Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Rev 403/12 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Rev 403/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od Davorke Lukanović-Ivanišević, predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća, i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u zemljišnoknjižnoj stvari predlagateljice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli - Pola, protiv protustranke Grada Vodnjana, radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji predlagateljice protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-36/11 od 4. srpnja 2011., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Z-14259 /10 od 5. studenoga 2010., u sjednici održanoj 12. studenoga 2014.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se revizija predlagateljice Republike Hrvatske, te se preinačuje rješenje Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-36/11 od 4. srpnja 2011., i sudi:

 

1. Odbija se kao neosnovana žalba protustranke Grada Vodnjana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Z-14259 /10 od 5. studenoga 2010.

 

2. Nalaže se zk. odjelu Općinskog suda u Puli - Pola da provede upis na temelju rješenja Z-14259 /10 od 5. studenoga 2010., na nekretnini k. č. 630/11 upisanoj u z. k. ul. 3856 k.o. P., u korist Republike Hrvatske.

 

3. Odbija se zahtjev protustranke Grada Vodnjana za naknadu troškova postupka.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Gž-36/11 od 4. srpnja 2011., preinačeno je rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Z-14259 /10 od 5. studenoga 2010., na način da preinačeno glasi (točka I. izreke):

"Odbija se kao neosnovan prijedlog predlagatelja Republike Hrvatske da se temeljem odredbe čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, a u svezi odredbe čl. 360. i 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te Uvjerenja državne uprave u Istarskoj županiji, službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Odsjek za prostorno uređenje Klasa: 350-01/06-01/1399 od 05. siječnja 2007., koje se uvjerenje nalazi u zbirci isprava suda prvog stupnja pod poslovnim brojem: Z - 4704/08 na nekretninama i to k. č. 630/11 upisanoj u z. k. ul. 3856 k.o. P. sa upisanog društvenog vlasništva i prava korištenja protustranke dopusti uknjižba prava vlasništva na ime i vlasništvo predlagateljice Republike Hrvatske te se nalaže brisanje provedenog upisa i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli - Pola nalaže se brisanje zabilježbe podnesene žalbe protustranke."

Odlukom o troškovima postupka (točka II. izreke) naloženo je predlagateljici da protustranci nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.018,75 kn.

Protiv drugostupanjskog rješenja predlagateljica je podnijela izvanrednu reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 57/11- dalje: ZPP). Predlaže ovome sudu reviziju prihvatiti i preinačiti pobijano rješenje na način da odbije žalbu protustranke i potvrdi prvostupanjsko rješenje.

Protustranka nije odgovorila na reviziju.

Revizija predlagateljice je dopuštena i osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima stranka ne može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude prema odredbi st. 1. ovog članka, stranka ima pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kod toga prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz st. 2. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg reviziju podnosi, mora određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te mora izložiti razloge zbog kojih smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je za dopuštenost izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

Revizija predlagateljice ispunjava sve navedene pretpostavke.

 

U reviziji predlagateljica postavlja pitanje primjenjuje li se u konkretnom slučaju odredba čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 – dalje: ZVDSP) na nekretninama u društvenom vlasništvu s pravom korištenja bivše općine, koje su se na dan 16. listopada 1990. i 23. srpnja 1991., prema prostornoplanskoj dokumentaciji, nalazile izvan granica građevinskog područja, u zoni rekreacije, odnosno stječe li na tim nekretninama Republika Hrvatska pravo vlasništva na temelju čl. 362. st. 3. ZVDSP.

 

Pritom se kao razlog važnosti postavljenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ove izvanredne revizije navodi veliki broj nekretnina (s istovjetnim utvrđenim statusom i namjenom prema plansko prostornoj dokumentaciji) za koje je potrebno utvrditi titulara prava vlasništva, te brisati društveno vlasništvo.

 

U konkretnom slučaju je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsko rješenje i odbio prijedlog predlagateljice za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini k.č. 630/11 upisanoj u z.k. ul. 3856 k.o. P., smatrajući da za navedenu uknjižbu nisu ispunjeni uvjeti.

 

U postupcima pred nižestupanjskim sudovima nije bilo spora o tome da se predmetna nekretnina, na dan stupanja na snagu (23. srpnja 1991.) Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine" br. 34/91), prema Uvjerenju državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove, Odsjek za prostorno uređenje Klasa:350-01/06-01/1399 od 5. siječnja 2007., nalazila izvan granica građevinskog područja, unutar zone rekreacije.

 

Drugostupanjski sud u pobijanom rješenju iznosi pravno shvaćanje prema kojemu se u konkretnom slučaju ne radi o nekretnini koja je poljoprivredno zemljište u smislu odredbe čl. 2. i 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, unatoč tome što se sporna nekretnina nalazila izvan zone građevinskog zemljišta, ali se nalazila u zoni rekreacije. Drugostupanjski sud smatra da vlasnički status spornog zemljišta određuju odgovarajuće isprave prostornog uređenja kojima se određuje organizacija, korištenje i namjena prostora, u smislu odredbi čl. 8. i 9. ranije važećeg Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora („Narodne novine" br. 54/80). Stoga se po shvaćanju drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, a niti odredbe čl. 129. i 130. ZV, a niti se primjenjuje predmnijeva iz čl. 362. st. 3. ZVDSP.

 

Suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda pravilno predlagateljica u predmetnoj reviziji ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

 

Naime, nije sporno da se na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu iz 1991., nekretnina na k.č. 630/11 upisana u z.k. ul. 3856 k.o. P., nalazila izvan granica građevinskog područja. To znači da se nalazila u zoni poljoprivrednog zemljišta što potvrđuje u katastru upisana kultura te nekretnine.

 

Prema pravnom shvaćanju ovoga suda, činjenica da se prema prostorno planskoj dokumentaciji sporna nekretnina nalazila u zoni rekreacije sama za sebe ne utječe na vlasnički status tog zemljišta. Zbog toga što se nalazila u zoni rekreacije sporna nekretnina nije postala vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazila, niti je zbog toga postala građevinsko zemljište. Takvo što ne proizlazi niti iz odredbi čl. 8. i 9. Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora („Narodne novine" br. 54/80), na koje se pozvao drugostupanjski sud.

 

Kako nije sporno da se predmetna nekretnina nalazila izvan granica građevinskog područja, dakle u zoni poljoprivrednog zemljišta, neovisno o činjenici da je namjena navedene nekretnine prostorno planskom dokumentacijom bila da služi za rekreaciju (da se nalazi u zoni rekreacije), to je predlagateljica osnovano tražila uknjižbu prava vlasništva na temelju odredbe čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu u vezi s čl. 129. i 130. ZVDSP te čl. 362. st. 3. ZVDSP.

 

Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP u vezi čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, dalje ZZK), preinačiti pobijano drugostupanjsko rješenje na način kako je to u izreci ove odluke.

 

Zagreb, 12. studenoga 2014.

Copyright © Ante Borić