Broj: Rev-x 319/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o. R., zastupanog po punomoćniku G. B., odvjetniku u P., protiv tuženika R. R., vl. obrta „R.-R.“ iz P., radi naknade štete i povrata stvari, odlučujući o reviziji tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-2017/09-2 od 8. studenog 2010., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Buzetu poslovni broj P-65/08-44 od 5. studenog 2008., koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Buzetu poslovni broj P-65/08-50 od 7. travnja 2009., u sjednici održanoj 5. studenoga 2014.,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se revizija tuženika R. R., vl. obrta „R.-R.“ iz P.

 

II. Odbacuje se revizija tužitelja A. d.o.o. R.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

„I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

I. Tuženiku se nalaže da tužitelju plati iznos od 27.286,84 EUR, koji će se preračunati u valutu Republike Hrvatske prema srednjem tečaju E. & S. B. d.d. R. na dan plaćanja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako slijedi:

- na iznos od 444,29 EUR od 08. veljače 2000. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. ožujka 2000. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. travnja 2000. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. svibnja 2000. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. lipnja 2000. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. srpnja 2000. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. kolovoza 2000. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. rujna 2000. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. listopada 2000. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. studenog 2000. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. prosinca 2000. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. siječnja 2001. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. veljače 2001. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. ožujka 2001. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. travnja 2001. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. svibnja 2001. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. lipnja 2001. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. srpnja 2001. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. kolovoza 2001. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. rujna 2001. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. listopada 2001. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. studenog 2001. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. prosinca 2001. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. siječnja 2002. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. veljače 2002. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. ožujka 2002. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. travnja 2002. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. svibnja 2002. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. lipnja 2002. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. srpnja 2002. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. kolovoza 2002. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. rujna 2002. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. listopada 2002. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. studenog 2002. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. prosinca 2002. godine pa do isplate,

- na iznos od 766,93 EUR od 08. siječnja 2003. godine pa do isplate.

 

II. Tuženiku se nalaže da tužitelju plati iznos od 5.675,87 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate na ime stvarno utrošene električne energije u vremenskom periodu od veljače do listopada 2000.g. i to kako slijedi:

 

- za mj. veljaču iznos od 756,51 kn sa z.z. kamatom od 23.03.00. pa do isplate

- za mj. ožujka iznos od 706,22 kn sa z.z. kamatom od 18.04.00. pa do isplate

- za mj. travanj iznos od 725,53 kn sa z.z. kamatom od 10.05.00. pa do isplate

- za mj. svibanj iznos od 686,47 kn sa z.z. kamatom od 08.06.00. pa do isplate

- za mj. lipanj iznos od 693,20 kn sa z.z. kamatom od 15.07.00. pa do isplate

- za mj. srpanj iznos od 695,00 kn sa z.z. kamatom od 08.08.00. pa do isplate

- za mj. kolovoz iznos od 721,94 kn sa z.z. kamatom od 08.09.00. pa do isplate

- za mj. rujan iznos od 691,00 kn sa z.z. kamatom od 08.10.00. pa do isplate.

 

III. Tuženiku se nalaže da tužitelju plati iznos od 2.132,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate na ime stvarno utrošene vode u vremenskom periodu od mjeseca veljače do listopada 2000. godine i to kako slijedi:

 

- za mj. veljaču iznos od 290,65 kn sa z.z. kamatom od 23.03.00. pa do isplate

- za mj. ožujka iznos od 312,76 kn sa z.z. kamatom od 18.04.00. pa do isplate

- za mj. travanj iznos od 257,22 kn sa z.z. kamatom od 15.05.00. pa do isplate

- za mj. svibanj iznos od 256,54 kn sa z.z. kamatom od 15.06.00. pa do isplate

- za mj. lipanj iznos od 255,18 kn sa z.z. kamatom od 15.07.00. pa do isplate

- za mj. srpanj iznos od 254,66 kn sa z.z. kamatom od 15.08.00. pa do isplate

- za mj. kolovoz iznos od 253,47 kn sa z.z. kamatom od 15.09.00. pa do isplate

- za mj. rujan iznos od 252,27 kn sa z.z. kamatom od 15.10.00. pa do isplate.

