Broj: Rev 258/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća te mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i Bruna Frankovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. D. iz V., koju zastupa punomoćnik A. G., odvjetnik u V., protiv prvotuženika G. V., V., i drugotuženika T. d.o.o., V., kojeg zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u V., radi isplate, odlučujući o reviziji drugotuženika T. d.o.o. protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-1650/10 od 30. studenoga 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-663/09 od 22. travnja 2010., u sjednici održanoj 7. listopada 2014.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaća se revizija drugotuženika te se ukidaju presuda Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-1650/10 od 30. studenoga 2010. i presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-663/09 od 22. travnja 2010., u dijelu kojim je u odnosu na drugotuženika T. d.o.o. prihvaćen tužbeni zahtjev i odlučeno o troškovima postupka i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II Revizija drugotuženika T. d.o.o. u odnosu na istaknuta pravna pitanja pod 1., 2. i 3. odbacuje se kao nedopuštena.

 

III. O troškovima postupka u povodu revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba drugotuženika T. d.o.o. kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je naloženo drugotuženiku isplatiti tužiteljici 1.829,24 kn sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinih iznosa do isplate kako je to precizno navedeno u izreci presude kao i naknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 1.737,50 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio drugotuženik T. d.o.o., pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješavanju procesnopravnih i materijalnopravnih pitanja važnih za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti građana i to:

 

1. Je li jedinica lokalne uprave i samouprave ovlaštena, u skladu s čl. 382. i čl. 385. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, za zgrade u kojima suvlasnici nisu osigurali upravljanje, imenovati prinudnog upravitelja zgrade?

 

2. Pripada li upravitelju procesna legitimacija i može li upravitelj biti stranka u postupku - u ovom postupku ovdje tuženik?

 

3. Može li se tuženik u ovom postupku neosnovano obogatiti ako sredstva pričuve nisu ušla u njegovu imovinu niti se imovina povećala?

 

4. Može li se na strani tuženika, kao pravnoj osobi koja održava višestambenu zgradu i za koje održavanje tužitelj plaća naknadu kao osoba koja je stan dodijeljen na korištenje, raditi o stjecanju bez osnove u smislu odredbe čl. 210. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01-dalje ZOO/91), odnosno čl. 1111. i čl. 1112. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 38/05 i 41/08-dalje:ZOO/05) ?".

 

Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev te tužiteljicu obvezati na naknadu parničnog troška drugotuženiku ili ukinuti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija drugotuženika djelomično je osnovana i djelomično je nedopuštena.

 

Odlučujući o dopuštenosti revizije, a imajući na umu prirodu ovog spora (odlučivanje o pravnoj osnovi stjecanja sredstava naknade za održavanje zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade koja je uplatio korisnik stana u toj zgradi) ovaj sud nalazi da su u pitanju pod 4. revizije drugotuženika ispunjene pretpostavke iz čl. 382. st. 2. i st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), jer se radi o pitanju o kojem ovisi odluka u ovom sporu, a koje je važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana pa je dakle, u odnosu na to pitanje revizija dopuštena.

 

U povodu revizije iz čl. 382 st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 392.a st. 2. ZPP).

 

U ovom revizijskom stadiju postupka nisu sporne slijedeće činjenice:

 

-          da je tužiteljica korisnica stana u V., 

 

- da je u razdoblju od svibnja 2004. do travnja 2008. tužiteljica, iako nije vlasnica stana, po ispostavljenim nalozima za plaćanje uplaćivala mjesečne iznose od 38,92 kune na žiro račun drugotuženika kao upravitelja zgrade po osnovi naknade za održavanje stambenih zgrada;

 

- da su G. V. i pravni prednik tuženika J.P. „T.“ V. 17. srpnja 1998. sklopili Ugovor o upravljanju stambenim zgradama u G. V., iz kojeg proizlazi da se J.P. „T.-u“ predaju na upravljanje obnovljene zgrade navedene u popisu zgrada koji je priložen tom ugovoru i njegov je sastavni dio, a naknadno obnovljene zgrade biti će mu predane na upravljanje danom dostavljanja dopunskog popisa zgrada od strane G. V. (čl. 2.), time da upravitelju za njegovo poslovanje pripada naknada u iznosu od 15% od sredstava kojima su zaduženi korisnici stanova na ime troškova održavanja (čl. 8.),

