Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Objavljeno u NN 20/14 od 14.02.2014.:

 

HRVATSKA NARODNA BANKA

Na temelju članka 113. stavka 4. Zakona o kreditnim institucijama (»Narodne novine«, br. 159/2013.) i članka 43. stavka 2. točke 9. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci (»Narodne novine«, br. 75/2008. i 54/2013.) guverner Hrvatske narodne banke donosi

 

ODLUKU O POSTUPKU PROCJENJIVANJA ADEKVATNOSTI INTERNOGA KAPITALA KREDITNE INSTITUCIJE

I. OPĆE ODREDBE

Predmet Odluke

Članak 1.

(1) Ovom se Odlukom pobliže propisuju postupci procjenjivanja, način i rokovi izvješćivanja Hrvatske narodne banke o adekvatnosti internoga kapitala kreditne institucije i izračun internoga kapitala na pojedinačnoj i konsolidiranoj osnovi.

(2) Ova Odluka primjenjuje se na kreditne institucije sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koje su od Hrvatske narodne banke dobile odobrenje za rad.

(3) Ova Odluka na odgovarajući način primjenjuje se na podružnicu kreditne institucije iz treće države koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za pružanje usluga.

Pojmovi

Članak 2.

Pojedini pojmovi koji se upotrebljavaju u ovoj Odluci imaju sljedeće značenje:

1) »Manja kreditna institucija« je kreditna institucija koja za potrebe izračuna adekvatnosti kapitala ne primjenjuje pristupe za koje je u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL, L 176, 27. 6. 2013.; u nastavku teksta: Uredba (EU) br. 575/2013) potrebna suglasnost Hrvatske narodne banke i koja ispunjava jedan od sljedećih uvjeta:

– ima odobrenje za rad kao štedna banka ili stambena štedionica ili

– prosječni iznos imovine kreditne institucije na kraju prethodne tri poslovne godine iskazane u revidiranim financijskim izvještajima ne prelazi iznos od sedam milijardi kuna.

2) »Potrebni regulatorni kapital« je zbroj svih kapitalnih zahtjeva izračunat prema Uredbi (EU) br. 575/2013.

3) »Potrebni interni kapital« je zbroj internih kapitalnih zahtjeva izračunat u skladu s ovom Odlukom.

4) »Profil rizičnosti«, »testiranje otpornosti na stres« i definicije pojedinih rizika upotrebljavaju se na način uređen Odlukom o upravljanju rizicima.

Obuhvat primjene Odluke

Članak 3.

(1) Kreditna institucija dužna je primjenjivati odredbe ove Oduke na pojedinačnoj osnovi.

(2) Iznimno od stavka 1. ovog članka, kreditna institucija koja je uključena u grupu kreditnih institucija u Republici Hrvatskoj nije dužna na pojedinačnoj osnovi primjenjivati odredbe ove Odluke ako u Republici Hrvatskoj ima položaj:

1) matične kreditne institucije ili

2) kreditne institucije koja je društvo kći matične kreditne institucije u RH, matičnoga financijskog holdinga u RH ili matičnoga mješovitoga financijskog holdinga u RH.

(3) Kreditna institucija koja je isključena iz grupe kreditnih institucija u Republici Hrvatskoj na temelju članka 19. Uredbe (EU) br. 575/2013 dužna je primjenjivati odredbe ove Odluke na pojedinačnoj osnovi.

(4) Matična kreditna institucija u RH dužna je primjenjivati odredbe ove Odluke na konsolidiranoj osnovi za svoju grupu kreditnih institucija u RH.

(5) Kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja je društvo kći nadređenoga financijskog holdinga u RH ili nadređenoga mješovitoga financijskog holdinga u RH na način iz članka 278. stavka 3., 4. i 5. Zakona o kreditnim institucijama, dužna je primjenjivati odredbe ove Odluke na osnovi konsolidiranoga financijskog položaja toga financijskoga odnosno mješovitoga financijskog holdinga.