 

IV. Tuženiku se nalaže da tužitelju izvrši povrat velikih četvorokrilnih željeznih garažnih vrata sa armiranim prozornim staklom i okvirima ili da mu za ista isplati iznos od 2.812,10 EUR koji će se preračunati u valutu Republike Hrvatske prema srednjem tečaju E. & S. B. d.d. R. na dan plaćanja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate.

 

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 11.180,00 kuna, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

VI. Punomoćniku tužitelja se dosuđuje trošak u iznosu od 200,00 kuna te se isti ima isplatiti iz proračunskih sredstava suda.“

 

Presudom suda drugog stupnja djelomično je potvrđena i djelomično je preinačena presuda suda prvog stupnja tako da je presuđeno:

 

„I. Odbijanjem tuženikove žalbe, kao neosnovane, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Buzetu posl.br. P-65/08-44 od 05. studenog 2008. godine, koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Buzetu, posl.br. P-65/08-50 od 07. travnja 2009. godine, u dijelu u kojem je odlučeno o glavnoj stvari, zatim u dijelu u kojem je odlučeno o kamatama koje teku na iznose glavnice dosuđene u točkama II. i III. izreke, te u dijelu u kojem je odlučeno (u točkama V. i VI. izreke) o troškovima postupka.

 

II. Djelomičnim uvažavanjem tuženikove žalbe preinačuje se odluka o kamati sadržana u točkama I. i IV. izreke presude Općinskog suda u Buzetu posl.br. P-65/08-44 od 05. studenog 2008. godine, koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Buzetu, posl.br. P-65/08-50 od 07. travnja 2009. godine, na način da na pojedine iznose navedene u toj točki I. izreke, te na iznos od 2.812,10 eura u protuvrijednosti kuna iz točke IV. izreke, teče zatezna kamata po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju u DEM do 28.2.2002. do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.“

 

Protiv dijela presude suda drugog stupnja (pod I. izreke) reviziju izjavljuje tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Protiv dijela presude suda drugog stupnja kojim je preinačena presuda suda prvog stupnja (pod II. izreke) reviziju izjavljuje tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tuženik je odgovorio na reviziju tužitelja.

 

Revizija tuženika nije osnovana.

 

Revizija tužitelja nije dopuštena.

 

Ovaj sud kao revizijski sud ispituje pobijanu presudu u onom dijelu u kojem  se ona pobija revizijom u granicama određeno navedenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 96/08 - dalje: ZPP) sukladno odredbi čl. 392.a ZPP-a u svezi s čl. 52. st. 4. i čl. 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08 - dalje: ZID ZPP/08) i to stoga što je odluka suda drugog stupnja donesena nakon stupanja na snagu ZID ZPP-a.

 

O reviziji tuženog:

 

U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:

 

- da su tužitelj i tuženik dana 25. veljače 1998. zaključili Ugovor o zakupu poslovnog prostora (list 6-10 spisa) na Autobusnom kolodvoru u P., u ulici …, površine ukupno 188,65 m², na određeno vrijeme do dana 01. ožujka 2003., temeljem kojeg se tužitelj kao zakupodavac obvezao tuženiku kao zakupniku predati poslovni prostor, a tuženik se kao zakupnik obvezao plaćati tužitelju zakupninu mjesečno unaprijed, najkasnije osmog dana tekućeg mjeseca, u iznosu od 1.500,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti koja se obračunava prema središnjem tečaju R. b. d.d. R., zatim da će snositi troškove redovnog održavanja poslovnog prostora te druge troškove (odvoz smeća, voda, telefon, struja, vodoprivredna naknada i sl.),

 

- da je tuženik stupio u posjed predmetnog poslovnog prostora, u kojem se, prema Zapisniku o primopredaji sastavljenom 14. listopada 1997. (list 32), između ostalog nalazilo dvoje četverokrilnih ulaznih željeznih garažnih vrata sa armiranim prozirnim staklom i okvirima,

 

