Broj: Rev 1597/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. A. iz O., koju zastupa punomoćnik Ž. M., odvjetnik u O., protiv tuženika 1. B. D. iz I., V., koju zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik u R. i 2. A. M. iz R., kojeg zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u R., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-3339/2012-2 od 5. ožujka 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji broj P-755/2011 od 19. travnja 2012. u točkama I., II. i III. izreke, u sjednici održanoj 10. rujna 2014.,

 

r i j e š i o   j e

 

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I – Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

„I Proglašava se da nije dopuštena ovrha na 1/3 dijela nekretnine tuženika M. A. k.č. 66/4 u z.k.ul. 927 k.o. V. određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Opatiji od 5.3.2008. Ovr-518/06.

 

II Utvrđuje se da je tužiteljica A. S. iz O., …, temeljem ugovora o darovanju sklopljenog 6.2.2001. s drugotuženikom M. A., stekla pravo suvlasništva u 1/3 dijela nekretnine k.č. 66/4 upisane u z.k.ul. 927 k.o. V., slijedom čega će po pravomoćnosti ove presude zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Opatiji upisati pravo vlasništva tužiteljice u 1/3 dijela u zemljišne knjige.

 

III Tuženici su dužni naknaditi tužiteljici parnični trošak u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

 

II – Nalaže se tužiteljici da prvotuženoj B. D. nadoknadi prouzročeno parnični trošak u iznosu od 5.356,25 kuna u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

III – Nalaže se tužiteljici da drugotuženiku A. M. nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.906,25 kuna u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

IV – Odbijaju se tuženici sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška i to prvotužena B. D. sa dijelom zahtjeva preko iznosa navedenog u točki II izreke ove presude do traženog iznosa od 7.420,00 kuna, a drugotuženik A. M. preko iznosa navedenog u točki II izreke ove presude do traženog iznosa od 4.075,00 kuna.“

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I., II. i III. izreke.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati žalba tužiteljice protiv prvostupanjske presude, te da se usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice. Tužiteljica je popisala troškove revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da prema stavku 3. citirane zakonske odredbe u reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s time u vezi dopuštenosti revizije, potrebno je da revizija sadrži slijedeća tri elementa: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Tužiteljica podnosi izvanrednu reviziju i postavlja slijedeće pravno pitanje:

 

„Da li je revidentica temeljem ugovora o darovanju nekretnina zaključenog i ovjerenog u veljači 2001. temeljem pravnih pravila OGZ-a, izvršenjem ugovora i predaje mu u posjed stekla pravo vlasništva i bez upisa u zemljišne knjige, te ima li revidentica, s obzirom na taj darovni ugovor, pravo koje sprječava ovrhu?“

 

Obrazlažući dopuštenost revizije u smislu čl. 382. st. 3. ZPP tužiteljica navodi da je stav pobijane drugostupanjske presude u izravnoj suprotnosti sa zauzetim shvaćanjem revizijskog suda u odlukama Rev 1563/84 i Rev 621/05.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Opatiji broj Ovr-518/06 od 5. ožujka 2008. na 1/3 dijela nekretnina k.č. 66/4 k.o. V. u vlasništvu drugotuženika, te da se utvrdi da je temeljem ugovora o darovanju od 6. veljače 2001. sklopljenog s drugotuženikom stekla pravo vlasništva 1/3 dijela nekretnine k.č. 66/4 k.o. V. (stan na prvom katu i garaža s pripadajućim dijelom okućnice).

 

