PRESTAO VAŽITI ALI VIDI OVDJE!

Objavljeno u NN 41A/14 od 31.03.2014.:

 

HRVATSKA NARODNA BANKA

Na temelju članka 101. stavka 2. točke 2. Zakona o kreditnim institucijama (»Narodne novine«, br. 159/2013.) i članka 43. stavka 2. točke 9. i članka 77. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci (»Narodne novine«, br. 75/2008. i 54/2013.) guverner Hrvatske narodne banke donosi

 

ODLUKU O KLASIFIKACIJI PLASMANA I IZVANBILANČNIH OBVEZA KREDITNIH INSTITUCIJA

1. OPĆE ODREDBE

Predmet Odluke

Članak 1.

Ovom Odlukom propisuju se:

1) kriteriji klasifikacije plasmana i izvanbilančnih obveza na osnovi kojih je kreditna institucija izložena kreditnom riziku,

2) način utvrđivanja gubitaka koji proizlaze iz kreditnog rizika,

3) način provođenja vrijednosnih usklađivanja (ispravaka vrijednosti) bilančnih stavki i rezerviranja za izvanbilančne stavke,

4) rangiranje instrumenata osiguranja potraživanja i

5) vođenje kreditnih spisa.

Obveznici primjene

Članak 2.

(1) Odredbe ove Odluke dužne su primjenjivati kreditne institucije sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koje su od Hrvatske narodne banke dobile odobrenje za rad.

(2) Odredbe ove Odluke dužne su na odgovarajući način primjenjivati i podružnice kreditnih institucija iz trećih zemalja koje su od Hrvatske narodne banke dobile odobrenje za pružanje usluga.

Pojmovi

Članak 3.

Pojedini pojmovi koji se upotrebljavaju u ovoj Odluci imaju sljedeće značenje:

1) Plasmani su financijska imovina u pojavnom obliku odobrenih kredita, dužničkih instrumenata i drugih potraživanja koje kreditna institucija u skladu sa svojim poslovnim politikama klasificira u kategorije financijskih instrumenata koje su prema Međunarodnom računovodstvenom standardu 39 Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje (u nastavku teksta: MRS 39) nazvane:

– »zajmovi i potraživanja« i

– »ulaganja koja se drže do dospijeća«.

Plasmanom se smatraju glavnica i kamatni prihod u cjelini koji se odnosi na pojedini financijski instrument, što uključuje potraživanja na osnovi kamata i sva potraživanja na osnovi provizija i naknada koja su uključena u izračun efektivne kamatne stope. Glavnica je plasman ili dio plasmana koji ne čini prihod kreditne institucije.

Potraživanja na osnovi provizija i naknada koja nisu dio ukupnoga kamatnog prihoda nekog plasmana smatraju se zasebnim plasmanom.

2) Pojedinačno značajna izloženost jest ukupna izloženost kreditne institucije prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba koja po visini prelazi iznos određen člankom 9. ove Odluke. Pritom se u iznos izloženosti za potrebe ove Odluke uračunavaju sve aktivne bilančne i izvanbilančne stavke koje su predmet klasifikacije u rizične skupine prema odredbama ove Odluke.

3) Portfelj malih kredita jest ukupna izloženost kreditne institucije prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba (na osnovi svih izloženosti iz točke 2. ovog članka) koja po visini ne prelazi iznos određen člankom 9. ove Odluke.

4) Procjena kreditnog rizika na pojedinačnoj osnovi jest odvojena procjena budućih novčanih tokova i utvrđivanje postojanja odnosno nepostojanja gubitka za svaki pojedini plasman i pojedinačnu izvanbilančnu obvezu koju je kreditna institucija dužna primijeniti pri procjeni plasmana i izvanbilančnih obveza koji čine sastavni dio pojedinačno značajne izloženosti, odnosno koju kreditna institucija može primijeniti i pri procjeni izloženosti iz portfelja malih kredita.

5) Procjena kreditnog rizika na skupnoj osnovi jest zajednička procjena budućih novčanih tokova i utvrđivanje postojanja odnosno nepostojanja gubitaka za više srodnih plasmana odnosno izvanbilančnih obveza, a obavlja se u sljedećim slučajevima:

– pri procjeni kvalitete plasmana odnosno izvanbilančnih obveza kod kojih nisu identificirani dokazi o postojanju vidljivih gubitaka, ali kod kojih mogu postojati latentni gubici, koji se na temelju iskustva procjenjuju na skupnoj osnovi (u tu procjenu uključuju se svi plasmani odnosno izvanbilančne obveze rizične skupine A) i

– pri procjeni identificiranih gubitaka za plasmane koji pripadaju portfelju malih kredita, ako se ti plasmani ne procjenjuju na pojedinačnoj osnovi.

6) Ispravak vrijednosti plasmana jest iznos identificiranih gubitaka za plasmane za koje postoje dokazi o umanjenju njihove vrijednosti (plasmani rizičnih skupina B i C) kao i iznos gubitaka za plasmane za koje nema dokaza o umanjenju njihove vrijednosti na pojedinačnoj osnovi, ali za koje se na temelju iskustva procjenjuje da postoje kao latentni gubici u portfelju plasmana rizične skupine A.

7) Preuzete izvanbilančne obveze jesu klasične rizične izvanbilančne stavke odnosno obveze (koje ne uključuju ugovorenu vrijednost izvedenih instrumenata) za podmirenje kojih će uslijediti ili može uslijediti odljev novčanih sredstava kreditne institucije, na temelju kojeg se zbog nemogućnosti povrata budućih odljeva sredstava kreditna institucija izlaže kreditnom riziku (izdane garancije, otvoreni nepokriveni akreditivi, mjenična i druga jamstva, preuzeta obveza iz ugovora o kreditu i slično).

8) Rezerviranje za izvanbilančne obveze jest iznos procijenjenih gubitaka zbog nemogućnosti povrata budućih odljeva novčanih sredstava kreditne institucije u svrhu podmirenja preuzetih izvanbilančnih obveza.

9) Restrukturiranje plasmana jest promjena prvobitno ugovorenih uvjeta kreditiranja zbog pogoršanja bilo kojeg od općih kriterija klasifikacije iz članka 5. stavka 1. ove Odluke. Pritom se smatra da je plasman restrukturiran ako se smanji kamatna stopa, smanji ili otpiše kamatni prihod, promijeni visina glavnice, promijene rokovi otplate, izravno ili neizravno odobri novi u zamjenu za postojeći plasman i/ili promijene drugi prvobitno ugovoreni uvjeti kreditiranja. Restrukturiranje plasmana čija je posljedica smanjenje prvobitno ugovorenih obveza dužnika smatra se dokazom o gubicima.

10) Obnavljanje plasmana jest promjena prvobitno ugovorenih uvjeta kreditiranja koja nije uzrokovana pogoršanjem bilo kojeg od općih kriterija klasifikacije iz članka 5. stavka 1. ove Odluke nego proizlazi iz redovitog poslovanja u skladu s kreditnim politikama kreditne institucije. Obnavljanjem plasmana smatra se i odobravanje novog u zamjenu za postojeći plasman uzrokovano uobičajenim tekućim potrebama financiranja poslovne aktivnosti dužnika.

11) Adekvatni instrumenti osiguranja potraživanja jesu instrumenti osiguranja potraživanja koje kreditna institucija uzima u obzir pri procjeni budućih novčanih tokova. Adekvatni instrumenti osiguranja potraživanja dijele se na prvorazredne instrumente osiguranja, primjerene instrumente osiguranja u obliku nekretnina i pokretnina te ostale primjerene instrumente osiguranja. Da bi se neki instrument osiguranja smatrao adekvatnim, treba ispunjavati uvjete navedene u člancima 36., 37. ili 38. ove Odluke.

12) Faktor umanjenja je faktor kojim se koristi za prilagođavanje vrijednosti procijenjenih budućih novčanih tokova iz instrumenta osiguranja u odnosu na tržišnu cijenu instrumenta osiguranja i odgovarajući interno procijenjeni rok naplate.

2. KLASIFIKACIJA PLASMANA U RIZIČNE SKUPINE

2.1. PREDMET KLASIFIKACIJE

Plasmani koji se klasificiraju u rizične skupine

Članak 4.

(1) Kreditna institucija dužna je u odgovarajuće rizične skupine prema stupnjevima kreditnog rizika klasificirati plasmane koji su u skladu s MRS-om 39 svrstani u sljedeće kategorije:

1) zajmovi i potraživanja i

2) ulaganja koja se drže do dospijeća.

(2) U plasmane iz stavka 1. ovog članka uključuju se sve aktivne bilančne stavke na osnovi kojih je kreditna institucija izložena kreditnom riziku te koje je moguće rasporediti na pojedinačnog dužnika, i to:

1) krediti koje je odobrila kreditna institucija, uključujući potraživanja za izvršena plaćanja po nepokrivenim akreditivima, garancijama i drugim oblicima jamstava,

2) depoziti kod kreditnih institucija, uključujući depozite kod Hrvatske narodne banke,

3) potraživanja na osnovi financijskog najma (engl. leasing) i otkupa potraživanja (engl. factoring i forfeiting),

4) ulaganja u dužničke vrijednosne papire,

5) potraživanja na osnovi kamatnih i nekamatnih prihoda,

6) isplaćeni predujmovi i

7) ostala potraživanja s osnove kojih kreditna institucija može biti izložena kreditnom riziku zbog neispunjenja obveze druge ugovorne strane.

(3) U plasmane koji su predmet ove Odluke ne uključuje se financijska imovina koju u skladu s MRS-om 39 kreditna institucija klasificira u kategorije:

1) financijska imovina koja se vrednuje po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka i

2) financijska imovina raspoloživa za prodaju.

2.2. KRITERIJI KLASIFIKACIJE PLASMANA PREMA STUPNJEVIMA KREDITNOG RIZIKA

Opći kriteriji klasifikacije

Članak 5.

(1) Kreditna institucija dužna je tijekom cijelog razdoblja trajanja ugovornog odnosa procjenjivati kvalitetu plasmana i provoditi klasifikaciju istih u odgovarajuće rizične skupine na temelju sljedećih kriterija:

1) kreditne sposobnosti dužnika,

2) urednosti u podmirivanju obveza dužnika prema kreditnoj instituciji i drugim vjerovnicima i

3) kvalitete instrumenata osiguranja potraživanja kreditne institucije.

(2) U skladu s dobrim praksama za upravljanje kreditnim rizikom pri klasifikaciji plasmana kreditna je institucija dužna uzeti u obzir sva tri kriterija iz stavka 1. ovog članka.

(3) Iznimno od stavka 2. ovog članka, kreditna institucija može klasifikaciju odnosno procjenu kvalitete plasmana koji čine sastavni dio izloženosti prema jednoj osobi koja ne prelazi iznose iz članka 9. ove Odluke i za koje se identificirani gubici procjenjuju na skupnoj osnovi zasnivati samo na jednom ili dva kriterija iz stavka 1. ovog članka. Pritom je obvezna primjena kriterija urednosti iz stavka 1. točke 2. ovog članka.

(4) Ako su u kreditnom portfelju kreditne institucije zastupljeni i plasmani pri čijem odobravanju ključni kriterij nije bila kreditna sposobnost dužnika nego kvaliteta i vrijednost instrumenta osiguranja i za koje se procjena kreditnog rizika provodi na pojedinačnoj osnovi, kreditna institucija dužna je tijekom trajanja kreditnog odnosa kvalitetu takvih plasmana procjenjivati na temelju rezultata praćenja vrijednosti i utrživosti dotičnog instrumenta osiguranja te urednosti u podmirivanju i ispunjavanju obveza dužnika.