- da je tužitelj Opomenom sastavljenom dana 27. listopada 1999. (list 15 spisa) upozorio tuženika da mu je na ime zakupnine dužan iznos od ukupno 40.017,10 kuna te ga je upozorio da će, ukoliko odmah ne plati dugovanje, Ugovor o zakupu biti raskinut (uz opomenu su priloženi izvadci iz poslovnih knjiga tužitelja iz kojih proizlazi njegovo potraživanje prema tuženiku - list 16 i 17 spisa),

 

- da je tužitelj pisanim podneskom od dana 18. studenog 1999. (list 19 spisa) otkazao Ugovor o zakupu te pozvao tuženika da isprazni prostor u roku od 3 dana,

 

- da je tuženik dopisom od 22. studenog 1999. (list 21 spisa), obavijestio tužitelja kako nije u mogućnosti platiti zakupninu dok mu banka ne odobri kredit te je predložio da mu se ostavi naknadni rok za podmirenje duga,

 

- da je tužitelj u dopisu 29. studenog 1999. (list 25 spisa) odgovorio na dopis tuženika od 22. studenog 1999., te je prihvatio prijedlog tuženika, odnosno obavijestio ga da će Ugovor o zakupu smatrati raskinutim ukoliko do 31. prosinca 1999. ne podmiri dospjelo dugovanje te da će se Zapisnik o primopredaji sastaviti dana 07. siječnja 2000.,

 

- da je tuženik dopisom od 10. siječnja 2000. (list 27 spisa) ponovno obavijestio tužitelja kako nije u mogućnosti platiti zakupninu dok mu banka ne odobri kredit te je ponovno predložio da mu se ostavi naknadi rok za podmirenje duga,

 

- da je tužitelj dopisom od 13. siječnja 2000. (list 28 spisa) ostavio tuženiku naknadni rok za podmirenje duga, te je odgodio iseljenje tuženika iz predmetnog poslovnog prostora do 31. siječnja 2000.,

 

- da je tužitelj dopisom od dana 08. veljače 2000. (list 30 spisa) pozvao tuženika da do 10. veljače 2000. isprazni predmetni poslovni prostor te ga obavijestio da će se primopredaja prostora izvršiti 11. veljače 2000.,

 

- da računi za vodu I. v. d.o.o. B., za razdoblje od mjeseca siječnja 2000. do mjeseca rujna 2000. (list 33, 35, 37, 39, 41, 43, 45, 47 i 49 spisa) na ime utrošene vode u prostoru tužitelja koji se nalazi na Autobusnom kolodvoru u P., glase na iznos od ukupno 16.434,52 kuna,

 

- da računi H. e. d.d., E. na ime troškova električne energije utrošene u razdoblju od mjeseca siječnja 2000. do mjeseca rujna 2000. (list 34, 36, 38, 40, 42, 44, 46, 48 i 50 spisa), na adresi …, …, P., glase na iznos od 6.663,55 kuna.“

 

Prema tome u postupku je utvrđeno da tuženik nije plaćao dužne obroke zakupnine od veljače 2000. do siječnja 2003., te troškove utroška vode u iznosu od 2.132,75, troškove utroška električne energije 5.675,87 kuna kao i da je prilikom ulaska u posjed poslovnog prostora uklonio četverokrilana željezna garažna vrata koja nije vratio tužitelju i čija je vrijednost kunska protuvrijednost iznosa od 2.812,10 kuna.

 

Suprotno navodima revidenta sud drugog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer odluka suda drugog stupnja sadrži jasne i razumljive razloge koji se mogu ispitati i koji odgovaraju stanju spisa te sadržaju isprava i zapisnika u spisu. Stoga kako presuda nije proturječna niti sadržava takve nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati ovaj revizijski prigovor nije utemeljen.

 

Ostali prigovori tuženika odnose se na prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji prigovor u revizijskoj fazi postupka nije dopušten sukladno odredbi čl. 385. ZPP-a.

 

Posebno valja istaknuti da nije utemeljeno pozivanje tuženika na postojanje sporazuma o isplati duga od 5. studenog 1998. jer je tu činjenicu tuženik istaknuo tek u žalbi što nije dopušteno u smislu odredbe čl. 352. ZPP-a.

