Broj: Gž 1640/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

                            Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i  Verice Perić Aračić kao članice vijeća, u pravnoj stvari ad.1. .K. d.o.o. M. i ad.2. K. K. d.o.o. K., koje zastupa A.B., odvjetnik u M., protiv tuženika ad.1. M.F.P. iz K. i ad.2. B. N.F. iz K., koje zastupa punomoćnik T.T., odvjetnik u M., i punomoćnica Lj.S., odvjetnica u Z., radi nepačanja, odlučujući o žalbi tuženika ad.1. i ad.2. izjavljene protiv presude Općinskog suda u Metkoviću pod posl. br. P. 521/12-10 od 16. listopada 2013. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 4. veljače 2015. godine,

 

p r e s u d i o    j e

 

                            Žalba tuženika ad.1. i ad.2. djelomično je osnovana, a djelomično neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Metkoviću pod posl. br. P. 521/12-10 od 16. listopada 2013. godine:

 

                            a) potvrđuje u točki I. izreke,

 

                            b) preinačuje u točki II. izreke tako da sada glasi:

                           

                            Nalaže se tuženici ad.1. M.F.P. da tužiteljima ad.1. i ad.2. naknadi parnični trošak u iznosu od 3.150,00 kn, a tuženiku ad.2. B.N.F. da tužiteljima ad.1. i ad.2. naknadi parnični trošak u iznosu od 3.150,00 kn, sve sa zateznim kamatama u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg  dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, računajući od dana presuđenja, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

                            Prvostupanjskom odlukom doslovce je odlučeno :

 

                            „.I. Nalaže se tuženicima da prestanu uznemiravati tužitelje u njihovom vlasničkom pravu na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. 1398 k.o. S., kat. čest. br. 10553/31, u naravi stambeno – turistička građevina i dvorište ukupne površine 500 m2, te njenim posebnih dijelova i to:

 

6. ETAŽA: 12/100

1. apartman oznake A 3 u stambeno turističkoj građevini u K.-R., sagrađene na čest. zem. 10553/31, koji se nalazi na prvom katu, a sastoji se od hodnika, dvije spavaće sobe, kupaonice, dnevnog boravka s kuhinjom i blagovaonicom, terase i parkirnog mjesta PM3, ukupne neto korisne površine 56,54 m2, u elaboratu etažiranja označen oker bojom,

 

7. ETAŽA: 15/100

2. apartman oznake A 4 u stambeno turističkoj građevini u K.-R., sagrađene na čest. zem. 10553/31, koji se nalazi na prvom katu, a sastoji se od hodnika, tuša, dvije spavaće sobe, kupaonice, dnevnog boravka s kuhinjom i blagovaonicom, terase i parkirnog mjesta PM 5, ukupne neto površine 69,22 m2, u elaboratu etažiranja označen smeđom bojom,

 

te im se zabranjuje svako pačanje u iste.

 

II. Nalaže se tuženicima solidarno nadoknaditi tužiteljima troškove ovog postupka u iznosu od 7.675,00 kuna, sa zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje j prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, računajući od dana presuđenja, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

 

                            Protiv te odluke tuženici ad.1. i ad.2. su putem punomoćnika T.T., odvjetnika u M. izjavili pravodobnu žalbu i to iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. – 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), te traže da se žalba uvaži, pobijana odluka preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev.

 

                            Na žalbu nije odgovoreno.

 

                            Žalba je u pretežitom dijelu neosnovana, a osnovana je i to samo u dijelu glede odluke o troškovima.

 

Predmet parnice je zahtjev tužitelja ad.1.i ad.2. da tuženici ad.1. i ad.2. prestanu uznemiravati tužitelje ad.1. i ad.2. u njihovom vlasništvu prava dva apartmana koji se nalaze na kat. čet. 10553/31, te da im se zabrani svako pačanje u iste.

 

                            Prvostupanjski sud je utvrdio u ovoj parnici da je tužitelj ad.1. potonji vlasnik, a tužitelj ad.2. prethodni vlasnik predmetnih nekretnina – apartmana, da se u katastarskom operatu vodi kao posjednik tužitelj ad.2. (list sisa 17 u spisu P. 181/2012), da je prije gradnje tuženik ad.2. prodao zemljište čest. zem. 10553/31 k.o. S. tužitelju ad.1. koji je izgradio objekat u kojem se nalaze apartmani sukladno građevinskoj dozvoli, te za iste dobio uporabnu dozvolu, da parnica u vezi smetanja posjeda koja se vodi pod posl. br. P. 181/12 nema utjecaja na vlasništvo predmetnih nekretnina, te kako mu tuženici uznemiravaju ovlasti glede predmetnih nekretnina – apartmana to je u cijelosti i prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja ad.1. i ad.2.

 

                            U prvom redu, a kako se žalba pobija i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i to pozivom na odredbu članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, za navesti je da ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba parničnog postupka, odnosno da se pobijana odluka može ispitati, te da ne postoje kontradiktornosti u pobijanoj odluci.

