Broj: Rev 766/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Dragana Katića  člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća te Bruna Frankovića  člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja S. Š. iz P., zastupanog po punomoćnici S. Š.-Ž., odvjetnici u Z., protiv tuženika Grada Z., zastupanog po punomoćnicima L. N. i Z. N., odvjetnicima u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-7072/09-2 od 13. srpnja 2010., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3940/05-35 od 22. svibnja 2009., u sjednici održanoj 17. veljače 2015.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužitelja odbija se  kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

"I. Utvrđuje se da je prestalo pravo korištenja, odnosno vlasništva na neizgrađenom građevinskom zemljištu, zk.čest. br. 3560/3 u površini od 723 čhv, upisanom u zk.ul. br. 5162 k.o. G. S., uknjiženo za korist Općine S.

II. Utvrđuje se da je tužitelj S. Š., temeljem kupoprodajnog ugovora od 14.09.1977. godine stekao vlasništvo nekretnine zk.čest. br. 3560/3 u površini od 723 čhv, upisane u zk.ul. br. 5162 k.o. G. S., te se nalaže Zemljišno knjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da izvrši brisanje uknjiženog prava korištenja, odnosno vlasništva predmetne nekretnine za korist Općine S., uz istovremeni upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist tužitelja S. Š.

III. Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu naknaditi tužitelju S. Š. troškove parničnog postupka u iznosu od 9.435,00 kn, u roku 15 dana."

 

              Drugostupanjskom presudom kao osnovana prihvaćena je žalba tuženika te je preinačena prvostupanjska presuda na način da je u cijelosti, kao neosnovan, odbijen tužbeni zahtjev tužitelja. Ujedno je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 5.845,00 kn.

 

              Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju navodeći da istu podnosi "radi rješavanja materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana" pozivajući se na revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud preinači pobijanu  presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, odnosno podredno predlaže da se ista ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

              Revizija tužitelja nije osnovana.

 

              Postupajući prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbi čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, ovaj sud je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

              Na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti (redovnu) reviziju protiv drugostupanjske presude: ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna (toč. 1.); ako je presuda donesena u sporu o koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.); ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP (toč. 3.).

 

              Na temelju navedene zakonske odredbe revizija je u konkretnom slučaju dopuštena na temelju odredbe toč. 3. stavka 1. ovog članka, dakle kao redovna revizija i kao takva je razmatrana, budući je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a ZPP, pa se podnesena revizija ni ne može razmatrati prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP (kao izvanredna), a koju reviziju je tužitelj sadržajno podnio.

 

              Ukazujući na revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj sadržajno ukazuje da je tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer u pobijanoj presudi nisu navedeni valjani razlozi.

 

              Suprotno tvrdnji tužitelja u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Prema ocjeni ovoga suda u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama. Nadalje, obrazloženje drugostupanjskog suda nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

 

              U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revident sadržajno ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi odredbe čl. 365. ZPP, međutim ovaj sud nije našao da bi bila počinjena ni ova bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

              Na temelju odredbe čl. 365. st. 2.ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9. i 11. navedenog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

              Stoga je drugostupanjski sud, suprotno navodima revidenta, postupajući na temelju ove zakonske odredbe i procesnih ovlaštenja iz čl. 373.a) ZPP, a pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, prilikom ocjene o osnovanosti tužbenog zahtjeva bio ovlašten cijeniti identifikaciju i površinu sporne nekretnine prema sadržaju isprava pravilno ocjenjenih tijekom postupka (čl. 8.i 221. ZPP).

 

              Radi navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredbi parničnog postupka.

 

              Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

              Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je prestalo pravo korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu, zk.čest. br. 3560/3 u površini od 723 čhv, upisanoj u zk.ul. br. 5162 k.o. G. S., upisano u korist Općine S. i utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva na navedenoj nekretnini.

 

              U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je tužitelj 14. rujna 1977. od sada pok. M. M. kupio nekretnine upisane u k.o. G. S. i to kčbr. 3027/1, 3027/2, 3028/1, 3028/2, 3028/3, 3028/4 i dio kčbr. 3560,

- da je odmah po kupnji nekretnina stupio u njihov posjed u kojem se i danas nalazi,

- da su rješenjem Skupštine općine S., Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove od 1.8.1979. dijelovi nekretnina i to kčbr. 3028/1 u površini od 101 čhv, kčbr. 3028/2 u površini od 96 čhv i kčbr. 3028/4 u površini od 37 čhv, odnosno u ukupnom dijelu od 234 čhv eksproprirani u korist poduzeća N. N. S.,

- da je od ovih dijelova ekspropriranih nekretnina, ali i drugih parcela formirano više parcela, od kojih i sporna kčbr. 3560/3 pašnjak rijeka sa 723 čhv,

- da je rješenjem Skupštine općine S. od 4.12.1989. oduzeto pravo korištenja tvrtki N. N. S. na ekspropriranim nekretninama i da su iste sada upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine S.

 

              Na temelju ovih činjeničnih utvrđenja drugostupanjski sud je koristeći se procesnim ovlaštenjem iz čl. 373.a) ZPP preinačio prvostupanjsku presudu i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja zaključujući da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe, a ni dokaza koje je sam tužitelj predložio obzirom na razliku površine nekretnina koje su eksproprirane M. M. (234 čhv) i površine nekretnine koja je predmetom spora (723 čhv).

 

              Suprotno navodima revidenata pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je  kao neosnovan odbio zahtjev tužitelja.

 

              Odredbom čl. 365. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (" Narodne novine " br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 – dalje: ZV) propisano je da će u korist osobe koja u zemljišnim knjigama nije upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenoga građevinskoga zemljišta, a ne može predočiti isprave navedene u stavku 3. ovoga članka, zemljišnoknjižni sud dopustit upis prava vlasništva na temelju odluke suda, pošto ona dokaže da je imala to pravo korištenja stečeno na valjanom pravnom temelju i na propisani način, dok je stavkom 6. navedenog članka propisano da onaj tko tvrdi da je pravo korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu odnosno prvenstveno pravo korištenja toga zemljišta u međuvremenu izvanknjižno prestalo, treba to dokazati pred sudom da bi se na temelju sudske odluke izbrisalo to pravo odnosno pravo vlasništva u koje se ono pretvorilo.

 

              U konkretnom slučaju drugostupanjski sud, cijeneći navedena činjenična utvrđenja i navedene zakonske odredbe, suprotno navodima revidenta, pravilno zaključuje da tužitelj nije dokazao da je na navedenoj nekretnini u njezinoj ukupnoj površini (723 čhv) stekao pravo vlasništva, budući utvrđuje da je ta nekretnina formirana i od drugih nekretnina na kojima tužitelj ni ne tvrdi da je imao pravo korištenja stečeno na valjanom pravnom temelju, radi čega je i po shvaćanju ovog suda pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio zahtjev tužitelja.

 

              U odnosu na navode revidenta u dijelu u kojem u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava osporava utvrđeno činjenično stanje ističući da je sud trebao provesti odgovarajuće vještačenje i izvršiti identifikaciju sporne nekretnine, valja istaknuti da ove razloge ovaj sud nije uzeo u obzir jer pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije razlog za podnošenje revizije (članak 385. ZPP), pri čemu treba navesti i da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st. 1. ZPP), slijedom čega nije postojala obveza suda da te dokaze provodi kraj činjenice da stranke te dokaze nisu ni predlagale.

 

              Radi navedenog, kako je odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno, reviziju je trebalo odbiti i na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 17. veljače 2015.