Broj: Rev 1279/08

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz M., kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. E. K., odvjetnik u P., protiv tuženika S. G., iz M., radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-1639/06-2 od 14. srpnja 2008., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj P-972/05 od 13. ožujka 2006., u sjednici održanoj 3. ožujka 2015.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je tužitelj J. P. iz M., … suvlasnik:

 

- 58/658 dijelova kč.br. 1117/54 upisane u zk.ul. 3842 k.o. M., koji su nedjeljivo povezani s pravom vlasništva posebnog dijela zgrade označene slovom „C“ i to stan „L“ na drugom katu zgrade, koji se sastoji od kuhinje i boravka, sobe, kupaonice, loggie i balkona ukupne površine 44,44 m2, sve obojano roza bojom u planu posebnih dijelova zgrade i

 

- 58/658 dijela kč.br. 1117/54, upisane u zk. ul. 3842 k.o. M., koji su nedjeljivo povezani s pravom vlasništva posebnog dijela zgrade označene slovom „C“ i to stan „M“ na drugom katu zgrade, koji se sastoji od kuhinje i boravka, sobe, kupaonice, loggie i balkona, ukupne površine 44,42 m2, sve obojano ljubičastom bojom u planu posebnih dijelova zgrade što je tuženik dužan priznati i tužitelju izdati tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na njegovo ime, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.“

 

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 32.200,00 kn, sve u roku od 15 dana.“

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

„Prihvaća se žalba tuženika, preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli posl. br. P-972/05 od 13. ožujka 2006. godine i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je tužitelj J. P. iz M., … suvlasnik:

 

- 58/658 dijela k.č.br. 1117/54 upisane u zk. ul. 3842 k.o. M., koji su nedjeljivo povezani s pravom vlasništva posebnog dijela zgrade označene slovom „C“ i to stan „L“ na drugom katu zgrade, koji se sastoji od kuhinje i boravka, sobe, kupaonice, lođe i balkona ukupne površine 44,44 m2, sve obojano roza bojom u planu posebnih dijelova zgrade i

 

- 58/658 dijela k.č. 1117/54 upisane u zk. ul. 3842 k.o. M., koji su nedjeljivo povezani s pravom vlasništva posebnog dijela zgrade označene slovom „C“ i to stan „M“ na drugom katu zgrade, koji se sastoji od kuhinje i boravka, sobe, kupaonice, lođe i balkona, ukupne površine 44,42 m2, sve obojano ljubičastom bojom u planu posebnih dijelova zgrade, što je tuženik dužan priznati i tužitelju izdati tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na njegovo ime, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.“

 

Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove cijelog postupka u iznosu od 35.156,00 kn u roku od 15 dana.“

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati, preinači pobijanu drugostupanjsku presudu, prihvati tužbeni zahtjev uz dosudu troškova parničnog postupka i troška sastava revizije tužitelju ili da pobijanu drugostupanjsku presudu ukine i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Pobijana presuda je, na temelju odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05 – dalje: ZPP), ispitana samo u onom dijelu u kojem je pobijana revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za utvrđenje suvlasništva 56/658 dijelova kč. br. 1117/54 upisane u zk. ul. 3842 k.o. M., koji su nedjeljivo povezani s pravom vlasništva posebnog dijela zgrade označene slovom C i to stana oznake L na drugom katu zgrade koji se sastoji od kuhinje i boravka, sobe, kupaonice, loggie i balkona ukupne površine 44,44 m2, sve obojano roza bojom u planu posebnih dijelova zgrade i stana oznake M, na drugom katu zgrade, koji se sastoji od kuhinje i boravka, sobe, kupaonice, loggie i balkona, ukupne površine 44,42 m2, sve obojano ljubičastom bojom u planu posebnih dijelova zgrade i zahtjev tužitelja da sud naloži tuženiku da mu izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na ime tužitelja.