(5) Ako su u kreditnom portfelju kreditne institucije zastupljeni i plasmani koji nisu osigurani adekvatnim instrumentima osiguranja i za koje se procjena kreditnog rizika provodi na pojedinačnoj osnovi, kreditna institucija dužna je tijekom trajanja kreditnog odnosa kvalitetu takvih plasmana procjenjivati na temelju kreditne sposobnosti dužnika te urednosti u podmirivanju i ispunjavanju obveza dužnika.

Kreditna sposobnost dužnika

Članak 6.

(1) Kreditna institucija dužna je kreditnu sposobnost dužnika procjenjivati najmanje po sljedećim osnovama:

1) statusnim, osobnim i ekonomskim karakteristikama dužnika, stručnosti uprave i višeg rukovodstva (za pravne osobe), kvaliteti planova i programa za čiju realizaciju kreditna institucija pruža financijsku podršku,

2) razini kapitala i rezervi kojima dužnik raspolaže i njihovu udjelu u njegovoj bilanci (za pravne osobe),

3) imovinskoj snazi dužnika,

4) dužnikovoj likvidnosti i profitabilnosti (za pravne osobe),

5) dužnikovim novčanim tokovima ostvarenima u proteklom razdoblju i procijenjenim budućim novčanim tokovima u odnosu na njegove obveze,

6) uvjetima pod kojima dužnik posluje i perspektivi dužnika te njegovu položaju na tržištu, kao i položaju cijele grane djelatnosti kojom se dužnik bavi i

7) dužnikovoj izloženosti valutnom riziku s osnove plasmana uz valutnu klauzulu i plasmana u stranoj valuti, uključujući i izvanbilančne obveze uz valutnu klauzulu i izvanbilančne obveze u stranoj valuti.

(2) Kreditni rizik po plasmanima iz stavka 1. točke 7. ovog članka i tehnike upravljanja tim rizikom kreditna institucija dužna je promatrati s aspekta moguće promjene financijskog položaja dužnika, do koje bi moglo doći zbog promjene tečaja domaće valute prema stranim valutama, odnosno s aspekta sposobnosti dužnika da i u potencijalno promijenjenim okolnostima podmiruju svoje kreditne obveze prema kreditnoj instituciji u skladu s ugovorom.

(3) U smislu stavka 2. ovog članka kreditna institucija dužna je uspostaviti interni sustav praćenja, analiziranja i procjenjivanja usklađenosti devizne pozicije pojedinačnih dužnika ili srodnih grupa dužnika te prilagodljivosti njihovih novčanih tokova potencijalno promjenjivoj razini njihovih obveza prema kreditnoj instituciji i ukupnih obveza zbog učinka promjene valutnih tečajeva. Pritom je kreditna institucija dužna povećanu pozornost obratiti na one dužnike koji imaju neusklađenu deviznu poziciju (koji imaju kratku otvorenu deviznu poziciju), zbog čega bi u slučaju promjene tečaja domaće valute prema stranim valutama (uključujući i izvanbilančne obveze) moglo doći do znatnog poremećaja u podmirivanju obveza tih dužnika prema kreditnoj instituciji. Smatra se da postoji neusklađenost devizne pozicije dužnika kreditne institucije ako njegovi očekivani devizni priljevi pokrivaju manje od 80% njegovih obveza u stranoj valuti i obveza s ugovorenom valutnom klauzulom, koje ima prema kreditnoj instituciji i drugim vjerovnicima. Kreditna institucija je dužna razviti interni sustav identificiranja dužnika koji imaju usklađenu, kao i onih koji imaju neusklađenu deviznu poziciju.

(4) Iznimno, stavci 2. i 3. ovog članka ne odnose se na plasmane uz valutnu klauzulu i devizne plasmane koji uključuju i izvanbilančne obveze nominirane u stranoj valuti, ako ukupna izloženost po osnovama iz ovog stavka prema jednoj fizičkoj osobi ne prelazi 50.000 kuna odnosno 500.000 kuna prema jednoj pravnoj osobi.

Urednost u podmirivanju obveza

Članak 7.

(1) Dužnikova urednost u podmirivanju obveza jest njegova sposobnost da u cijelosti podmiruje obveze prema kreditnoj instituciji s osnove plasmana u ugovorenim iznosima i ugovorenim rokovima, a samo iznimno i povremeno po isteku dospijeća, pod uvjetom da zakašnjenje u podmirivanju obveza dužnika nije dulje od 90 dana i da iznos duga koji se podmiruje sa zakašnjenjem nije materijalno značajan odnosno da nije veći od iznosa iz članka 18. stavka 9. ove Odluke.

(2) U smislu stavka 1. ovog članka ne smatra se da urednost dužnika u podmirivanju obveza postoji u slučaju restrukturiranja plasmana.

Kvaliteta instrumenata osiguranja

Članak 8.

Kreditna institucija dužna je pri procjeni kvalitete instrumenata osiguranja potraživanja procijeniti ispunjava li pojedini instrument osiguranja uvjete iz članka 36., 37. ili 38. ove Odluke.

2.3. POJEDINAČNO ZNAČAJNA IZLOŽENOST

Pojedinačno značajna izloženost

Članak 9.

(1) Pojedinačno značajna izloženost je ukupna izloženost kreditne institucije prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba koja prelazi sljedeće iznose:

1) 500.000 kuna ako ukupna aktiva kreditne institucije iznosi manje od 5 milijardi kuna,

2) 1,000.000 kuna ako ukupna aktiva kreditne institucije iznosi od 5 do 20 milijardi kuna ili

3) 1,500.000 kuna ako ukupna aktiva kreditne institucije iznosi više od 20 milijardi kuna.

(2) Izloženost iz stavka 1. ovog članka obuhvaća ukupan iznos svih aktivnih bilančnih i izvanbilančnih stavki koje se klasificiraju u rizične skupine prema odredbama ove Odluke, a koje su iskazane u bruto iznosu, odnosno bez umanjenja za ispravke vrijednosti aktivnih bilančnih stavki i rezerviranja za izvanbilančne stavke.

(3) Aktivom iz stavka 1. ovog članka smatra se iznos aktive iskazan u revidiranim financijskim izvještajima kreditne institucije za prethodnu godinu.

(4) Iznimno od stavka 1. ovog članka, kreditna institucija može svojim internim aktom odrediti i manji iznos ukupne izloženosti prema jednoj osobi kao granicu iznad koje se izloženost smatra pojedinačno značajnom.

(5) Kreditna institucija dužna je utvrđene kriterije iz stavka 1. ili 4. ovog članka dosljedno primjenjivati na sve dužnike.

Procjena kreditnog rizika za pojedinačno značajnu izloženost

Članak 10.

(1) Kreditna institucija dužna je kreditni rizik odnosno gubitke po plasmanima za koje su dužnici osobe ili grupe povezanih osoba prema kojima ukupna izloženost kreditne institucije prelazi iznose iz članka 9. ove Odluke procjenjivati pojedinačno, na temelju općih kriterija klasifikacije iz članka 5. ove Odluke.

(2) Pojedinačna procjena kreditnog rizika odnosno gubitaka je procjena budućih novčanih tokova i utvrđivanje postojanja ili nepostojanja gubitka za svaki plasman koji je dio pojedinačno značajne izloženosti, ako odredbama ove Odluke nije drugačije određeno.

2.4. IZLOŽENOST KOJA NIJE POJEDINAČNO ZNAČAJNA

Portfelj malih kredita

Članak 11.

U smislu ove Odluke smatra se da izloženost kreditne institucije prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba nije pojedinačno značajna ako ne prelazi iznose iz članka 9. ove Odluke (portfelj malih kredita).

Procjena kreditnog rizika za portfelj malih kredita

Članak 12.

(1) Kreditna institucija dužna je kreditni rizik odnosno gubitke po plasmanima koji čine sastavni dio portfelja malih kredita procjenjivati pojedinačno za svaki plasman ili zajedno za više plasmana koji pripadaju tom portfelju.

(2) Ako se kreditni rizik odnosno gubici po plasmanima koji čine portfelj malih kredita procjenjuju pojedinačno, kreditna institucija dužna je postupati na način iz članka 10. ove Odluke.

(3) Ako kreditna institucija kreditni rizik odnosno gubitke po plasmanima koji čine portfelj malih kredita procjenjuje zajedno za više plasmana, dužna je procjenu budućih novčanih tokova i utvrđivanje postojanja ili nepostojanja gubitaka provoditi zajedno za više plasmana srodnih obilježja (formirati srodne grupe unutar portfelja malih kredita).

2.5. PLASMANI PREMA STUPNJEVIMA RIZIKA (RIZIČNE SKUPINE)

Opća podjela plasmana prema kreditnoj kvaliteti

Članak 13.

(1) Ovisno o mogućnostima naplate odnosno o procijenjenim budućim novčanim tokovima svi plasmani dijele se u tri šire kategorije (bez obzira na to je li riječ o pojedinačno značajnim izloženostima ili o izloženostima koje pripadaju portfelju malih kredita), a to su:

1) plasmani za koje nisu identificirani objektivni dokazi o umanjenju njihove vrijednosti na pojedinačnoj osnovi (rizična skupina A),

2) plasmani za koje su identificirani objektivni dokazi o djelomičnom umanjenju njihove vrijednosti, odnosno djelomično nadoknadivi plasmani (rizična skupina B, koja se sastoji od rizičnih podskupina B-1, B-2 i B-3) i

3) plasmani za koje su identificirani objektivni dokazi o potpunom umanjenju njihove vrijednosti, odnosno potpuno nenadoknadivi plasmani (rizična skupina C).

(2) Kreditna institucija dužna je procjenu kreditnog rizika i budućih novčanih tokova odnosno postojanje ili nepostojanje gubitaka po plasmanima iz stavka 1. ovog članka provoditi u skladu s odredbama članka 14. – 24. ove Odluke.

(3) Kreditna institucija dužna je kod plasmana odobrenih u skladu s člankom 5. stavcima 4. i 5. ove Odluke i kod restrukturiranih plasmana uspostaviti posebne evidencije i sustav naknadnog praćenja.

2.5.1. PLASMANI ZA KOJE NISU IDENTIFICIRANI OBJEKTIVNI DOKAZI O UMANJENJU NJIHOVE VRIJEDNOSTI (RIZIČNA SKUPINA A)

Kriteriji za klasifikaciju plasmana u rizičnu skupinu A

Članak 14.

(1) Kreditna institucija dužna je odobrene plasmane na početku ugovornog odnosa klasificirati u rizičnu skupinu A.

(2) Za klasifikaciju plasmana za koje nisu identificirani objektivni dokazi o umanjenju njihove vrijednosti pri raspoređivanju u rizičnu skupinu A potrebno je ispuniti sve sljedeće uvjete:

1) da sadašnje dužnikovo financijsko stanje i procijenjeni budući novčani tokovi ne dovode u pitanje daljnje poslovanje dužnika i podmirivanje njegovih tekućih i budućih obveza prema kreditnoj instituciji i drugim vjerovnicima,

2) da dužnik podmiruje svoje obveze prema kreditnoj instituciji u ugovorenim rokovima, a samo iznimno i povremeno po isteku dospijeća i

3) da su plasmani osigurani adekvatnim instrumentima osiguranja potraživanja kreditne institucije iz članka 36. – 38. ove Odluke.

