Broj: Gžsp-192/14

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Vedrani Perkušić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice B. D. iz B., zastupane po punomoćniku V. S., odvjetniku u S., protiv tuženika pod 1. N. J., pod 2. I. J. i pod 3. J. J., svi iz B. i svi zastupani po punomoćniku Z. M., odvjetniku u S., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Sinju broj P-232/11 od 15. listopada 2014. godine, dana 26. siječnja 2015. godine

r i j e š i o   j e

Žalba tužiteljice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, pa se rješenje Općinskog suda u Sinju broj P-232/11 od 15. listopada 2014. godine potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III. i IV. izreke, kao i u odluci o trošku pod točkom V. izreke za iznos od 2.400,00 kuna, a preinačuje za iznos preko iznosa od 2.400,00 kuna do iznosa od 7.800,00 kuna (dakle, za iznos od 5.400,00 kuna) tako što se u tom dijelu zahtjev tuženika pod 1.-3.  za naknadu troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem, glavni tužbeni zahtjev tužiteljice usmjeren na zaštitu posjeda prava stvarne služnosti prolaska dijelom je odbijen, a dijelom odbačen (točke I. i II. izreke).

Točkom III. izreke odbačen je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev sadržaja pobliže navedenog pod ovom točkom izreke, dok je točkom IV. izreke odbijen prijedlog za donošenje privremene mjere.

Odlukom o trošku obvezana je tužiteljica naknaditi tuženicima iznos od 7.800,00 kuna (točka V. izreke).

Tužiteljica pobija prvostupanjsko rješenje u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), s prijedlogom da se isto preinači odnosno ukine. Zatražila je i trošak sastava žalbe.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je djelomično osnovana.

U ovoj pravnoj stvari tužiteljica traži sudsku zaštitu posjeda prava stvarne služnosti prolaza preko nekretnine označene kao čest. zem. 1049/1 k.o. Brnaze.

Prvostupanjski sud je utvrdio da tuženici svojim radnjama nisu povrijedili osnovani posjed prava stvarne služnosti prolaza preko nekretnine označene kao čest. zem. 1049/1 k.o. Brnaze u sadržaju osnovanog posjeda prava stvarne služnosti koji je prethodno izvršavan, te da tužiteljica i dalje može izvršavati svoj mirni posjed prava služnosti prolaza preko predmetne nekretnine.

Dakle, kako prema utvrđenju prvostupanjskog suda tuženici nisu izvršili čin smetanja (oduzimanje ili uznemiravanje) posjeda, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je pod točkom I. izreke odbio (glavni) tužbeni zahtjev (članak 21. i 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV).

Inače, u utvrđenju relevantnih činjenica prvostupanjski sud je ispravno iskaze stranaka cijenio prema sadržaju iskaza saslušanih svjedoka, te pregledanih isprava, kao i u kontekstu zapažanja do kojih je sud došao očevidom uz asistenciju vještaka mjernika D. B.

Isto tako, ove dokaze je sud ocijenio na način kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, o čemu prvostupanjsko rješenje sadrži valjane i jasne razloge, koji žalbenim navodima tužiteljice nisu dovedeni u sumnju, pa ih tako prihvaća i na koje radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja upućuje i ovaj drugostupanjski sud.

Osnovano je prvostupanjski sud odbacio glavni tužbeni zahtjev u preostalom dijelu, kao i eventualno kumulirani zahtjev, a kojeg je tužiteljica postavila dana 19. studenog 2013. godine.

Naime, tužba na posjedovnu zaštitu u tom dijelu je podnesena izvan roka iz članka 21. stavak 3. ZV-a, jer prema utvrđenju prvostupanjskog suda, radnja smetanja posjeda prava stvarne služnosti na koju se poziva tužiteljica, izvršena je prije više od godinu dana od kada je zatražena sudska zaštita.

Obzirom na žalbene navode valja reći i da za eventualno kumulirani zahtjev postavljen po pravilima iz odredbe članka 188. stavak 2. ZPP-a trebaju biti sačuvani rokovi iz odredbe članka 21. stavak 3. ZPP-a.

Tužiteljica uz prijedlog, a niti tijekom postupka, nije učinila vjerojatnim pretpostavke iz odredbe članka 298. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08, dalje: OZ-a, a kojeg je primijeniti temeljem odredbe članka 369. stavak 1. Ovršnog zakona, "Narodne novine" broj 112/12 i 25/13) za izdavanje privremene mjere, pa je utoliko prvostupanjski sud osnovano odbio i prijedlog za određivanje zatražene privremene mjere (točka IV. izreke).

Međutim, osnovano tužiteljica osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke o troškovima postupka.

Naime, u konkretnom slučaju radi se o sporu radi smetanja posjeda, pa shodno Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova ("Narodne novine" broj 148/09, dalje: Tarifa), a koju je primijeniti temeljem Tbr. 48. stavak 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 i 118/14), za takvu vrst spora odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 200 bodova za cijeli prvostupanjski postupak bez obzire na broj radnji koje je poduzeo.

Stoga, a sukladno i Tbr. 36. točka 1.Tarife, tuženicima na ime parničnog troška pripada iznos od 2.400,0 kuna, a ne iznos od 7.800,00 kuna kako to pogrešno cijeni sud prvog stupnja.

Tužiteljici nije obistinjen trošak žalbenog postupka, jer nije uspjela sa svojom žalbom u pogledu glavne stvari, već je sa žalbom uspjela samo u dijelu koji se odnosi na sporedna potraživanja, a u kom dijelu joj nisu nastali posebni troškovi.

Slijedom svega izloženog, valjalo je temeljem odredbe članka 380. točka 2. i 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu 26. siječnja 2015. godine.