 

- da je sklapanju tog Ugovora prethodio Zaključak o određivanju upravitelja svih zgrada na području G. V. kojeg je G. V. donijelo 25. lipnja 1998., kojim je J.P. „T.“ određen za upravitelja svih obnovljenih zgrada na području G. V., time je dužan održavati zajedničke dijelove i uređaje u graditeljskom i funkcionalnom stanju, kao i vršiti hitne i nužne popravke zajedničkih dijelova i uređaja zgrade te utvrditi za svaku zgradu posebno troškove upravljanja i rasporediti ih na stanare prema korisnoj površini stana i utvrditi mjesečnu naknadu stanarima i osigurati naplatu tih troškova redovitim, odnosno, ovršnim putem.

 

Na temelju navedenih činjenica, a polazeći od toga da su naknadu troškova za održavanje zajedničkih dijelova zgrade (tzv. zajedničku pričuvu), sukladno odredbama čl. 82. st. 2. , čl. 89. st. 1. i čl. 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96 i dr.), dužni plaćati isključivo suvlasnici nekretnine (razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima), nižestupanjski sudovi smatraju da ne postoji zakonsko utemeljenje za naplatu tih troškova od tužiteljice koja nije vlasnica stana pa, ocijenivši da je tužiteljica izvršila plaćanje tih troškova kako bi izbjegla prisilu (naplatu ovršnim putem), nalaze da je na strani drugotuženika došlo do stjecanja bez osnove i stoga pobijanom presudom obvezuju drugotuženika na povrat neosnovano naplaćenog iznosa tih troškova od tužiteljice.

 

Takvo stajalište nižestupanjskih sudova ovaj revizijski sud ne može prihvatiti.

 

U ovom stadiju postupka nije sporno, a niti je tijekom postupka tužiteljica tvrdila suprotno, da tuženik obavlja poslove održavanja zgrade i zajedničkih dijelova zgrade, da se ti poslovi financiraju iz mjesečnih uplata stanara zgrade i da su to upravo iznosi koje tužiteljica potražuje od drugotuženika, a koji su uplaćivani kao sredstva naknade za održavanje.

 

Tijekom postupka sudovi su utvrdili da je sporni iznos naknade za održavanje tužiteljica uplatila po ispostavljenim nalozima za plaćanje. Pri tome sudovi, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nisu utvrđivali među strankama i u ovom revizijskom stadiju postupka spornu činjenicu, obveze tužiteljice kao korisnice stana na temelju priložene Suglasnosti za privremeno stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana na području posebne državne skrbi od 19. listopada 2006., izdanu od strane Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, Uprave za prognanike, povratnike i izbjeglice (list 53 spisa) i u svezi s istom revidentovu tvrdnju da se tužiteljica kao korisnica stana, na temelju navedene Suglasnosti, obvezala plaćati sve režijske troškove i pričuvu za predmetni stan.

 

Budući da je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, zbog čega nema uvjeta za preinaku pobijane presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP u odnosu na materijalnopravno pitanje pod 4., prihvatiti reviziju i ukinuti drugostupanjsku presudu i prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je u odnosu na drugotuženika T. d.o.o. prihvaćen tužbeni zahtjev i odlučeno o troškovima postupka i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud prvenstveno će utvrditi kako je i kada tužiteljica postala korisnikom predmetnog stana u vlasništvu Republike Hrvatske, postoji li obveza tužiteljice kao korisnice stana u vlasništvu Republike Hrvatske, plaćati troškove u vezi s korištenjem stana ili ne te ukoliko postoji, komu je tužiteljica dužna plaćati te troškove i nakon toga donijeti novu i zakonitu odluku.

 

Budući je ovaj sud ocijenio da pitanja pod 1., 2., i 3. nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti građana, reviziju je u odnosu na ta pitanja, a na temelju odredbe čl. 392. st. 3. ZPP odbacio i riješio kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 7. listopada 2014.