Broj: Rev-x 1154/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužiteljice A. M. iz V. G., …., koju zastupa punomoćnik J. V., odvjetnik u Z., …, protiv tuženika G. G. iz Z., …, kojega zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., …, radi priznavanja suvlasništva nekretnine i radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4770/11-2 od 24. svibnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6372/08-98 od 2. ožujka 2010., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-6372/08 od 9. prosinca 2010., u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2014.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tuženika G. G., kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom drugostupanjskog Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4770/11-2 od 24. svibnja 2011., odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6372/08-98 od 2. ožujka 2010., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-6372/08 od 9. prosinca 2010., kojom je obavezan tuženik priznati tužiteljici suvlasništvo u 1/2 dijela kuće s garažom i pripadajućim zemljištem od 305 m2 koja se nalazi u Z., … kao kat. čest. 7713/25 upisana u z.k.ul.br. 22316/A. k.o. G. Z., dok je tuženik suvlasnik u drugoj polovici. Nadalje odlučeno je tom presudom da se suvlasnička zajednica predmetne nekretnine razvrgava na način da tužiteljici pripadne gornji dio kuće s terasom a tuženiku donji dio s garažom a objema strankama svakoj u 1/2 dijela i zemljište uz kuću od 305 m2 (točka I. izreke). Nadalje, tom presudom naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 16.056,00 kn (točka II. izreke).

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st 1. ovoga ZPP koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti i ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koje se na temelju odredbe čl. 52. st. 4. u svezi sa odredbom čl. 34. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 84/08) primjenjuje na ovaj spor, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Kako ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, to u ovom slučaju – to je i revizijski razlog bitnih povreda ispitao u granicama navoda tuženikove revizije.

 

Tuženik u reviziji navodi kako je drugostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari već ukidao prvostupanjsku presudu (rješenjem Gž-1971/08-2 od 15. travnja 2008.) te da je u toj odluci dao upute prvostupanjskom sudu o pitanjima koje je potrebno raspraviti (upute su se odnosile na kvalifikaciju tužbenog zahtjeva kao obvezno pravnog ili stvarno pravnog). Prvostupanjski sud nije postupio po uputi iz rješenja drugostupanjskog suda, a drugostupanjski sud o ovom ponovljenom postupku nije otklonio propust prvostupanjskog suda, pa je na taj način i sam počinio bitnu povredu postupka.

 

U opisanoj postupanju nižestupanjskih sudova nije učinjena bitna povreda postupka (čl. 354. st. 1. ZPP). Naime pravno stajalište izraženo u ukidnom rješenju žalbenog suda ne veže ni prvostupanjski sud, a ni žalbeni sud kad u nastavku postupka pravomoćno odlučuje o istom sporu (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 2443/82 od 26. svibnja 1983. i dr.).

 

Također, nije učinjena bitna povreda postupka time što u postupku nisu saslušani vlasnici nekretnine kao svjedoci ili time da bi tuženiku bilo „trajno uskraćeno pravo na iznašanje svih dokaza“. Ovaj prigovor predstavlja ponovljeni žalbeni prigovor o kojemu se drugostupanjski sud izjasnio navodeći kako je iz izvedenih dokaza sa sigurnošću bilo moguće zaključiti da bi tužiteljica imala osnovu za stjecanje suvlasništva predmetne nekretnine u ½ dijela, pa nije bilo potrebe izvođenje daljnjih dokaza na tu spornu okolnost. Osim toga, tuženik ni u žalbi nije ukazivao koji bi to konkretno predloženi dokazni prijedlog (koji nije prihvaćen) utjecao ili mogao utjecati na potpunost i pravilnost utvrđenja sporne činjenice. Pri tome tuženik nije tijekom postupka predlagao saslušanje svjedoka I. i D. F. (vlasnika nekretnine).

 

Slijedom navedenog, ovaj sud nije našao da bi u postupku pred drugostupanjskim sudom bila ostvarena bitna povreda pa je neosnovano tužiteljevo ukazivanje na njeno postojanje. Ovo stoga što po ocjeni ovog suda, pobijana drugostupanjska presuda sadrži obrazloženje s razlozima iz kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je sud temeljio svoju ocjenu o neosnovanosti tuženikove žalbe protiv prvostupanjske presude (čl. 375. st. 1. ZPP). Kako je drugostupanjski sud pri tome odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, to u odnosu na navedeni dio pobijane odluke nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP (na koju se navodima revizije ukazuje).

 

Ostali navodi revizije (koji se odnose na platežnu sposobnost tužiteljice i utvrđenja nižestupanjskih sudova o iznosima uplata na ime kupoprodajne cijene) su sadržajno prigovori činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova i njima se dovodi u pitanje postojanje uvjeta za donošenje osporene presude. Takvi navodi kojima revident iznosi svoje stavove o ocijeni provedenih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, a obzirom na to da se drugostupanjsku presudu ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja (argument iz odredbi čl. 385. ZPP-a), ne mogu biti razmatrani po ovome sudu.

 

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

Predmetni spor vođen je povodom zahtjeva tužiteljice za priznanje suvlasništva u 1/2 dijela kuće s garažom i pripadajućim zemljištem od 305 m2 koja se nalazi u Z., … kao kat. čest. 7713/25 upisana u z.k.ul.br. 22316/A k.o. G. Z., koju je kupoprodajnim ugovorom kupila zajedno s tuženikom od prodavatelja I. i D. F., te zahtjev za razvrgnuće te suvlasničke zajednice.

