Broj: Gž-2719/14

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sanje Prosenice, kao predsjednice vijeća, Marina Grbića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Tante, kao članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja G. N., zastupan po gradonačelniku, a on po generalnom punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika: 1. B. P. pok. R. iz N., , zastupan po punomoćniku J. Š., odvjetniku u Z. i 2. R. P. pok. R. iz N., , zastupan po punomoćniku I. R., odvjetniku u Z., radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru od 18. srpnja 2014. godine poslovni broj P-3464/10, u sjednici vijeća održanoj dana 21. listopada 2014. godine,

p r e s u d i o   j e

Uvažava se žalba tužitelja G. N. te se preinačuje presuda Općinskog suda u Zadru od 18. srpnja 2014. godine poslovni broj P-3464/10 tako da se nalaže tuženicima B. i R. P. pok. R. da tužitelju predaju u posjed nekretnine oznake čest. zem. 437 k.o. N.-Z., u naravi vinograd, oranica i maslinjak, ukupne površine 10467 m2, te čest. zem. 438 k.o. N.-Z. u naravi vinograd, pašnjak i oranica, ukupne površine 10144 m2, obje zvane D., obje upisane u zk. ul. 1139 kao i sa istih ukloniti zasađeni vinograd i ostale zasađene kulture te da solidarno nadoknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.900,00 kuna, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom suđeno je:

„ I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

Tuženik ad/1 B. P. pok. R. iz N., , i ad/2 R. P. pok. R. iz N., , dužni su tužitelju G. N. predati u posjed nekretnine oznake čest. zem. 437 k.o. N.-Z., u naravi vinograd, oranica i maslinjak, ukupne površine 10467 m2, te čest. zem. 438 k.o. N.-Z. u naravi vinograd, pašnjak i oranica, ukupne površine 10144 m2, obje zvane D., obje upisane u zk. ul. 1139 kao i sa istih ukloniti zasađeni vinograd i ostale zasađene kulture.

II. Nalaže se tužitelju G. N. da tuženiku ad/1 B. P. naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.500,00 kuna, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju G. N. da tuženiku ad/2 R. P. naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 kuna, sve u roku od 15 dana.

IV.- Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika ad/1 i ad/2 za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu preko dosuđenog do zatraženog iznosa.“

Protiv gornje presude žali se tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih procesnih pravila te pogrešne primjene materijalnog prava, pobijajući i odluku o trošku, s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijena odluka preinače ili ukinu.

U odgovorima na žalbu tuženici su u bitnome ponovili navode i prigovore iznijete tijekom prvostupanjskog postupka i predložili odbijanje žalbe.

Žalba je osnovana.

Po ocjeni ovog suda pobijana preuda nije opterećena niti jednom apsolutno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14.  Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11 i 25/13 - dalje ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

 Svoju odluku sud detaljno obrazlaže time:

- da je predmet tužbenog zahtjeva je da se utvrdi da su tuženici dužni tužitelju predati u posjed nekretnine oznake čest. zem. 437 površine 10467 m2 i čest. zem. 438 površine 10144 m2, obje k.o. N.-Z. te sa predmetnih nekretnina ukloniti zasađeni vinograd i ostale zasađene kulture, tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na činjenici da je zk. vlasnik nekretnina oznake čest. zem. 437  površine 10467 m2 i čest. zem. 438 površine 10144 m2, obje k.o. N.-Z., te da se tuženici nalaze u nezakonitom posjedu predmetnih nekretnina u koji posjed da su stupili tijekom Domovinskog rata što da predstavlja vid klasične uzurpacije, nakon čega da su tuženici na predmetnim nekretninama zasadili vinograd i druge sezonske kulture, čemu su se tuženici suprotstavili na način da navode da je još njihov djed A. P. pok. J. na predmetnim parcelama imao zasađen vinograd i to odavno nakon izvršene diobe s bratom Š. P., da je vinograd bio posađen unatrag sto godina, da se danas na predmetnim nekretninama nalazi zasađeni vinograd, masline i ostale povrtlarske kulture, te da su predmetne nekretnine osobno i putem svojih prednika stekli dosjelošću,