(3) Plasmane odobrene u skladu s člankom 5. stavkom 5. ove Odluke kreditna institucija može klasificirati u rizičnu skupinu A ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

1) dužnikova kreditna sposobnost kontinuirano odgovara primjenjivim kriterijima po kojima je konkretni plasman odobren, uzimajući u obzir kriterije iz članka 6. stavka 1. ove Odluke i

2) dužnik podmiruje svoje obveze prema kreditnoj instituciji u ugovorenim rokovima, a samo iznimno i povremeno po isteku dospijeća.

(4) Plasmane odobrene u skladu s člankom 5. stavkom 4. ove Odluke kreditna institucija može klasificirati u rizičnu skupinu A ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

1) dužnik podmiruje svoje obveze prema kreditnoj instituciji u ugovorenim rokovima, a samo iznimno i povremeno po isteku dospijeća i

2) plasmani su osigurani adekvatnim instrumentima osiguranja potraživanja kreditne institucije.

(5) Plasmane koji čine sastavni dio izloženosti prema jednoj osobi koja ne prelazi iznose iz članka 9. ove Odluke i za koje se identificirani gubici procjenjuju na skupnoj osnovi, kreditna institucija može klasificirati u rizičnu skupinu A samo na temelju uvjeta da dužnik podmiruje svoje obveze prema kreditnoj instituciji u ugovorenim rokovima.

Ponovna pojedinačna procjena plasmana rizične skupine A

Članak 15.

(1) Tijekom trajanja ugovornog odnosa kreditna institucija je dužna redovito, a najmanje svaka tri mjeseca ponovno procjenjivati kvalitetu plasmana koji su klasificirani u skupinu A. Ako se ponovnom procjenom utvrdi da budući novčani tokovi neće biti dostatni za podmirenje ugovorenog iznosa pojedinih plasmana, bez obzira na to čine li ti plasmani sastavni dio pojedinačno značajne izloženosti ili pripadaju portfelju malih kredita, kreditna institucija dužna je te plasmane klasificirati u kategoriju djelomično nadoknadivih ili potpuno nenadoknadivih plasmana (u rizičnu podskupinu B-1 ili lošiju).

(2) Ponovnu procjenu kvalitete plasmana koji čine sastavni dio pojedinačno značajne izloženosti kreditna institucija dužna je provoditi u skladu s člankom 10. ove Odluke, a ponovnu procjenu kvalitete plasmana koji čine portfelj malih kredita u skladu s člankom 12. ove Odluke.

(3) Plasmani rizične skupine A za koje pri ponovnoj procjeni nisu identificirani dokazi o njihovu umanjenju te za koje se na temelju procjene budućih novčanih tokova utvrdi da umanjenje na pojedinačnoj osnovi nije potrebno, bez obzira na to čine li ti plasmani sastavni dio pojedinačno značajne izloženosti ili pripadaju portfelju malih kredita, ostaju do sljedeće procjene u rizičnoj skupini A. Za plasmane ove skupine kreditna institucija dužna je obaviti procjenu kreditnog rizika i provoditi umanjenje njihove vrijednosti na skupnoj osnovi, u skladu s člankom 16. i 17. ove Odluke.

(4) Iznimno od stavka 3. ovog članka, ako nastupi dužnikova neurednost u podmirivanju obveza, a procjena budućih novčanih tokova temelji se na vrijednosti adekvatnih instrumenata osiguranja, te ako kreditna institucija ne poduzme odgovarajuće pravne radnje za naplatu svojih potraživanja aktiviranjem instrumenata osiguranja, dužna je plasmane rasporediti u rizičnu podskupinu B-1 ili lošiju i za njih provesti stopostotni ispravak vrijednosti potraživanja na osnovi obračunatih kamatnih prihoda te odgovarajući ispravak vrijednosti u visini od najmanje 10% potraživanja po glavnici plasmana. Ako kreditna institucija ne poduzme odgovarajuće pravne radnje za naplatu svojih potraživanja aktiviranjem adekvatnih instrumenata osiguranja u roku od godinu dana od nastupanja dužnikove neurednosti u podmirivanju obveza, dužna je provesti ispravak vrijednosti od najmanje 20% potraživanja po glavnici plasmana.

(5) Bez obzira na pravne radnje poduzete radi naplate potraživanja kreditne institucije aktiviranjem instrumenata osiguranja, ako naplata nije obavljena u roku od dvije godine, računajući od dana kada je nastupila dužnikova neurednost u podmirivanju njegovih obveza, kreditna institucija dužna je nenaplaćene plasmane do dana njihove naplate raspoređivati u rizičnu podskupinu B-1 ili lošiju te, uzimajući u obzir preostale izglede za naplatu, provesti stopostotni ispravak vrijednosti potraživanja na osnovi obračunatih kamatnih prihoda te ispravak vrijednosti u visini od najmanje 30% potraživanja po glavnici plasmana te ga svakih daljnjih 180 dana povećavati za još 5% potraživanja po glavnici plasmana.

(6) U slučajevima iz stavaka 4. i 5. ovog članka smatra se da je nastupila neurednost u podmirivanju obveza ako dužnik duže od 90 dana ne plaća svoje dospjele obveze prema kreditnoj instituciji koje se u skladu s člankom 18. stavkom 9. ove Odluke smatraju materijalno značajnima.

(7) Kreditna institucija dužna je provesti minimalne ispravke vrijednosti iz stavaka 4. i 5. ovog članka bez obzira na sadašnju vrijednost procijenjenih budućih novčanih tokova s osnove naplate iz instrumenta osiguranja. Ako je gubitak po plasmanima osiguranima adekvatnim instrumentima osiguranja izračunat u skladu s člankom 19. stavcima 2. i 6. ove Odluke veći od onog koji proizlazi iz stavaka 4. i 5. ovog članka, kreditna institucija dužna je provesti odgovarajući ispravak vrijednosti izračunat u skladu s člankom 19. ove Odluke.

(8) Odredbe stavaka 4. i 5. ovog članka odnose se i na plasmane koji čine sastavni dio pojedinačno značajne izloženosti i na one plasmane koji pripadaju portfelju malih kredita, ako se procjenjuju pojedinačno.

Ponovna zajednička procjena plasmana rizične skupine A

Članak 16.

(1) Za potrebe zajedničke procjene kreditnog rizika i umanjenja vrijednosti plasmana na skupnoj osnovi kreditna institucija dužna je plasmane rizične skupine A grupirati u odgovarajuće kategorije, koje su podudarne s pozicijama bilance na kojima se iskazuje stanje tih plasmana.

(2) Unutar kategorija iz stavka 1. ovog članka plasmani se dalje razvrstavaju u grupe sličnih obilježja kreditnog rizika. To se grupiranje može izvršiti prema namjenama plasmana, gospodarskim djelatnostima, geografskim područjima, pripadnosti dužnika institucionalnim sektorima (trgovačka društva, kreditne institucije, financijske institucije, država, stanovništvo), vrstama instrumenata osiguranja plasmana, ponderima rizika koji se dodjeljuju pojedinim plasmanima u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL, L 176, 27. 6. 2013., u nastavku teksta: Uredba (EU) br. 575/2013) i Odlukom o provedbi Uredbe (EU) br. 575/2013 u dijelu vrednovanja imovine i izvanbilančnih stavki te izračunavanja regulatornoga kapitala i kapitalnih zahtjeva (u nastavku teksta: Odluka o provedbi Uredbe (EU) br. 575/2013) i slično.

(3) Pod gubicima koji se procjenjuju na skupnoj osnovi podrazumijevaju se gubici za koje nema dokaza na temelju kojih bi se mogli izravno povezati s pojedinačnim plasmanima koji čine sastavni dio pojedinačno značajne izloženosti, odnosno sa skupinom srodnih plasmana koji čine portfelj malih kredita, ali za koje se na temelju iskustva može procijeniti da postoje kao latentni gubici u kreditnom portfelju.

(4) Podacima koji upućuju na to da je tijekom ugovornog odnosa došlo do negativnih promjena koje mogu utjecati na smanjenje budućih novčanih tokova određene skupine plasmana koje se može izmjeriti, iako se ne može dovesti u izravnu vezu s pojedinačnim plasmanima, kreditna institucija može smatrati:

1) promjene u vezi s platežnom sposobnosti dužnika unutar određene skupine (npr. povećan broj zakašnjelih plaćanja, povećan broj dužnika koji podmiruju svoje obveze kreditnom karticom ili koji su dosegnuli kreditni limit, a otplaćuju minimalni mjesečni iznos) i

2) ekonomske uvjete, na državnoj ili lokalnoj razini, koji su povezani s nepodmirivanjem obveza određene skupine dužnika (npr. povećanje stope nezaposlenosti u geografskom području dužnika, smanjenje cijene nekretnina danih u zalog ili onih na kojima je fiducijarno preneseno vlasništvo i druge negativne promjene koje utječu na platežnu sposobnost dužnika).

(5) Zajedničku procjenu gubitaka radi umanjenja vrijednosti na skupnoj osnovi za plasmane iz skupine A kreditna institucija dužna je provoditi u skladu s člankom 17. ove Odluke, uzimajući pritom u obzir odredbe MRS-a 39 koje se odnose na umanjenje vrijednosti i nemogućnost naplate financijske imovine koja se vodi po amortiziranom trošku.

Umanjenje vrijednosti plasmana skupine A na skupnoj osnovi

Članak 17.

(1) Umanjenje vrijednosti plasmana rizične skupine A na skupnoj osnovi kreditna institucija može provoditi u visini latentnih gubitaka koje utvrdi primjenom svoje unaprijed pripremljene i testirane interne metodologije utemeljene na iskustvu kreditne institucije, pri čemu razina ispravaka vrijednosti ne smije biti manja od 0,80% ukupnog stanja plasmana rizične skupine A.

(2) Kreditna institucija koja nema internu metodologiju dužna je provoditi razinu ispravaka vrijednosti plasmana rizične skupine A na skupnoj osnovi najmanje u iznosu od 1% ukupnog stanja plasmana rizične skupine A.

(3) Umanjenje (ispravak) vrijednosti plasmana rizične skupine A knjigovodstveno se provodi na teret troškova kreditne institucije za razdoblje u kojem su gubici utvrđeni i u korist odgovarajućih računa ispravaka vrijednosti plasmana koji su predmet klasifikacije prema ovoj Odluci.

(4) Kreditna institucija iz stavka 1. ovog članka dužna je najmanje jedanput godišnje preispitati internu metodologiju procjene kreditnog rizika i po potrebi je revidirati, a sve radi smanjenja razlika između procijenjenih i stvarnih latentnih gubitaka koji postoje u kreditnom portfelju rizične skupine A.

2.5.2. DJELOMIČNO NADOKNADIVI PLASMANI (RIZIČNA SKUPINA B)

Dokazi o postojanju gubitaka i umanjenje vrijednosti plasmana

Članak 18.

(1) Dokaze o postojanju gubitaka koji proizlaze iz kreditnog rizika čine podaci o jednom ili više događaja koji nepovoljno utječu na sposobnost dužnika da uredno podmiruje svoje obveze prema kreditnoj instituciji i drugim vjerovnicima. To su događaji koji su nastali između datuma početnog priznavanja plasmana i datuma ponovne procjene budućih novčanih tokova po tim plasmanima. Kreditna institucija dužna je gubitke koji su nastali kao rezultat prošlih događaja knjižiti na teret troškova tekućeg razdoblja. Gubici čiji se nastanak očekuje kao rezultat budućih događaja ne priznaju se kao trošak umanjenja plasmana u tekućem razdoblju, bez obzira na izvjesnost nastanka tih gubitaka u budućnosti. Za pokriće tih gubitaka kreditna institucija može formirati odgovarajuće rezerve raspodjelom dobiti tekućeg razdoblja.

