Broj: Gž 746/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje tog suda Noemi Butorac, kao predsjednice vijeća, te Emira Čustovića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, i suca Joza Šoletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. K., O. S. 24, spram tuženice R. H., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P.1237/11 od 8. ožujka 2012.godine, u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2015.godine,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P.1237/11 od 8. ožujka 2012.godine.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom doslovce je suđeno:

 

              „I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              "Dužna je tuženica R. H. priznati tužitelju pravo vlasništva 429/152.383 dijelova nekretnine označene kao čest. zem. 3415/1 z.ul. 447 k.o. K., ukupne površine 429 m2, pa je tužena dužna u roku od 15 dana izdati tužitelju ispravu prikladnu za prijenos prava vlasništva naprijed navedenog dijela ove nekretnine na ime tužitelja, uz istovremeno brisanje tog prava s tuženičinog imena, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda."

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove ovog postupka u iznosu od 5.000,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

              II. Odbija se prijedlog tužitelja za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku.“

 

              Protiv navedene presude i rješenja žalbu je izjavio tužitelj zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, ili podredno da se presuda i rješenje ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Žalba je pravovremena i dopuštena.

 

              Na žalbu nije odgovoreno.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za priznanje prava suvlasništva s udjelom od 429/152383 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 3415/1 zk. ul. 447 k.o. K., ukupne površine 429 m², i zahtjev za izdavanje isprave prikladne za prijenos prava vlasništva naprijed navedenog dijela ove nekretnine na ime tužitelja uz istovremeno brisanje tog prava s tuženičinog imena, pod prijetnjom da takvu ispravu zamijeni presuda. 

 

              Ugovorom o kupoprodaji nekretnina – zemljišta od ………….godine sklopljenim između tužitelja i O. M. ugovoreno je da O. M. prodaje tužitelju dio čest. zem. 3415 k.o. K. u površini od 429 m², i to dio što je označen slovom „A“ u priloženoj skici izmjere. Ugovorena je cijena u svoti od 3 DEM po metru kvadratom u skladu s Odlukom o utvrđivanju vrijednosti građevinskog zemljišta na području O. M., što iznosi 1/10 dijela tržišne cijene.

 

              Prvostupanjski sud je na temelju činjenice da je ugovorena cijena niža od tržišne, a da se radi o nekretnini u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, pravilno zaključio da je navedeni ugovor ništetan jer je protivan odredbi članka 391. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – u daljnjem tekstu: ZV), a budući ništetan pravni posao ne proizvodi pravne učinke i ne može predstavljati podlogu za stjecanje prava vlasništva to je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

              Ovaj, drugostupanjski sud, prihvaća činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku, kao i primjenu materijalnog prava, zbog čega se presuda neće posebno obrazlagati, pa se žalitelj upućuje na razloge navedene u prvostupanjskoj presudi.

 

              Ispitujući pobijanu presudu u smislu dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. U žalbi se ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer se po shvaćanju žalitelja presuda ne može ispitati jer u njoj nije navedeno koja je tržišna cijena zemljišta u trenutku zaključenja ugovora.

 

              Ovdje odmah valja navesti da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Iz pregledane isprave, Ugovora o kupoprodaji, nedvojbeno proizlazi da je kupoprodajna cijena ugovorena u visini od 1/10 od tržišne cijene predmetnog zemljišta.

 

              Ne može se prihvatiti tvrdnja žalitelja da je ugovor o kupoprodaji nekretnina postao valjan time što je nadležna porezna uprava razrezala porez na promet nekretnina. Žalitelj smatra da je tuženica time konkludentno priznala pravnu valjanost kupoprodajnog ugovora. Taj ugovor je protivan pravnom propisu i on ne može postati valjan zbog toga što je plaćen porez na promet nekretninama.

 

              Odredbom članka 107. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – u daljnjem tekstu: ZOO) je propisano pravilo o zabrani konvalidacije ugovora u slučaju kada zabrana ili koji drugi uzrok ništetnosti naknadno otpadne. Dakle, i da je uzrok ništetnosti naknadno otpao ugovor o kupoprodaji ne bi postao valjan, a u konkretnom slučaju uzrok ništetnosti nije naknadno otpao, niti je uzrok ništetnosti mogao otpasti zbog toga što je R. H. razrezala porez na promet nekretnina.

 

              Pored navedenog, ovdje valja navesti da, i za slučaj da ugovor o kupoprodaji nije bio ništetan, tužitelj po tom ugovoru nije mogao steći pravo suvlasništva nekretnine oznake čest. zem. 3415/1 k.o. K., jer je ugovor sklopljen u odnosu na točno određeni dio nekretnine, pa je dakle mogao postati samovlasnik tog točno određenog dijela nekretnine, a ne suvlasnik cijele nekretnine.

 

              Prvostupanjski sud je pravilno, iz razloga koje je naveo u obrazloženju pobijanog rješenja, odbio prijedlog tužitelja za oslobođenje od plaćanje sudskih pristojbi u ovom postupku, a u žalbi se ne konkretizira taj žalbeni razlog.

 

              Budući je tužitelju cijelosti izgubio spor, pravilno mu je naloženo da podmiri parnične troškove tuženici.

 

              Radi svega iznesenog presuđeno je i riješeno kao u izreci na osnovi članaka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 380. točka 2 ZPP-a. 

 

U Dubrovniku, 7. siječnja 2015.godine.