Broj: Gž-3822/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Dubravke Bosilj kao predsjednice vijeća, te Tanje Novak-Premec kao sutkinje izvjestiteljice i Nade Krnjak, kao članica vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice M. S., OIB: …, iz S., i drugotužiteljice M. Š., OIB: …, iz K., obje zastupane po punomoćniku F. Đ., odvjetniku u K., protiv tuženika K. J., OIB: …, iz K.,  kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u K., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina i izdanja tabularne isprave, povodom žalbe tužiteljica izjavljene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici od 02. svibnja 2014.g. broj: 9 P-775/13-48, u sjednici vijeća održanoj dana 06. ožujka 2015. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljica kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici broj: 9 P-775/13-48 od 02. svibnja 2014.g.

 

Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu. 

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom u toč.I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se da su tužiteljice dosjelošću stekle pravo vlasništva nekretnina i to: M. S., OIB: …, iz S., dio čkbr. 2411 oranica u K. sa 286/533 dijela upisane u  zk.ul.br. 4932 k.o. S., dio čkbr. 2348/3 pašnjak sa 16/220 dijela upisane u zk.ul.br. 4938 k.o. S. i dio čkbr. 2410/1 sjenokoša u K. sa 17/446 dijela upisane u zk.ul.br. 1384 k.o. S., a M. Š., OIB: …, iz K. dio čkbr. 2411  oranica u K. sa 247/533 dijela upisane u zk.ul.br. 4932 k.o. S. i dio čkbr. 2483/3 pašnjak sa  86/220 dijela upisane u  zk.ul.br. 4938 k.o. S., a što je dužan priznati tuženik K. J., OIB: …, iz K., i izdati tužiteljicama tabularnu ispravu koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, tako da tužiteljice  izvrše  uknjižbu prava vlasništva temeljem iste u zemljišne knjige s imena tuženika K. J. svaka na svoje ime i vlasništvo, u roku od 15 dana, a u istom roku tuženik K. J. dužan je naknaditi tužiteljicama prouzročeni trošak parnice sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od dana presuđenja pa do isplate."

Toč.II. izreke nalaženo je tužiteljicama da naknade tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.985,50 kn u roku 15 dana.

Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobijaju tužiteljice iz svih odredbom čl.353. st.1. toč.1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH - dalje: ZPP) predviđenih žalbenih razloga s prijedlogom ovom sudu da u cijelosti ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda ističući da iskazi svjedoka koje žalba citira nisu odlučni za meritum rješenja ovog spora te da je on na zakonit način stekao vlasništvo nekretnina temeljem kupoprodajnih ugovora koje su potpisale tužiteljice, a koji ni do danas nisu poništeni. Predlaže odbiti žalbu tužiteljica i u cijelosti potvrditi pobijanu presudu.

Žalba tužiteljica nije osnovana.

Svoje stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljica kojim traže da se utvrdi da su stekle vlasništvo dosjelošću i to prvotužiteljica M. S. dio nekretnina čkbr. 2411 oranica u K. upisane u zk.ul.br. 4932 k.o. S. u 286/533 dijela, čkbr. 2348/3 pašnjak upisane u zk.ul.br. 4938 k.o. S. u 16/220 dijela i čkbr. 2410/1 sjenokoša u K. upisane u zk.ul.br. 1384 k.o. S. u 17/446 dijela, a drugotužiteljica M. Š. dio nekretnina čkbr. 2411 upisane u zk.ul.br. 4932 k.o. S. oranica u K. u 247/533 dijela i dio čkbr. 2483/3 pašnjak upisane u zk.ul.br. 4938 k.o. S. u 86/220 dijela, prvostupanjski sud temelji na sljedećim činjeničnim utvrđenjima:

 