- da se radi tzv. prava vlasnička tužba ili rei vindicatio iz čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 - dalje ZVDSP) po kojoj odredbi vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, a tužitelj mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu, čemu se tuženik može suprotstaviti isticanjem prigovora: 1) koji tužiteljev zahtjev negiraju (to su prigovori kojima se osporavaju pravne činjenice na kojima tužitelj temelji postojanje prava vlasništva), 2) koji tužiteljev zahtjev ukidaju (to su prigovori koji ne osporavaju tužiteljeve činjenične navode, ali im suprotstavljaju takve nove činjenice koje uzrokuju prestanak tužiteljevog zahtjeva), te 3) koji tužiteljev zahtjev zaustavljaju odnosno odgađaju (to su prigovori koji ne osporavaju tužiteljevo pravo vlasništva, ali mu suprotstavljaju tuženikovo stvarno pravo ili obvezno pravo prema kojem je ovlašten da stvar drži u posjedu), s time da nije sporno da je tužitelj uknjižen kao vlasnik nekretnina oznake čest. zem. 437 površine 10467 m2 i čest. zem. 438 površine 10144 m2, obje k.o. N.-Z., a u odnosu na koje nekretnine se tužitelj uknjižio kao vlasnik u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. N. i da se tuženici nalaze u posjedu predmetnih nekretnina i to 1. tuženik B. P. u posjedu za cijelo nekretnine oznake čest. zem. 437 k.o. N.-Z. površine 10467 m2, koja nekretnina u naravi predstavlja u cijelosti obrađeno zemljište na kojem se nalazi oko 4000 panja vinove loze, oko 23 smokve, 2 trešnje, oko 200 stabala maslina, što mlađih, što starijih, 3 jabuke i 3 šljive, te sezonske povrtlarske kulture, dok se 2. tuženik R. nalazi u posjedu za cijelo nekretnine oznake čest. zem. 438 k.o. N.-Z., površine 10144 m2, koja nekretnina u naravi većim dijelom predstavlja obrađeno zemljište na kojem se nalazi oko 3500 panja vinove loze, oko 100 maslina, 10-tak smokava, par stabala jabuka, 2 trešnje, 20-tak murvi, te sezonske povrtlarske kulture, dok manjim dijelom predmetna nekretnina u svom krajnjem jugoistočnom dijelu nije obrađena već se na tom dijelu nalazi šuma velikih borova koji služe kao burobran, što sve proizlazi iz provedenog očevida na licu mjesta od 17. listopada 2013. godine i iz skice sudskog očevida izrađenoj od strane vještaka mjernika T. Ć. od 9. prosinca 2013. godine i fotografija lica mjesta,

