Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Rev-x 689/14 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Rev-x 689/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki, predsjednice vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Općine Okrug iz O. G., koju zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u T., protiv prvotuženice K. L. i drugotuženika A. L., oboje iz O. G., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžp-307/14 od 3. travnja 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Trogiru broj P-71/12 od 13. studenoga 2013., u sjednici održanoj 28. siječnja 2015.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Odbija se  zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I. Dužni su tuženi predati u posjed tužitelju zemljište (dio čest. zem. 2411 sve k.o. O.), sjevernije od linije na vještvu vještaka G. B. od 24. kolovoza 2004.g. označeno brojevima i slovima 10., T, 45.

 

II. Dužni su tuženi porušiti betonski zid koji je izgrađen na čest. zem. 2411 k.o. O., a koji je na vještvu G. B. od 24. kolovoza 2004.g. označen brojkama 10., 7., 5.

 

III. Dužni su tuženi solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak.“

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

„I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Trogiru od 13. studenoga 2013. godine pod posl. br. P-71/2012 na način da se prihvaća tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„1. Dužni su tuženi predati u posjed tužitelju zemljište (dio čest. zem. 2411 sve k.o. O.), sjevernije od linije na vještvu vještaka G. B. od 24. kolovoza 2004. godine označeno brojevima i slovima 10., T, 45.

 

2. Dužni su tuženi porušiti betonski zid koji je izgrađen na čest. zem. 2411 k.o. O., a koji je na vještvu vještaka G. B. od 24. kolovoza 2004. godine označen brojkama 10., 7., 5.“

 

II. Nalaže se tuženima da u roku od 15 dana na ime naknade cjelokupnog parničnog troška isplate tužitelju iznos u visini 11.042,00 kuna.“

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tuženici navodeći da reviziju podnose zbog rješenja procesnopravnih i materijalnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Ističu da reviziju podnose zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu, predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženicima naknaditi trošak parničnog postupka.

 

U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila navode tuženika iznesene u reviziji i predložila reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na reviziju tužiteljici.

 

Revizija nije osnovana.

 

Revidenti su u reviziji naveli da reviziju podnose zbog rješenja procesnopravnih i materijalnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni iz čega proizlazi da su podnijeli izvanrednu reviziju.

 

Međutim, iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude proizlazi da je ta odluka donesena pozivom na odredbu čl. 373.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP). Zbog navedenog su u ovoj pravnoj stvari ispunjene pretpostavke za podnošenje redovne revizije na temelju odredbe čl. 382. st. 1. točka 3. ZPP pa je o reviziji tuženika odlučeno kao o redovnoj reviziji.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnji tuženika iznesenoj u reviziji prema ocjeni ovog revizijskog suda tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. To stoga što su pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama tako da pobijana presuda nije nerazumljiva niti ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

 

Tuženici dijelom navoda iznesenih u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznose činjenične navode i osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. S obzirom da iz sadržaja odredbe čl. 385. st. 1. ZPP proizlazi da reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj revizijski sud nije mogao uzeti u razmatranje niti ispitivati osnovanost navoda revidenata kojima osporavaju utvrđeno činjenično stanje.

 

U odnosu pak na navode tuženika koji se odnose na preinake tužbenog zahtjeva tijekom ovog dugotrajno vođenog parničnog postupka treba istaknuti da je za meritorno odlučivanje u ovoj pravnoj stvari odlučan konačno postavljen tužbeni zahtjev, o kojem je i odlučeno pobijanom drugostupanjskom presudom, zbog čega na zakonitost pobijane presude ne utječu navodi revidenata kojima se ukazuje (kronološkim redom) na ranije postavljene tužbene zahtjeve tijekom postupka.

 

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora u ovom postupku jest vlasničkopravni zahtjev tužitelja u smislu odredbe čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZVDSP) te zahtjev tužitelja za povrat stvari u smislu odredbe čl. 161. ZV.

 

Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu te pozivom na odredbe čl. 167. ZVDSP i čl. 161. ZVDSP prihvatio tužbeni zahtjev, naložio tuženicima da tužitelju predaju u posjed zemljište (dio čest. zem. 2411 sve k.o. O.) sjevernije od linije na vještvu vještaka G. B. od 24. kolovoza 2004. označeno brojevima i slovima 10., T, 45, da poruše betonski zid koji je izgrađen na čest. zem. 2411 k.o. O., koji je na vještvu G. B. od 24. kolovoza 2004. označen brojkama 10., 7., 5. te da tužitelju naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 11.042,00 kune. Pritom sudovi polaze od utvrđenja da je sporni dio čestice na kojem su tuženici sagradili betonski zid dio nekretnine čest. zem. 2411 k.o. O. koje je u naravi javno dobro, da su podizanjem betonskog zida tuženici uznemiravali tužitelja, kao zakonskog vlasnika javnog dobra te da su tužitelju dužni predati u posjed sporni dio navedene čestice.

 

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revidenti se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuju na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana.

 

Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer prema ocjeni ovoga suda isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

 

Zagreb, 28. siječnja 2015.

Copyright © Ante Borić