-          da je tuženik upisan kao samovlasnik nekretnina čkbr. 2409/2 sjenokoša u K. sa 675 čhv i čkbr. 2410/1 sjenokoša u K. sa 446 čhv upisanih u zk.ul. 1384 k.o. S., nekretnine čkbr. 2411/1 oranica u K. sa 533 čhv upisane u zk.ul. 4932 k.o. S. i nekretnine čkbr. 2348/3 sa 220 čhv upisane u zk.ul. 4938 k.o. S. temeljem više rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Koprivnici, a osnovom Kupoprodajnih ugovora sklopljenim između A. K., Z. K., J. J.,  S. J., I. J., S. C. r. J. i M. S. kao prodavatelja i tuženika kao kupca sklopljenih tijekom 2010.g.

-          da iz iskaza svjedoka Z. K. proizlazi da je tuženiku prodao nekretnine u K., u naravi staru trošnu kuću, jednu livadu i jednu oranicu sveukupne površine oko ¾ rali koje je u vrijeme prodaje obrađivao i kosio Đ. K. te da je osobno tuženika uveo u posjed nekretnina koje je posjedovao oko 20 godina i koje mu je još za života darovala D. P. te je isti svjedok prilikom očevida na terenu pokazao nekretnine koje je prodao tuženiku i predao mu ih u posjed;

-          da iskazu svjedoka Z. K. nije poklonio vjeru u pogledu opsega nekretnina koje bi predao tuženiku u posjed već je poklonio vjeru iskazu svjedoka D. T. koji je bio prisutan toj predaji u posjed i prema kojem iskazu se radilo o jednoj cjelini u naravi staroj kući, livadi i oranici koje su većim dijelom bile zapuštene i obrasle samoniklom akacijom dok su na jednom dijelu bile samonikle topole;

-          da je mjernički vještak ing. V. K. prilikom očevida identificirana nekretnine koje su predmet spora kao i susjedne nekretnine te je utvrđeno da se iza čkbr. 2409/3 proteže čkbr. 2411/1, jednim dijelom u naravi oranica dok je sjeveroistočni dio šuma na koji se prema sjeveru nadovezuje čkbr. 2410/2 u naravi jednim dijelom oranica, a jednim dijelom šuma te je i čkbr. 2410/1 u naravi jednim dijelom voćnjak s nekoliko starih stabala dok je sjeverozapadni dio te nekretnine očišćen, a čkbr. 2348/3 je u naravi dio oranica, a dio dvorno mjesto i stara kuća tuženika;

-          da prema skici izmjere proizlazi da se međa između čkbr. 2409/2 i čkbr. 2410/1 tuženika te čkbr. 2409/1 i 2408 tužiteljica ne poklapaju prema katastarskom planu već se toč. B-C-D-E-F-G prema pokazivanju svjedoka Z. K. nalaze na nekretnini tuženika odnosno drugotužiteljice M. Š. i prvotužiteljice M. S. koja u naravi uživa dio čkbr. 2409/2 u površini od 111 m2 i dio čkbr.2410/1 u površni od 249 m2;

-          da iz nalaza vještakinje i ortofoto skice proizlazi da se čkbr. 2411/1 u naravi dijelom uživa kao šuma, a dijelom kao oranica u cjelini s dijelom čkbr. 2409/3 i dijelom čkbr. 2410/2 koje su u posjedu M. S., a vlasnica je M. Š., pa iako je tuženik upisan u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi proizlazi da ne uživa čkbr. 2411/1 već samo uživa dio čkbr. 2348/3 u površini od 425 m2 dok drugi dio kao oranicu uživaju tužiteljice;

