Broj: Gž-2189/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dijane Hofer kao predsjednice vijeća te Jadranke Majcen-Horvat kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak Premec kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz Z., zastupane po punomoćniku V. B. odvjetniku iz Z., protiv tuženika Z. O. iz D. S., zastupanog po punomoćniku D. Š., odvjetniku iz Z., radi priznanja prava vlasništva, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 10 P-4393/11-11 od 02. svibnja 2012.g., u sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2015.g.,

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 10 P-4393/11-11 od 02. svibnja 2012.g.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom pod toč.I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: „Tuženik O. Z. iz D. S., (prije:) dužan je za sebe i kao nasljednik pok. G. J. iz Z., priznati tužiteljici K. M. OIB…, iz Z., , kao nasljednici pok. K. A. iz Z., pravo vlasništva dijela nekretnina upisanih u z.k.ul.br.22538 k.o. Grad Z. pod tijelom I i to: z.k.č.6996/1 Dvorište i pašnjak sa 36227 čm i to u dijelu koji odgovara 444 čm odnosno samovlasništvo novoformiranih z.k.č.6996/24 Dvorište sa 405 čm, z.k.č.6996/25 dvorište sa 39 čm te dozvoliti da predmetne nekretnine temeljem te presude u zemljišnim knjigama prenese na svoje ime i vlasništvo kao i naknaditi prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“ Toč.II izreke naloženo je tužiteljici da naknadi tuženiku trošak toga postupka u iznosu od 4.262,50 kn u roku od 15 dana.

 

Navedenu presudu, pravodobno izjavljenom žalbom, pobija tužiteljica iz svih zakonskih žalbenih razloga iz čl.353. st.1 toč.1-3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se ista preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje uz zahtjev za naknadu troškova žalbe.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

Kod nespornih te tijekom dokaznog postupka utvrđenih činjenica i to:

 

- postojanja pravnog sljedništva na strani tužiteljice nasljeđivanja iza pok. supruga A. K. predmetnih nekretnina kao izvanknjižnog vlasništva (rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika 0-4963/09 od 05. studenog 2009.g.),

- postojanja pravnog sljedništva na strani tuženika sa pok. majkom D. G. (rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu XIX-O-6383/91 od 25. ožujka 1992.g.) i pok. bakom J. G. po istoj osnovi (rješenje o nasljeđivanju istog suda V-O-1766/87 od 27. travnja 1987.g.),

-stanja u zemljišnim knjigama na predmetnim nekretninama označenim kao k.č.br.6996/1 dvorište i pašnjak površine 36227 m2 upisanih u z.k.ul.22538 k.o. Grad Z. u omjeru od 777/10399,2 dijela na tuženika i u 422,5/10399,2 dijela na pok. J. G.,

-postojanja Kupoprodajnog ugovora od 22. travnja 1976.g. sklopljenog između prodavatelja D. G. i J. G. „uz punomoć“ i kupca A. K. , a odnosi se na oranicu u K. B.,  dio kat.čest.stari broj 6996/1, gruntovni uložak 22538 od 115 čhv,

-stanja prijepisa posjedovnog lista u kojem je kao korisnik kat.čest.288/27 i zgrada na adresi Z., površine 160 m2, čest. br.288/27, dvorište, površine 245 m2 i čest.broj288/53, dvorište 39 m2, odnosno ukupno 444m2, upisan pok. A. K. i da te čestice odgovaraju zk.čest.br.6996/24 i 6996/25 a koje su nastale od dijela čestice 6996/1,

-faktičnog stanja na nekretninama – izgradnja i dovršetak pok. supruga i tužiteljice 70-ih godina prošlog stoljeća obiteljske kuće, koja je evidentirana na ranijoj adresi, pa stanje u katastru odražava i stvarno stanje, budući je donesen i geodetski elaborat broj Rn-806/2002 i na koju su u navedenim suvlasničkim omjerima upisani tuženik i pok. J. G., uz još druge suvlasnike,