- da je sporno od kada se tuženici osobno i putem svojih pravnih prednika nalaze u posjedu predmetnih nekretnina, da iz povijesti posjedovanja za predmetne nekretnine Državne geodetske uprave, područni ured za katastar Zadar od 13. prosinca 2011. godine i od 13. lipnja 2014. godine proizlazi da je uspoređenjem novih i starih planova vidljivo da svojim položajem čest. zem. 438 k.o. N.- Z. odgovora dijelu stare čest. zem. 355/38, 355/70 i 355/71 k.o. N. stare izmjere, a da čest. zem. 437 k.o. N.-Z. odgovora dijelu starih čest. zem. 355/38, 355/71 k.o. N. stare izmjere, a za koje su podaci bili važećima do prihvaćanja podataka nove izmjere i revizije k.o. N. Z. 2009. godine. Pregledom najstarijih podataka kojima se za k.o. N. raspolaže, a koji datiraju iz 1955. godine, kada je vršena prva revizija ove katastarske općine čest. zem. 355/1, matičnu čest. zem. 355/38, 355/70 i 355/71 nalazi se evidentiranom posjedom Mjesnog narodnog odbora ( 283529 m2), P. Š., T. (26000 m2), B.-I. A. pok. I. (600 m2), B. T. N. pok. A. (800 m2) i B. Š. Š. pok. N. (1400 m2). 1960. godine diobenim ugovorom dio čest. zem. 355/1 u posjedu B. Š. pok. N. "odlazi" u posjedovne listove B. Š. M. pok. Š. (300 m2) i B. Š. I. pok. Š. (300 m2). 1971. godine na osnovu rješenja Općinskog suda u Zadru broj Z-1613/70 (prijavni list 659/71), umjesto Mjesnog narodnog odbora posjednikom se upisuje Šumsko gospodarstvo Zadar, koji upis je ostao neizmijenjen do druge revizije ove k.o. 1975. godine, a kada se na istoj nalazi upis P. Š., T. (6000 m2), B.-I. A. pok. I. (600 m2), B. N. pok. A. (800 m2), B. Š. Š. pok. Š. (800 m2), B. I. pok. Š. (300 m2), B. Š. M. pok. Š. (300 m2) i Općina Zadar (283529 m2), od 1997. godine G. N.. 1996. godine od dijela površine u odnosu na koju je upisana Općina Zadar formirana je čest. zem. 355/38, očevidom na terenu utvrđeno je stvarno stanje, te je posjednikom iste u površini od 16409 m2 upisan P. R., A.. 2001. godine na temelju ugovora o darovanju broj Ov-216/00 sklopljenog između P. R. kao darovatelja i P. R. kao daroprimatelja, daroprimatelj se upisuje posjednikom dijela čest. zem. 355/38 u površini od 8205 m2. 2003. godine u svrhu rješavanja imovinsko pravnih poslova od dijela čest. zem. 355/1 u posjedu G. N. formirane su čest. zem. 355/70 i 355/71 koje su evidentirane posjedom G. N.. Navedenom novom izmjerenom predmetni je dio dobio oznaku čest. zem. 437 i čest. zem. 438, dok su revizijom po izmjeri predmetne nekretnine utvrđene i evidentirane posjedom G. N., da iz povijesti zk. upisa predmetnih nekretnina koja je izložena od strane zk. referenta ovog suda na ročištu od 15. svibnja 2014. godine proizlazi da je čest. zem. 355/38 oranica u površini od 16409 m2, u B vlasničkom listu je na temelju zapisnika broj 215. izvida obavljenih za osnivanje zemljišnika za poreznu općinu Nin i zadnjeg tvarnog posjeda i na osnovu čl. 5. Uredbe o uknjižbi prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini na temelju zapisnika 215. i zadnjeg tvarnog posjeda a na osnovu rješenja Kotarskog suda u Zadru od 27. rujna 1956. godine broj I R-171/56-4 pod Z-833/56 na temelju odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju od 29. maja 1946. godine broj 134/46 pod Z-5/47 i dopune odluke od 12. srpnja 1947. godine broj 214/46 uknjižuje se pravo vlasništva u korist općenarodne imovine, čest. zem. 355/70 upisana u zk. ul. 2327 u B vlasničkom listu na temelju prijedloga zaprimljenog 4. studenoga 1996. godine Z-2770/96, a na osnovu odluke Komisije za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija Klasa:941-01/95-01/27 Ur. broj: 515-02-95-13 u Zagrebu od 01. srpnja 1996. godine uknjižuje se pravo vlasništva na ime O. N. za cijelo. Otpisuje se čest. zem. u zk. ul. 2411 k.o. N.. Čest. zem. 355/70 pašnjak u površini 140000 m2, zatim čest. zem. 355/71 pašnjak u površini 77245 m2 upisana u zk. ul. 2411 k.o. N.. U B vlasničkom listu na temelju prijedloga zaprimljenog 14. studenoga 1997. godine pod poslovnim brojem Z-4097/97 a na osnovu prijedloga Upravnog odjela za lokalnu samoupravu G. N., ZŽ, Klasa:711-01/97-01/1, Ur. broj: 2198-11/97-01/1 od 13. studenoga 1997. godine pravo vlasništva uknjižuje se na ime Grada Nina za cijelo. Zk. ul. 1139 k.o. N.-Zaton sastavljen je temeljem Zapisnika o osnivanju zemljišne knjige za k.o. N. poslovni broj Z-862/2005/1144 gdje se upisuje pravo vlasništva u korist G. N. za 1/1, pod B2 temeljem prijedloga 8. siječnja 2010. godine poslovni broj Z-128/10, a na temelju čl. 188. Zakona o zemljišnim knjigama te prijedloga zaprimljenog pod gornjim poslovnim brojem zabilježuje se prigovor na upis prava vlasništva na čest. zem. 438 a na prijedlog P. R. iz N.. U C listu tereta nema. U staroj zemljišnoj knjizi u C teretnom listu nema nikakvih zabilježbi agrarne prijave, a niti kmetskog prava, dakle, izvorno je općenarodna imovina, da iz ugovora o darovanju od 24. siječnja 1998. godine, ovjerenog od strane javnog bilježnika u Z. A. K. Z., pod brojem Ov-566/98 od 29. siječnja 1998. godine proizlazi da je isti zaključen između R. P. kao darovatelja i R. i B. P. kao daroprimatelja, te da je tim ugovorom R. P. darovao svom sinu R. P. ½ vinograda B. i to gornju stranu, dok je sinu R. darovao ½ vinograda B. sa donje strane. Iz nepravomoćne presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2280/10 od 28. travnja 2014. godine proizlazi da je u pravnoj stvari tužitelja R. P. protiv tuženika G. N. navedenom presudom utvrđeno da je tužitelj R. P. stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva darovanjem nekretnine oznake čest. zem. 438 k.o. N.- Z. od svoga oca R. P., a ovaj pravo vlasništva nasljeđivanjem od svoga oca A. P., a isti dosjelošću, dok je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je traženo da se tuženiku G. N. naloži da izda tužitelju tabularnu izjavu podobnu za upis predmetne nekretnine na ime tužitelja u zemljišne knjige ovoga suda, jer da će u protivnom istu zamijeniti presuda,