-          da su u predmetu broj: P-587/13 M. S., J. J., K. S., I. J., S. J., S. C. i M. Š. podnijeli tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kupoprodaji nekretnina kojeg su sklopili I. J., S. J. i S. C. te tuženik predmetom kojeg su nekretnine čkbr. 2348/3 sa 220 čhv iz zk.ul. 4938 k.o. S., zatim ugovora o kupoprodaji zaključen između M. S., K. S. i tuženika predmet kojeg su nekretnine čkbr. 2409/3 i čkbr. 2410/2 iz zk.ul. 2143 k.o. S., cijeli suvlasnički dio koji se sastoji od 32/40 dijela čkbr. 2411/1 iz zk.ul. 4932 k.o. S. te ugovora koji je zaključen između J. J. i tuženika a predmet kojeg je čkbr. 2411/1 iz zk.ul. 4932 k.o. S. te da je ništetna izjava od 20. listopada 2010.g. koju je tužiteljica M. Š. ovjerila 20. svibnja 2010.g. jer da su ugovor sklopili suprotno načelu savjesnosti i poštenja te da su kod sklapanja ugovora bili u bitnoj zabludi u koju su dovedeni od strane tuženika kao kupca;

-          da je nepravomoćnim rješenjima Općinskog suda u Koprivnici broj: P-720/12-21 od 24. rujna 2013.g. i broj: P-899/12-15 od 31. listopada 2013.g. utvrđeno da je tuženik smetao tužiteljicu M. S. u zadnjem mirnom posjedu nekretnina u K. k.o. S. u naravi šuma i šuma i „vrt“;

-          da tužiteljice tvrde da su dosjelošću stekle pravo vlasništva nekretnina čkbr. 2411 oranica u K. upisane u zk.ul 4932 k.o. S. za koju nekretninu nisu priložile zemljišnoknjižni izvadak, a da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je ta nekretnina cijepana na čkbr. 2411/1, 2411/2 i 2411/3,

-          da drugotužiteljica M. Š. nije priložila zk. izvadak za nekretninu čkbr. 2483/3 dok iz navoda stranaka proizlazi da ta nekretnina nije niti predmet spora već je to čkbr. 2348/3.

 

Na temelju prednje iznesenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik vlasništvo spornih nekretnina čkbr. 2348/3, čkbr. 2411/1 i čkbr. 2410/1 stekao primjenom čl.120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12– dalje: ZV)  uknjižbom u zemljišnu knjigu temeljem valjanih kupoprodajnih ugovora potpisanih od strane njega kao kupca i prodavatelja čiji su potpisi ovjereni kod javnog bilježnika koje ugovore ne smatra ništetnim jer nisu protivni načelu savjesnosti i poštenja iz čl.4. Zakona o obveznim odnosima, a niti načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl.3. istog Zakona, a svrha istih bila je prijenos prava vlasništva na tuženika kao kupca obzirom da tim ugovorima prodavatelji i potvrđuju da je stvarni vlasnik i prodavatelj nekretnina Z. K., a da su tužiteljice prilikom sklapanja ugovora bile dužne postupati s pažnjom koja se u prometu zahtijeva, time da iako tužiteljice tvrde da su bile dovedene u zabludu od strane tuženika nisu tražile poništaj ugovora zbog mana volje.

 

Slijedom navedenog prvostupanjski sud nalazi neosnovanim konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica kojim tužbenim zahtjevom traže utvrđenje njihovog prava suvlasništva na čkbr. 2411, kao i tužbeni zahtjev drugotužiteljice za utvrđenje njezinog suvlasništva na čkbr. 2483/3, a takvim je ocijenio i tužbeni zahtjev prvotužiteljice u odnosu na čkbr. 2348/3 i čkbr. 2410/1 budući da je tuženik stekao pravo vlasništva na tim nekretninama temeljem čl.120. ZV-a.