(2) Dokazima o gubicima u smislu stavka 1. ovog članka, koji se odnose na plasmane koji čine pojedinačno značajne izloženosti ili skupinu srodnih plasmana koji pripadaju portfelju malih kredita, osobito se smatraju:

1) evidentne znatne financijske teškoće dužnika,

2) kršenje ugovora, kao što je neispunjenje obveza ili kašnjenje pri plaćanju kamata i/ili glavnice ili neispunjavanje drugih odredaba ugovora,

3) restrukturiranje plasmana čija je posljedica smanjenje prvobitno ugovorenih obveza dužnika i

4) postojanje realne vjerojatnosti pokretanja stečajnog postupka ili poduzimanje druge pravne radnje (financijske reorganizacije) koja je uzrokovana lošim financijskim položajem dužnika.

(3) Gubitak po djelomično nadoknadivim plasmanima koji nisu osigurani adekvatnim instrumentom osiguranja i za koje se procjena kreditnog rizika provodi na pojedinačnoj osnovi utvrđuje se kao pozitivna razlika između bruto knjigovodstvenog iznosa pojedinog plasmana i sadašnje vrijednosti procijenjenih dužnikovih budućih novčanih tokova, diskontiranih uz primjenu efektivne kamatne stope iz članka 20. ove Odluke. Kreditna institucija dužna je provesti odgovarajući ispravak vrijednosti plasmana koji nisu osigurani adekvatnim instrumentima osiguranja i klasificirati te plasmane u odgovarajuću rizičnu skupinu u skladu s člankom 19. stavcima od 3. do 7. ove Odluke.

(4) Ne smatra se da postoje dokazi o gubicima po plasmanima iz stavka 3. ovog članka, ako nastupi dužnikova neurednost u podmirivanju obveza, a dužnikovi se novčani tokovi mogu pouzdano procijeniti i osiguravaju potpunu nadoknadivost plasmana.

(5) Ako nastupi dužnikova neurednost u podmirivanju obveza, a novčani tokovi dužnika po plasmanima iz stavka 3. ovog članka ne mogu se pouzdano procijeniti, smatra se da postoje dokazi o gubicima. U tom slučaju kreditna institucija dužna je provesti odgovarajući ispravak vrijednosti plasmana koji nisu osigurani adekvatnim instrumentima osiguranja i klasificirati te plasmane u odgovarajuću rizičnu skupinu, i to:

1) ako dužnik kasni s podmirivanjem obveza dulje od 90 dana do 180 dana, kreditna institucija dužna je provesti ispravak vrijednosti u visini od najmanje 1%, a ne više od 30% potraživanja po glavnici pojedinog plasmana i rasporediti plasman u rizičnu podskupinu B-1,

2) ako dužnik kasni s podmirivanjem obveza dulje od 180 dana do 270 dana, kreditna institucija dužna je provesti ispravak vrijednosti više od 30%, a ne više od 70% potraživanja po glavnici pojedinog plasmana i rasporediti plasman u rizičnu podskupinu B-2,

3) ako dužnik kasni s podmirivanjem obveza dulje od 270 dana do 365 dana, kreditna institucija dužna je provesti ispravak vrijednosti više od 70%, a manje od 100% potraživanja po glavnici pojedinog plasmana i rasporediti plasman u rizičnu podskupinu B-3,

4) ako dužnik kasni s podmirivanjem obveza dulje od 365 dana, kreditna institucija dužna je provesti stopostotni ispravak vrijednosti potraživanja po glavnici pojedinog plasmana i rasporediti plasman u rizičnu skupinu C, te

5) ako dužnik kasni s podmirivanjem obveza dulje od 90 dana, kreditna institucija dužna je provesti stopostotni ispravak vrijednosti potraživanja na osnovi obračunatih kamatnih prihoda.

(6) Pri procjeni gubitka po plasmanima koji čine portfelj malih kredita iz članka 5. stavka 3. ove Odluke kreditna institucija dužna je primijeniti kriterije iz stavka 5. ovog članka.

(7) Kreditna institucija dužna je utvrđivati gubitak na osnovi obračunatih nekamatnih prihoda isključivo na temelju kriterija urednosti u podmirivanju obveza dužnika prema kreditnoj instituciji te je dužna provesti stopostotni ispravak vrijednosti ako dužnik kasni s podmirivanjem tih obveza dulje od 90 dana bez obzira na njihovu materijalnu značajnost.

(8) U slučajevima iz stavaka 4. i 5. ovog članka smatra se da je nastupila dužnikova neurednost u podmirivanju obveza ako dužnik dulje od 90 dana ne plaća svoje dospjele obveze prema kreditnoj instituciji koje se u skladu sa stavkom 9. ovog članka smatraju materijalno značajnima.

(9) U slučajevima iz stavka 5. ovog članka brojenje dana zakašnjenja započinje s danom kada je ukupan iznos svih dospjelih obveza dužnika (kojima je protekao ugovoreni rok dospijeća) po svim ugovornim odnosima postao materijalno značajan, odnosno veći od 1.750 kuna.

(10) Kreditna institucija dužna je svaki plasman koji nije osiguran adekvatnim instrumentom osiguranja kod kojeg je utvrđeno kašnjenje dužnika u podmirivanju obveza prema kreditnoj instituciji dulje od 365 dana računajući od dana dospijeća, a dospjeli iznos nije materijalno značajan, odnosno koji je manji od 1.750 kuna, rasporediti u rizičnu skupinu C i provesti stopostotni ispravak vrijednosti tog plasmana.

(11) Kreditna institucija može internim aktom propisati za sve plasmane ili za pojedine vrste plasmana stroži (niži) kriterij materijalne značajnosti od onog koji je propisan u stavku 9. ovog članka, pod uvjetom da se internim aktom propisani stroži kriterij materijalne značajnosti dosljedno primjenjuje te da je primjeren vrsti, karakteristikama i iznosu plasmana.

(12) Hrvatska narodna banka u postupku supervizije može naložiti kreditnoj instituciji da kriterij materijalne značajnosti uskladi s vrstom, karakteristikama i iznosom plasmana.

(13) Odredbe stavaka 9., 10. i 11. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju i na nedozvoljeno prekoračenje po tekućem računu građana. U slučaju prekoračenja odobrenoga okvirnoga kredita iznos nedozvoljenog prekoračenja zajedno s iznosom odobrenoga okvirnoga kredita treba smatrati dospjelom nenaplaćenom obvezom dužnika.

(14) Ako kreditna institucija na temelju pogoršane kreditne sposobnosti dužnika utvrdi veći gubitak od onog koji proizlazi iz stavka 5. ovog članka, dužna je provesti ispravak vrijednosti u visini takvog, većega gubitka.

Djelomično nadoknadivi plasmani

Članak 19.

(1) Djelomično nadoknadivim plasmanima smatraju se oni plasmani za koje se, zbog pogoršane kreditne sposobnosti dužnika, neurednosti u podmirivanju obveza prema kreditnoj instituciji i neodgovarajuće vrijednosti raspoloživih adekvatnih instrumenata osiguranja, procjenjuje da neće moći biti naplaćeni u ugovorenoj visini. To su plasmani kod kojih je sadašnja vrijednost procijenjenih budućih novčanih tokova po tim plasmanima manja od njihove bruto knjigovodstvene vrijednosti.

(2) Gubitak po djelomično nadoknadivim plasmanima osiguranima adekvatnim instrumentima osiguranja utvrđuje se kao pozitivna razlika između bruto knjigovodstvenog iznosa pojedinog plasmana i sadašnje vrijednosti procijenjenih budućih novčanih tokova, diskontiranih uz primjenu efektivne kamatne stope iz članka 20. ove Odluke i uz primjenu odredbi članka 37. stavaka 2., 3. i 4. ove Odluke.

(3) Kreditna institucija dužna je po utvrđenom gubitku po djelomično nadoknadivom plasmanu najprije provesti stopostotni ispravak vrijednosti potraživanja na osnovi obračunatih kamatnih prihoda.

(4) Razlika između ukupnoga utvrđenoga gubitka iz stavka 2. ovog članka i provedenog ispravka vrijednosti iz stavka 3. ovog članka čini gubitak na osnovi potraživanja po glavnici plasmana, pri čemu razina ispravaka vrijednosti ne smije biti manja od 1% iznosa potraživanja po glavnici plasmana. Ovisno o visini gubitka po glavnici djelomično nadoknadivog plasmana, kreditna institucija dužna je plasman rasporediti u odgovarajuću rizičnu podskupinu, i to:

1) ako utvrđeni gubitak ne prelazi 30% iznosa potraživanja po glavnici, kreditna institucija dužna je plasman rasporediti u rizičnu podskupinu B-1,

2) ako utvrđeni gubitak iznosi više od 30%, a ne više od 70% iznosa potraživanja po glavnici, kreditna institucija dužna je plasman rasporediti u rizičnu podskupinu B-2 i

3) ako utvrđeni gubitak iznosi više od 70%, a manje od 100% iznosa potraživanja po glavnici, kreditna institucija dužna je plasman rasporediti u rizičnu podskupinu B-3.

(5) Iznimno od stavka 4. ovog članka, ako je iznos utvrđenoga gubitka iz stavka 2. ovog članka manji ili jednak potraživanju s osnove obračunatih kamatnih prihoda, kreditna institucija dužna je provesti ispravak vrijednosti potraživanja po glavnici u visini od najmanje 1% i plasman rasporediti u rizičnu podskupinu B-1.

(6) Iznimno od stavka 2. ovog članka, ako je rok u kojemu se očekuju budući novčani tokovi po pojedinom plasmanu kraći od jedne godine, računajući od datuma bilance, kreditna institucija nije dužna izračunavati sadašnju (diskontiranu) vrijednost procijenjenih budućih novčanih tokova. U tom slučaju kreditna institucija može gubitak utvrditi kao pozitivnu razliku između bruto knjigovodstvenog iznosa plasmana i procijenjenih budućih novčanih tokova po dotičnom plasmanu. Navedenom iznimkom moguće je koristiti se samo u slučajevima kada kreditna institucija može dokazati izvjesnost novčanih tokova uz odgovarajuću dokumentaciju te kada se može pouzdano izmjeriti konačni rok namire i ukupan iznos novčanih tokova koji će s te osnove pritjecati u kreditnu instituciju. U nekim slučajevima to neće biti vjerojatno sve dok naknada nije primljena i dok nesigurnost, uvažavajući sve rizike, nije otklonjena.

(7) Visinu gubitka po djelomično nadoknadivim plasmanima kreditna institucija dužna je utvrditi posebno za svaki plasman koji je dio pojedinačno značajne izloženosti čija je knjigovodstvena vrijednost veća od iznosa iz članka 9. ove Odluke.