(6) Društvo kći koje je kreditna institucija, matični mješoviti financijski holding u grupi kreditnih institucija u Republici Hrvatskoj ili matični financijski holding u grupi kreditnih institucija u Republici Hrvatskoj koji su matična društva ili imaju sudjelujući udio u drugoj kreditnoj instituciji, financijskoj instituciji ili društvu za upravljanje UCITS-om ili mirovinskom društvu sa sjedištem u trećoj zemlji, dužni su odredbe ove Odluke primjenjivati na potkonsolidiranoj osnovi.

Strategije, planovi i postupci za interni kapital

Članak 4.

(1) Kreditna institucija dužna je razviti strategiju planiranja internoga kapitala koja će osigurati održavanje takve razine kapitala koja može podržati činitelje poput očekivanog rasta plasmana, budućih izvora sredstava i korištenja njima, politiku dividenda kao i svaku promjenu minimalnog iznosa regulatornoga kapitala iz članka 92. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(2) Kreditna institucija dužna je donijeti plan za kapital kojim se jasno definiraju:

1) strateški ciljevi i vremenski horizont za njihovo ostvarenje s obzirom na utjecaj makroekonomskih činitelja i promjenu smjera ekonomskog ciklusa na strateške planove,

2) postupci planiranja kapitala i odgovornosti za taj postupak,

3) način na koji će kreditna institucija udovoljavati kapitalnim zahtjevima u budućnosti,

4) relevantna ograničenja vezana uz kapital (npr. učinak izmjene propisa ili donošenja novih propisa) i

5) opći plan za postupanje u nepredviđenim okolnostima (npr. način pribavljanja dodatnoga kapitala, ograničavanje poslovne aktivnosti ili primjena tehnika smanjenja rizika).

Uspostavljanje i provođenje postupka procjenjivanja

Članak 5.

(1) Kreditna institucija dužna je uspostaviti odgovarajući postupak za utvrđivanje i osiguranje primjerene visine internoga kapitala uzimajući u obzir profil rizičnosti, sustav upravljanja rizicima i tehnike kojima se koristi za smanjenje rizika. Pri odabiru postupka za utvrđivanje i osiguranje primjerene visine internoga kapitala kreditna institucija može razmotriti i druge činitelje, kao što su ciljani vanjski rejting, tržišna pozicija, ulazak na nova tržišta, dostupnost kapitala i preuzimanja drugih društava te ostale strateške ciljeve. Utjecaj navedenih činitelja na visinu internoga kapitala kreditna institucija dužna je analizirati i dokumentirati.

(2) Postupak iz stavka 1. ovog članka smatrat će se odgovarajućim:

1) ako je utemeljen na utvrđivanju, mjerenju ili procjeni, agregiranju i praćenju značajnih rizika,

2) ako osigurava adekvatan interni kapital s obzirom na profil rizičnosti kreditne institucije i

3) ako je na odgovarajući način uključen u sustav upravljanja kreditnom institucijom.

(3) Kreditna institucija dužna je propisati, dokumentirati i redovito nadzirati postupak procjenjivanja iz stavka 1. ovog članka, a trebaju ga odobriti uprava i nadzorni odbor kreditne institucije. Unutarnja revizija kreditne institucije dužna je najmanje jednom godišnje provesti procjenu prikladnosti postupka procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala.

(4) Kreditna institucija dužna je osigurati Hrvatskoj narodnoj banci potpune i detaljne informacije o postupku procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala, kao što su:

1) pristupi (metodologije) kojima se koristi za izračun internih kapitalnih zahtjeva,

2) vrste i razina rizika uključenih u izračun internih kapitalnih zahtjeva,

3) za kreditni rizik, rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju, tržišni i operativni rizik – razlike u pristupima primijenjenima za izračun kapitalnih zahtjeva u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 i izračun internih kapitalnih zahtjeva i

4) razlike između potrebnoga regulatornoga kapitala iz članka 92. Uredbe (EU) br. 575/2013 i potrebnoga internoga kapitala.

II. POSTUPAK PROCJENJIVANJA ADEKVATNOSTI INTERNOGA KAPITALA

Faze postupka

Članak 6.

