Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž-3002/2013 Županijski sud u Bjelovaru
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž-3002/2013

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Pirin, kao predsjednice vijeća, te sutkinja Vide Štefičić kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Dobrile Ćuruvija kao člana vijeća, u  pravnoj stvari tužiteljice V. G. iz B., OIB …, zastupane po punomoćniku V. P., odvjetniku iz B., protiv 1. tuženika E. & S. b. d.d. R., OIB …, zastupanog po punomoćnici V. V. Ž., odvjetnici iz B. i 2. tuženika M. G. iz B., OIB …, zastupanog po punomoćniku M. L., odvjetniku iz B., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj P-1040/2012-29 od 2. rujna 2013. godine, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 6. studenog 2014. godine,

 

p r e s u d i o    j e

             

              I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-1040/2012-29 od 2. rujna 2013. godine.

 

              II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe.

 

Obrazloženje

 

              Općinski sud u Bjelovaru donio je presudu broj P-1040/2012-29 od 2. rujna 2013. godine, čija izreka u cijelosti glasi.

 

              „I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev  koji glasi:

 

              "Proglašava se nedopuštenom ovrha na ½ dijela nekretnina, u vlasništvu tužiteljice V. G. iz B., upisanih u zk. ul. br. … k.o. G. B. i to čkbr. …/… poslovna zgrada i dvor površine … m2, zabilježbom rješenja o ovrsi u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti tog dijela nekretnina, njegovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja, sve to u predmetu Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Garešnici br. Ovr-1501/12."

 

              II.  Tužiteljica je dužna naknaditi parnične troškove I. tuženiku u iznosu od 30.793,75   kn, u roku od 15 dana

 

              III. Tužiteljica ja dužna naknaditi  parnične troškove II. tuženiku u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 15 dana.“

 

              Protiv te presude žalbu podnosi tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da Županijski sud u Bjelovaru pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da istu preinači sukladno žalbenim navodima.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Tužiteljica neosnovano ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“,  br. 148/11  - pročišćeni tekst, 25/13 – dalje: ZPP) na koju tužiteljica ukazuje u žalbi.

 

              Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud ne nalazi postojanje nekih drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

              Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, jer je sud prvog stupnja utvrdio sve činjenice važne za donošenje odluke, te je na tako utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo odredbe čl. 276. i 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, br. 51/89 i 59/90 – dalje: ZBPO), čl. 250. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, br: 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07), čl. 57. st. 3., čl. 60. st. 2., čl. 61. i čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08) kada je odbio tužbeni zahtjev.

 

              Predmet spora je zahtjev za proglašenje nedopustivosti ovrhe na nekretninama.

 

              Među strankama je nesporno, a to proizlazi i iz Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES-…/… od 28. prosinca 2005. godine, presude na temelju priznanja Općinskog suda u Bjelovaru broj P-191/08-6 od 6. ožujka 2008. godine, izvatka iz zemljišne knjige i preslike zemljišne knjige, ugovoru o pristupu dugu od 1. ožujka 2006. godine - da je na temelju Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES-…/… od 28. prosinca 2005. godine, koji je sklopljen između E. & S. b. d.d. kao vjerovnika i C.-b. S., vlasništva S. K. kao dužnika, te M. G., D. K. i K. K. kao protivnika osiguranja, na predmetnim nekretninama zasnovano založno pravo u korist 1. tužitelja E. & S. b. d.d., da je u vrijeme sklapanja citiranog Ugovora i zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetnih nekretnina bio upisan 2. tuženik M. G., da je tužiteljica poslije upisa prava zaloga, na temelju presude na temelju priznanja Općinskog suda u Bjelovaru broj P-191/08-6 od 6. ožujka 2008. godine uknjižila pravo suvlasništva u 1/2 dijela na tim nekretninama koje su joj pripale kao bračna stečevina nje i 2. tuženika M. G. stečene 1990/91. godinu, da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr-1906/09-6 od 15. rujna 2009. godine radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja E. & S. b. d.d., a na temelju naprijed citiranog Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES-…/… određena ovrha protiv ovršenika M. G. i V. G., na nekretninama koje su predmet ove parnice i da je rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr-1906/09-11 od 11. prosinca 2009. godine u tom predmetu u procesnoj ulozi ovršenica, V. G., upućena da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga koje je izjavila u žalbi.