 

Tužiteljice u žalbi tvrde da je prvostupanjski sud iznio netočan i pogrešan zaključak o nekretninama koje je prodavatelj Z. K. stvarno prodao i predao tuženiku u posjed neutemeljeno ne prihvaćajući njegov iskaz i pokazivanje na terenu prilikom očevida i ne uvažavajući njihove tvrdnje da je tuženik kao kupac od tog prodavatelja kupio cijelu čkbr. 2409/2, veći dio čkbr. 2410/1 te dio čkbr. 2348/3 k.o. S. kako je taj svjedok i pokazao na terenu. Ukazuju da je M. S. u predmetima kod Općinskog suda u Koprivnici broj: P-899/12 i P-720/12 dobila posjedovnu zaštitu dijela predmetne čkbr. 2410/1 i dijela čkbr. 2410/2 na kojoj je upisana kao suvlasnik zajedno sa tužiteljicom M. Š., a koje čestice omeđuju nekretninu prodanu tuženiku kako ju je svjedok Z. K. prodao i predao u posjed te to i potvrdio u svom iskazu.

 

Iz daljnjeg sadržaja žalbe može se zaključiti da tužiteljice svoje navode o stjecanju prava vlasništva dosjelošću dijela predmetnih nekretnina kao i posjed tih dijelova nekretnina potkrjepljuju kopijom katastarskog plana na kojem bi dijelovi površina tih nekretnina bile označene crvenom, sivom i narančastom  bojom, očito iz postupka smetanja posjeda tužiteljice M. S. ili nekog drugog spisa budući da takva skica ne prileži spisu. S tim u vezi tvrde da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno stoga što sud nije poklonio vjeru iskazima svjedoka i tužiteljica koji su iskazivali pred sudom u ovom postupku kao i u postupku smetanja posjeda o načinu vršenja vlasništva nekretnina i posjeda za vrijeme dok je vlasnik bio Z. K. i što je prodao tuženiku točno pokazujući na terenu gledajući od puta da nekretnine tuženika graniče s lijeve strane sa nekretninama tužiteljice M. S. (siva boja) a s desne strane sa nekretninama tužiteljice M. Š. (zelena boja).

 

Nadalje, žalba ukazuje da je za tužiteljicu M. S. ispravno navedena čestica dio čkbr. 2348/3 pašnjak sa 16/220 dijela dok je za tužiteljicu M. Š. došlo do tehničke pogreške (pemac) i napisano čkbr. 2483 umjesto 2348/3 pašnjak sa 86/220 dijela. Također ukazuju da je tuženik u iskazu izjavio da će za tu nekretninu izvršiti parcelaciju i priznati svakoj od tužiteljica pripadajući dio nekretnine, a da ih je unatoč tome sud i za ovu nekretninu odbio zbog čega je na taj način pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno pravo u odnosu na ovu česticu, a ujedno je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. U odnosu na nekretninu čkbr. 2411/1 tužiteljice djelomično reproduciraju iskaze svjedoka J. J. i tužiteljice M. S. te tvrde da u toj čestici tužiteljice imaju podjednaku površinu od čega je dio nekretnine u posjedu tužiteljice M. Š. u naravi oranica a dio nekretnine u naravi šuma u posjedu tužiteljice M. S. i to preko svojih prednika oko 100 godina.

 

Tužiteljice uvodno u žalbi ističu žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka no isti ne konkretiziraju, a kako sadržajem žalbe isključivo iznose razloge zbog kojih prvostupanjsku presudu pobijaju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koje žalbene razloge povezuju i sa bitnom povredom odredaba parničnog postupka i pogrešnom primjenom materijalnog prava, prvostupanjska presuda i stanje spisa ispitani su u pravcu bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. toč.2., 4., 8., 9. 11., 13. i 14. ZPP-a te je utvrđeno da u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni jedna od navedenih bitnih povreda na koje ovaj sud osnovom odredbe čl.365. st.2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

 

