Broj: Rev 311/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u P., Građansko-upravni odjel, protiv protustranaka Grada P. i Grada V. zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ž. V. i G. P. odvjetnika u P., te Općine M., L., M., F., S. i B., odlučujući o reviziji predlagateljice protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola br. Gž-47/11-2 od 4.srpnja 2011., kojom je preinačeno rješenje Općinskog suda u Puli – Pola br. Z-14169/2010 od 8. studenoga 2010., u sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2014.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se revizija predlagateljice Republike Hrvatske, te se preinačuje rješenje Županijskog suda u Puli-Pola br. Gž-47/11 od 4.srpnja 2011., te se sudi:

 

              Odbija se kao neosnovana žalba protustranke Grada V.-D., te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli–Pola br. Z-14169/2010 od 8. studenoga 2010.

 

              Nalaže se zk. odjelu Općinskog suda u Puli–Pola da provede upis na temelju rješenja Z-14169/2010 od 8. studenoga 2010. na nekretnini kčbr. 629/2 k.o. P. pašnjak u korist Republike Hrvatske.

 

              Odbija se zahtjev protustranke G. V. za naknadu troškova postupka.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvoga stupnja dopuštena je uknjižba prava vlasništva na nekretnini kčbr 629/2 k.o P. pašnjak u korist Republike Hrvatske, na temelju čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, te Uvjerenja državne uprave u Istarskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Odsjek za prostorno uređenje, Klasa: ..., od ..., koji se u nalazi u zbirci isprava zemljišnoknjižnog suda Općinskog suda u Puli u predmetu Z-4704/08, te čl. 360. i 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

 

              Drugostupanjskim rješenjem prihvaćena je žalba protustranke Grada V.-D., te je preinačeno prvostupanjsko rješenje na način da je odbijen prijedlog predlagateljice za uknjižbu prava vlasništva, te je naloženo brisanje provedenog upisa i uspostava ranijeg zk. stanja, a ujedno je zk. odjelu Općinskog suda u Puli naloženo brisanje zabilježbe podnesene žalbe. Također je naloženo predlagateljici da protustranci nadoknadi troškove postupka u iznosu od 865,00 kn.

 

              Protiv rješenja suda drugoga stupnja predlagateljica je pravodobno podnijela reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 – dalje: ZPP). Predlagateljica predlaže da se revizija prihvati i da se pobijano rješenje drugostupanjskog suda preinači na način da se žalba protustranke odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjsko rješenje.

 

              Na reviziju nije odgovoreno.

 

              Revizija predlagateljice je osnovana.

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranka ne može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude prema odredbi st. 1. ovog članka, stranka ima pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kod toga prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz st. 2. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg reviziju podnosi, mora određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te mora izložiti razloge zbog kojih smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              U reviziji predlagateljica postavlja slijedeće pitanje: „Primjenjuje li se u konkretnom slučaju odredba čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na nekretninama u društvenom vlasništvu s pravom korištenja bivše općine koje su na dan 16. listopada 1990. i 23. srpnja 1991. prema prostornoplanskoj dokumentaciji nalazile izvan granica građevinskog područja, u zoni rekreacije, odnosno stječe li na tim nekretninama Republika Hrvatska pravo vlasništva na temelju navedene zakonske odredbe." Pri tome se kao razlog važnosti navodi veliki broj nekretnina s istovjetnim statusom i namjenom prema plansko prostornoj dokumentaciji a za koje je potrebno utvrditi titulara prava vlasništva te brisati društveno vlasništvo.

 

              Naime, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsko rješenje i odbio prijedlog predlagateljice za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini kčbr. 629/2 k.o. P., smatrajući da za navedenu uknjižbu nisu ispunjeni uvjeti.

 

              Nije sporno da se predmetna nekretnina prema Uvjerenju državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove, Odsjek za prostorno uređenje Klasa: ... od ... na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ br. 34/91) 23. srpnja 1991. nalazila izvan granica građevinskog područja, unutar zone rekreacije.

 

              Drugostupanjski sud smatra da time što se sporna nekretnina nalazila izvan zone građevinskog zemljišta, a u zoni rekreacije, da se ne radi o nekretnini koja ima obilježja poljoprivrednog zemljišta u smislu odredbe čl. 2. i 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj 34/91,26/93,79/93, 90/93, 54/94,48/95 i 105/99), već da vlasnički status spornog zemljišta određuju odgovarajuće isprave prostornog uređenja kojima se određuje organizacija, korištenje i namjena prostora u smislu odredbi čl. 8. i 9. ranije važećeg Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora („Narodne novine“ br. 54/80). Stoga se po shvaćanju suda drugoga stupnja u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, a niti odredbe čl. 129. i 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 - dalje ZV) a niti se primjenjuje predmnijeva iz čl. 362. st. 3. ZV.

 

              Suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda pravilno revident ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

 

              Naime, nije sporno da se kčbr. 629/2 k.o. P. nalazila na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu iz 1991. izvan granica građevinskog područja, što znači da se sporna nekretnina nalazila u zoni poljoprivrednog zemljišta, a i po upisanoj kulturi nekretnine u zemljišnim knjigama vidljivo je da se radi o poljoprivrednom zemljištu (pašnjak). Sama činjenica da je prostorno planskom dokumentacijom sporna nekretnina bila u zoni rekreacije ne utječe na vlasnički status tog zemljišta, niti je sporna nekretnina time postala vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazila, a niti je time sporna nekretnina postala građevinsko zemljište. Navedeno ne proizlazi niti iz odredbi čl. 8. i 9. Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora („Narodne novine“ br. 54/80), na koje se pozvao sud drugog stupnja.

 

              Kako nije sporno da se predmetna nekretnina nalazila izvan granica građevinskog područja, dakle u zoni poljoprivrednog zemljišta, neovisno o činjenici da je namjena navedene nekretnine prostorno planskom dokumentacijom bila da služi za rekreaciju, odnosno da se nalazi u zoni rekreacije, to je predlagateljica osnovano tražila uknjižbu prava vlasništva na temelju odredbe čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, čl. 129. i 130. ZV, te čl. 362. st. 3. ZV.

 

              Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP u vezi čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10) preinačiti pobijano rješenje suda drugoga stupnja, te odbiti žalbu Grada V., potvrditi prvostupanjsko rješenje, te naložiti provedbu istoga u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini.

 

              Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP u svezi s čl. 166 st. 2. ZPP, s obzirom da protustranka Grad V. nije uspjela u postupku i stoga nema pravo na naknadu troškova postupka.

 

Zagreb, 12. studenoga 2014.