Broj: Rev 2915/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. L. iz O., kojeg zastupaju punomoćnici M. D. i I. D.-Ž., odvjetnici u V., protiv I-tuženika M. M. iz P., kojeg zastupa punomoćnik Š. F., odvjetnik u V. i II-tuženika A. L. iz O., radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-1325/13-3 od 1. srpnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-846/12-11 od 27. veljače 2013., u sjednici održanoj 4. veljače 2015.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: „Proglašava se i utvrđuje nedopuštena ovrha u predmetu Općinskog suda u Vinkovcima broj: Ovr-838/11. i to na nekretninama na kojima je kao samovlasnik upisan tuženik A. L. iz O., ..., a koje nekretnine su upisane u z.kl. ul. broj 1727 k.o. O., koje se sastoje od k.č. br. 2670/2 kuća broj ... i dvorište u ulici ... s površinom od 369 m².

 

II. Nalaže se tuženiku A. L. iz O., da tuženiku M. M. iz P. nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.375,00 kuna, u roku od 15 dana.“

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude usvajanjem tužbenog zahtjeva tužitelja uz obvezu tuženika na naknadu parničnih troškova kao u troškovniku koji prileži spisu, podredno ukinuti pobijane presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tužitelj je popisao trošak revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno navodima revizije u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. To zbog toga jer obrazloženja nižestupanjskih presuda sadrže jasne razloge o svim odlučnim činjenicama.

 

Nadalje, tužitelj sadržajem revizije ukazuje da je u postupku pred drugostupanjskim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 375. st. 5. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 375. st. 5. ZPP ako se presudom žalba odbija, u obrazloženju presude drugostupanjski sud neće posebno obrazlagati presudu u slučaju da prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je koristio ovlaštenje iz naprijed citirane zakonske odredbe i nije posebno obrazlagao presudu budući je prihvatio činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu, kao i primjenu materijalnog prava (čl. 375. st. 5. ZPP). Dakle, time što je primijenio odredbu čl. 375. st. 5. ZPP drugostupanjski sud nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 375. st. 5. ZPP, jer je postupao sukladno navedenoj zakonskoj odredbi.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je ovdje prvotuženik M. M. 30. ožujka 2011. podnio prijedlog za ovrhu protiv ovdje drugotuženika A. L. i da je prvostupanjski sud rješenjem broj Ovr-838/11 od 1. travnja 2011. odredio ovrhu prodajom nekretnina u vlasništvu ovdje drugotuženika A. L. upisanim u z.k.ul. 1727 k.o. O., koje se sastoji od k.č.br. 2670/2 kuća br. ... i dvorište u ulici ... površine 369 m², te nekretninama upisanim u z.k.ul. 3400 k.o. O. koje se sastoje od k.č.br. 2442 kuća i dvorište u selu površine 1198 m²,

 

- da je rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršnih isprava: presude Općinskog suda u Vinkovcima broj P-504/09 od 5. svibnja 2010. kojom je naloženo ovdje drugotuženiku da ovdje prvotuženiku isplati 20.000,00 EUR-a i 26.645,00 kn, te rješenja prvostupanjskog suda broj R1-313/10-3 od 12. studenoga 2010. kojim je naloženo ovdje drugotuženiku da ovdje prvotuženiku isplati 3.125,00 kn,

 

- da je ovdje drugotuženik protiv rješenja o ovrsi podnio žalbu koja je odbijena rješenjem drugostupanjskog suda broj Gž-2824/11-2 od 5. prosinca 2011.,

 

- da je nakon toga ovdje tužitelj, kao treća osoba podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi u kojem navodi da je nekretnina upisana u zk.ul. 1727 k.o. O., odnosno kuća broj ... (koja predstavlja izgrađenu pekaru) njegovo vlasništvo jer je izgrađena isključivo i jedino njegovim sredstvima, odnosno iz sredstava obrta „A.“ kojeg je vlasnik,

 

- da je rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-838/11 od 3. srpnja 2012. tužitelj u povodu navedenog prigovora upućen na pokretanje ove parnice,

 

- da su  nekretnine u z.k.ul. 1727 k.o. O. koje se sastoje od k.č.br. 2670/2 kuća broj ... i dvorište u ulici ... površine 369 m² u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo drugotuženika,

 

- da iz spisa Ovr-838/11 proizlazi da je zgrada (kuća br. ...) nedavno obnavljana i da se „radi o pekari s proizvodnim pogonom“.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja te ocjenom iskaza tužitelja i drugotuženika nižestupanjski sudovi zaključuju da je u konkretnom slučaju riječ o dogradnji i preuređenju postojeće zgrade (kuća br. ...) o čemu je postojao sporazum između tužitelja i drugotuženika, time da će po izlasku Z. L. (tužiteljeva brata i sina drugotuženika), drugotuženik „prepisati“ ovu nekretninu na obojicu sinova, dakle, ne i „dogovor“ da će tužitelj ulaganjem u predmetnu nekretninu steći vlasništvo u smislu odredbe čl. 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 131/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08 i 38/09 – dalje: ZVDSP). Stoga, jer tužitelj nije stekao vlasništvo predmetne nekretnine i nema pravo koje bi sprječavalo ovrhu, odbijaju tužbeni zahtjev.

 

Pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da tužitelj na predmetnoj nekretnini nema pravo koje bi sprječavalo ovrhu.

 

Naime, polazeći od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova da se u konkretnom slučaju radi o dogradnji i preuređenju postojeće nekretnine, te ocjene iskaza tužitelja i drugotuženika (ročište 13. veljače 2013.), a imajući na umu odredbu čl. 156. ZVDSP, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da tužitelj nema pravo koje bi sprječavalo ovrhu jer nije stekao vlasništvo predmetne nekretnine.

 

Slijedom izloženog, nema mjesta primjeni odredbi čl. 152. i čl. 153. ZVDSP na koje se tužitelj poziva u reviziji. Navedenim odredbama regulirani su pravni učinci građenja na tuđem zemljištu, ali ne i stjecanje prava vlasništva kada je riječ (kao u predmetnoj situaciji) o dogradnji i preuređenju zgrade.

 

Revizijski navodi kojima se dovodi u pitanje pravilnost činjeničnih utvrđenja ne mogu biti predmet razmatranja. To zbog toga jer se prema odredbi čl. 385. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 4. veljače 2015.