(8) Iznimno od stavka 7. ovog članka, gubitak po plasmanima kreditna institucija može utvrđivati za više plasmana zajedno, i to:

1) za plasmane koji pripadaju portfelju malih kredita iz članka 11. ove Odluke, a koji imaju slična svojstva s obzirom na namjenu, dospijeće, kamatnu stopu, instrumente osiguranja i druga slična obilježja te

2) za sve plasmane jednom dužniku nad kojim je pokrenut stečajni postupak, osim potraživanja od stečajnog dužnika po kojima kreditna institucija ima status razlučnog vjerovnika, za koje se nadoknadivi iznos, odnosno iznos gubitka utvrđuje na pojedinačnoj osnovi.

Efektivna kamatna stopa

Članak 20.

(1) Za potrebe diskontiranja procijenjenih budućih novčanih tokova s osnove djelomično nadoknadivih plasmana kao izvornu (originalnu) efektivnu kamatnu stopu kreditna institucija dužna je primijeniti postotnu godišnju stopu (PGS) izračunatu pri sklapanju ugovora o kreditu, prema metodologiji iz odluke kojom se uređuje način izračunavanja efektivne kamatne stope na kredite i depozite. Postotna godišnja stopa (PGS) je stopa koja ne uključuje utjecaj tokova sigurnosnog pologa pri izračunu efektivne kamatne stope. Ako se zbog financijskih teškoća dužnika naknadnim dodatkom ugovoru izmijene uvjeti kreditiranja glede visine i rokova otplate, za diskontiranje procijenjenih budućih novčanih tokova s osnove takvih plasmana primjenjuje se izvorna stopa PGS koja je utvrđena prije izmjene uvjeta kreditiranja.

(2) Za diskontiranje procijenjenih budućih novčanih tokova po djelomično nadoknadivim plasmanima kod kojih izvorni ugovor sadrži odredbu o promjenjivosti kamatne stope ili je naknadnim dodatkom ugovoru izmijenjena prvobitno ugovorena kamatna stopa, kreditna institucija dužna je primijeniti tekuću/sadašnju efektivnu kamatnu stopu. Primjenom tekuće/sadašnje efektivne kamatne stope smatra se upotreba postotne godišnje stope (PGS) izračunate u trenutku utvrđivanja sadašnje vrijednosti procijenjenih budućih novčanih tokova po djelomično nadoknadivim plasmanima.

(3) Kada se sadašnja vrijednost procijenjenih budućih novčanih tokova za djelomično nadoknadive plasmane utvrđuje za one plasmane za koje u trenutku odobrenja nije postojala obveza izračuna efektivne kamatne stope, kreditna institucija je dužna za potrebe diskontiranja budućih novčanih tokova izračunati postotnu godišnju stopu (PGS) na temelju izvornih ugovornih odredaba, primjenjujući fiksnu ili tekuću/sadašnju kamatnu stopu u skladu sa stavcima 1. i 2. ovog članka.

Računovodstveni tretman umanjenja vrijednosti plasmana

Članak 21.

(1) Umanjenje vrijednosti djelomično nadoknadivih plasmana (u visini utvrđenoga gubitka u skladu s člancima 18. i 19. ove Odluke) kreditna institucija dužna je knjižiti u račun dobiti i gubitka na teret troškova kreditne institucije za razdoblje u kojem su gubici utvrđeni te u aktivi bilance u korist računa ispravaka vrijednosti plasmana na koje se ti ispravci odnose.

(2) Ako se nakon prvog umanjenja vrijednosti plasmana, zbog izmijenjenih okolnosti koje utječu na procjenu, pri ponovnoj procjeni (koja se provodi najmanje jedanput tromjesečno) gubitak poveća, iznos povećanja gubitka kreditna institucija dužna je knjižiti u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

(3) Ako se gubitak iz stavka 1. ovog članka smanji, iznos smanjenja kreditna institucija dužna je knjižiti u računu dobiti i gubitka u korist računa na kojem je prethodno knjižen trošak ispravka vrijednosti, te u aktivi bilance na teret računa ispravaka vrijednosti plasmana na koje se ti ispravci odnose.

2.5.3. PRIZNAVANJE KAMATNIH PRIHODA OD DJELOMIČNO NADOKNADIVIH PLASMANA

Priznavanje kamatnih prihoda od djelomično nadoknadivih plasmana

Članak 22.

(1) Smatra se da postoji neizvjesnost naplate kamatnih prihoda koji su obračunati na djelomično nadoknadive plasmane, te se odgađa priznavanje tih prihoda u računu dobiti i gubitka do njihove naplate. Potraživanja s osnove kamatnih prihoda iz ovog stavka kreditna institucija dužna je evidentirati u svojim poslovnim knjigama na računima izvanbilančne evidencije.

(2) Ako u vrijeme klasifikacije plasmana iz rizične skupine A u rizičnu podskupinu B-1 ili lošiju postoji nenaplaćeno potraživanje s osnove kamatnog prihoda koji je u prethodnom razdoblju priznat u računu dobiti i gubitka, kreditna institucija dužna je provesti ispravak vrijednosti nenaplaćenog potraživanja u visini prije priznatoga kamatnog prihoda u računu dobiti i gubitka (100%). To potraživanje ostaje iskazano na računima bilance sve dok se ne naplati ili dok se ne provedu pravne radnje u vezi s prestankom obveze dužnika, u skladu s politikama i procedurama kreditne institucije i zakonom koji uređuje obvezne odnose.

2.5.4. POTPUNO NENADOKNADIVI PLASMANI (RIZIČNA SKUPINA C)

Potpuno nenadoknadivi plasmani

Članak 23.

(1) Potpuno nenadoknadivim plasmanima smatraju se potraživanja kreditne institucije nastala na temelju sporne pravne osnove i druga potraživanja za koje se zbog osobito loše kreditne sposobnosti dužnika, kao i izostanka adekvatnih instrumenata osiguranja, ne mogu očekivati nikakvi novčani tokovi za podmirenje obveza dužnika prema kreditnoj instituciji.

(2) Plasmane iz stavka 1. ovog članka kreditna institucija dužna je klasificirati prema ovoj Odluci u rizičnu skupinu C.

(3) Smatra se da je sadašnja vrijednost potraživanja rizične skupine C jednaka nuli, te da gubitak odnosno ispravak vrijednosti po tim plasmanima iznosi 100% njihove bruto knjigovodstvene vrijednosti.

(4) Kreditna institucija dužna je gubitak odnosno ispravak vrijednosti iz stavka 3. ovog članka knjižiti u poslovnim knjigama u skladu s člankom 21. ove Odluke.

(5) Plasmani koji su klasificirani u rizičnu skupinu C i za koje je proveden 100%-tni ispravak vrijednosti kreditna institucija iskazuje na računima bilance sve dok se ne provedu pravne radnje u vezi s prestankom obveze dužnika, u skladu s politikama i procedurama kreditne institucije i zakonom koji uređuje obvezne odnose.

2.5.5. POSTUPAK S RESTRUKTURIRANIM PLASMANIMA

Postupak s restrukturiranim plasmanima

Članak 24.

(1) Kreditna institucija dužna je propisati kriterije postupanja:

– pri restrukturiranju plasmana, uzimajući u obzir odredbe stavaka 2., 3. i 6. ovog članka i

– s restrukturiranim plasmanima za vrijeme cijelog vijeka trajanja kreditnog odnosa, uzimajući u obzir odredbe stavaka 4., 5. i 7. ovog članka.

(2) Restrukturirani plasman koji je prije restrukturiranja bio raspoređen u rizičnu skupinu A kreditna institucija dužna je klasificirati najmanje u rizičnu podskupinu B-1.

(3) Restrukturirani plasman koji je prije restrukturiranja bio raspoređen u jednu od podskupina rizične skupine B kreditna institucija dužna je klasificirati u rizičnu podskupinu u koju je bio raspoređen prije restrukturiranja ili lošiju.

(4) Ovisno o vrsti, karakteristikama i iznosu plasmana kreditna institucija dužna je propisati uvjete i rok za klasifikaciju restrukturiranih plasmana iz stavaka 2. i 3. ovog članka u rizičnu skupinu/podskupinu nižeg stupnja kreditnog rizika, pri čemu je najmanje potrebno ispuniti sljedeće uvjete:

1) restrukturiranje plasmana dio je cjelokupnog restrukturiranja poslovanja ili financijskog položaja dužnika,

2) financijski položaj dužnika zasnovan je na pouzdanim novčanim tokovima i

3) uspostavljena je uredna otplata restrukturiranog plasmana u razdoblju od najmanje 12 mjeseci.

(5) Nakon ispunjenja uvjeta iz stavka 4. ovog članka, pri ponovnoj klasifikaciji, kreditna institucija može svakih 12 mjeseci restrukturirani plasman rasporediti u jednu rizičnu skupinu/podskupinu nižeg stupnja kreditnog rizika.

(6) Iznimno od stavka 2. ovog članka, plasmane rizične skupine A koji su restrukturirani kreditna institucija može i nadalje klasificirati u rizičnu skupinu A, ako su osim kriterija raspoređivanja u rizičnu skupinu A iz članka 14. stavka 2. ove Odluke i kriterija iz internog sustava praćenja, ispunjeni sljedeći dodatni uvjeti:

1) restrukturiranje plasmana dio je cjelokupnog restrukturiranja poslovanja ili financijskog položaja dužnika,

2) očekuje se da će dužnik svoje obveze prema kreditnoj instituciji na osnovi restrukturiranog plasmana podmirivati u ugovorenim rokovima i

3) očekuje se da će financijski položaj dužnika biti zasnovan na pouzdanim novčanim tokovima.

(7) Sve do proteka razdoblja od 12 mjeseci od restrukturiranja kreditna institucija u računu dobiti i gubitka smije priznati samo naplaćene kamatne prihode po restrukturiranom plasmanu iz stavka 6. ovoga članka. Ako u tom razdoblju dužnik kasni u podmirivanju svojih obveza dulje od 60 dana, kreditna institucija dužna je restrukturirani plasman klasificirati u rizičnu podskupinu B-1 ili lošiju. Kreditna institucija dužna je restrukturirane plasmane rizične skupine A uključiti u sustav naknadnog praćenja iz članka 13. stavka 3. ove Odluke.

3. KLASIFIKACIJA PREUZETIH IZVANBILANČNIH OBVEZA U RIZIČNE SKUPINE

3.1. PREDMET KLASIFIKACIJE

Izvanbilančne obveze koje se klasificiraju u rizične skupine

Članak 25.

(1) U odgovarajuće rizične skupine klasificiraju se neopozivo preuzete izvanbilančne obveze, koje je moguće rasporediti na pojedinačne klijente, a na osnovi kojih je kreditna institucija izložena kreditnom riziku zbog nemogućnosti povrata novčanih odljeva koji mogu nastati odnosno koji nastaju plaćanjem preuzetih izvanbilančnih obveza.

(2) Izvanbilančne obveze iz stavka 1. ovog članka su:

1) izdane garancije,

2) otvoreni nepokriveni akreditivi,

3) mjenična i druga jamstva,

4) ugovoreni (još neiskorišteni) neopozivi okvirni i drugi krediti,

5) zaključeni, a još neizvršeni neopozivi ugovori o financijskom najmu (engl. leasing) i otkupu potraživanja (engl. factoring i forfeiting) i

6) ostale neopozivo preuzete izvanbilančne obveze, za podmirenje kojih će uslijediti ili može uslijediti odljev sredstava kreditne institucije na temelju kojeg se kreditna institucija izlaže kreditnom riziku.

(3) U slučaju da kreditna institucija izvrši plaćanje na osnovi preuzete izvanbilančne obveze, prvobitno preuzeta obveza prestaje biti izvanbilančna stavka i istodobno postaje bilančna kategorija, na koju se nakon toga primjenjuju odredbe ove Odluke koje se odnose na plasmane odnosno bilančne stavke.

