sveukupno dakle iznos od 7.117,50 kn.                     

 

U Dubrovniku, 27. kolovoza 2014. godine