- da iz iskaza tuženika proizlazi da im je iz priča njihovog djeda A. P. koji je rođen 1885. godine, a preminuo 1981. godine poznato da su se predmetne nekretnine nalazile u posjedu još njihovog pradjeda J. P., a oni osobno znaju da je predmetne nekretnine obrađivao njihov djed A. P. i njihov otac R., a zatim su te nekretnine nastavili obrađivati njih dvoje. Njihovi preci te oni osobno nisu bili ni od koga smetani u korištenju predmetnih nekretnina, a pogotovo nisu bili smetani od ondašnje vlasti, inače i kada je bio avio snimak 2004. godine, niti tada, a niti poslije nitko iz Grada Nina nije dolazio na predmetne nekretnine i nitko im iz G. N. nije branio da rade predmetne nekretnine, i danas normalno obrađuju predmetne nekretnine i od toga žive. Predmetne nekretnine su još od strane njihovog pradjeda J. P. bile obrađivane na način kako su obrađivane i danas i u istoj površini, i oduvijek su bile ograđene, dračom, trstikom, šumom, iste su bile zvane B. i V., a danas su zvane D.. Sve nekretnine koje su susjedne predmetnim nekretninama nalaze se u posjedu isključivo fizičkih osoba, prvi međaši su Glavani, P., L., Š., M., M., B., D. i B., svi su ti ljudi obrađivali, a neki još i uvijek obrađuju svoje nekretnine koje su susjedne predmetnim nekretninama. Inače u postupku preoblikovanja zemljišne knjige stavljen je prigovor na upis G. N., i to još od strane njihovog oca R., da iz iskaza svjedoka Š. G. u dobi od 73 godine proizlazi da tuženike poznaje skoro dvadesetak godina, poznato mu je koje nekretnine su predmet postupka, u blizini predmetnih nekretnina nema svojih nekretnina, međutim njegova teta V. G. u blizini predmetnih nekretnina ima jedno veće zemljište, na koje zemljište je dolazio sa svojim ocem pomagati raditi vinograd svojoj teti V. G. i to u vrijeme kada je bio u dobi od 17 godina, a taj vinograd je svojoj teti pomagao raditi oko tridesetak godina. U vrijeme kada je dolazio na zemljište od svoje tete V. G., vidio je da na predmetnim nekretninama radi R. P., otac tuženika, koji je na predmetnim nekretninama također radio vinograd, bile su oranice, nešto smokvi, predmetne nekretnine su bile ograđene trstikom i sa žicom, a na predmetnim nekretninama su i tuženici kao djeca radili sa svojim ocem R.. S R. P. nije ništa pričao o tome na koji način bi on stekao predmetne nekretnine, jer tko je o tome uopće razmišljao, predmetne nekretnine su njihove. Pretpostavlja da je predmetne nekretnine R. P. stekao nasljeđivanjem od svoga pok. oca itd., nije nikada čuo da bi itko od ondašnje vlasti smetao pok. R. P. u korištenju predmetnih nekretnina, općenito ga nitko nije smetao u korištenju tih nekretnina, a po njegovoj procjeni pok. R. P. je radio oko dva hektara zemljišta. Prije novog vinograda koji je zasađen na predmetnim nekretninama prije četrdeset godina, postojao je stariji vinograd, a koji stariji vinograd je posjekao pok. R. P. jer je bio dotrajao, taj stariji vinograd od R. P. bio je možda stariji i od 65 godina. U blizini predmetnih nekretnina nalaze se parcele koje su obrađivane po ljudima iz N., nije mu poznato da li u blizini predmetnih nekretnina ima državnog zemljišta, te ne zna da li je obitelj P. bila u posjedu predmetnih nekretnina i prije II. svjetskog rata. Iz iskaza svjedoka S. L. proizlazi da čitav svoj život živi u N., starosjedilac je grada N., poznate su mu predmetne nekretnine, u blizini istih na udaljenosti oko jedan kilometar ima i svojih nekretnina, koje su bile još od njegovih predaka, a na koje svoje nekretnine je dolazio od kad sebe pamti, dakle, u vrijeme kada je bio dijete. Na predmetnim nekretninama je još u vrijeme kada je on bio dijete bio vinograd, između vinograda se sijalo žito, bile su i smokve, a te nekretnine je radio pok. A. P., djed od tuženika, kojeg se jako dobro sjeća, isti je umro u dubokoj starosti, a u vrijeme kada je radio na tim nekretninama bio je starija osoba, a pok. A. P. je vidio da radi predmetne nekretnine prije II. svjetskog rata, a također i poslije II. svjetskog rata. Također je vidio da na predmetnim nekretninama radi Antin sin pok. R., otac od tuženika, a nakon njegove smrti nekretnine su nastavili raditi tuženici. U vrijeme kada je kao dijete dolazio na svoje nekretnine, predmetne nekretnine su bile ograđene plotom od trstike i sa zemljom, predmetne nekretnine su u narodu zvane Pijačeva zemlja, odnosno zemlja od A. P.. Također