 

              Sporno je među strankama da li je dopuštena ovrha u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovr-1906/09, sada u spisu Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Garešnici broj Ovr-1501/12 na 1/2 dijela nekretnina koje su upisane kao suvlasništvo tužiteljice i to kčbr. …/… sa … m2 upisanih u zk.ul.br. … k.o. G. B., da li je tužiteljica bila suglasna i upoznata sa raspolaganjem 2. tuženika M. G. za hipotekarno opterećenja dijela zajedničkih nekretnina, da li su tužiteljica i 2. tuženik M. G. kao bračni drugovi bili savjesni i pošteni, te da li je tuženik E. & S. b. d.d. kao sudionik Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja br. ES-…/… od 28. prosinca 2005. godine postupao u dobroj vjeri kao savjesni i pošteni sudionik pravnog posla.

 

              Tužiteljica kao vlasnica O. za proizvodnju jednodnevne peradi i trgovinu G., kao korisnik kredita i E. & S. b. d.d. - prije sklapanja Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES-…/… od 28. prosinca 2005. godine kojim Ugovorom je 2. tuženik M. G. u cijelosti raspolagao s predmetnim nekretninama - sklopili su Ugovor o dugoročnom kreditu od 19. svibnja 2003. godine (list 120-123 spisa) na iznos od 138.700,00 EUR-a protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju banke da dan puštanja kredita u tečaj s rokom vraćanja od 132 mjeseca od puštanja kredita u tečaj uključujući poček od 12 mjeseci, a kao instrument osiguranja vraćanja ugovorena je zadužnica, dvije bjanko mjenice korisnika kredita s mjeničnim očitovanjem, četiri komada osobnih mjenica na ime M. G. i V. G. i dokaz o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja na zk.ul.br. … poduložak …, … i … – kako to proizlazi iz citiranog Ugovara o dugoročnom kreditu od 19. svibnja 2003. godine i iskaza tužiteljice saslušane kao stranke.

 

              Iskazima svjedoka S. K. i S. K. utvrđeno je da je S. K. kao vlasnica obrta C.-b. S. bila u zakupu poslovnog prostora i to upravo ovih nekretnina koji su predmet ovoga spora, da je u dogovoru s M. G. kao vlasnikom tih nekretnina ugovoreno da će kupiti poslovni prostor u kojem je bila u zakupu u koliko banka odobri kredit, da je E. & S. b. d.d. odobrila kredit i to prema Ugovoru o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES-…/… od 28. prosinca 2005. godine, a da kupoprodajna cijena za poslovni prostor M. G. nije u cijelosti isplaćena, da je između E. & S. b. d.d. i C.-b. S. vlasništva S. K. sklopljen Ugovor o pristupu dugu od 1. ožujka 2006. godine (list 22 spisa) u kojem Ugovoru stranke ugovora utvrđuju da banka ima potraživanje prema O. za proizvodnju jednodnevne peradi i trgovinu G. vlasništva V. G. i to s osnova kreditnih partija po kreditu …-… u iznosu od 5.097,62 EUR-a, po neplaćenoj kamati i dospjeloj neplaćenoj glavnici kredita u iznosu od 128.769,39 EUR-a i po neplaćenoj kamati i dospjeloj neplaćenoj zateznoj kamati u iznosu od 380,04 EUR-a, da potpisom ovog ugovora pristupitelj C.-b. S. pristupa dugu i da se cjelokupan iznos obvezuje platiti banci najkasnije do 2. ožujka 2006. godine.

 

              Iskazom svjedoka S. K. utvrđeno je da je Ugovor o pristupu dugu sklopljen radi toga da se rastereti nekretnina koja je bila predmet prodaje između M. G. kao prodavatelja i obrta C.-b. S. kao kupca, da S. K. nije od banke dobila novac, a prema Ugovoru o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES-…/… od 28. prosinca 2005. godine koji joj je odobren, a u iznosu od 250.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan plaćanja, već da je novac otišao na podmirenje duga po Ugovoru o pristupu dugu od 1. ožujka 2006. godine, a da je to tako proizlazi i iz iskaza svjedoka S. K., te iskaza svjedoka Z. Ž..

 

              Naime, iskazom svjedoka Z. Ž. utvrđeno je da su sredstva po Ugovoru o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES-…/… od 28. prosinca 2005. godine plasirana na način da se je iz tog kredita 50.000,00 EUR-a odnosilo na depozit K., 65.000,00 EUR-a da je isplaćeno M. G. na njegov račun, a 134.247,05 EUR-a da je otišlo na podmirenje obveze po kreditu kojeg je podigao O. tužiteljice G..