(1) Kreditna institucija dužna je postupkom procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala obuhvatiti sljedeće faze:

1) utvrđivanje rizika,

2) mjerenje ili procjenu pojedinog rizika i određivanje pripadajućih iznosa internih kapitalnih zahtjeva,

3) određivanje ukupnoga internoga kapitala i

4) uspoređivanje potrebnoga regulatornoga i potrebnoga internoga kapitala.

(2) Kreditna institucija dužna je postupak iz stavka 1. ovog članka provoditi najmanje jednom godišnje, a u slučaju značajne promjene profila rizičnosti i češće.

1. Utvrđivanje rizika

Značajni rizici

Članak 7.

(1) Kreditna institucija dužna je na temelju svog profila rizičnosti utvrditi značajne rizike kojima je izložena ili bi mogla biti izložena u svojem poslovanju, a koje će obuhvatiti postupkom procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala. Pritom uzima u obzir vrstu, opseg i složenost svojih aktivnosti i tržišta na kojima posluje.

(2) Radi utvrđivanja značajnih rizika kreditna institucija dužna je analizirati sljedeće:

1) kreditni, tržišni i operativni rizik, uključujući i druge rizike za koje se računaju kapitalni zahtjevi prema Uredbi (EU) br. 575/2013,

2) rizike koji nisu u potpunosti pokriveni minimalnim kapitalnim zahtjevima iz Uredbe (EU) br. 575/2013 (valutno inducirani kreditni rizik, rezidualni rizik i rizike koji proizlaze iz poslova sekuritizacije, moguću podcijenjenost kreditnog rizika zbog korištenja standardiziranim pristupom, moguću podcijenjenost operativnog rizika zbog korištenja jednostavnim ili standardiziranim pristupom),

3) kamatni rizik u knjizi pozicija kojima se ne trguje, rizik prekomjerne financijske poluge, koncentracijski rizik, likvidnosni rizik, reputacijski i strateški rizik,

4) utjecaj vanjskih činitelja (ekonomsko i poslovno okružje) i

5) ostale rizike koji nisu uključeni u točke od 1. do 3. ovog stavka.

(3) Utvrđivanje svih rizika i određivanje njihove značajnosti mora biti zasnovano na sveobuhvatnoj procjeni rizika kojima je kreditna institucija izložena ili bi mogla biti izložena, a koji su svojstveni pojedinim poslovima, proizvodima, aktivnostima, procesima i sustavima kreditne institucije, i to na razini portfelja i na razini pojedinog proizvoda. Postupak utvrđivanja rizika mora uključivati i procjenu financijskog stanja kreditne institucije i vanjskog okružja u kojem posluje.

(4) Iznimno od stavka 2. ovog članka, manja kreditna institucija može u postupku procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala analizirati najmanje sljedeće:

1) koncentracijski rizik,

2) upravljački rizik,

3) kreditni rizik uključujući valutno inducirani kreditni rizik,

4) kamatni rizik,

5) valutni rizik,

6) likvidnosni rizik uključujući mogućnost prikupljanja dodatnoga kapitala,

7) operativni rizik,

8) rizik prekomjerne financijske poluge,

9) strateški rizik i

10) utjecaj vanjskih činitelja.

Definicije rizika

Članak 8.

(1) Kreditna institucija može se koristiti vlastitim definicijama rizika koje obuhvaćaju najmanje definicije propisane Uredbom (EU) br. 575/2013, Zakonom o kreditnim institucijama i Odlukom o upravljanju rizicima s tim da ih je dužna detaljno obrazložiti.

(2) Ako se kreditna institucija koristi različitim definicijama onih rizika za koje je izračun kapitalnih zahtjeva propisan Uredbom (EU) br. 575/2013, dužna je obrazložiti kakav utjecaj ima primjena tih definicija na visinu kapitalnih zahtjeva kreditne institucije prema Uredbi (EU) br. 575/2013.

2. Mjerenje ili procjena pojedinog rizika i određivanje pripadajućeg iznosa internih kapitalnih zahtjeva

Metodologija mjerenja ili procjene rizika

Članak 9.