mu je njegov otac koji je rođen 1904. godine pričao da su predmetne nekretnine od A. P.. Ne zna da li je u blizini predmetnih nekretnina bilo državne zemlje, koliko je njemu poznato pok. A. P. i njegov sin R. u pogledu predmetnih nekretnina nisu imali nikakvih problema s ondašnjom vlasti, a također nisu bili ni od koga smetani u korištenju predmetnih nekretnina. Na predmetnim nekretninama većinom ima starih panjeva vinove loze, koji su po njegovoj procjeni stari oko 50 godina, a također ima smokava koje su stare po njegovoj procjeni preko 50 godina. Ne zna koliko konkretno površinu predmetnih nekretnina su radili A. P. i njegov sin R., međutim isti su obrađivali upravo onu površinu zemljišta koju danas obrađuju tuženici, a čuo je da su se tuženici između sebe podijelili. Iz iskaza svjedoka I. T. u dobi od 80 godina proizlazi da čitav svoj život živi u N., u blizini predmetnih nekretnina na udaljenosti od možda tisuću metara ima i svojih nekretnina koje je naslijedio od svojih predaka, tj. svoga oca. Još kao dijete gonio je ovce na jednu društvenu nekretninu koja se nalazi u blizini predmetnih nekretnina, između predmetnih nekretnina i te društvene nekretnine na kojoj je gonio ovce, nalazi se privatna nekretnina vlasništvo B. iz P., a u vrijeme kada je kao dijete gonio ovce vidio je da na predmetnim nekretninama radi R. P., koji je na tim nekretninama sijao žito, kukuruz, grah, radio je vinograd, dok R. oca pok. A. nije vidio da radi na tim nekretninama, jer je isti već bio stariji čovjek. U to doba predmetne nekretnine nisu bile ograđene nikakvim suhozidom, budući da u N. nije bio običaj da se poljoprivredne nekretnine s nečim ograđuju, već su oznake kameni ciljevi. R. P. je vidio da radi na predmetnim nekretninama neposredno nakon II. svjetskog rata, stari pok. A. P., djed tuženika mu je pričao da je na predmetnim nekretninama i prije II. svjetskog rata imao vinograd, zatim je došao rat, pok. A. je već bio star, sin J. mu je otišao u A., sin R. u N., a sinovi S., Š., M. i A. u partizane, a kada se poslije II. svjetskog rata vratio A. sin R. isti je rekao da zašto ne bi nastavio raditi svoju djedovinu, što je i učinio. U ono vrijeme bio je na brojnim pozicijama i to od predsjednika omladine do sekretara Komunističke partije Hrvatske za mjesto N., bio je i predsjednik Mjesne zajednice, te zna da pok. R. P. u svezi predmetnih nekretnina nije imao nikakvih problema s ondašnjom vlašću, protiv R. P. nisu nikada podnosili nikakve prijave za uzurpaciju. Također 1981/1982 godine bio je zaposlen u Šumskom gospodarstvu Zadar i to na rukovodećim mjestima i također nikada nisu dobili nikakvu prijavu protiv R. P.. Iz iskaza svjedoka T. Š., u dobi od 84 godine, proizlazi da je rođen u N., gdje je živio do 1965. godine, kada odlazi živjeti u Z.. Poznate su mu predmetne nekretnine, budući da u blizini istih i to na udaljenosti od oko jedan kilometar prema istoku ima u vlasništvu svoje zemlju koju je naslijedio od svog djeda i oca, a također odmah preko puta predmetnih nekretnina otac od njegove supruge i to Š. P. pok. T. ima svoju nekretninu. Oženio se 1952. godine, ali sa svojom suprugom je počeo dolaziti na zemljište njezinog oca Š. P. godinu, a možda dvije godine prije ženidbe, u to vrijeme nije posebno obraćao pažnju na predmetne nekretnine, međutim 1956/1957. godine po pozivu pok. R. P. došao je orati predmetne nekretnine, bio je tada zaposlen u Z. N., orao je jedan dan, izorao je oko tri do četiri tisuće m2, a s njim je po pozivu R. P. došao i jedan čovjek iz B. koji je imao jači traktor i orao je dva dana. Kada je te 1956/1957.godine orao na tim nekretninama na terenu su postojale stare žile vinove loze dužine od metar, te više starih panjeva, i to po čitavoj dužini kako je orao, ne zna koliko bi bili stari ti panjevi vinove loze, to ga tada nije zanimalo, a tada mu je pok. R. P. kazao da je na tim nekretninama njegov otac A. imao vinograd. U to vrijeme predmetne nekretnine su bile ograđene trstikom, što je bilo i uobičajeno. Otac od njegove supruge Š. P. pok. T. mu je kazao da su predmetne nekretnine od R. P., te nikada nije čuo, a niti mu je itko ikada rekao da bi R. P. u pogledu predmetnih nekretnina imao kakvih problema s ondašnjom vlasti. Ne zna tko je bio u posjedu predmetnih nekretnina prije II. svjetskog rata, o tome nije s nikim vodio nikakve razgovore, to ga nije interesiralo,