 

                            Također nisu ni počinjene bitne povrede odredaba  na koje ukazuje žalba, opisno, tvrdeći da bi prvostupanjski sud pružio zaštitu u pogledu cijele čest. zem. na kojoj se nalaze apartmani, a ne samo glede dvije etažne jedinice, dakle da bi time prekoračio tužbeni zahtjev (članak 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a), ne stoji jer je prvostupanjski sud sudio temeljem dodatnog tužbenog zahtjeva, a prvi dio tužbenog zahtjeva opisuje uznemiravanje na čest. zem. na kojoj je izgrađen objekat s tim da se dalje precizira na kojim posebnim dijelovima etažnih jedinica je nastalo uznemiravanje, te na kraju je traženo da se  zabrani svako pačanje u iste

 

                            Ispitujući pobijanu odluku u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud ne nalazi ni bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

 

                            S obzirom da žalba dovodi u pitanje i aktivnu legitimaciju tužitelja ad.1. – potonjeg vlasnika, fuducijanta, protivnika osiguranja za navesti je da u parnicama povodom vlasničkog prava za prestanak uznemiravanja (negatorijanska tužba) aktivno legitimirana osoba kako prethodni tako i potonji vlasnik. To iz razloga jer iako je prestao biti vlasnik stvari provedbom fiducijarnog osiguranja, ono je ipak predmnjevani vlasnik u odnosu prema trećima, konkretno tuženicima ad.1. i ad.2., jer je dokazao pravni temelj i istinitost svog stjecanja prema trećem (tuženicima ad.1. i ad.2.) koji bez pravnog  temelja uznemiravanja posjed tužitelja ad.1. – potonjeg vlasnika, fiducijenta, protivnika osiguranja.

 

                            Kako se u konkretnom slučaju radi o negatorijanskoj tužbi za istu je aktivno legitimirana kako vlasnik stvari (tužitelji ad. 2. prethodni vlasnik, fiducijar, predlagatelj osiguranja) tako i predmnjevani vlasnik u odnosu na treće (tuženici ad.1.i ad.2), dakle tužitelj ad1. kao potonji vlasnik, fiducijant, protivnik osiguranja.

 

                            Žalba dovodi u pitanje da nije dokazano da je i bilo uznemiravanja glede predmetnih etažnih jedinica tj. dva apartmana, no ni taj žalbeni navod ne stoji jer sama činjenica da je postupanjem tuženika ad.1. i ad.2. bila okrnjena vlast vlasnika i predmnjevanog vlasnika i to pravo na posjed, te što su sve poduzeli tužitelji ad.1. i ad.2. da zaštite svoj posjed, to se s obzirom na sve itekako može očekivati da će se to ponoviti samo za sebe ukazuje da je došlo do uznemiravanja.

 

                            To što se vodila parnica zbog smetanja posjeda (i to između tuženika u ovom je postupku kao tužitelja, u tom postupku protiv tuženika u tom postupku K. d.o.o. M. i R.V.) ništa ne dovodi u pitanje jer odluka u tom predmetu je provizorna. Činjenica da se vodi postupak zbog smetanja posjeda ne predstavlja zapreku da se u redovnom postupku raspravi i odluči tko ima pravo na posjed jer se u parnici zbog smetanja posjeda raspravlja samo pitanje je li posjed postojao i da li je bio eventualno smetan, a ne i o tome tko ima pravo na posjed.

 

                            Što se tiče žalbenog navoda da se ne radi o bespravnom uznemiravanju, za navesti je da onaj koji tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika i predmnjevanog vlasnika – na njemu, konkretno tuženicima ad.1. i ad.2. je da dokažu da imaju subjektivno pravo koje ih za to ovlašćuje, a to isti nisu dokazali u ovom postupku.

 

                            Prema tome žalba nema opravdanja glede glavne stvari.

 

                            U odnosu na odluku o troškovima, za istaknuti je da je trošak tužitelj ad.1. i ad.2. 6.300,00 kn (prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, za sastav tužbe, za zastupanje na 3 ročišta, sve za dvije osobe što iznosi 4.400,00 kn, tome treba dodati PDV – 25% - 1.100,00 kn što daje iznos od 5.500,00 kn i tom iznosu treba dodati trošak pristojbe na tužbu i presudu 800,00 kn što iznosi 6.300,00 kn). Dakle nije priznat trošak podneska u vezi odgovora na tužbu tuženika od 29. siječnja 2013. godine jer je sve to punomoćnik tužitelja mogao istaknuti na ročištu 5. ožujka 2013. godine, za koji pristup mu je odobrena nagrada. Također stoji žalbeni navod da iz ničega ne proizlazi da bi obveza tuženika ad.1. i ad.2. bila solidarna (samo suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani – članak 161. stavak 3. ZPP-a), pa je s obzirom na to i trebalo odlučiti da je svaki od tuženika duža na jednake dijelove, a to znači svaki po 3.150,00 kn naknaditi troškove tužitelju ad.1. i ad.2. pa je sukladno tome i trebalo preinačiti odluku o troškovima.

 

                            Žaliteljima nisu dosuđeni troškovi žalbe jer u žalbenom postupku nisu uspjeli glede glavnog zahtjeva već samo glede dijela sporednog potraživanja – parnični trošak (članak 35. ZPP-a, u vezi sa člankom 166. st. 2.., u vezi sa člankom 154. ZPP-a).

 

Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci pod točkom a) temeljem članka 368. stavak 1.ZPP-a, a pod točkom b) temeljem članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

U Dubrovniku, 4. veljače 2015. godine