 

U ovoj revizijskoj fazi postupka i dalje je među strankama sporno pitanje ima li tužiteljica valjanu pravnu osnovu za stjecanje suvlasništva predmetne nekretnine i to u ½ dijela.

 

U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica zajedno s tuženikom 3. travnja 1997. (kupci) sklopila ugovor s I. i D. F. iz Z. ugovor o kupnji  kuću koja se nalazi upisana u zk. ul. 22316/a k.o. G. Z., katastarska čestica broj 7713/25;

 

              - da su stranke ovog ugovora 5. svibnja 1997. svoje potpise ovjerile kod javnog bilježnika;

 

              - da je tužiteljica 26. siječnja 1998. podnijela prijedlog Općinskom sudu u Zagrebu radi razvrgnuća suvlasničke zajednice tvrdeći da su stranke suvlasnici svaka u 1/2 dijela kupljenih nekretnina;

 

- da se u tom postupku tuženik (protustranka) protivio se razvrgnuću suvlasničke zajednice tvrdeći da ona nije suvlasnik u 1/2 dijela te da traži razvrgnuće u nevrijeme s obzirom na njegovu registriranu djelatnost;

 

              - da stranke svoje suvlasništvo nisu upisale u zemljišnim knjigama gdje su još uvijek upisani prodavatelji (svaki suvlasnik u  ½ dijela);

 

              - da je tužiteljica (predlagateljica) rješenjem broj R1-209/98 od 17. ožujka 1998. upućena na parnicu radi razvrgnuća suvlasničke zajednice;

 

              - da je cijena nekretnina 237.000,00 DEM, a da je tužiteljica kao sudionica u kupnji s naslova cijene isplatila 137.000,00 DEM.

 

Odredbom čl. 36. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 99/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 - dalje: ZVDSP) određen je pojam suvlasništva kao vlasništva više osoba na fizički nepodijeljenoj stvari po dijelovima koji su idealno određeni. Suvlasništvo nastaje (između ostalog) i pravnim poslom kao što je ugovor o kupoprodaji kojim više osoba kupi zajednički neku stvar, ulažući određene svote svoga novca, zbog čega se veličine suvlasničkih idealnih dijelova na toj zajedničkoj stvari računaju prema količini novca uloženoj po svakom od sudionika kupnje.

 

U ovoj pravnoj stvari radi razvrgnuća suvlasništva sudovi su pravilno (kao prethodno pitanje) utvrdili veličinu tužiteljičinog suvlasničkog idealnog dijela na zajednički kupljenoj nekretnini.

 

Prema činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova tužiteljica je kao sudionica u kupnji predmetne nekretnine s naslova cijene isplatila 137.000,00 DEM. S obzirom na ukupnu cijenu (237.000,00 DEM) sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su utvrdili veličinu njenog suvlasničkog idealnog dijela na toj zajednički kupljenoj nekretnini u omjeru ½.

 

S obzirom na revizijski prigovor da tužiteljica nije mogla od tuženika tražiti priznavanje vlasništva i da je to trebala tražiti od prodavatelja nekretnine, potrebno je navesti slijedeće: bez utjecaja je na pravilnost nižestupanjskih odluka to što su sudovi usvojili i zahtjev kojim tužiteljica traži da joj tuženik prizna suvlasništvo. Naime, takav tužbeni zahtjev nije bio pogodan za raspravljanje, jer se tužbenim zahtjevom ne može tražiti od tuženika da nešto prizna ili ne prizna (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-395/1999-2 od 23. listopada 2002.). Međutim, i presuda kojom je takav zahtjev prihvaćen nema učinaka (ne može se ovršiti), pa ne dovodi u pitanje pravilnost odluke u njenom meritumu (razvrgnuću suvlasništva).

 

Pravilno su, nadalje, nižestupanjski sudovi zaključili da je u ovoj pravnoj stvari zahtjev tužiteljice osnovan bez obzira na to što stranke nisu upisane u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici predmetne nekretnine. To pravo proizlazi iz odredbe č1. 47. st. 1. ZVDSP koja propisuje da svaki suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva ako je moguće i dopušteno. Naime, za razliku od već upisanog vlasništva, izvanknjižni suvlasnik mora dokazati izvanknjižno stjecanje – odnosno valjanu pravnu osnovu za stjecanje i ispunjenje drugih zakonskih pretpostavki za razvrgnuće takvog suvlasništva.

 

U konkretnom slučaju u postupku je utvrđeno da su tuženik i tužiteljica sklapanjem kupoprodajnog ugovora s prodavateljima koji su upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi stekli osnovu (titulus) za stjecanje suvlasništva predmetne nekretnine i na taj način - sklapanjem tog ugovora stupili i u međusobni pravni odnos (suvlasništvo). Kako tuženik tijekom postupka nije osporavao mogućnost i dopuštenost geometrijske podjele predmetne nekretnine to je pravilnom primjenom čl. 50. st. 2. u vezi čl. 47. st. 1. ZV naložena fizička podjela na način kako je to navedeno u prvostupanjskoj odluci.

 

S obzirom na izloženo, a suprotno navodima revizije, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada odbio tuženikovu žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je tuženikovu reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

U Zagrebu 17. rujna 2014.