- da iskaze svjedoka Š. G. (u dobi od 73), S. L. (u dobi od 83 godine) I. T. (u dobi od 80 godine) i T. Š. (u dobi od 84 godine) sud prihvaća kao vjerodostojne, uvjerljive i životne. Naime, svi svjedoci su osobe starije životne dobi, svjedoci S. L. i I. T. čitav život žive u N., svjedok T. Š. je rođen u N. gdje je živio do 1965. godine kada odlazi živjeti u Z., nadalje svjedoci S. L. i I. T. u blizini predmetnih nekretnina imaju i svojih nekretnina koje su naslijedili od svojih predaka i na koje svoje nekretnine, dakle djedovinu, su ti svjedoci dolazili još kao djeca raditi, svjedok T. Š. također u blizini predmetnih nekretnina ima zemlju koju je naslijedio od svojih predaka, a odmah do predmetne nekretnina nalazi se i nekretnina njegovog punca pok. Š. P. na koju nekretninu je počeo dolaziti 1950/1951. godine, svjedok Š. G. je od svoje 17. godine pa idućih trideset godina dolazio s ocem pomagati svojoj teti V. G. raditi vinograd koji se nalazi u blizini predmetnih nekretnina, nadalje svjedok I. T. je u doba Jugoslavije bio na brojnim rukovodećim radnim mjestima u N., u sklopu kojih radnih mjesta je bio neposredno upućen u sva zbivanja vezano za stanje nekretnina na području N., svjedok T. Š. je 1956/1957. godine orao na predmetnim nekretninama, iz čega svega navedenog slijedi da su ti svjedoci o predmetnim nekretninama u periodu od kada su bili djeca, odnosno mladi ljudi u svojim 20-tim godinama pa nadalje iskazivali na temelju neposrednih i osobnih zapažanja, dok su o periodu prije toga, o predmetnim nekretninama imali posrednih saznanja preko svojih prednika, a također su njihovi iskazi o bitnim činjenicama za ovaj spor, dakle o činjenicama koje se odnose na korištenje predmetnih nekretnina u međusobnoj suglasnosti. Također sud prihvaća iskaze tuženika, čije navode o činjenicama bitnim za ovaj spor su potvrdili svi saslušani svjedoci, a iskaze kojih svjedoka je sud prihvatio iz gore navedenih razloga,