 

Također tuženik posve pogrešno interpretira sadržaj Zapisnika od 14. listopada 1997. (list 32 spisa) jer iz njega jasno slijedi da tuženik preuzima poslovni prostor i posebice pokretnine u prostoru među kojima i vrata koja se predmet ovog spora, pa je revizijski prigovor kojim se osporava preuzimanje prostora u posjed neutemeljen.

 

Tuženik ne ističe u čemu bi se sastojao prigovor pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga valja naglasiti da su sudovi na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo kada su tuženika obvezali na isplatu iznosa koji predstavlja iznos zakupnine i troškova korištenja poslovnog prostora kojeg je preuzeo da je nakon što je tužitelj tuženiku otkazao Ugovor o zakupu poslovnog prostora, a tuženik je usprkos tome i usprkos stalnim pozivima na predaju prostora tužitelju kao zakupodavcu i vlasniku, nastavio koristiti prostor bez da i dalje plaća naknadu za korištenje to je tuženik dužan temeljem odredbe čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01) naknaditi tužitelju sve koristi koje je imao i sve štete koje su na stvari nastale dok je stvar (poslovni prostor) držao u posjedu.

 

Nije u pravu tuženik kada u reviziji ističe da odluka o tijeku i stopi zateznih kamata kao je to odlučeno u odluci suda drugog stupnja nije pravilna jer sukladno odredbi čl. 22. st. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO/05) na novčanu obvezu bez obzira o valuti obveze teče zatezna kamata sukladno tom zakonu.

 

Naime, na novčane obveze u devizama zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05) teku od 1. siječnja 2008.

 

Stoga, je sud drugog stupnja pravilno preinačio odluku suda prvog stupnja glede početka tijeka zatezne kamate, kako je to odlučeno toč. II. izreke presude suda drugog stupnja citiranim u obrazloženju ove odluke.

 

O reviziji tužitelja

 

Tužitelj prigovora u reviziji odluci suda drugog stupnja u dijelu u kojem je preinačena presuda suda prvog stupnja u dijelu u kojem je odlučeno o visini i tijeku zatezne kamate za dosuđene iznose kao pod I. i IV. izreke presude suda prvog stupnja.

 

Stoga tužitelj prigovora dosuđenom tijeku kamata za vrijeme od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. dakle za dvije godine i to razlici između dosuđene zatezne kamate (za štedne uloge po viđenju) i stope utvrđene citiranom Uredbom o visini zatezne kamate (15%).

 

Glavnica na koju teče zatezna kamata iznosi 27.286,84 EUR i 2.812,10 EUR.

 

Kada uopće ne bi bilo kamate na štedne uloge po viđenju u spornom razdoblju i kada bi tužitelju pripadala kamata po stopi od 15% tada bi kamata za iznos glavnice od 27.286,84 EUR na godišnjoj razini iznosila 4.092,90 EUR odnosno za dvije godine 8.195,80 EUR.

 

Po istom načelu na iznos glavnice od 2.812,10 EUR kamata za jednu godinu iznosila bi 421,80 EUR odnosno za dvije godine 843,60 EUR.

 

Stoga ukupan iznos kamate na koji tužitelj revizijom prigovora iznosi ukupno 9.039,40 Eura, što je preračunato u kune u svakom slučaju manje od 100.000, 00 kuna.

 

Da bi se protiv odluke suda drugog stupnja o visini kamate mogla izjaviti revizija u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a potrebno je da se kumulativno ispune dvije pretpostavke:

 

- da je revizija dopuštena protiv odluke o glavnoj stvari,

 

- da iznos kamata premašuje iznos od 100.000,00 kuna.

 

Kako iznos spornih kamata ne prelazi 100.000,00 kuna to revizija tužitelja nije dopuštena sukladno odredbi čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a pa ju je kao nedopuštenu valjalo dobaciti u smislu odredbe čl. 389. ZPP-a.

 

Zbog svih gore navedenih razloga valjalo je riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 5. studenoga 2014.