Nižestupanjski sudovi polazeći od utvrđenja: da su tužiteljica i drugotuženik 6. veljače 2001. sklopili ugovor o darovanju za 1/3 dijela nekretnine koja je predmet ovrhe, da tužiteljica nije darovni ugovor provela u zemljišnim knjigama, jer nije niti zatražena uknjižba prava (su)vlasništva temeljem istog, da je po prijedlogu u ovom postupku prvotuženice B. D. protiv u ovom postupku drugotuženika A. M. pokrenut ovršni postupak na temelju ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Opatiji broj P-616/99 od 30. srpnja 2004. preinačene i potvrđene presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-4594/04 od 19. svibnja 2006., da je doneseno rješenje o ovrsi i određena ovrha na suvlasničkom dijelu sada drugotuženika 1/3 idealnog dijela nekretnine k.č. 66/4 kuća od 1360 m², upisane u z.k. ul. 927 k.o. V., time da je nakon donošenja rješenja o ovrsi u zemljišnim knjigama izvršen upis zabilježbe ovrhe, kao i da je tužiteljica kao treća osoba iz razloga što se smatra (su)vlasnicom nekretnine na kojoj je određena ovrha podnijela prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha proglasi nedopuštenom, te da je upućena na pokretanje ove parnice, zaključuju da tužiteljica nije dokazala postojanje svojeg prava (su)vlasništva na predmetnoj nekretnini. Stoga, odbijaju tužbeni zahtjev da se ovrha proglasi nedopuštenom jer tužiteljica nema pravo koje sprječava ovrhu. Pritom se nižestupanjski sudovi pozivaju na odredbu čl. 79. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 57/96, 26/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje: OZ) i čl. 119. i 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 – dalje: ZVDSP).

 

Prije svega treba reći da se odluka ovoga suda broj Rev 1563/84 na koju se poziva tužiteljica u smislu razloga važnosti postavljenog pitanja (čl. 382. st. 3. ZPP) odnosi na razdoblje u kojem nije bio u primjeni ZVDSP, a po sadržaju odluke, na način kako ju interpretira tužiteljica, za zaključiti je da se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

 

Nadalje, tako je točno da se u primjeni pravnih pravila OGZ-a vlasništvo nekretnina na temelju pravnog posla moglo steći i bez upisa u zemljišne knjige ako je ugovor bio izvršen, prema u odnosu na konkretni slučaj mjerodavnim odredbama čl. 119. i 120. ZVDSP (koje su bile i na snazi i u vrijeme sklapanja darovnog ugovora - veljača 2001.) na temelju pravnog posla vlasništvo na nekretnini stječe se uknjižbom u zemljišnoj knjizi. Nižestupanjski sudovi su odbijajući tužbeni zahtjev svoje pravno shvaćanje upravo i utemeljili na navedenim odredbama ZVDSP.

 

Iz odluke ovoga suda poslovni broj Rev 1548/2010 od 3. ožujka 2011. proizlazi da je ovaj sud ocijenio pravilnim pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da u situaciji kada je tužiteljica 17. svibnja 2005. sklopila kupoprodajni ugovor za nekretninu (pravni posao kojemu je cilj prijenos vlasništva), ali nije izvršila upis prava vlasništva u zemljišne knjige (čl. 119. i 120. ZVDSP) do donošenja rješenja o ovrsi i zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama na nekretnini koja je predmet kupoprodaje (čl. 79. st. 1. OZ), da ista (tužiteljica) nije dokazala postojanje svog prava vlasništva tj. nije dokazala da na (dijelu) nekretnine koja je predmet ovrhe ima pravo koje bi spriječilo ovrhu. Stoga je Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo sadržano u odredbama čl. 55. st. 1., čl. 56. st. 2., čl. 79. st. 3. OZ, kao i odredbe čl. 119. i čl. 120. ZVDSP kada su zahtjev tužiteljice za proglašenje ovrhe nedopuštenom odbili.

 

Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u ovom predmetu podudarno je shvaćanju ovog suda izraženom u odluci Rev 1548/2010 od 3. ožujka 2011.

 

Slijedom navedenog, pozivanje tužiteljice na shvaćanje ovog suda izraženo u ranijoj odluci Rev 621/05 nije razlog važnosti zbog kojeg bi bilo dopušteno razmatrati predmetnu reviziju. To zbog toga jer je očito da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u kasnijoj odluci Rev 1548/2010-2 od 3. ožujka 2011. izmijenio pravno shvaćanje  izraženo u ranijoj odluci Rev 621/05 na koju se poziva tužiteljica.

 

Prema tome, u konkretnom slučaju nisu ispunjene postupovnopravne pretpostavke dopustivosti tužiteljičine revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Stoga je, na temelju odredbe čl. 392.b) st. 2. i 4. ZPP odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 10. rujna 2014.