3.2. KRITERIJI KLASIFIKACIJE

Kriteriji klasifikacije izvanbilančnih obveza

Članak 26.

(1) Osnovni kriteriji klasifikacije izvanbilančnih obveza u rizične skupine jesu:

1) kreditna sposobnost osobe prema kojoj je kreditna institucija preuzela obvezu financiranja, odnosno po nalogu koje je kreditna institucija otvorila nepokriveni akreditiv, izdala garanciju ili drugi oblik jamstva i

2) kvaliteta instrumenta osiguranja potraživanja koje može nastati plaćanjem izvanbilančne obveze.

(2) Dodatni kriterij klasifikacije izvanbilančnih obveza u rizične skupine može biti urednost u podmirivanju obveza osobe iz stavka 1. ovog članka prema kreditnoj instituciji u proteklom razdoblju, ako je ista osoba tada bila dužnik kreditne institucije.

3.3. PODJELA IZVANBILANČNIH OBVEZA PREMA ZNAČAJNOSTI

Procjena gubitaka za pojedinačno značajnu izloženost

Članak 27.

(1) Kreditna institucija dužna je kreditni rizik odnosno rezerviranja za gubitke po izvanbilančnim obvezama koje čine sastavni dio pojedinačno značajne izloženosti iz članka 9. ove Odluke procjenjivati pojedinačno.

(2) Pojedinačnom procjenom kreditnog rizika iz stavka 1. ovog članka smatra se postupak koji uključuje procjenu nadoknadivosti budućih novčanih odljeva posebno za svaku preuzetu izvanbilančnu obvezu koja čini sastavni dio značajne izloženosti prema jednoj osobi iz članka 9. ove Odluke.

Procjena gubitaka za izloženost koja nije pojedinačno značajna

Članak 28.

(1) Kreditna institucija dužna je kreditni rizik odnosno rezerviranja za gubitke koji mogu nastati zbog nemogućnosti nadoknade odljeva njezinih sredstava u svrhu plaćanja izvanbilančnih obveza, koje su preuzete prema osobi odnosno za račun osobe prema kojoj ukupna izloženost kreditne institucije ne prelazi iznos iz članka 9. ove Odluke, procjenjivati pojedinačno ili zajedno.

(2) Pojedinačnom procjenom kreditnog rizika odnosno rezerviranja za gubitke iz stavka 1. ovog članka smatra se postupak procjene nadoknadivosti budućih novčanih odljeva posebno za svaku izvanbilančnu obvezu koja je dio izloženosti koja nije pojedinačno značajna.

(3) Iznimno od stavka 2. ovog članka, kreditna institucija može primjenjivati alternativni postupak za procjenu kreditnog rizika odnosno rezerviranja za gubitke koji mogu nastati zbog nemogućnosti nadoknade novčanih odljeva u svrhu plaćanja izvanbilančnih obveza koje su dio izloženosti prema jednoj osobi koja nije pojedinačno značajna. Pritom se procjena nadoknadivosti budućih novčanih odljeva može obavljati zajedno za više izvanbilančnih obveza srodnih obilježja.

3.4. IZVANBILANČNE OBVEZE PREMA RIZIČNIM SKUPINAMA

Opća podjela izvanbilančnih obveza prema stupnjevima rizika

Članak 29.

(1) Ovisno o procijenjenim mogućnostima povrata očekivanih odljeva kreditne institucije u svrhu podmirenja izvanbilančnih obveza, ove se obveze dijele u tri šire kategorije, i to:

1) izvanbilančne obveze za koje se ne očekuje odljev sredstava kreditne institucije, ili ako do odljeva dođe, očekuje se da će on u cijelosti biti nadoknađen (rizična skupina A),

2) izvanbilančne obveze za koje se očekuje odljev sredstava kreditne institucije koji neće biti moguće u cijelosti nadoknaditi (rizična skupina B, koja se sastoji od rizičnih podskupina B-1, B-2 i B-3) i

3) izvanbilančne obveze za koje se očekuje odljev sredstava kreditne institucije koji neće biti moguće ni djelomično nadoknaditi (rizična skupina C).

(2) U pogledu kriterija klasifikacije izvanbilančnih obveza u rizične skupine, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 5. ove Odluke.

3.4.1. IZVANBILANČNE OBVEZE ZA KOJE NISU IDENTIFICIRANI GUBICI (RIZIČNA SKUPINA A)

Klasifikacija izvanbilančnih obveza u rizičnu skupinu A

Članak 30.

(1) Kreditna institucija dužna je ugovorene izvanbilančne obveze na početku klasificirati u rizičnu skupinu A.

(2) Smatra se da su ispunjeni uvjeti za klasifikaciju izvanbilančnih obveza u rizičnu skupinu A ako se na temelju sadašnjega financijskog stanja i procijenjenih budućih novčanih tokova osobe prema kojoj je kreditna institucija izložena kreditnom riziku, procjenjuje da neće doći do odljeva sredstava kreditne institucije za podmirenje izvanbilančnih obveza ili ako do odljeva dođe, da će on u cijelosti biti nadoknađen.

Ponovna procjena izvanbilančnih obveza skupine A

Članak 31.

(1) Tijekom trajanja ugovornog odnosa kreditna institucija je dužna redovito a najmanje svaka tri mjeseca ponovno procjenjivati rizičnost izvanbilančnih obveza koje su na početku ugovornog odnosa klasificirane u rizičnu skupinu A. Ako se ponovnom procjenom utvrdi da su se promijenile okolnosti na temelju kojih su izvanbilančne obveze na početku bile klasificirane u rizičnu skupinu A, bez obzira na to čine li te izvanbilančne obveze ili ne čine sastavni dio pojedinačno značajne izloženosti, kreditna institucija dužna je takve izvanbilančne obveze klasificirati u rizičnu podskupinu B-1 ili lošiju.

(2) Izvanbilančne obveze rizične skupine A za koje pri ponovnoj procjeni nisu identificirani gubici odnosno za koje se utvrdi da rezerviranje za gubitke na pojedinačnoj osnovi nije potrebno, bez obzira na to čine li te izvanbilančne obveze ili ne čine sastavni dio pojedinačno značajne izloženosti, ostaju do daljnjega u skupini A. Za te izvanbilančne obveze kreditna institucija dužna je obavljati procjenu kreditnog rizika i provoditi rezerviranje za gubitke na skupnoj osnovi.

(3) Gubicima iz stavka 2. ovog članka smatraju se gubici za koje nema dokaza na temelju kojih bi se mogli izravno povezati s pojedinačnom obvezom koja čini sastavni dio pojedinačno značajne izloženosti odnosno s više srodnih izvanbilančnih obveza koje čine sastavni dio izloženosti koja nije pojedinačno značajna, ali za koje se na temelju iskustva može procijeniti da postoje kao latentni gubici koji su povezani s izvanbilančnim obvezama rizične skupine A.

(4) Procjenu rezerviranja za gubitke iz stavka 2. ovog članka kreditna institucija dužna je provoditi u skladu s člankom 32. ove Odluke, uzimajući pritom u obzir načela Međunarodnoga računovodstvenog standarda 37 Rezerviranja, nepredviđene obveze i nepredviđena imovina (u nastavku teksta: MRS 37).

Rezerviranja za izvanbilančne obveze skupine A na skupnoj osnovi

Članak 32.

(1) Rezerviranja za gubitke na skupnoj osnovi povezana s izvanbilančnim obvezama rizične skupine A kreditna institucija može provoditi primjenom svoje unaprijed pripremljene i testirane interne metodologije utemeljene na iskustvu kreditne institucije, pri čemu razina rezerviranja ne smije biti manja od 0,80% ukupnog stanja izvanbilančnih obveza rizične skupine A.

(2) Kreditna institucija koja nema internu metodologiju dužna je provoditi razinu rezerviranja za izvanbilančne obveze rizične skupine A na skupnoj osnovi najmanje u iznosu od 1% ukupnog stanja izvanbilančnih obveza rizične skupine A.

(3) Iznos rezerviranja za gubitke na skupnoj osnovi povezanih s izvanbilančnim obvezama rizične skupine A knjigovodstveno se provodi na teret troškova kreditne institucije za razdoblje u kojem su gubici utvrđeni i u korist odgovarajućih računa rezerviranja u pasivi bilance.

(4) Kreditna institucija iz stavka 1. ovog članka dužna je najmanje jedanput godišnje preispitati internu metodologiju procjene kreditnog rizika s osnove izvanbilančnih obveza i po potrebi je revidirati, a sve radi smanjenja razlika između procijenjenih i stvarnih latentnih gubitaka koji su povezani s izvanbilančnim obvezama rizične skupine A.

3.4.2. IZVANBILANČNE OBVEZE ZA KOJE SE OČEKUJE ODLJEV SREDSTAVA KOJI NEĆE BITI MOGUĆE U CIJELOSTI NADOKNADITI (RIZIČNA SKUPINA B)

Izvanbilančne obveze s djelomično nadoknadivim novčanim odljevom

Članak 33.

(1) Izvanbilančne obveze iz članka 30. ove Odluke za koje se ponovnom procjenom utvrdi (bez obzira na to čine li ili ne čine sastavni dio pojedinačno značajne izloženosti) da više ne ispunjavaju uvjete za klasifikaciju u rizičnu skupinu A, klasificiraju se u odgovarajuću podskupinu višeg stupnja kreditnog rizika (B-1, B-2 ili B-3).

(2) U odgovarajuću podskupinu iz stavka 1. ovog članka klasificiraju se one izvanbilančne obveze koje su preuzete prema osobi ili za račun osobe čije financijsko stanje ne zadovoljava, odnosno čije se financijsko stanje pogoršalo nakon preuzimanja izvanbilančne obveze i to nakon nastanka prošloga obvezujućeg događaja. To su izvanbilančne obveze za koje se procjenjuje da će u svrhu njihova podmirenja uslijediti odljev sredstava kreditne institucije, a procjena budućih novčanih tokova osobe prema kojoj je ili za čiji je račun kreditna institucija preuzela obvezu, kao i kvaliteta raspoloživih instrumenata osiguranja, upućuju na zaključak da kreditna institucija neće moći u cijelosti nadoknaditi sve što joj po ugovoru pripada s osnove očekivanog odljeva sredstava u svrhu plaćanja izvanbilančne obveze.

(3) Ovisno o visini procijenjenoga gubitka zbog nemogućnosti potpunog povrata očekivanog odljeva sredstava u svrhu podmirenja izvanbilančnih obveza kreditna institucija dužna je te obveze klasificirati u sljedeće rizične podskupine:

1) u rizičnu podskupinu B-1 (izvanbilančne obveze kod kojih iznos potrebnog rezerviranja ne prelazi 30% iznosa očekivanog odljeva za podmirenje obveza),

2) u rizičnu podskupinu B-2 (izvanbilančne obveze kod kojih potrebno rezerviranje iznosi više od 30% do 70% iznosa očekivanog odljeva za podmirenje obveza) ili

3) u rizičnu podskupinu B-3 (izvanbilančne obveze kod kojih potrebno rezerviranje iznosi više od 70%, a manje od 100% iznosa očekivanog odljeva za podmirenje obveza).