- da u konkretnom slučaju, s obzirom da je nesporno da su predmetne nekretnine do uknjižbe tužitelja u postupku obnove zemljišne knjige, bile upisane kao općenarodna imovina, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potrebno je vrijeme posjedovanja od najmanje 40 godina do 6. travnja 1941. godine (paragraf 1472 Općeg građanskog zakona koji je bio na snazi do 6. travnja 1941. godine, dok se nakon toga njegove odredbe primjenjuju kao pravna pravila temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine). Nije sporno da gore navedeni svjedoci, unatoč svojoj uistinu visokoj životnoj dobi, o gore navedenom razdoblju nisu mogli imati neposrednih saznanja, na što tužitelj tijekom postupka upire, u svezi čega je za navesti da živućih svjedoka koji bi iskazivali o tom periodu zasigurno više nema, te sud zaključak o statusu nekretnina u navedenom spornom periodu može izvesti i na temelju posrednih saznanja svjedoka, a posrednih saznanja gore navedeni svjedoci u ovom slučaju zasigurno imaju i to preko svojih predaka od kojih su naslijedili nekretnine u blizini predmetnih nekretnina, a i preko priča ostalih mještana Nina. Imajući u vidu iskaz svjedoka Svetka Lucina, koji je rođ. 1931. godine i koji je naveo da je djeda tuženika pok. A. P. vidio da radi vinograd na predmetnim nekretninama prije II. svjetskog rata, nadalje iskaz svjedoka I. T. koji je naveo da mu je sam A. P., djed tuženika, rekao da je na predmetnim nekretninama prije II. svjetskog rata imao vinograd, te iskaz svjedoka T. Š. koji je naveo da je 1956/1957. godine kada je orao na predmetnim nekretninama vidio stare žile vinove loze dužine od metar i stare panjeve, a također imajući u vidu da vinograd ne naraste preko noći već da je potreban duži niz godina računajući od pripreme zemljišta za sadnju, sadnje vinove loze pa do davanja uroda (naročito se to odnosi na doba naših predaka kada se sve ručno radili), to se logički zaključuje da je pok. A. P., djed tuženika, predmetne nekretnine na kojima je bio zasađen vinograd, zasigurno koristio od poč. 20. stoljeća, ako ne čak i od ranije, da iz povijesti posjedovanja za predmetne nekretnine, koja prileži spisu, da je za navesti da iz iste proizlazi da je prednik tuženika, njihov otac R. P. evidentiran posjednikom tek 1996. godine kada je formirana čest. zem. 355/38, kojoj odgovaraju predmetne nekretnine, međutim, s obzirom na iskaze gore saslušanih svjedoka sasvim je jasno da evidencija posjeda u katastru nije evidentirana prema stvarnom stanju na terenu, slijedom gore izloženog, iz provedenih dokaza proizlazi utvrđenim da se u postupku obnove zemljišnih knjiga tužitelj uknjižio kao vlasnik predmetnih nekretnina, da je od strane oca tuženika pok. R. P. podnijet prigovor na takav upis, da se predmetne nekretnine, inače u cijelosti obrađena zemljišta, na kojem se nalazi posađeno oko 7500 panjeva vinove loze, oko 300 stabala maslina,oko 33 stabala smokava, raznih stabala voćki i sezonskih povrtlarskih kultura, nalaze u nesmetanom posjedu tuženika braće B. i R. P., prije njih u nesmetanom posjedu njihovih predaka oca R. P., djeda A. P., da je predmetne nekretnine djed tuženika pok. A. P. stekao dosjelošću i to u režimu pravnih pravila bivšeg OGZ (paragraf 1472 OGZ-a), da je otac tuženika pok. R. P. predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem svoga oca pok. A. P., te da su tuženici predmetne nekretnine stekli darovanjem svoga oca R. P. i to tuženik pod 1. B. P. nekretninu oznake čest. zem. 437 k.o. N.-Z., a tuženik pod 2. R. P. nekretninu oznake čest. zem. 438 k.o. N.-Z.. Budući su tuženici u ovom slučaju provedenim dokazima dokazali osnovanost svog prigovora kojim se suprotstavljaju tužbenom zahtjevu tužitelja, dakle da su dokazali da su predmetne nekretnine stekli darovanjem svoga oca R. P., koji je iste stekao nasljeđivanjem svoga oca A. P., koji je iste stekao dosjelošću, to je tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži predaja u posjed predmetnih nekretnina i uklanjanje zasađenog vinograda i ostalih kultura valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke presude.   

