Broj: Gž-3781/2012

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, te Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Randić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. d.o.o. P., D. P., zastupanog po punomoćniku B. A., odvjetniku iz Z., protiv tuženika 1. O.-K. d.o.o. iz K., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J., odvjetnicima iz R., i 2. O.d.o.o. iz O., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-868/12 od 29. studenog 2011. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 4. ožujka 2015. godine,

 

r i j e š i  o   j e

 

              Uvaženjem  žalbe tužitelja  u k i d a   se presuda Općinskog suda u Rijeci,  poslovni broj P-868/12 od 29. studenoga 2011. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje. 

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja sadržaja pobliže navedenog točkom I izreke citirane presude, dok je točkom II izreke tužitelj obvezan naknaditi 1. tuženiku parnični trošak u iznosu od 12.250,00 kn, te 2. tuženiku u iznosu od 1.600,00 kn, u roku od 15 dana. 

 

              Protiv te presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 u nastavku teksta:ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja za pobijanje pravne radnje 1. tuženika-ugovora o kupoprodaji nekretnine od 23. kolovoza 2006. godine, sklopljenog između 1. tuženika O.-K. d.o.o. iz K., i 2. tuženika O. d.o.o. iz O., ovjeren kod javnog bilježnika S. V. pod posl. br. Ov-2864/06, kao i tabularne isprave 1. tuženika od 4. travnja 2007. godine, ovjerene kod javnog bilježnika D. D., pod posl. br. OV-2512/07, koja gubi pravni učinak u dijelu koji se odnosi na potraživanje tužitelja u iznosu od 853.596,91 kn s pripadajućim kamatama, kao i novčanog iznosa od 10.000,00 kn s kamatama, te da su tuženici dužni trpjeti da tužitelj naplati svoje potraživanje prodajom nekretnina kč. br. 283/1, kč.br. 283/2, upisane u zk.ul. 841 k.o. K. – Sv. B., kč.br. 288/3, kč.br. 289/3, kč.br. 290/4, i  kč.br. 291/5, sve upisane u zk. ul. 1001 k.o. K. – Sv. B..

 

              Pobijanu presudu sud prvog stupnja donosi utvrđenjem da je tužitelj prekludiran u pravu na podnošenje predmetne tužbe, budući da je do naplatnog raspolaganja 1. tuženika – sklapanja kupoprodajnog ugovora došlo 23. kolovoza 2006. godine, dok je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 24. rujna 2007. godine (pravilno je trebalo pisati 20. rujna 2007. godine budući je tužba predana preporučenom pošiljkom),  čime da je protekao zakonom propisani rok od 1 godine iz odredbe čl. 71. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11 u nastavku teksta ZOO).

 

              Nije prijeporno da su tuženici 23. kolovoza 2006. godine sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnina, temeljem kojeg ugovora je 1. tuženik kao prodavatelj prodao 2. tuženiku kao kupcu nekretnine navedene u čl. 1. ugovora upisane u zk.ul. 841 i 840. k.o. K.- Sv. B., da je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 500.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna na dan isplate, koju cijenu se kupac obvezao isplatiti prodavatelju najkasnije do 1. studenoga 2006. godine, da prema čl. 5. potpisom toga ugovora, kupac stupa u posjed nekretnina koje su predmet prodaje, da se prema čl. 6. ugovora prodavatelj obvezuje izdati kupcu clausulu intabulandi potrebnu za upis prava vlasništva nekretnina u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci na ime kupca po isplati cjelokupne kupoprodajne cijene, te da je dana 4. travnja 2007. godine 1. tuženik izdao 2. tuženiku tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva kupca  na prodanim nekretninama u zemljišnim knjigama.

 

              Prijeporno je da li narečeni kupoprodajni ugovor i tabularna isprava predstavljaju jednu pravnu radnju ili dvije samostalne i odvojene pravne radnje, odnosno ukoliko bi se radilo o jednoj pravnoj radnji da li se navedena pravna radnja sastoji od jednog ili više odvojenih akata, a što je odlučno za prosudbu početka tijeka roka za pobijanje svake od tih radnji i s tim u svezi odluke je li tužitelj prekludiran u pravu na podnošenje predmetne tužbe.

 

              Sud prvog stupnja drži da opisano postupanje 1. tuženika ne predstavlja odvojene pravne radnje, niti se može cijeniti kao pravna radnja koja bi se sastojala od više odvojenih akata, već se ista sastoji od jednoga akta, neovisno o tome što taj akt u sebi sadrži element ugovaranja i zaključenja pravnog posla i izdavanja tabularne isprave. Navedeno obrazlaže činjenicom da sklapanje ugovora o kupoprodaji predstavlja naplatno raspolaganje, odnosno radnju ili postupak dužnika kod kojeg je u dužnikovu imovinu ušlo nešto kao protuvrijednost, za ono za što je tom radnjom iz nje izašlo, da je sklapanjem kupoprodajnog ugovora 1. tuženik istaknuo pravnu volju otuđivanja nekretnina, te za što je ostvario protuvrijednost u vidu naplate kupoprodajne cijene. Utvrđuje da je takvo raspolaganje, koje je zakonodavac predvidio u odredbi čl. 67. st. 1. ZOO-a, zasebno, te da je za njegovu realizaciju irelevantno izdavanje tabularne isprave, koja stoga po mišljenju suda ne ulazi u pravnu radnju u smislu naplatnog raspolaganja.

 

Iz navedenih razloga, cijeneći da je kupoprodajni ugovor sklopljen između tuženika 23. kolovoza 2006. godine, a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 20. rujna 2007. godine, sud utvrđuje da je tužitelj prekludiran u zahtjevu za podnošenje predmetne tužbe, te donosi pobijanu presudu.

 

              Navedeno utvrđenje suda prvog stupnja ovom sudu nije prihvatljivo.

 

              Naime, ocjena je ovoga suda da sklapanje predmetnog ugovora o kupoprodaji od 23. kolovoza  2006. godine predstavlja jednu pravnu radnju, ali koja se sastoji od dva odvojena akta; jedan akt predstavlja sklapanje citiranog ugovora o kupoprodaji, a drugi akt izdavanje tabularne isprave za uknjižbu prava vlasništva kupca na kupljenim nekretninama u zemljišnim knjigama.

 

              U takvoj pak situaciji, kada se dužnikova pravna radnja sastoji od više odvojenih akata, smatra se da je ta pravna radnja poduzeta u trenutku kad je poduzet posljednji akt kojim se navedena radnja okončava. U konkretnom slučaju to je izdavanje tabularne isprave, budući da se vlasništvo na nekreninama čiji je temelj pravni posao, stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu (čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12). To pak znači da rok od jedne godine dana za podnošenje predmetne tužbe počinje teći slijedećeg dana od dana izdavanja tabularne isprave, odnosno od 5. travnja 2007. godine, pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 20. rujna 2007. godine, to tužitelj nije prekludiran u svom pravu na podnošenje tužbe iz odredbe čl. 71. st. 1. ZOO-a.   

 

              Budući da sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa nije ispitivao ispunjenost pretpostavki u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva, to je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, zbog čega za sada nije moguće ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava.

 

              U nastavku postupka sud prvog stupnja provest će odgovarajuće dokaze na prijedlog stranaka radi utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva, te donijeti novu i na zakonu osnovu odluku.

 

              Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja ukinuta i na temelju odredbe iz čl. 370. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

 

U Rijeci, 4. ožujka 2015. godine