(1) Kreditna institucija dužna je pri izračunu internih kapitalnih zahtjeva kvantitativnim metodama mjeriti ili, ako je rizike teško kvantificirati, procjenjivati značajne rizike koristeći se metodologijom i pristupima koji su najprikladniji za njezinu organizaciju i poslovne aktivnosti.

(2) Kreditna institucija dužna je utvrditi za koje je rizike, osim kreditnog, tržišnog, rizika prilagodbe kreditnom vrednovanju i operativnog rizika, pri određivanju internih kapitalnih zahtjeva primjereno koristiti se kvantitativnim metodama, a za koje je rizike prikladnije umjesto određivanja internih kapitalnih zahtjeva koristiti se isključivo mjerama smanjenja ili kontrole rizika.

(3) Kreditna institucija može se koristiti različitim pristupima izračuna internih kapitalnih zahtjeva za različite vrste rizika, a pritom je dužna definirati odgovarajuću metodologiju mjerenja ili procjene svakog rizika te dokumentirati i obrazložiti sljedeće:

1) metode/pristupe mjerenja rizika,

2) procjenu nemjerljivih rizika i

3) sve korekcije iznosa rizika kada kreditna institucija utvrdi da metode za mjerenje ili procjenu specifičnog rizika ne pokazuju trenutačnu izloženost kreditne institucije tom riziku.

(4) Kreditna institucija može pri izračunu internih kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik, rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju, operativni rizik i tržišne rizike učiniti jedno od sljedećega:

1) primijeniti pristupe kojima se koristi za izračun regulatornih kapitalnih zahtjeva prema Uredbi (EU) br. 575/2013,

2) primijeniti napredne pristupe iz Uredbe (EU) br. 575/2013 ili

3) koristiti se drugim pristupima.

(5) Ako se izračun kapitalnih zahtjeva prema Uredbi (EU) br. 575/2013 zasniva na rejtingu vanjske institucije za procjenu kreditnog rejtinga ili na činjenici da izloženost nema rejting, kreditna institucija dužna je pri izračunu internih kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik uzeti u obzir i druge relevantne informacije.

(6) Interni kapitalni zahtjevi za značajne tržišne rizike za koje se ne izračunavaju kapitalni zahtjevi iz Uredbe (EU) br. 575/2013 moraju biti primjereni.

(7) Kreditna institucija koja je pri izračunu kapitalnih zahtjeva za pozicijski rizik, u skladu s dijelom trećim, glavom IV., poglavljem 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 netirala svoje pozicije u jednom ili više vlasničkih instrumenata koji čine dionički indeks s jednom ili više pozicija u budućnosnici na dionički indeks ili u nekom drugom proizvodu koji se temelji na dioničkom indeksu, dužna je izračunavati i održavati odgovarajući interni kapital za pokriće gubitka na temelju rizika osnove zbog toga što se vrijednost budućnosnice ili drugog proizvoda ne kreće u potpunosti u skladu s vrijednošću sastavnih vlasničkih instrumenata.

(8) Kreditna institucija koja ima suprotne pozicije u budućnosnicama na dionički indeks koje nisu identične s obzirom na njihovo dospijeće ili njihov sastav ili oboje, dužna je za rizik koji iz toga proizlazi izračunavati i održavati odgovarajući interni kapital.

(9) Kada kreditna institucija primjenjuje postupak iz članka 345. Uredbe (EU) br. 575/2013, dužna je izračunati interni kapitalni zahtjev za rizik gubitka koji postoji u razdoblju od preuzimanja obveze do sljedećega radnog dana.

(10) Kreditna institucija može pri izračunu internih kapitalnih zahtjeva za kamatni rizik u knjizi pozicija kojima se ne trguje primijeniti metodu pojednostavnjenog izračuna procjene promjene ekonomske vrijednosti knjige pozicija kojima se ne trguje propisane Odlukom o kamatnom riziku u knjizi banke.

Testiranje otpornosti na stres

Članak 10.