3.4.3. IZVANBILANČNE OBVEZE ZA KOJE SE OČEKUJE ODLJEV SREDSTAVA KOJI NEĆE BITI MOGUĆE NADOKNADITI (RIZIČNA SKUPINA C)

Izvanbilančne obveze s potpuno nenadoknadivim novčanim odljevom

Članak 34.

(1) Izvanbilančne obveze za koje kreditna institucija ponovnom procjenom utvrdi (bez obzira na to čine li ili ne čine dio pojedinačno značajne izloženosti) da će za njihovo podmirenje doći do odljeva njezinih sredstava, te da taj odljev neće biti moguće ni djelomično nadoknaditi, dužna je klasificirati u rizičnu skupinu C.

(2) Rizična skupina C obuhvaća preuzete izvanbilančne obveze prema osobi ili za račun osobe čije se financijsko stanje, nakon preuzimanja izvanbilančne obveze odnosno nakon nastanka prošloga obvezujućeg događaja znatno pogoršalo, te se s velikim stupnjem vjerojatnosti može očekivati odljev sredstava kreditne institucije za podmirenje izvanbilančne obveze, a procjena budućih novčanih tokova osobe prema kojoj je kreditna institucija izložena i kvaliteta instrumenata osiguranja upućuju na zaključak da kreditna institucija, nakon što podmiri preuzetu obvezu, neće moći nadoknaditi ništa od onoga što joj po ugovoru pripada.

3.4.4. REZERVIRANJA ZA IDENTIFICIRANE GUBITKE S OSNOVE IZVANBILANČNIH OBVEZA

Rezerviranja za identificirane gubitke

Članak 35.

(1) Za izvanbilančne obveze iz članaka 33. i 34. ove Odluke određuju se rezerviranja za identificirane gubitke u visini najbolje procjene temeljene na procedurama i politikama kreditne institucije i načelima MRS-a 37.

(2) Iznos rezerviranja iz stavka 1. ovog članka jednak je iznosu očekivanih budućih izdataka za podmirenje izvanbilančnih obveza koje kreditna institucija neće moći nadoknaditi.

(3) Iznimno od stavka 2. ovog članka, ako je učinak vremenske vrijednosti novca značajan, iznos rezerviranja iz stavka 1. ovog članka jednak je diskontiranoj vrijednosti očekivanih budućih nenadoknadivih odljeva za podmirenje izvanbilančne obveze (sadašnja vrijednost nenadoknadivih budućih odljeva). Iznos očekivanih izdataka svodi se na njihovu sadašnju vrijednost na svaki datum bilance, primjenom diskontne stope koja odgovara tekućoj tržišnoj cijeni novca.

(4) U smislu stavka 3. ovog članka smatra se da je učinak vremenske vrijednosti novca značajan kad se procjeni da će odljev sredstava za podmirenje izvanbilančne obveze uslijediti u roku koji je duži od jedne godine računajući od datuma bilance.

(5) Odljevima (koje kreditna institucija neće moći nadoknaditi) smatra se iznos očekivanih odljeva za podmirenje izvanbilančne obveze umanjen za iznos za koji se osnovano procjenjuje da će biti nadoknađen od druge ugovorne strane ili unovčenjem raspoloživog instrumenta osiguranja.

(6) Iznos rezerviranja za gubitke povezane s izvanbilančnim obvezama klasificiranima u rizične skupine B i C, knjiži se na teret troškova kreditne institucije za razdoblje u kojem je gubitak utvrđen, te u korist odgovarajućega računa rezerviranja u pasivi bilance.

(7) Razina rezerviranja za gubitke povezane s izvanbilančnim obvezama ne smije biti manja od 1% iznosa izvanbilančnih obveza.

4. RANGIRANJE INSTRUMENATA OSIGURANJA POTRAŽIVANJA

Prvorazredni instrumenti osiguranja

Članak 36.

(1) Instrumenti osiguranja koji se mogu pri klasifikaciji plasmana priznati kao prvorazredni jesu:

1) stavke iz članka 197. stavka 1. točaka (a), (b), (c), (d), (e) i (g) Uredbe (EU) br. 575/2013,

2) garancije odnosno jamstva koja su neopoziva i koja su na prvi poziv, a izdale su ih središnje države, središnje banke i agencije za kreditiranje izvoza iz članka 197. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 i

3) garancije odnosno jamstva koja su neopoziva i koja su na prvi poziv, a izdale su ih kreditne institucije koje imaju kreditnu procjenu utvrđenu u skladu s člankom 197. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EU) br. 575/2013.

(2) Ako vrijednosni papiri iz stavka 1. točke 1. ovog članka imaju dvije kreditne procjene vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika, kreditna institucija dužna je primijeniti manje povoljnu procjenu. U slučaju da predmetni vrijednosni papiri imaju više od dvije kreditne procjene vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika, kreditna je institucija dužna izdvojiti dvije najpovoljnije kreditne procjene i primijeniti onu koja je manje povoljna.

(3) Prvorazrednim instrumentima osiguranja naplate u obliku dužničkih vrijednosnih papira središnjih država ili središnjih banaka osim dužničkih vrijednosnih papira iz članka 197. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 smatraju se i stavke iz članka 197. stavka 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 u skladu s Odlukom o provedbi Uredbe (EU) br. 575/2013.

(4) Prvorazrednim instrumentima osiguranja naplate u obliku dužničkih vrijednosnih papira institucija osim dužničkih vrijednosnih papira iz članka 197. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 smatraju se i stavke iz članka 197. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(5) U smislu ove Odluke prvorazrednim instrumentima osiguranja potraživanja smatraju se i ostali instrumenti čija se kvaliteta može izjednačiti s kvalitetom pojedinačno navedenih instrumenata osiguranja iz stavaka 1., 3. i 4. ovog članka.

Primjereni instrumenti osiguranja u obliku nekretnina i pokretnina

Članak 37.

(1) Primjerene instrumente osiguranja naplate u obliku nekretnine ili pokretnine kreditna institucija može uzeti u obzir pri klasifikaciji plasmana ili preuzetih izvanbilančnih obveza ako raspolaže cjelokupnom potrebnom dokumentacijom iz koje je vidljivo da je dotična nekretnina ili pokretnina učinkovit i prikladan sekundarni izvor naplate. Instrument osiguranja u obliku nekretnine ili pokretnine ima ova obilježja ako kreditna institucija ima dokaze da postoji tržište koje omogućava brzo i učinkovito (po primjerenoj cijeni) unovčenje instrumenta osiguranja.

(2) Pri procjeni budućih novčanih tokova s osnove naplate iz nekretnina i pokretnina kreditna institucija dužna je primijeniti odgovarajuće faktore umanjenja u odnosu na tržišnu cijenu i odgovarajući interno procijenjeni rok naplate. Faktori umanjenja i rok naplate trebaju uvažavati praksu kreditne institucije i dosadašnje iskustvo u naplati iz primjerenih instrumenata osiguranja, uvjete u gospodarskom i pravnom okružju u kojima kreditna institucija posluje te odgovarajuće karakteristike instrumenta osiguranja. Pri utvrđivanju visine faktora umanjenja i duljine roka naplate kreditna institucija dužna je uvažavati činjenicu da različite vrste instrumenata osiguranja odražavaju različitu visinu rizika.

(3) Faktori umanjenja i rok naplate iz stavka 2. ovog članka ne mogu biti manji od minimalnih referentnih vrijednosti iz Priloga 1., koji je sastavni dio ove Odluke.

(4) Kreditne institucije dužne su najmanje jednom godišnje revidirati valjanost pretpostavki o inicijalno utvrđenom roku naplate te ih korigirati ako je potrebno.

(5) Kreditna institucija može svakog tromjesečja smanjiti rok naplate u skladu s protekom vremena tek nakon poduzetih radnji za realizaciju instrumenta osiguranja, ako procijeni da se realizacija naplate odvija u skladu s prvobitno procijenjenim rokom. Navedeno smanjenje moguće je provesti samo u slučajevima kada kreditna institucija može dokazati izvjesnost novčanih tokova uz odgovarajuću dokumentaciju te kada se može pouzdano izmjeriti konačni rok namire i ukupan iznos novčanih tokova koji će s te osnove pritjecati u kreditnu instituciju.

(6) Kreditna institucija dužna je pri procjenjivanju novčanih tokova, a nakon utvrđivanja sadašnje vrijednosti u skladu s odredbama ove Odluke, uzeti u obzir onaj dio vrijednosti instrumenta osiguranja u obliku nekretnine koji ostane nakon oduzimanja svih obveza osiguranih istom nekretninom a koje su u zemljišnim knjigama upisane prije u prvenstvenom redu ili nakon oduzimanja proporcionalnog dijela obveza koje se nalaze u istom prvenstvenom redu s potraživanjem kreditne institucije.

(7) Kao vrijednost instrumenta osiguranja u obliku nekretnina uzima se tržišna cijena. Ako za pojedinu vrstu nekretnina nema aktivnog tržišta, odnosno ako nije poznata tržišna cijena, uzima se posljednja procjena tržišne vrijednosti nekretnine koju je izradio neovisni procjenitelj. Pri toj procjeni procjenitelj je dužan uzeti u obzir sve troškove povezane s prodajom. Za poslovne nekretnine kao alternativni način određivanja vrijednosti nekretnine može se uzeti i kupoprodajni ugovor koji ne smije biti stariji od godinu dana.

(8) Kreditna institucija dužna je imati sljedeću dokumentaciju u vezi s nekretninom koja služi kao instrument osiguranja potraživanja:

1) javnobilježnički sporazum o uknjižbi hipoteke ili fiducijarnog prijenosa prava vlasništva nad dotičnom nekretninom,

2) rješenje suda o dozvoli uknjižbe hipoteke ili fiducijarnog prijenosa prava vlasništva nad dotičnom nekretninom u zemljišnim knjigama,

3) ažurirani zemljišnoknjižni izvadak, s uknjiženom hipotekom ili fiducijarnim prijenosom prava vlasništva,

4) policu osiguranja dotične nekretnine koja je vinkulirana u korist kreditne institucije (osim kad je nekretnina neizgrađeno zemljište) i

5) procjenu vrijednosti izrađenu od neovisnog procjenitelja ili kupoprodajni ugovor za dotičnu nekretninu.

(9) Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa kreditna institucija dužna je kontinuirano pratiti vrijednost nekretnina koje služe kao instrument osiguranja njezinih potraživanja i to za poslovne nekretnine barem jednom godišnje, a za stambene nekretnine jednom u tri godine. Kreditna institucija dužna je pratiti vrijednost nekretnina i češće ako su tržišni uvjeti podložni značajnim promjenama. Za praćenje vrijednosti nekretnina i utvrđivanja potrebe ponovne procjene kreditna institucija može se koristiti statističkim metodama. Ako kreditna institucija na temelju praćenja utvrdi da bi moglo doći do značajnog smanjenja vrijednosti nekretnina u odnosu na uobičajene tržišne cijene, dužna je od neovisnog procjenitelja zatražiti provođenje ponovne procjene njihove vrijednosti.

(10) Za plasmane koji čine više od pet posto regulatornoga kapitala kreditne institucije ili prelaze iznos od 20 milijuna kuna (ovisno o tome što je niže), kreditna institucija dužna je osigurati da neovisni procjenitelj izvrši procjenu vrijednosti nekretnina najmanje svake treće godine. Kreditna institucija dužna je osigurati da neovisna procjena nekretnina za takve plasmane nije starija od 3 godine od dana stupanja na snagu ove Odluke.