Prije svega na žalbene navode tužiteljica u odnosu na pobijanu presudu u dijelu u kojem su tužiteljice odbijene sa tužbenim zahtjevom za utvrđenje da su stekle pravo (su)vlasništva nekretnine čkbr.2411 dosjelošću i to prvotužiteljica u 286/533 dijela, a drugotužiteljica u 247/533 dijela, valja navesti da navedena čestica nije upisana u z.k.ul.4932 k.o. S., a niti u bilo koji drugi zk.ul. k.o. S., ali i da je taj tužbeni zahtjev tužiteljica u suprotnosti s činjeničnim navodima tužbe prema kojima su (su)vlasništvo u navedenim omjerima stekle na nekretnini čkbr.2411/1, a ne na nekretnini čkbr.2411. U suprotnosti je i tužbeni zahtjev drugotužiteljice kojim traži utvrđenje (su)vlasništva čkbr.2483/3 u 86/220 dijela sa činjeničnim navodima prema kojima je stekla vlasništvo nekretnine čkbr.2348/3 u tom dijelu zbog čega je prvostupanjski sud osnovano odbio njihov tužbeni zahtjev u odnosu na nekretninu čkbr.2411, a drugotužiteljicu i u odnosu na nekretninu čkbr.2483/3 budući sud sukladno odredbi čl.2. st.1. ZPP-a u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su postavljeni u postupku te da bi odlučujući o nekretninama čkbr.2411/1 i 2483/3 prekoračio tužbeni zahtjev i time počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. toč.12. ZPP-a u vezi čl.369. st.4. istog Zakona.

 

              Prema tvrdnjama tužiteljica iznesenim u prvostupanjskom postupku, a ponovljenim u žalbi, situacijskog nacrta stvarnog stanja (list 20 spisa) kojim tužiteljice dokazuju koje dijelove nekretnina, sada u vlasništvu tuženika, su stekle vlasništvo dosjelošću, provedenog dokaza njihovim saslušanjem, očevidom na licu mjesta, kao i iskaza saslušanih svjedoka (osim D. T.) i nalaza mjerničke vještakinje, te nepravomoćnih rješenja Općinskog suda u Koprivnici broj:P-720/12-21 i P-899/12-15 kojima je prvotužiteljici M. S. pružana posjedovna zaštita zbog smetanja posjeda od strane tuženika, nedvojbenim proizlazi da je prvotužiteljica u posjedu točno određenog dijela čkbr.2348/3 (krajnjeg sjeverozapadnog dijela) u površini 16 hvati, drugotužiteljica M. Š. točno određenog krajnje jugoistočnog dijela te čestice u površini od 86 hvati, a tuženik dijela nekretnine između njihovih dijelova u površini od 425 m2 ili 118 hvati, da su u posjedu čkbr.2411/1 (ali traže utvrđenje prava vlasništva za čkbr.2411) i to svaka svojeg dijela i da je prvotužiteljica u posjedu točno određenog krajnje sjevernog dijela čkbr.2410/1 u površini od 249 m2, te da nikad nisu bile u posjedu dijelova nekretnina koje i sada drži u isključivom posjedu tuženik.

 

              Naprijed iznesene činjenice na kojima tužiteljice temelje tužbeni zahtjev za utvrđenje njihovog prava vlasništva dosjelošću također su suprotne tužbenom zahtjevu kojim traže utvrđenje prava vlasništva u određenom suvlasničkom omjeru jer u koliko je jedna osoba vlasnik točno određenog dijela neke nekretnine, što tvrde tužiteljice tijekom postupka i iskazuju u svojim stranačkim iskazima te ponavljaju u žalbi, tada ona ne može biti ujedno suvlasnik određenog realnog dijela nepodijeljene nekretnine jer je suvlasništvo pravo vlasništva više osoba na fizički nepodijeljenoj nekretnini, po dijelovima koji su alikvotno (idealno) određeni. Suvlasništvo postoji kad više osoba ima neku stvar u svom suvlasništvu tako da svakoj pripada dio toga prava vlasništva računski određen prema cijelom pravu vlasništva na stvari (čl.36. st.1. ZV-a). Prema tome, ako je jedna osoba vlasnik točno određenog dijela nekretnine, kako to tvrde tužiteljice, tada je očito da on ne može biti (su)vlasnik idealnog dijela, jer je tom suvlasniku na ime njegovog idealnog dijela pripao realni, točno određeni dio, čime je i došlo do faktički izvršene diobe pa suvlasništvo na cijeloj nekretnini više ne postoji, a u kojem smislu, tužiteljice ne postavljaju tužbeni zahtjev.