(1) Radi kvalitetnije procjene svoje izloženosti riziku kreditna institucija dužna je redovito, a najmanje jednom godišnje, provoditi analize scenarija i analize osjetljivosti za sve značajne rizike i interni kapital. Dobivene rezultate kreditna institucija dužna je uzeti u obzir u postupku procjene i održavanja internoga kapitala na odgovarajućoj razini.

(2) Testiranje otpornosti na stres mora biti primjereno svakom činitelju rizika značajnom za poslovanje kreditne institucije, a koji je specifičan za poslovno i pravno okružje u kojem kreditna institucija posluje te za dio poslovnog ciklusa u kojem se nalazi. Kreditna institucija dužna je analizirati učinak promjene postojećih ili donošenja novih propisa, aktivnosti konkurencije ili druge činitelje koji imaju utjecaja na njezino poslovanje, kako bi odredila koje promjene u okružju može podnijeti.

(3) U politikama za upravljanje rizicima kreditna institucija dužna je utvrditi opseg i učestalost testiranja otpornosti na stres te postupke i radnje koje će poduzeti u slučajevima kad su rezultati testiranja otpornosti na stres nepovoljni.

(4) Iznimno od stavka 1. ovog članka, manja kreditna institucija može provoditi samo analize osjetljivosti, pri čemu procjenjuje utjecaj određenih najznačajnijih činitelja rizika kojima je izložena, uključujući barem kreditni rizik, koncentracijski rizik u kreditnom portfelju i kamatni rizik u knjizi pozicija kojima se ne trguje. Manja kreditna institucija dužna je provoditi analize scenarija i analize osjetljivosti za izloženost likvidnosnom riziku.

(5) Iznimno od stavka 1. ovog članka, kreditna institucija dužna je provoditi testiranje otpornosti na stres za operativni rizik u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013.

3. Utvrđivanje ukupnoga internoga kapitala

Definiranje raspoloživoga internoga kapitala

Članak 11.

Kreditna institucija dužna je definirati kategorije i sastavne elemente kapitala kojima se koristi za potrebe izračuna raspoloživoga internoga kapitala, vodeći pritom računa da pojedini dijelovi kapitala najbolje pokazuju pravu vrijednost imovine i obveza te sposobnost pokrića gubitka.

Izračun internih kapitalnih zahtjeva

Članak 12.

(1) Kreditna institucija utvrđuje ukupne interne kapitalne zahtjeve zbrajanjem kapitalnih zahtjeva:

1) za rizike za koje je prema Uredbi (EU) br. 575/2013 potrebno izračunavati kapitalne zahtjeve i

2) za ostale značajne rizike.

(2) Iznimno od stavka 1. ovog članka, kreditna institucija može primijeniti složenije pristupe za izračun ukupnih internih kapitalnih zahtjeva, a pritom je dužna dokumentirati i obrazložiti sljedeće:

1) osnovne metodološke pretpostavke, osim savršenih pozitivnih korelacija između rizika te osigurati njihovu robusnost provođenjem testiranja otpornosti na stres i/ili

2) bilo koju drugu metodologiju/pristup za određivanje ukupno potrebnoga internoga kapitala uključujući i onu koja je zasnovana na simulaciji istodobnih promjena u višestrukim činiteljima rizika.

(3) Kreditna institucija dužna je održavati interni kapital najmanje u visini ukupnih internih kapitalnih zahtjeva.

4. Uspoređivanje potrebnoga regulatornoga i potrebnoga internoga kapitala

Postupak uspoređivanja

Članak 13.

(1) Kreditna institucija dužna je usporediti potrebni interni i regulatorni kapital te navesti njihove sličnosti i razlike.

(2) Ako se postupkom procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala utvrdi da je iznos potrebnoga internoga kapitala manji od minimalnog iznosa potrebnoga regulatornoga kapitala iz članka 92. Uredbe (EU) br. 575/2013, kreditna institucija dužna je održavati visinu regulatornoga kapitala minimalno na visini propisanoj člankom 92. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(3) Kreditna institucija dužna je na kraju poslovne godine (stanje na dan 31. prosinca) izračunavati:

1) iznos ukupno potrebnoga internoga kapitala i

2) ciljanu razinu raspoloživoga internoga i regulatornoga kapitala na kraju tekuće financijske godine, usklađenu s poslovnim planom.