Navedena činjenična utvrđenja, njihovu ocjenu i primjenu materijalnog prava ovaj sud ne prihvaća budući se žalbenim prigovorima uspješno dovodi u pitanje zaključak suda kako je osnovan peremptorni prigovor tuženika da bi pravo vlasništva tužitelja prestalo jer da bi oni to pravo stekli putem prednika dosjelošću do 6.travnja 1941.godine.

Naime, tužitelj je upisan u zemljišnoj knjizi kao samovlasnik predmetnih nekretnina, a po odredbi čl.122.st.1. ZVDSP i čl.8. Zakona o zemljišnim knjigama («Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10,55/13 i 60/13) smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine i da se izvatkom iz zemljišne knjige kao javnom ispravom dokazuje pravo vlasništva na nekretnini tako da u ovom slučaju postoji predmnijeva da je tužitelj vlasnik spornih  nekretnina, a tko tvrdi suprotno to mora dokazati (čl.230. ZPP), a to ovdje nije uspješno učinjeno. Iako je danas doista teško dokazivati činjenice iz navedenog vremena, ali se ni u tom slučaju tužitelji ne mogu osloboditi tereta dokaza o postojanju pozitivnih činjenica, u smislu čl.219. st.1. i čl. 221. a ZPP, a saslušani svjedoci su klasični svjedoci po čuvenju koji iskazi se kao posredni dokazi doduše mogu koristiti u sveobuhvatnoj ocjeni dokazne građe, ali imaju dokaznu vrijednost samo ako postoje i drugi posebno materijalni (kontrolni) dokazi koji potkrjepljuju takove navode, čega ovdje nema budući ih potire povijest posjedovnog stanja koja ukazuje na uzurpaciju izvornog državnog zemljišta nakon II. svjetskog rata pa se samo na temelju takvih neodređenih i neprovjerenih iskaza, a vrlo vjerojatno i zainteresiranih svjedoka budući i oni imaju zemljišta na ovom području i da se pitanje vlasništva svih posjednika očito pojavilo kao sporno u postupku osnivanja nove zemljišne knjige (vidi odluku ovog suda broj Gž-2728/13), ne može sa sigurnošću zaključiti da je (pra)djed tuženika držao u vlasničkom posjedu sporna zemljišta počevši još od 6. travnja 1901.godine, zbog čega se dovodi u pitanje utvrđenje suda prvog stupnja da su tuženici stekli pravo vlasništva na spornim zemljištima putem svojih pravnih prednika temeljem dosjelosti do 6. travnja 1941.godine po pravnim pravilima bivšeg OGZ-a po kojima se pravo vlasništva moglo steći dosjelošću na državnom zemljištu (fiskusu) ako se utvrdi da je posjed bio zakonit, pošten te istinit i neprekidno trajao 40 godina te da pored toga nisu ispunjene ni pretpostavke za stjecanje prava vlasništva po tom osnovu na temelju sada važećeg čl.159.st.4. ZVDSP.

 Stoga je trebalo uvažiti žalbu tužitelja i preinačiti prvostupanjsku presudu, temeljem čl.370. točka 3. ZPP, a posljedično i odluku o trošku (čl.166.st.2. u svezi čl.154.st.1. ZPP) s time da je tužitelju valjalo obistiniti trošak zastupanja putem punomoćnika iz reda odvjetnika za sastav tužbe, zastupanja na četiri ročišta nagradu od 100, za dva ročišta 50 bodova, ukupno s PDV-om 6.250,00 kuna čemu valja pribrojiti trošak očevida od 4.000,00 kuna, sastava žalbe 1.250,00 kuna i plaćene pristojbe 400,00 kuna ili ukupno 11.900,00 kuna, dok je odluka o trošku u smislu čl.166.st.1. ZPP izostala, jer tuženici nisu popisali trošak žalbenog postupka.

U Zadru, 21. listopada 2014. godine.