 

Idealni dio stvari je prema odredbi čl.37. st.2. ZV-a neodvojiv od suvlasničkog dijela koji ga određuje s time da svaki suvlasnik temeljem odredbe čl.38. st.1. ZV-a, smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj prava vlasništva i to bez suglasnosti ostalih suvlasnika ukoliko time ne vrijeđa prava ostalih. Ukoliko su tužiteljice vlasnice točno određenog djela nekretnine kako to tvrde, ona ne mogu ujedno biti su(vlasnice) idealnog dijela cijelih nekretnina. U konkretnom slučaju tužiteljice i tvrde da su stekle vlasništvo dosjelošću točno određenog realnog dijela nekretnina što znači da na ostalom dijelu nekretnina nisu mogle steći pravo su(vlasništva) dosjelošću jer se dosjelošću ne može niti steći više nego se posjedovalo. Naime, prema odredbi čl.159. st.2. ZV-a, samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, pravo vlasništva stječe dosjelošću protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, odnosno prema čl.159. st.3. ZV-a, protekom 20 godina ako je taj posjed barem pošten, a da su prema iznijetim činjenicama tijekom postupka koje ponavljaju i u žalbi i na kojima sud jedino može utemeljiti svoju odluku odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, posjed takve kvalitete tužiteljice imale samo na točno određenim dijelovima nekretnina.

 

Valja ukazati i da je zahtjev za izdavanje tabularne isprave kakvu od tuženika traže tužiteljice tužbenim zahtjevom, obveznopravne prirode koji pretpostavlja postojanje određenog građanskopravnog odnosa između ugovornih stranaka, pa kako parnične stranke nisu ni u kakvom ugovornom odnosu u kojem bi došla do izražaja stranačka volja da se prenesene vlasništvo predmetne nekretnine sa tuženika na tužiteljice kao stjecateljice te da i tužiteljice tvrde da su stekle (su)vlasništvo dosjelošću, dakle na temelju zakona i traže utvrđenje svojeg prava vlasništva dosjelošću, nema ni obveze tuženika da takvu klauzulu izda tužiteljicama.

 

Slijedom navedenog žalba tužiteljica neosnovana je u cijelosti zbog čega je istu valjalo odbiti u toč.I. izreke i temeljem odredbe čl.368. st.1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presuda u dijelu kojim je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev drugotužiteljice M. Š. i djelomično tužbeni zahtjev prvotužiteljice M. S. u odnosu na čkbr.2411 upisane u zk.ul.br.4932 k.o. S., a osnovom odredbe čl.368. st.2. ZPP-a u preostalom dijelu imajući u vidu da je i neovisno o razlozima suda prvog stupnja, tužbeni zahtjev prvotužiteljice M. S. kojim traži da se utvrdi vlasnicom nekretnina čkbr.2348/3 upisane u zk.ul.br.4938 k.o. S. u 16/220 dijela i čkbr.2410/1 upisane u zk.ul.br. 1384 k.o. S. u 17/446 dijela, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti. Kako žalbom nije dovedena u pitanje pravilnost odluke o troškovima postupka koju prvostupanjski sud pravilno temelji na odredbi čl.154. st.1. u vezi čl.155. ZPP-a, valjalo je primjenom odredbe 380. toč.2. u svezi čl. 368. st. 1. i 381. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljica u i odnosu na tu odluku sadržanu u toč.II. izreke pobijane presude.

O zahtjevu tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu odlučeno je primjenom odredbe čl.155. st.1. ZPP-a kao nepotrebnom za ishod žalbenog postupka.

 

U Varaždinu, 06. ožujka 2015. godine