- 1 -              Rev 126/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 126/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mr. sc. R. N. iz B. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Ž. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika T. P. S. d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici M. R. i N. G. R., odvjetnici u Odvjetničkom društvu R. i partneri j.t.d. Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1004/2019-3 od 10. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2423/15-149 od 23. svibnja 2019., u sjednici održanoj 5. svibnja 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1004/2019-3 od 10. rujna 2019. se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Općinski radni sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pr-2423/15-149 od 23. svibnja 2019. sudio je:

 

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

Utvrđuje se da je Odluka o otkazu ugovora o radu tuženika zbog skrivljenog ponašanja radnika od 18. 03. 2005. ništetna.“

 

Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž R-1004/2019-3 od 10. rujna 2019. odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

Protiv drugostupanjske presude je tužitelj podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19). kojom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te ukine nižestupanjske presude i predmet vrati pred izmijenjeno vijeće prvostupanjskog suda na ponovno suđenje.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija je neosnovana.

 

Presuda je ispitana po čl. 392. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Ovaj sud je kod ocjene osnovanosti revizijskih razloga imao na umu da je tužitelj istim podneskom podnio reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1004/2019-2 od 10. rujna 2019. kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2423/15-130 od 28. svibnja 2018., i protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1004/2019-3 od 10. rujna 2019. kojom je potvrđena dopunska prvostupanjska presuda poslovni broj Pr-2423/15-149 od 23. travnja 2019.

 

Stoga je povodom revizije u gornjem predmetu ispitao one revizijske navode koji se odnose na drugostupanjsku presudu poslovni broj Gž R-1004/2019-3 od 10. rujna 2019.

 

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, za koju tužitelj tvrdi da je počinjena time što pobijana presuda ima nedostatak zbog kojih tu presudu nije moguće ispitati.

 

Navodi o bitnoj povredi se u bitnome odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, dakle na razloge zbog kojih nije dopušteno revizijom pobijati drugostupanjsku presudu (385. st. 1. ZPP).

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

Predmet spora u cjelini je utvrđenje nedopuštenom Odluka o otkazu ugovora o radu tuženika zbog skrivljenog ponašanja radnika od 18. ožujka 2005. (dalje u tekstu: Odluka), utvrđenje ništetnom navedene Odluke, te isplata novčanih tražbina po osnovi (po tužitelju) nezakonite Odluke.

 

Pobijanom presudom je odlučeno samo o tužbenom zahtjevu radi utvrđenja ništetnom predmetne Odluke, pa je to ujedno i predmet ovog revizijskog postupka.

 

Sporno je i u revizijskom stupnju postupka je li Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelja ništetna po čl. 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje u tekstu: ZOO), koji zakon se u ovom slučaju, a s obzirom na vrijeme nastanka obveznog odnosa, primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05), zbog toga što bi bila suprotna prisilnim odredbama čl. 80., čl. 117. st. 1. i čl. 153. Zakona o radu („Narodne novine“ – pročišćeni tekst broj 30/2004) ili drugim prisilnim propisima.

 

Prvostupanjski sud je pošao od odredbe čl. 103. st. 1. ZOO prema kojoj je ništav ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

Prema shvaćanju prvostupanjskog suda navedena odredba se odnosi isključivo na ništavost ugovora, a odluka poslodavca o otkazu ugovora o radu nije ugovor nego izjava o jednostranom otkazu ugovora o radu.

 

Nezakonitost odluke o otkazu je uređena odredbama Zakona o radu kojim je propisano na koji način zaposlenik može spriječiti učinke takve jednostrane odluke (čl. 133. ZR), a kao posljedicu nezakonitog postupanja poslodavca propisao da je takva odluka nedopuštena. Odredbe ZOO bi se po shvaćanju suda primjenjivale za slučaj spora u vezi sporazumnog raskida ugovora, što nije slučaj u konkretnom predmetu.

 

Stoga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.

 

Drugostupanjski sud je prihvatio pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.

 

U obrazloženju je posebno navedeno kako je tužitelj temeljio svoj zahtjev za utvrđenje ništetnosti odluke o otkazu ugovora o radu na tvrdnji da je odluka donesena protivno prisilnim odredbama čl. 80. i 85. Zakona o radu. Navedeni razlozi su ispitani u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2423/15-30 kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu za utvrđenje nedopuštenom odluke o otkazu po pravilima Zakona o radu kao specijalnog propisa.

 

Prema pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda iz utvrđenja odlučnih činjenica slijedi da predmetna odluka nije zahvaćena razlozima ništetnosti po čl. 103. ZOO, jer nije protivna prisilnim propisima.

 

Zbog iznijetih razloga odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Tužitelj je u reviziji osporio pravilnu primjenu materijalnog prava jer drži da je Odluka o otkazu ništetna po čl. 103. st. 1. ZOO; jer da je protivna prisilnim odredbama čl. 80., 113. st. 1. i 153. ZR.

 

Prema shvaćanju ovoga suda iz tvrdnji samog tužItelja iznesenih u tužbi i ponovljenih tijekom parničnog postupka nema mjesta zaključku da je Odluka o otkazu ništetna.

 

Odredba čl. 103. st. 1. ZOO glasi: Ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

Odredba o ništetnosti se dakle primjenjuje ako su kumulativno ispunjene propisane pretpostavke:

 

-da se radi o ugovoru,

 

-da je ugovor protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva,

 

- da cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

Iznimno se ova odredba primjenjuje i u drugim slučajevima, kad je to zakonom propisano.

 

U ovom slučaju se ne radi o ugovoru, nego o jednostranom otkazu ugovora.

 

Nadalje, ako bi odluka o otkazu bila donesena protivno prisilnim odredbama ZR, zakon je za taj slučaj propisao nedopuštenost odluke kao sankciju povrede prisilnog propisa.

 

Nije osnovana tvrdnja tužitelja iznesenu u reviziji da je predmetna odluka o otkazu ugovora o radu ništetna zato što je protivna odredbi čl. 80.. st. 1. ZR, kojom je propisano da, dok je radnik koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti privremeno nesposoban za rad zbog liječenja ili oporavka, poslodavac mu ne može otkazati.

 

Pobijana presuda je donesena na temelju utvrđenja da kod tužitelja u vrijeme donošenja odluke o otkazu nije bilo utvrđeno da kod kojega postoji smanjena radna sposobnost ili neposredna opasnost od invalidnosti, niti da je prije otkazivanja obolio od profesionalne bolesti zbog koje je privremeno nesposoban za rad zbog liječenja ili oporavka.

 

Upravo suprotno, iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužitelj bio na bolovanju pod šifrom bolovanja AO, sa ne pod šifrom CO-profesionalno oboljenje, te da je kod njega utvrđena profesionalna nesposobnost za rad tek nakon otkaza, s danom 9. rujna 2005.

 

Stoga se nije radilo o situaciji iz čl. 80. ZR prema kojoj, dok je radnik koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti privremeno nesposoban za rad zbog liječenja ili oporavka, poslodavac mu ne može otkazati, niti o situaciji iz čl. 153. st. 1. al. 3. ZR kojom je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća, pa je u svakom slučaju bespredmetno pozivanje na povredu odredbe čl. 80.i čl. 153. kao razloga nezakonitosti odluke o otkazu.

 

Odbijanjem tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odluke o otkazu je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

 

 

 

Zbog iznijetih razloga valjalo je odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 5. svibnja 2020.