 

Suprotno tvrdnji revidenta u postupku pred drugostupanjskim sudom nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer je sud u  obrazloženju te presude naveo razloge o odlučnim činjenicama. Kako razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti proturječni pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Na temelju činjeničnih utvrđenja:

 

- da je između tuženika, kao vlasnika k.č. 1117/54 i tvrtke I. d.o.o. M. 23. srpnja 1998. sklopljen ugovor, nazvan ugovor o osnivanju prava građenja u svrhu građenja višestambene građevine (dalje: ugovor od 23. srpnja 1998.), kojim je to pravo ugovoreno do 30. lipnja 2000.;

- da je ugovorom od 23. srpnja 1998. ugovoreno da nositelj prava građenja nije vezan nikakvim daljnjim uvjetima u pogledu posebnih dijelova zgrade;

- da je ugovorom od 23. srpnja 1998. ugovoreno da vlasnik zemljišta (tuženik u ovom postupku) i nositelj prava građenja daju suglasnost da se svi kupci posebnih dijelova zgrade koji vlasništvo steknu u skladu s odredbama ugovora, nakon provedenog postupka etažiranja uknjiže kao vlasnici posebnih dijelova zgrade i suvlasnici na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade;

- da je tužitelj ugovorom o prodaji od 13. kolovoza 2001. i aneksom toga ugovora od 12. listopada 2001. kupio dva stana i to stana oznake L na drugom katu zgrade koji se sastoji od kuhinje i boravka, sobe, kupaonice, loggie i balkona ukupne površine 44,44 m2, sve obojano roza bojom u planu posebnih dijelova zgrade i stana oznake M, na drugom katu zgrade, koji se sastoji od kuhinje i boravka, sobe, kupaonice, loggie i balkona, ukupne površine 44,42 m2, sve obojano ljubičastom bojom u planu posebnih dijelova zgrade;

- da je tužitelj u zemljišnoj knjizi poduložak 14 k.o. M. bio upisan kao vlasnik nekretnine koja se sastoji iz posebnog dijela zgrade sagrađene na pravu građenja na kč. br. 1117/54 označene slovom C, koja u naravi predstavlja stan oznake L na drugom katu zgrade koji se sastoji od kuhinje i boravka, sobe, kupaonice, loggie i balkona ukupne površine 44,44 m2, sve obojano roza bojom u planu posebnih dijelova zgrade;

- da je prijedlog tužitelja za upis prava vlasništva na drugom stanu (stana oznake M, na drugom katu zgrade, koji se sastoji od kuhinje i boravka, sobe, kupaonice, loggie i balkona, ukupne površine 44,42 m2, sve obojano ljubičastom bojom u planu posebnih dijelova zgrade), jer je poduložak 15 k.o. M., u koji je taj stan upisan, u vrijeme donošenja zemljišnoknjižnog rješenja bio upisan kao fiducijarno vlasništvo V. C., prijašnjeg vlasnika I. d.o.o. M., a ne prodavatelja kao nositelja prava građenja;

- da je rok na koji je bio zaključen ugovor od 23. srpnja 1998. istekao, da nije sklopljen aneks toga ugovora o produženju toga roka, a da je tuženik zatražio brisanje prava građenja uz istodobno brisanje svih upisa izvršenih u podulošcima 6 do 17, pa je to brisanje izvršeno zajedno sa upisom prava vlasništva tužitelja na posebnom dijelu zgrade;

- da je rješenjem zemljišnoknjižnog suda broj Z-7631/01 od 27. prosinca 2001. izvršen upis kulture kolektivna stambena zgrada na k.č.br. 1117/54 u zk. ul. 2696 k.o. M. u vlasništvu tuženika,

 

prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj stekao pravo vlasništva na posebnim dijelovima zgrade, pobliže označenim u izreci te presude, na temelju valjano sklopljenih pravnih poslova, ocijenivši da je tužitelj sklopio ugovore sukladno odredbama čl. 8. i čl. 11. ugovora od  23. srpnja 1998. To stoga što je tuženik ugovorom od 23. srpnja 1998. ovlastio ovlaštenika prava građenja da raspolaže posebnim dijelovima izgrađene zgrade i pritom mu izdao clausulu intabulandi, odnosno izričitu izjavu da pristaje na uknjižbu takvog njihovog stečenog prava vlasništva na posebnim dijelovima zgrade.

