Broj: Gž 639/13

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

                            Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Đorđu Benussi, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja ad.1. V.V. iz T., OIB….., ad.2. M.V. iz T., OIB…., ad.3. J.V. iz B., OIB….., ad.4. M.A. iz K.S., OIB…… i ad.5. A.T. iz S., OIB……, radi uknjižbe prava vlasništva, spajanja suvlasničkih dijelova i brisanja zabilježbe tijeka spora, odlučujući o žalbi predlagatelja ad.1., ad.2. i ad.3. izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku pod posl. br. Z. 3924/12 od 23. siječnja 2013. godine, dana 4. veljače 2015. godine,

r i j e š i o   j e

                            Žalba se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku pod posl. br. Z. 3924/12 od 23. siječnja 2013. godine u pobijanom dijelu (točke 3. i 4. izreke).

                            Nalaže se brisanje zabilježbe o djelomičnom odbacivanju prijedloga i o tome obavijestiti sudionike.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem prvostupanjski sud je prihvatio u cijelosti prijedlog predlagateljice ad.4. i ad.5. (točke 1. i 2. izreke), dok je odbacio prijedlog za uknjižbu vlasničkog prava 2122/10455 dijela kat. čest. 1565/13 z.ul. 639 k.o. S. na ime predlagatelja ad.1., ad.2. i ad.3. (točka 3. izreke), te zabilježio djelomično odbačen prijedlog (točka 4. izreke).

                            Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu su izjavili predlagatelji ad.1., ad.2. i ad.3. s tim da žalbom pobijaju točku 3. izreke pobijanog rješenja, a sadržajno i točku 4. izreke jer je ista u vezi sa točkom 3. izreke. Žalbom se u bitnome tvrdi da se upis traži temeljem  sudske nagodbe, odnosno da nije riječ o stjecanju nekretnine temeljem pravnog posla, te se traži da se žalba uvaži, pobijano rješenje u pobijanom dijelu preinači na način da se dozvoli zatraženi upis.

                            Žalba nije osnovana.

                            Naime, u ovom postupku, a to i ne dovodi u pitanje ni žalba, predlagatelji ad.1. – ad.3. su strani državljani i to državljani B. i. H.

                            Kada je to tako tada je u pravu prvostupanjski sud da je u konkretnom slučaju bila potrebna suglasnost jer predlagatelji ad.1. – ad.3. traže uknjižbu temeljem sudske nagodbe koja je proizašla u postupku utvrđenja prava vlasništva (P. 174/10), s tim da su baš tom nagodbom suglasnošću stranaka utvrdili da ta nekretnina pripada u tom suvlasničkom dijelu predlagateljima ad.1. – ad.3., stranim državljanima.

                            Da je kojim slučajem ovaj parnični postupak i nastavljen, te da se trebala donijeti konstitutivna odluka na temelju koje stranac stječe pravo vlasništva odluka se ne bi mogla donijeti dok se ne ishodi suglasnost, jer je suglasnost materijalno pravna pretpostavka za donošenje odluke. To isto vrijedi i za postupke u kojima bi trebalo donijeti deklaratornu odluku tj. utvrditi da je netko stekao nekretninu na temelju zakona. U takvu slučaju zakon propisuje da će se vlasništvo steći u trenutku ispunjenja određenih pretpostavki (članak 129. ZV-a), a to znači i ako za stjecanje ima suglasnosti ministra pravosuđa (članak 356. stavak 2. ZV-a).

                            Također prvostupanjski sud pravilno zaključuje da predlagatelji, a kao stranci – državljani BiH nisu priložili ni ispravu iz koje bi bilo vidljivo da predmetna nekretnina ne spada u izuzeta područja jer iz zemljišne knjige proizlazi da se radi o vrtu, a vrt spada u poljoprivredno zemljište pa člankom 3. stavak 2. tada važećeg Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj 152/08, 25/09, 153/09, 21/10 i 39/11) dok je članom 2. stavak 2. istog Zakona propisano je da vlasništvo poljoprivrednog zemljišta ne mogu pravnim poslom stjecati strane pravne i fizičke osobe ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno (sada je važećim Zakonom o poljoprivrednom zemljištu propisano da nositeljima prava vlasništva poljoprivrednog zemljišta ne mogu biti strane pravne i fizičke osobe – „Narodne novine“, broj 39/13).             

                            Zbog prije navedenih razloga žalba predlagatelja nema svog opravdanja, te je odlučeno kao u izreci temeljem članka 380. točka 2. supsidijarnog Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14), u vezi sa člankom 91. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 i 126/10 koji se ima primijeniti s obzirom na članak 82. ZID ZZK – „Narodne novine“, broj 55/13), te analogno članku 128. stavak 1. ZZK-a.

U Dubrovniku, 4. veljače 2015. godine