(11) Kreditna institucija pri izračunu umanjenja vrijednosti plasmana i rezerviranja za gubitke povezane s izvanbilančnim obvezama može upotrijebiti pokretninu kao adekvatni instrument osiguranja naplate ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1) postoji likvidno tržište koje omogućava brzo i učinkovito (po primjerenoj cijeni) unovčenje instrumenta osiguranja,

2) dostupne su tržišne cijene dotične pokretnine,

3) ispunjeni su operativni uvjeti za izvršenje prodaje,

4) ugovor o osiguranju omogućava namiru iz instrumenta osiguranja u prihvatljivom razdoblju,

5) postoji pravo prvenstva u redoslijedu naplate pred ostalim vjerovnicima,

6) postoji primjerena kontrola vrijednosti instrumenta osiguranja najmanje jedanput godišnje, a češće u slučaju znatnijih promjena cijena na tržištu,

7) ugovor o kreditu odnosno izvanbilančnoj obvezi sadržava opis instrumenta osiguranja,

8) kreditna institucija ima popis prikladnih vrsta instrumenata osiguranja u obliku pokretnina te je u svojem internom aktu utvrdila postupke i procedure glede potrebnog pokrića za pojedinu vrstu instrumenta osiguranja, uključujući i omjer vrijednosti potraživanja i instrumenta osiguranja,

9) kreditna institucija ima u svojim kreditnim politikama utvrđene zahtjeve vezane uz opseg izloženosti prema dužniku, zahtjeve glede pravodobnog unovčenja instrumenta osiguranja i glede prikladnosti cijene ili tržišne vrijednosti instrumenta osiguranja,

10) početna procjena vrijednosti dotične pokretnine i sljedeće procjene vrijednosti moraju u cijelosti uzimati u obzir umanjenje vrijednosti pokretnine i zastarjelost procjene,

11) kreditna institucija ima uspostavljene postupke za pravnu provjeru valjanosti zaloga nad dotičnim pokretninama

12) zalog mora biti upisan u registar založnih prava nad pokretninama pri instituciji nadležnoj za vođenje tog registra i

13) pokretnina je osigurana policom osiguranja vinkuliranom u korist kreditne institucije.

(12) Kreditna institucija dužna je osigurati da neovisni procjenitelj provede procjenu vrijednosti pokretnina najmanje svake treće godine za pokretnine čija je vrijednost pri ugovaranju instrumenta osiguranja bila veća od 3 milijuna kuna. Kreditna institucija dužna je osigurati da neovisna procjena navedenih pokretnina nije starija od 3 godine od dana stupanja na snagu ovih odredbi. Za ostale instrumente osiguranja u obliku pokretnina na temelju kojih se procjenjuju novčani tokovi te se uzimaju u obzir pri izračunu nadoknadivosti plasmana, kreditna institucija kao vrijednost pokretnine može uzeti kupoprodajnu vrijednost umanjenu za amortizaciju, vrijednost pokretnine iz police osiguranja ili tržišnu vrijednost koja je lako dostupna, transparentna i utvrđena u skladu sa standardima struke.

Ostali primjereni instrumenti osiguranja

Članak 38.

(1) Osim instrumenata iz članka 37. ove Odluke kao primjerene instrumente osiguranja kreditna institucija može priznati i dužničke vrijednosne papire institucija koji nemaju kreditnu procjenu vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika, ali samo ako su ispunjeni svi uvjeti iz članka 197. stavka 4. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(2) Kreditna institucija može udjele u investicijskim fondovima priznati kao primjereni instrument osiguranja ako su ispunjeni svi uvjeti iz članka 197. stavka 5. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(3) Za potrebe ove Odluke na udjele u investicijskim fondovima primjenjuju se odredbe članka 197. stavka 5. podstavaka 2. i 3. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(4) Kreditna institucija može dionice ili konvertibilne obveznice uključene u glavni burzovni indeks priznati kao primjereni instrument osiguranja.

(5) Pri procjeni budućih novčanih tokova s osnove naplate iz dionica ili konvertibilnih obveznica iz stavka 4. ovog članka kreditna institucija dužna je primijeniti odgovarajuće faktore umanjenja u odnosu na tržišnu cijenu, uzimajući u obzir količinu i učestalost trgovanja dotičnim dionicama ili konvertibilnim obveznicama, dosadašnje iskustvo u naplati iz dionica ili konvertibilnih obveznica, uvjete u gospodarskom i pravnom okružju u kojima kreditna institucija posluje te odgovarajuće karakteristike dionica ili konvertibilnih obveznica.

(6) Ostalim primjerenim instrumentima osiguranja potraživanja osim navedenih u stavcima 1. i 2. ovog članka smatraju se police osiguranja kreditnih potraživanja i police životnog osiguranja s otkupnom vrijednošću, te ostali instrumenti čija se kvaliteta na temelju odgovarajućih dokaza može izjednačiti s kvalitetom instrumenata osiguranja iz stavaka 1. i 2. ovog članka.

Neadekvatni instrumenti osiguranja

Članak 39.

Svi ostali instrumenti osiguranja prihvaćeni od strane kreditne institucije koji nisu obuhvaćeni člankom 36. – 38. ove Odluke (npr. mjenice dužnika, zadužnice, ovršne izjave dužnika, jamstva osoba koje nemaju odgovarajući bonitet ili koje nemaju kreditnu procjenu vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika) smatraju se u smislu ove Odluke neadekvatnim instrumentima osiguranja i kreditna institucija ih ne može uzeti u obzir pri procjeni budućih novčanih tokova, odnosno radi umanjenja ispravka vrijednosti plasmana ili rezerviranja za gubitke s osnove preuzetih izvanbilančnih obveza.

5. VOĐENJE KREDITNIH SPISA

Sadržaj kreditnih spisa

Članak 40.

(1) Kreditna institucija je dužna osigurati informacije i dokumentaciju o dužnicima sustavnim vođenjem kreditnih spisa. Iz kreditnih spisa moraju biti razvidni osnovni podaci o dužniku, njegovu financijskom stanju i položaju te o karakteru kreditnog odnosa.

(2) Kreditni spisi moraju najmanje sadržavati:

1) osnovne podatke o dužniku (ime, prezime, adresa odnosno tvrtka, sjedište, broj zaposlenih, vlasnička struktura, uprava, povezanost dužnika s drugim osobama ako dužnik pripada grupi povezanih osoba u smislu Zakona o kreditnim institucijama),

2) glavne dužnike i vjerovnike svakog dužnika prema kojem je izloženost kreditne institucije pojedinačno značajna,

3) financijske izvještaje dužnika za posljednje tri godine,

4) analizu i ocjenu financijsko-ekonomskog položaja dužnika, uključujući interni rejting dužnika,

5) ako postoje dokazi o umanjenju financijske imovine dužnika, analizu i procjenu novčanih tokova dužnika u odnosu prema njegovim obvezama,

6) prijedlog za odobrenje posla i mišljenje stručne službe te odluku tijela kreditne institucije koje je nadležno za odobrenje posla,

7) ugovor o kreditu,

8) analitičko-knjigovodstvenu evidenciju bilančnih i izvanbilančnih stavki koje se odnose na pojedinoga dužnika kreditne institucije,

9) dokumentaciju o instrumentu osiguranja,

10) evidenciju sudskih sporova koje je kreditna institucija pokrenula radi naplate svojih potraživanja,

11) evidenciju sudskih sporova koji se eventualno vode protiv kreditne institucije radi smanjenje tužiteljevih obveza prema kreditnoj instituciji (npr. radi proglašenja ovrhe u korist kreditne institucije nedopuštenom i slično) i

12) ostalu dokumentaciju koja može upotpuniti informacije o financijskom položaju dužnika.

(3) Kreditna je institucija dužna donijeti i provoditi proceduru za vođenje kreditnih spisa i odrediti odgovorne osobe koje će se skrbiti za potpunost i cjelovitost pojedinačnih spisa.

6. IZVJEŠTAVANJE HRVATSKE NARODNE BANKE

Sadržaj izvještaja i rokovi izvještavanja

Članak 41.

(1) Kreditna institucija je dužna izvještavati Hrvatsku narodnu banku o stanju plasmana i izvanbilančnih obveza klasificiranih u rizične skupine prema odredbama ove Odluke.

(2) Za potrebe izvještavanja Hrvatske narodne banke kreditna institucija dužna je umanjenje vrijednosti plasmana rizične skupine A na skupnoj osnovi rasporediti na pojedinačne plasmane, a rezerviranja na skupnoj osnovi povezana s izvanbilančnim obvezama rizične skupine A rasporediti na pojedinačne izvanbilančne obveze.

(3) Izvještaje iz stavka 1. ovog članka kreditna je institucija dužna dostavljati u obliku, na način i u rokovima propisanim odlukom kojom se uređuju supervizorski izvještaji kreditnih institucija i Odlukom o statističkom i bonitetnom izvješćivanju.

7. UMANJENJE VRIJEDNOSTI FINANCIJSKE IMOVINE RASPOLOŽIVE ZA PRODAJU

Umanjenje vrijednosti financijske imovine raspoložive za prodaju

Članak 42.

Za dužničke financijske instrumente raspoređene u portfelj financijske imovine raspoložive za prodaju kreditna institucija dužna je provoditi umanjenje vrijednosti primjenom kriterija iz odredbi ove Odluke, osim odredbi o ponovnoj zajedničkoj procjeni plasmana rizične skupine A (članak 16.), odredbi o umanjenju vrijednosti plasmana rizične skupine A na skupnoj osnovi (članak 17.) i odredbi o sadržaju i rokovima izvještavanja (članak 41.).

8. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Primjena odredbi o povećanju ispravaka vrijednosti

Članak 43.

Za sve plasmane iz članka 15. stavka 5. ove Odluke, po kojima je na dan 1. srpnja 2013. proteklo više od dvije godine od dana kada je nastupila dužnikova neurednost u podmirivanju obveza, propisani rok od 180 dana počinje teći 1. srpnja 2013.

Prestanak važenja prethodne Odluke

Članak 44.

Na dan stupanja na snagu ove Odluke prestaje važiti Odluka o klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih obveza kreditnih institucija (»Narodne novine«, br. 1/2009., 75/2009., 2/2010. i 89/2013.).

Stupanje na snagu

Članak 45.

Ova Odluka objavljuje se u »Narodnim novinama« i stupa na snagu 31. ožujka 2014.

O. br. 89-020/03-14/BV

Zagreb, 25. ožujka 2014.

Guverner prof. dr. sc. Boris Vujčić, v. r.

PRILOG 1.

Prikaz instrumenata osiguranja s pripadajućim faktorima umanjenja i očekivanim rokom naplate (referentne vrijednosti za potrebe procjene vrijednosti instrumenata osiguranja)

Napomene:

* pojedinačni stanovi

** uz uvjet da je zgrada dovršena i ima uporabnu dozvolu

*** koristiti se kombinacijom sve tri metode (I – troškovna, II – usporedna i III – metoda vrednovanja prinosa ili kapitalizacije dobiti)

**** uz uvjet da imaju važeću policu osiguranja

Za stambeno-poslovne objekte površine veće od 5 tisuća kvadratnih metara stambenog i/ili poslovnog dijela, kreditna institucija dužna je koristiti se kombinacijom sve tri metode (***) i pripadajućim faktorima i godinama za pojedinu vrstu površine iz navedene tablice.

Upisani tereti odbijaju se nakon utvrđivanja sadašnje vrijednosti.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Izvor: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2014_03_41_777.html