(4) Kreditna institucija dužna je u godišnji poslovni plan unijeti korektivne mjere koje će poduzeti u slučaju pogrešaka ili promjena u procjenama adekvatnosti internoga kapitala.

III. INTEGRIRANJE POSTUPKA PROCJENJIVANJA ADEKVATNOSTI INTERNOGA KAPITALA U SUSTAV UPRAVLJANJA

Članak 14.

(1) Postupak procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala mora biti sastavni dio sustava upravljanja kreditnom institucijom.

(2) Rezultatima postupka procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala kreditna institucija dužna je koristiti se barem u sljedećim procesima:

1) definiranju i praćenju ostvarenja strategije upravljanja rizicima,

2) alokaciji kapitala na pojedine organizacijske dijelove,

3) donošenju odluka o kreditiranju i budžetiranju i

4) donošenju značajnih strateških odluka (npr. ponuda novog proizvoda, ulazak na nova tržišta itd.).

(3) Postupak procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala mora omogućiti upravi i nadzornom odboru kreditne institucije da u svakom trenutku procijene i/ili ocijene sve značajne rizike kojima je kreditna institucija izložena ili bi mogla biti izložena u svojem poslovanju.

Dužnosti uprave i nadzornog odbora

Članak 15.

(1) Uprava kreditne institucije dužna je:

1) donijeti strategiju preuzimanja i upravljanja rizicima kreditne institucije,

2) osigurati provođenje postupka procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala i osigurati njegovu usklađenost sa strateškim politikama,

3) osigurati da se u postupak uključe svi rizici,

4) osigurati upotrebu prikladnih metoda,

5) detaljno propisati postupak procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala (metode koje se primjenjuju, pretpostavke, postupak procjene, način održavanja adekvatne razine internog kapitala) te postupak alokacije internoga kapitala,

6) uspostaviti odgovarajući sustav unutarnjih kontrola u postupku procjenjivanja i održavanja adekvatnosti internoga kapitala,

7) osigurati dokumentiranost postupka procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala,

8) osigurati adekvatne resurse za provođenje postupka procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala i potpuno razumijevanje tog postupka od strane svih zaposlenika uključenih u postupak,

9) propisati ovlasti i odgovornosti dodijeljene pojedinim funkcijama i organizacijskim jedinicama

na način da se osiguraju jasna podjela ovlasti i jasne linije odgovornosti,

10) osigurati da postupak procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala bude sastavnim dijelom upravljačkih aktivnosti kreditne institucije i

11) osigurati redovitu procjenu prikladnosti postupka procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala.

(2) Nadzorni odbor kreditne institucije dužan je:

1) donijeti odluku o davanju suglasnosti upravi na strategiju preuzimanja i upravljanja rizicima kreditne institucije s definiranim potrebnim internim kapitalom i njegovom alokacijom na pojedine rizike kojima je ili kojima bi mogla biti izložena kreditna institucija,

2) donijeti odluku o davanju suglasnost upravi na strukturu postupka procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala,

3) nadzirati prilagodbu postupka procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala prema značajnim promjenama u strategijama, politikama, organizaciji i poslovnom okružju,

4) nadzirati da se rezultati postupka procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala upotrebljavaju u strateške svrhe i u postupku donošenja odluka te

5) analizirati ostvarenje strategije preuzimanja i upravljanja rizicima u odnosu na raspoloživi i potrebni interni kapital.

Uloga funkcije kontrole rizika

Članak 16.

Analizu, praćenje i izvješćivanje o postupku procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala kreditne institucije kreditna je institucija dužna provoditi u sklopu funkcije kontrole rizika.

Eksternalizacija

Članak 17.

(1) Kreditna institucija može eksternalizirati provođenje dijela faze postupka procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala iz članka 6. stavka 1. ove Odluke.