 

Drugostupanjski sud je odlučujući povodom žalbe tuženika preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Pritom je drugostupanjski sud zauzeo pravno shvaćanje da s obzirom da u vrijeme sklapanja tužiteljevim ugovora o kupoprodaji predmetnih nekretnina više nije postojalo pravo građenja, zbog čega se nisu niti mogle primijeniti odredbe ugovora od 23. srpnja 1998. kojim je to pravo bilo osnovano, zbog čega ugovori o prodaji nisu mogli biti sklopljeni sukladno odredbama ugovora od 23. srpnja 1998. Stoga je drugostupanjski sud pozivom na odredbe čl. 295. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 – dalje: ZVDSP) i čl. 119. st. 1. ZVDSP odbio tužbeni zahtjev. Nadalje, pozivom na odredbu čl. 54. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 114/01, 100/04 i 197/07 – dalje: ZZK) drugostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva ocijenivši da tužitelj nije ovlašten tuženiku postaviti takav zahtjev jer s tuženikom nije sklopio ugovore o prodaji predmetnih nekretnina niti s njim nije bio u nekom drugom pravnom odnosu iz kojeg bi proizlazilo to njegovo pravo.

 

U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj u reviziji navodi da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 292. st. 2. ZVDSP i čl. 295. ZVDSP, da su posljedice propisane odredbom čl. 295. st. 1. i st. 2. ZVDSP mogle nastupiti tek po isteku 19. travnja 2004. kada je rješenje Općinskog suda u Puli broj Z-7631/01 postalo pravomoćno, što znači da je u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora između tužitelja i I. d.o.o. M. bilo upisano pravo građenja u zemljišnoj knjizi, što se tužitelj uvidom u zemljišnu knjigu mogao uvjeriti.

 

Pri odlučivanju o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je imao u vidu odredbu čl. 392.a ZPP kojom je propisano da  revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Primjenjujući odredbu čl. 392. a ZPP na navode tužitelja iznesene u reviziji proizlazi da tužitelj u reviziji u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjsku presudu pobija samo u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama.

 

Pravo građenja je, u smislu odredbe čl. 280. st. 1. ZVDSP, ograničeno stvarno pravo na nečijem zemljištu čiji je nositelj ovlašten da na površini tog zemljišta ili ispod nje ima vlastitu zgradu, a svagdašnji vlasnik zemljišta dužan je to trpjeti.

 

Odredbom čl. 292. st. 1. ZVDSP propisano je da pravo građenja prestaje propašću stvari, ovlaštenikovim odreknućem, istekom roka i ispunjenjem raskidnoga uvjeta, zaštitom tuđega povjerenja, prestankom korisnika, rasterećenjem te ukinućem, dok je odredbom st. 2. istoga članka propisano da pravo građenja upisano u zemljišnoj knjizi prestaje kad, zbog razloga iz stavka 1. istoga članka, bude izbrisano kao teret na zemljištu opterećenom tim pravom i kao posebno zemljišnoknjižno tijelo.

 

Posljedice prestanka prava građenja uređene su odredbom čl. 295. ZVDSP, koji u st. 1. i st. 2. propisuje da s prestankom prava građenja postaje pripadnost zemljišta ono što je pravom građenja bilo od zemljišta pravno odvojeno, a da se na odnos vlasnika zemljišta i osobe kojoj je prestalo pravo građenja na odgovarajući način se primjenjuju pravila po kojima se prosuđuju odnosi nakon prestanka prava plodouživanja, ako nije što posebno određeno. Stavkom 3. istog članka propisano je da je vlasnik dužan osobi kojoj je prestalo pravo građenja dati onoliko naknade za zgradu koliko je njegova nekretnina u prometu vrjednija s tom zgradom nego bez nje.

 

Tuđa stvarna prava uređena su pak odredbom čl. 296. ZVDSP. Odredbom čl. 296. st. 1. ZVDSP popisano je da tuđa stvarna prava koja su bila teret prava građenja prestaju s prestankom toga prava, ako nije što drugo određeno.

 

Prema pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 296. st. 1. ZVDSP, iako se u pobijanoj odluci poziva na odredbu čl. 295. ZVDSP, kada je ocijenio da su nakon prestanka prava građenja prestala tuđa stvarna prava, zbog čega je u zemljišnoknjižnom postupku bilo izvršeno brisanje prava upisanih na pravu građenja pa tako i pravo vlasništva tužitelja. S obzirom da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da u odnosu na tuženika ima pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari kao neosnovan.

 

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 3. ožujka 2015.