 

              Iz iskaza tužiteljice saslušane kao stranka proizlazi da je otvorila O. za proizvodnju jednodnevne peradi i trgovinu G., da obrt nikada nije počeo s radom, da je za potrebe djelatnosti tog obrta podigla kredit kod E. & S. b. d.d. koji nije bio dostatan da bi obrt počeo raditi, a kada su nastali dugovi po kreditu da je sve prepustila suprugu M. G. da nastalu situaciju rješava, da ne zna da li su i na koji način podmireni dugovi koje je E. & S. b. d.d. imala prema obrtu, da ne zna tko je S. K., a misli da je taj ugostiteljski objekt u zakupu predmetnog poslovnog prostora, da je u razgovoru sa suprugom M. G. godinu dana prije ovrhe od supruga čula da je on prodao predmetne nekretnine, odnosno da je na neki način sa njima raspolagao, ali da nije ulazila u detalje o tome.

 

              Pravilan je zaključak suda prvog stupnja, a s obzirom na naprijed navedeno, da je tuženik E. & S. b. d.d. imala dovoljno saznanja i razloga za zaključak da su tužiteljica i 2. tuženik M. G. u bračnoj zajednici i da za osiguranje kredita u ugovorima čiji su oni sudionici koriste nekretnine u zajedničkom vlasništvu bračnih drugova.

 

              Tužiteljica i tuženik su u braku od 1978. godine, a kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice, predmetnu nekretninu stekli su 1990/91. godine kao zajedničku imovinu, tužiteljica kao vlasnica obrta je podigla kredit kod E. & S. b. d.d. i temeljem istog nastali su dugovi, tuženik M. G. je za osiguranje kredita iz Ugovora o dugoročnom kreditu broj …-…/…-… od 19. svibnja 2003. godine koristio nekretnine koje su u zemljišnim knjigama bile upisane kao njegovo vlasništvo, kada su nastali dugovi po tom kreditu tužiteljica je sve prepustila svom suprugu, a tuženiku M. G., da rješava, dug po njenom kreditu iz Ugovara o kratkoročnom kreditu od 19. svibnja 2003. godine zatvoren je prema Ugovoru o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES-…/… od 28. prosinca 2005. godine  i Ugovoru o pristupu dugu od 1. ožujka 2006. godine, tuženik M. G. uz znanje i odobrenje tužiteljice obavlja sve poslove vezane uz obrt i imovinu, tužiteljici je od E. & S. b. d.d. dostavljena Izjava o vraćanju vlasništva nekretnina koje su založene s obzirom na Ugovor o dugoročnom kreditu od 19. svibnja 2003. godine, a ova Izjava nosi datum od 28. ožujka 2006. godine (list 37 spisa) – pa se iz svega toga i po ocjeni ovoga suda može zaključiti da je tužiteljica znala i mogla znati da tuženik M. G. poduzima radnje koje će njihovim poduzimanjem imati učinke i po nju i njezinu imovinu – pa kako se radi o pravno valjanom raspolaganju 2. tuženika M. G. na predmetnim nekretninama temeljem Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES-…/… od 28. prosinca 2005. godine, a 1. tužena E. & S. b. d.d. imala je legalna očekivanja da će svoju tražbinu moći ostvariti prisilnom naplatom na predmetnim nekretninama – to je pravilno sud prvog stupnja odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev.

 

              Žalbeni navodi tužiteljice da 2. tuženik M. G. radi osiguranja njenog kredita nije koristio predmetne nekretnine i da predmetne nekretnine nisu bile opterećene raspolaganjima 2. tuženika M. G. u vrijeme sklapanja Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES-…/… od 28. prosinca 2005. godine točni su, jer to proizlazi iz preslike zemljišne knjige za predmetnu nekretninu – no međutim ovi žalbeni navodi, a s obzirom na sve navedeno neodlučni su za ishod ovog postupka.

 

              Prvostupanjski sud je pravilno primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a obvezao tužiteljicu da 1. tuženiku E. & S. b. d.d. nadoknadi parnične troškove u iznosu od 30.793,75 kn, a 2. tuženiku M. G. u iznosu od 2.500,00 kn, pravilno je odlučio koji su troškovi bili potrebni za vođenje parnice i u kojim iznosima, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br: 142/12), pa niti u odnosu na trošak žalba nije osnovana.

 

              Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, a niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska pobijana presuda.

 

              Budući je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana, odbijen je i njezin zahtjev za naknadu troškova žalbe.

 

U Bjelovaru, 6. studenog 2014. godine

Copyright © Ante Borić