Broj: Gžsp-153/2014

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda mr. sc. Ivanu Tironiju kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja N. K. pok. P. iz S., zastupanog po punomoćniku I. V., odvjetniku u S., protiv tuženika D. M. iz S., radi smetanja posjeda odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P 2 – 2568/10 od 10. veljače 2014. godine, dana 16. prosinca 2014. godine  

 

r i j e š i o   j e

 

I. Preinačava se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P 2 – 2568/10 od 10. veljače 2014. godine u dijelu pod točkom I. izreke na način da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev slijedećeg sadržaja:

 

„Time što je tuženik za tužitelja neodređenog dana, a za koji je tužitelj saznao dne 01. svibnja 2010. god. otpilao dio od 85 cm dužine, širine 35 cm i debljine 3 cm drvene hrastove zaštitne obloge sa zapadne strane vanjskog dijela okapnice na luminalu potkrovlja obiteljske stambene zgrade anagrafske oznake S., a označene kao čest. zgr. 988 i 990 k.o. S., zasmetao je tužitelja u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu prava korištenja gore navedene hrastove drvene obloge – zaštite, pa je tuženik dužan u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe na svoj trošak i rizik uspostaviti prijašnje posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja posjeda tj. promijeniti i postaviti u cijelosti novu hrastovu drvenu zaštitu – oblogu sa zapadne i istočne strane vanjskog dijela okapnice na luminalu potkrovlja obiteljske stambene zgrade anagrafske oznake S., a označene kao čest. zgr. 988 i 990 k.o. S., te da mu zabrani svako takvo ili slično smetanje ubuduće.“

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim je rješenjem u točki I. izreke prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev sadržaja kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

Nadalje u točki II. izreke je odlučio o parničnom trošku na način da je naložio tuženiku da naknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.880,16 kuna.

 

Protiv označenog prvostupanjskog rješenja tuženik je podnio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle žalbenih razloga koji su propisani odredbama članka 353. stavak 1., točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14), dalje ZPP, u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a.

 

Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika prvenstveno ističući kako je tuženik podnio žalbu nepravovremeno tj. nakon proteka roka od 8 dana, računajući od dana kada je pobijana odluka na ročištu za objavu objavljena.

 

Žalba je pravovremena i osnovana.

 

Predmet spora u ovoj fazi postupka jest da li je tuženik i ako jest kada, ispilio predmetnu hrastovu zaštitnu oblogu tj. dasku duljine 85 cm, širine 35 cm i debljine 3 cm koja je bila sastavni dio potkrovlja kuće u kojoj živi tužitelj, te time zasmetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu prava korištenja ove drvene hrastove obloge – daske.

 

Suprotno žalbenim navodima tužitelja, tuženik je žalbu podnio pravovremenu i to u zakonskom roku od 8 dana od dana kada mu je prvostupanjsko rješenje dostavljeno. Tako je tuženik pobijano rješenje zaprimio 13. veljače 2014. godine ( što je razvidno iz predmetne dostavnice), a žalbu je podnio 21. veljače 2014. godine ( što je razvidno iz prijamnog žiga suda koji se nalazi na žalbi). Mišljenje tužitelja kako rok za žalbu tuženiku počinje teći od dana 10. veljače 2014. godine kada je održano ročište za objavu odluke na kojem je pobijano rješenje i objavljeno nije za prihvatiti. Naime iako je stranka u ovom slučaju tuženik bio uredno pozvan na ročište za objavu odluke te nije pristupio na to ročište, stranci se morala dostaviti odluka pa i rok za podnošenje žalbe počinje teći od dana dostave pisanog otpravka odluke, a ovo stoga što prvostupanjski sud nije imao e-oglasnu ploču u smislu odredbe članka 98. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“ br. 25/13), dalje ZID ZPP/13. Ovaj pravni stav zauzet je i na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu od 3. srpnja 2014. godine. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno postupio kada je žalbeni rok računao od dana kada je stranka zaprimila pisani otpravak prvostupanjske odluke, a ovo sukladno odredbama članka 355. ZPP-a, u svezi sa odredbom članka 98. stavak 2. ZID ZPP-a/13.

 

Pravo na zaštitu posjeda ima onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, a ovo sukladno odredbi članka 21. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12) dalje ZV.

 

Tužitelj u tužbi navodi kako je vlasnik i posjednik čest. zgr. 988 i 990 k.o. S. te kako je tuženik otpilio drvenu oblogu – dasku koja je sastavni dio potkrovlja označene nekretnine čest. zgr. 988 i 990 obje k.o. S., pa zahtjeva posjedovnu zaštitu upravu u odnosu na ovu drvenu oblogu – dasku. (Tužitelj i tuženik žive u istoj kući)

 

S tim u svezi za reći je slijedeće. U pogledu stvari kao objekata posjeda za istaći je kako se posjedovati mogu samo one stvari na kojima se može steći pravo vlasništva. ZV poznaje i jednu iznimku, pa tako objektom posjeda može biti i dio neke stvari premda taj dio ne bi mogao biti samostalnim objektom stvarnih prava, kao npr. soba ili druga prostorija u stanu ili slično, a ovo sukladno odredbi članka 10. stavak 4. ZV-a. ZV dopušta da i pravo bude objekt posjeda , ali vrlo restriktivno, navodeći samo pravo stvarne služnosti kao mogući objekt posjeda, a ovo sukladno odredbi članka 10. stavak 5. ZV-a.

 

Slijedom navedenog, predmetna drvena hrastova obloga – daska, kao sastavni dio potkrovlja ne može biti samostalnim objektom posjedovne zaštite što upravo traži tužitelj. Primjerice predmet posjedovne zaštite bi u konkretnom slučaju mogla biti kuća ili stan je, naravno ako bi za to bile ispunjene i druge zakonske pretpostavke, pa bi u tom slučaju bilo moguće tužitelju eventualno pružiti posjedovnu zaštitu stana ili kuće od protupravnog zahvata na drvenoj hrastovoj oblozi – daski, ali takvo što tužitelj nije zahtijevao, a sud sukladno odredbi članka 2. stavak 1. ZPP –a odlučuje samo u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

 

Sukladnom iznijetom trebalo je pobijano rješenje iz točke I. izreke preinačiti te odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske odluke sukladno odredbi članka 380. točka 3. ZPP-a.

 

Odredbom članka 166. stavak 2. ZPP-a je propisano kako u slučaju kad sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek, odlučit će o troškovima postupka jednom odlukom. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu, a tuženik nije zahtijevao naknadu parničnog troška to je trebalo zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki II. izreke.

 

U Splitu, 16. prosinca 2014. godine