(2) Na eksternalizaciju dijela faze postupka procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala kreditne institucije primjenjuju se odredbe Odluke o eksternalizaciji.

(3) Iznimno od stavka 2. ovog članka, ako je pružatelj usluga eksternalizacije dijela faze postupka procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala kreditne institucije nadređeno društvo u grupi kreditnih institucija, članak 13. Odluke o eksternalizaciji ne primjenjuje se.

Postupak procjenjivanja na konsolidiranoj osnovi

Članak 18.

Kreditna institucija koja je u skladu s člankom 3. stavcima 2. i 4. do 6. ove Odluke obvezna primjenjivati odredbe ove Odluke na konsolidiranoj osnovi za grupu kreditnih institucija u RH, dužna je:

1) pri upravljanju rizicima na razini grupe definirati i uskladiti postupke i procedure, zadatke i odgovornosti pojedinih osoba i organizacijskih jedinica te linije izvještavanja unutar grupe,

2) osigurati da su metodologije mjerenja i/ili procjene rizika usklađene na razini grupe,

3) procjenjivati značajne rizike svih društava u grupi uključujući vlastite rizike te rizike iz poslovanja s osobama izvan grupe koji imaju utjecaj na ukupan profil rizičnosti grupe,

4) izračunavati potrebni interni kapital na konsolidiranoj osnovi te usklađivati potreban interni i regulatorni kapital na razini grupe,

5) integrirati postupak procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala na konsolidiranoj osnovi u postupak upravljanja i odlučivanja u kreditnoj instituciji i

6) izvještavati Hrvatsku narodnu banku o postupku procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala na konsolidiranoj osnovi.

IV. IZVJEŠTAVANJE HRVATSKE NARODNE BANKE

Izvješće

Članak 19.

(1) Kreditna institucija dužna je dostavljati pismeno izvješće Hrvatskoj narodnoj banci o postupku procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala. Izvješće minimalno treba uključivati sljedeće:

1) organizacijski ustroj, s opisom ovlasti i odgovornosti dodijeljenih različitim funkcijama i organizacijskim jedinicama koje su uključene u postupak procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala,

2) opis metodologija primijenjenih za određivanje potrebnog internoga kapitala,

3) opis sustava mjerenja/procjene rizika,

4) način kontrole i tehnike smanjenja za značajne vrste rizika,

5) opis testiranja otpornosti na stres kojima se kreditna institucija koristi u postupku procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala i njihove rezultate,

6) vlastitu procjenu postupka procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala koja bi trebala identificirati slabosti i nedostatke u samom postupku i pravodobne korektivne mjere koje će se poduzeti radi njihova otklanjanja i

7) ako je kreditna institucija društvo kći matičnom društvu sa sjedištem izvan Republike Hrvatske, način usklađivanja postupka procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala kreditne institucije s postupkom koji provodi matična kreditna institucija.

(2) Ako je kreditna institucija izradila i dostavila Hrvatskoj narodnoj banci određene dijelove izvješća iz stavka 1. ovog članka u sklopu drugih izvještajnih zahtjeva, može se pozvati na te dokumente i nije ih dužna opet pripremati za potrebe izvješća iz stavka 1. ovog članka.

Rokovi izvještavanja

Članak 20.

Kreditna institucija dužna je sastaviti izvješće o postupku procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala sa stanjem na dan 31. prosinca prethodne godine i dostaviti ga Hrvatskoj narodnoj banci najkasnije do 30. travnja tekuće godine.

V. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Stupanje na snagu

Članak 21.

(1) Danom stupanja na snagu ove Odluke prestaje važiti Odluka o postupku procjenjivanja adekvatnosti internoga kapitala kreditne institucije (»Narodne novine«, br. 1/2009., 75/2009., 2/2010., 28/2011. i 67/2013.).

(2) Ova Odluka objavljuje se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu osmog dana od dana objave.

O. br: 35-020/02-14/BV Zagreb, 7. veljače 2014.

Guverner prof. dr. sc. Boris Vujčić, v. r.

 

Izvor: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2014_02_20_391.html

Copyright © Ante Borić