Broj: Rev 1281/09

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja L. P. pok. S. iz S., i drugotužiteljice V. Š. rođ. P. iz S., oboje zastupani po punomoćnicima P. T. i T. V., odvjetnicima u S., protiv prvotuženice S. D. ud. A. iz O., koju zastupa punomoćnik A. Š., odvjetnik u M., drugotuženice L. M. rođ. D. pok. M. iz S., trećetuženice L. D. ud. T. iz S., i četvrtotuženika D. D. pok. M. iz S., svi zastupani po punomoćnicima B. Š. i T. M., odvjetnicima u M., radi predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužitelja podnesenoj 27. srpnja 2009. i dopuni revizije tužitelja podnesenoj 29. srpnja 2009. protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-731/09 od 17. lipnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P-242/07 od 27. studenoga 2007., u sjednici dana 30. rujna 2014.,

 

p r e s u d i o   j e

             

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-731/09 od 17. lipnja 2009. podnesena 23. srpnja 2009. i dopunjena 29. srpnja 2009. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog suda u Metkoviću,  poslovni broj P-242/07 od 27. studenoga 2007. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traže naložiti tuženicima  da im kao vlasnicima predaju u posjed slobodne od osoba i stvari I i II kat zgrade u O.,  označene kao čest. zgr. 60/3 Z.U. 188 k.o. O.. Ujedno je naloženo tužiteljima da tuženicima naknade trošak parničnog postupka i to prvotuženici u iznosu od 19.750,00 kn, a drugo do četvrto tuženicima u iznosu od 23.410,00 kn.

 

Županijski sud u Sisku je presudom poslovni broj Gž-731/09 od 17. lipnja 2009. odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju podneskom od 23. srpnja 2009. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložili su da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev ili podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Tužitelji su podnijeli i dopunu revizije podneskom od 29. srpnja 2009. te su u privitku dostavili priloge vezane uz navode revizije od 23. srpnja 2009.

 

Tuženici nisu odgovorili na reviziju i dopunu revizije.

 

Revizija je neosnovana.

 

Presuda je ispitana čl. 392a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP) koja se u ovom predmetu primjenjuje  na temelju čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

 

U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 1. toč. 11. jer suprotno tvrdnji tužitelja pobijana presuda sadrži neproturječne navode o odlučnim činjenicama, pa je presudu moguće ispitati. Tužitelj tvrdi da presudu nije moguće ispitati jer da se temelji na pogrešnim zaključcima o odlučnim činjenicama, a koji zaključci da su izvedeni na temelju krivotvorenih isprava. Međutim u obrazloženju ovoga revizijskog razloga tužitelji zapravo dovode u pitanje činjenična utvrđenja glede postojanja i autentičnosti dokumenata na temelju kojih je izveden zaključak da su tuženici vlasnici nekretnine čija se predaja traži u ovom sporu. Međutim prema odredbi čl. 385. ZPP pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog, a revizijski sud donosi odluku o (ne)osnovanosti revizije polazeći od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova.

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava na koju ukazuje tuženik. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

Sporno je u revizijskom stupnju postupka jesu li tužitelji aktivno legitimirani vlasničkom tužbom tražiti da im tuženici predaju nekretnine - prvi i drugi kat zgrade u O.,  označene kao čes. zgr. 60/3 Z.U. 188 k.o. O., a s tim uvezi sporna je pravilna primjena odredbe čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 58/09 - nastavno: ZVDSP) koja propisuje pretpostavke pod kojima vlasnik neposjednik stvari može tužbom zahtijevati predaju stvari od osobe koja drži stvar.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da su u zemljišnim knjigama za nekretnine-prvi i drugi kat zgrade u O., označenih kao čes. zgr. 60/3 Z.U. 188 k.o. O. upisani kao knjižni vlasnici M. P. ud. M. za 54/192, M. P. pok. M. za 45/192 i M. P. pok. M. za 93/192,

- da su prizemlje zgrade gradili M. P. pok. M. i M. D. pok. A., pravni prednik drugo do četvrto tuženika,

- da je M. D. na prizemlju izgradio prvi kat sa dvosobnim stanom,

- da je stan izgrađen na prvom katu bio predmetom kupoprodajnog ugovora sklopljenog između S. D., T. D., D. D. i L. M. rođ. D. kao prodavatelja i A. D. iz S. kao kupca, u kojemu je kao predmet prodaje naveden dvosobni neuseljivi stan na katu kuće označene kao čes. zgr. 60/3 Z. U. 188 k.o. O.,

- da tužitelji nisu dokazali da su oni ili njihovi pravni prednici vlasnici stanova na prvom i drugom katu predmetne zgrade u O., kao niti da su oni zakonski ili oporučni nasljednici osoba koje su upisane u zemljišnim knjigama kao vlasnici predmetnih nekretnina.

 

Polazeći od navedenih utvrđenja sudovi su zaključili da tužitelj nije dokazao pretpostavke iz čl. 162. ZVDSP prema kojima netko može vlasničkom  tužbom tražiti od posjednika predaju stvari.

