Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Rev 860/11 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Rev 860/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice K. C. iz Z., koju zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. F. iz Z., T. Ć. iz Z., M. Ć. iz Z., V. F. iz Z., Z. H. iz L. S., i H. F. iz Njemačke, D., oboje po punomoćniku G. M., odvjetniku u Z., K. R. iz Z., D. S. iz Z., L. S. iz Z., S. B. iz Z., Z. I. iz Z., D. I. iz Z., S. S. iz Z., N. B. iz Z., L. S. iz Z., I. F. iz Z., M. Z. iz Republike Slovenije, Š., S., G. K. iz G., I. V. iz Z., L. T.-I. iz Z., B. R. iz Z., S. K. iz Z., I. R. iz Z., N. G. iz Z., A. Z. iz Z., G. G. iz Z., L. G. iz Z., L. G. iz Z., M. P. iz Z., K. B. iz Z., V. B. iz Z., V. B. iz Z., I. B. iz Z., i D. B. iz Z., N. B. iz B., i S. H. B. iz L. S., svi zastupani po punomoćniku G. M., odvjetniku u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji V., VI. i XXXV. tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-6940/08-2 od 7. prosinca 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-3886/05 od 27. prosinca 2007., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2014.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija V. tuženika Z. H., VI. tužene H. F. i XXXV. tužene S. H. B. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužiteljica temeljem parcelacionog elaborata i prijavnog lista za zemljišnu knjigu od 27. srpnja 2004. izrađenog po M. Z., …, broj … vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. 442 k.o. R. i to novoformirane zk čestice 364/5 – dvorište od 2626 m2 i šuma od 626 m2 pa su tuženici dužni trpjeti temeljem presude ove presude upis prava vlasništva u korist tužiteljice i istog elaborata u zemljišnim knjigama uz brisanje dosadašnjeg upisa i uknjižbe u roku od 15 dana (toč. I izreke). Ujedno je naloženo V. tuženiku Z. H. i VI. tuženoj H. F. rođ. H. da u roku od 15 dana tužiteljici solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 38.680,97 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. prosinca 2007. do isplate (toč. II izreke).

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presuda, reviziju su podnijeli V. tuženi Z. H., VI. tužena H. F. i XXXV. tužena S. H. B. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude i odbaciti tuženi zahtjev u odnosu na V. tuženika a u odnosu na VI. i XXXV. tužene odbiti tužbeni zahtjev.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i smo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

 

Suprotno revizijskim navodima, obje nižestupanjske presude sadrže razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega se neosnovano ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Nadalje, neosnovano revidenti ističu da je sud drugog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a kad je potvrdio prvostupanjsku presudu premda je V. tuženik tijekom postupka darovanjem svog suvlasničkog dijela nekretnine XXXV. tuženiku prestao biti pasivno legitimiran u ovom postupku. Naime, budući da tuženici tijekom žalbenom postupka nisu isticali navedenu činjenicu, to sud drugog stupnja nije ni počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju se sad u reviziji ukazuje.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je stekla pravo vlasništva novoformiranih nekretnina upisanih u z.k. ul. 442 k.o. R. i to novoformirane zk čestice 364/5 – dvorište od 2626 m2 i šuma od 626 m2 uz upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

 

Sudovi su tijekom postupka utvrdili sljedeće činjenice;

 

- da je tužiteljica ugovorom od 10. ožujka 2004. kupila nekretnine iz posjedovnog lista 1002 k.o. R. i posjedovnog lista 1001 k.o. R. i to k.č. 237, k.č. 238, k.č. 239 i dio k.č. 240/3 k.o. R. koje prema geodetskom elaboratu … k.o. R. odgovaraju novoformiranoj z.k.č. 364/5 u ukupnoj površini od 3252 m2, a koja se sastoji od dvorišta od 2626 m2 i šume od 626 m2, a nastala je od cijele z.k.č. 364/5 u površini od 299m2, dijela z.k.č. 339/1 u površini od 443 m2, cijele z.k.č. 341/1 u površini od 1478 m2, dijela z.k.č. 342 u površini od 921 m2 i dijela z.k.č. 3441/1 u površini od 111 m2,

 

- da je tužiteljica u posjedu cijele navedene nekretnine,

 

- da su tužiteljica i njezini prednici savjesni posjednici nekretnine u trajanju od 1956. godine, što su priznali svi tuženici osim V. tuženika, VI. tužene i XXXV. tužene,

 

- da su u zemljišnim knjigama kao vlasnici predmetnih čestica upisani tuženici,

 

- da tuženici, odnosno njihovi prednici nisu vršili bilo kakve vlasničke čine nad predmetnom nekretninom u tijeku proteklog vremena, niti su od tužiteljice ili njenih prednika tražili predaju u posjed predmetne nekretnine.

 

U skladu s tim utvrđenjem, sudovi su zaključili da su se u skladu sa čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 – dalje: ZVDSP) ostvarili zakonom propisani uvjeti za stjecanje vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću.

 

Revidenti u reviziji ističu da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kad su usvojili tužbeni zahtjev jer da su sudovi utvrdili da je vlasništvo stečeno parcelacijskim elaboratom i prijavnim listom.

 

Osnovano revidenti ističu da se vlasništvo prema ZVDSP ne može steći na temelju parcelacijskog elaborata i prijavnog lista. Međutim, i prvostupanjski i drugostupanjski sudovi su zaključili da je tužiteljica stekla vlasništvo dosjelošću i na temelju toga usvojili su tužbeni zahtjev tužiteljice. U odnosu na spominjanje parcelacijskog elaborata i prijavnog lista, za istaknuti je da se radi o suvišnom navodu, koji ne utječe na zaključak sudova da je tužiteljica vlasništvo stekla dosjelošću.

 

Člankom 159. st. 3. ZVDSP, na koji se pozivaju nižestupanjski sudovi, propisano je da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten, stječe dosjelošću vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Riječ je dakle o stjecanju vlasništva na temelju zakona za koje stjecanje nije potrebno valjano očitovanje volje dotadašnjeg vlasnika (usmjereno na to da njegovog vlasništvo prijeđe na stjecatelja), kako to pogrešno ističu revidenti kad prigovaraju da oni svoju volju nisu nikad očitovali da njihovo vlasništvo prijeđe na prednike tužiteljice.

 

Obzirom da su sudovi na temelju ugovora od 15. veljače 1956., utvrdili da je J. V. prodao nekretninu kč. br. 341/1 V. K., revidenti to u reviziji neosnovano osporavaju. Osporavanjem da je u ugovoru o prodaji greškom naznačena pogrešna čestica i to 431/3 umjesto 341/1 k.o. R., revidenti ističu prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja što u skladu sa čl. 385. ZPP-a, u reviziji nisu ovlašteni isticati.

 

Neosnovano revidenti osporavaju da bi tužiteljica, odnosno njeni prednici bili pošteni posjednici predmetnih nekretnina. Naime, nižestupanjski su sudovi na temelju iskaza I tuženika (koji uostalom V. i VI. tužene nikad nije vidio na predmetnim nekretninama) i svjedoka Ž. M. te samog upisa u posjedovni list u katastru, pravilno zaključili da je riječ o poštenom posjedu, na koji posjed ne utječe ni činjenica što tužiteljica nije istraživala zemljišno knjižno stanje.

 

Slijedom navedenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl.393. ZPP-a, odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 16. prosinca 2014.

Copyright © Ante Borić