Broj: Rev 981/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz V. G., kojeg zastupa punomoćnik J. D., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. D., M. L., M. B. i N. R. u G., protiv tuženice I. O. iz V. G., koju zastupa punomoćnik Ž. R., odvjetnik u Z., radi predaje nekretnine u suposjed, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1416/09-2 od 26. siječnja 2011. kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-443/08 od 17. srpnja 2009., u sjednici održanoj 10. ožujka 2015.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1416/09-2 od 26. siječnja 2011. u st. I. izreke odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod st. I. izreke, te je u dijelu pod st. II. izreke za iznos 18.475,00 kn sa zateznom kamatom. U st. II. izreke preinačena je ista presuda za iznos 3.460,00 kn i odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u daljnjem iznosu 3.460,00 kn. U st. III. izreke odbijena je tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

              Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predloživši da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači nižestupanjske presude na način da evo usvoji žalbu tuženika, podredno ukine pobijane presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak revizije.

 

              Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

 

              Revizija je neosnovana.

 

              Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

              Postupajući u smislu prethodno navedene odredbe Vrhovni sud Republike Hrvatske nije našao da bi u konkretnom slučaju bila učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, a na koju pazi po službenoj dužnosti.

 

Iako se tuženica u revizija poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka, istu ne obrazlaže pobliže u čemu bi se ta povreda sastojala, pa stoga ove prigovore kao neobrazložene ovaj sud niti ne može razmatrati.

 

              Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za predaju u suposjed nekretnine, prve etaže u novosagrađenoj kući koja je sagrađena na kčbr. 1895/6 – novosagrađena kuća i dvorište u V. b. – sa 228 čhv upisana u zkul.br. 772 k.o. V. G. površine 102 m2, a koja se sastoji od kuhinje, dnevnog boravka, dvije sobe, predsoblja, wc, balkona, tri lođe i stubišta.

 

              Počevši od utvrđenja:

 

              - da je brak parničnih stranaka razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P2-141/04 od 2. veljače 2005.,

 

              - da su parnične stranke suvlasnici nekretnine upisane u zkul.br. 772 k.o. V. G., i to kčbr. 1895/06,

 

              - da tuženica zajedno sa svojim suprugom živi na katu navedene kuće,

 

              - da je tuženica promijenila bravu na ulaznim vratima gornje etaže navedene kuće,

 

- da tuženica ne želi dobrovoljno predati nekretninu u suposjed tužitelja.

 

              Prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj u cijelosti dokazao činjenice suvlasništva na predmetnoj nekretnini, isključivi posjed tuženice i identitet stvari, a da nisu u smislu čl. 42. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 – dalje: ZVDSP) međusobno podijelili posjed stvari, zbog čega je zahtjev tužitelja na temelju odredbe čl. 38. st. 1. ZVSP ocijenio osnovanim.

 

              Drugostupanjski sud je prihvatio utvrđenje prvostupanjskog suda kao i zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva, obzirom da su se tuženica nalazi u posjedu cijele nekretnine, a tužitelj jest suvlasnik predmetne nekretnine, i ima pravo suposjedovati cijelu nekretninu u skladu sa veličinom svog suvlasničkog dijela, kako to propisuje čl. 38. st. 1. ZUSP.

 

              Prema odredbi čl. 37. st. 1. ZVDSP kad postoji suvlasništvo neke stvari, uzima se da je ta stvar pravno razdijeljena na sadržajno jednake dijelove (idealne dijelove), kojima je veličina određena veličinom o suvlasničkih dijelova.

 

              Prema odredbi čl. 38. st. 1. ZVSP, nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.

 

              Posjedujući cijelu spornu nekretninu tuženica vrijeđa pravo ostalih suvlasnika na suposjed nekretnine na razmjerno njihovom suvlasničkom dijelu, pa su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su zahtjev tužitelja, utemeljen na odredbi čl. 46. st. 1. ZVDSP, ocijenili osnovanim i prihvatili ga.

 

              Stoga nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              U reviziji tuženica ističe prigovor promašene pasivne legitimacije tvrdeći da je sadašnji suprugu tuženice D. O. upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine u 1/6 dijela, a ne tuženica. Ovaj revizijski navod nije osnovan ni iz razloga što tuženica ne može u reviziji prvi puta isticati prigovor promašene pasivne legitimacije.

 

              U smislu odredbe čl. 385. ZPP revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa pretežni navodi revizije kojima se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a s tim u vezi pogrešne primjene materijalnog prava, naročito o međusobnoj podjeli posjeda stvari i izvršenju svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje a s tim u vezi i primjene čl. 42. ZVSP, kao nedopuštene nisu ocjenjivani.

 

              Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 10. ožujka 2015.