 

Tužitelji L. P. i V. Š. revizijom podnesenom sudu 27. srpnja 2009. osporili su utemeljenost pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova glede primjene odredbe čl. 162. ZVDSP. U obrazloženju ovoga revizijskog razloga tvrde da su sudovi propustili cjelovito ocijeniti izvedene dokaze te da se pobijana presuda temelji na kontradiktornim i neutemeljenim pretpostavkama nepodobnim za odlučivanje. Tužitelji drže pogrešnim  i zaključak sudova da je prvotuženik bio savjestan i pošten posjednik čes. zgr. 60/3 Z.U. 188 k.o. O., a u reviziji su iznijeli svoje viđenje posjedovnog stanja predmetnih nekretnina te pravne osnove za stjecanje vlasništva.

 

Neosnovano tužitelji ukazuju na pogrešnu primjenu materijalnog prava, jer nisu dokazali pravnu osnovu tužbenog zahtjeva.  Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZVDSP da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. S druge strane prema odredbi čl. 163. st. 1. ZVDSP posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

 

Prije ostalog valja poći od utvrđenja da su u zemljišnim knjigama za nekretnine-prvi i drugi kat zgrade u O., označenih kao čes. zgr. 60/3 Z.U. 188 k.o. O. upisani kao knjižni vlasnici M. P. ud. M. za 54/192, M. P. pok. M. za 45/192 i M. P. pok. M. za 93/192.

 

Iz takvog utvrđenja slijedi da tužitelji nisu knjižni vlasnici nekretnine u odnosu na koju su podnijeli vlasničku tužbu.

 

Nadalje, kada se pođe od utvrđenja da su prizemlje zgrade gradili M. P. pok. M. i M. D. pok. A., pravni prednik drugo do četvrto tuženika, da je M. D. na prizemlju izgradio prvi kat sa dvosobnim stanom te da je stan izgrađen na prvom katu bio predmetom kupoprodajnog ugovora u kojemu je kao predmet prodaje naveden dvosobni neuseljivi stan na katu kuće označene kao čes. zgr. 60/3 Z.U. 188 k.o. O., pa je kupac preuzeo taj stan, a da nasuprot ovim utvrđenjima tužitelji nisu dokazali nikakvu osnovu za stjecanje vlasništva, slijedi da tužitelji nisu dokazali izvanknjižno stjecanje prava vlasništva, dakle d anisu ni knjižni ni izvanknjižni vlasnici.

 

Tužitelji su u ovoj parnici tvrdili da su stekli izvanknjižno vlasništvo prvog i drugog kata predmetne zgrade u O., a tijekom parnice su se pozivali na to da se pred Općinskim sudom u Opuzenu vodi više parničnih postupaka koji se odnose na predmetnu nekretninu, ali nisu dokazali da je u nekom od tih postupaka donesena pravomoćna presuda u prilog njihovoj tvrdnji da su baš oni na neki od zakonom propisanih načina postali vlasnicima. Pritom valja napomenuti da u parnici po pravoj vlasničkoj tužbi u kojoj tužitelj ne može dokazati svoje pravo vlasništva, okolnost što eventualno ni tuženik nije vlasnik stvari čija se predaja traži tužbom nije dovoljna za osnovanost tužbenog zahtjeva.

 

Tužitelji također nisu dokazali da su njihovi prednici bili vlasnicima nekretnine, pa samim time tužitelji nisu mogli ni naslijediti nekretninu na temelju rješenja o nasljeđivanju.

 

Ovaj sud je ispitao osnovanost tužbenog zahtjeva u vezi s odredbama ZVDSP koje uređuju prava predmnijevanog vlasnika. Prema odredbi čl. 166. st. 2. ZVDSP predmnijevanom vlasniku je dužan na njegov zahtjev predati posjed stvari posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja ili je slabiji time što mu je posjed nepošten ili nezakonit, ili što ne može označiti svojega prednika ili može samo sumnjivoga, ili što je stekao posjed stvari besplatno a onaj koji zahtijeva posjed bio ga je stekao naplatno; no neće mu trebati predati posjed stvari posjednik koji ima jednako jak pravni temelj kao on.

 

Pojam predmnijevanog vlasnika uređuje odredba čl. 166. st. 1. ZVDSP prema kojoj onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja, smatrat će se vlasnikom određene stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju.

 

Imajući na umu utvrđenje da tužitelji nisu dokazali pravni temelj i istinit način svoga stjecanja predmetne nekretnine, ne smatraju se oni predmnijevanim vlasnicima.

 

Stoga iz činjeničnih utvrđenja ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva niti po čl. 166. st. 2. ZVDSP.

 

Zbog iznijetih razloga je tužbeni zahtjev odbijen pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava.

 

S obzirom na to da nisu ostvareni revizijski razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni oni na koje je ukazano u reviziji, valjalo je odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 30. rujna 2014.