 

prvostupanjski sud je zauzeo stajalište o neosnovanosti zahtjeva tužiteljice, jer smatra da je tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl.26. Ovršnog zakona (NN 57/96, 29/99, 42/00 odluka Ustavnog suda, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 - dalje: OZ) neovršiv. Polazeći od čl.19. st.4 i čl.145. st.1 i st.4 Zakona o zemljišnim knjigama (NN 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04  107/07, 152/08, 126/10 - dalje: ZZK), prema kojima se sastav zemljišnoknjižnog tijela mijenja isključivo zemljišnoknjižnim otpisom i pripisom katastarskih čestica, dok se promjena oblika, površine ili izgrađenosti zemljišta može provesti samo na temelju prijavnog lista katastara zemljišta o promjeni u katastru zemljišta, mišljenja je da je tužiteljica prije podnošenja predmetnog zahtjeva (koji treba biti zahtjev na trpljenje uknjižbe prava vlasništva) bila dužna provesti parcelaciju nekretnina kako bi se novostvorena čestica mogla označiti posebnim katastarskim brojem i površinom i kako bi time mogla biti izvršena promjena prava vlasništva na postojećim nekretninama sukladno čl.53. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina i čl.8. Pravilnika o katastru zemljišta, a što se može primijeniti jedino u slučaju kada bi ista bila upisana  kao vlasnik ili suvlasnik postojeće zemljišnoknjižne čestice, a od dijela kojeg je nastala nova čestica.

 

Osim toga, smatra da ne ovisi o tuženiku provedba prava tužiteljice u zemljišnim knjigama – opisanih promjena u katastru zemljišta pozivajući se na odredbu čl.10. st.4 ZZK-a prema kojem se promjena katastarskog broja, oblika, površine ili izgrađenosti zemljišta provodi u zemljišnim knjigama na temelju rješenja koje zemljišnoknjižni sud donosi po službenoj dužnosti nakon što mu tijelo nadležno za katastar dostavi prijavni list o toj promjeni u katastru zemljišta. Nadalje, po stajalištu suda prijavni list i geodetski elaborat nadležnog katastra ne predstavlja odluku temeljem koje bi mogla biti razvrgnuta zajednica nekretnine, niti se na temelju toga može steći pravo vlasništva novoosnovanih čestica u tom elaboratu sve dok o tome odluku ne donese zemljišnoknjižni sud.

 

Zahtjev smatra neosnovanim i zbog toga što tužiteljica nije dokazala zakonit način stjecanja vlasništva (suvlasništva) tih čestica, a provedbom prijavnog lista se formira nova čestica i upisuje u novi zemljišno knjižni izvadak uz istovremeni upis vlasnika u istim omjerima kako su bili upisani na česticu koja se dijeli. Naposljetku je stajališta da tužiteljica može urediti upis svoga prava jedino da prvo traži da se utvrdi suvlasnikom postojeće zemljišno knjižne čestice u određenom razmjeru prema cijeloj nekretnini sukladno čl.36. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 - dalje:ZV) i to temeljem odgovarajuće pravne osnove (dosjelost, građenje), a da potom traži razvrgnuće suvlasničke zajednice na koji način bi se ugasilo pravo suvlasništva na zajedničkoj nekretnini, te se uspostavilo pravo vlasništva na točno određenim dijelovima pojedinog vlasnika.

 

Iako u žalbi tužiteljica ističe sve žalbene razloge, njezinim sadržajem iznosi žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Ukazujući na pogreške u pisanju ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2 toč.11 ZPP-a (prva rečenica presude je nerazumljiva jer ispada da je njezin suprug naslijedio D. G. (majku tuženika) ali to pripisuje omašci, kao i da je sud propustio naglasiti da je isključivo ona nasljednica nekretnina koja su predmet postupka.

 

Iznosi i relativno bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.1 u vezi čl.329. st.1 ZPP-a (djelomična presuda). Polazeći, naime, od stajališta prvostupanjskog suda prema kojem je tužiteljica najprije trebala zahtijevati da se utvrdi suvlasnicom postojeće zemljišnoknjižne čestice, zaključuje da je sud trebao donijeti djelomičnu presudu i to u usvajajući zahtjev na zk.č.6996/1 u dijelu koji odgovara 444 čm (dok bi za ostali dio trebao tužiteljicu odbiti).

 

Glede pogrešne primjene materijalnog prava polazi od čl.126. i čl.127. ZV-a koji propisuju stjecanje vlasništva temeljem odluke suda i ocjenjuje pogrešnim stajalište suda o mogućem vođenju izvanparničnog postupka budući se radi o spornom postupku, obzirom da bi nesporni izvanparnični postupak i dalje rezultirao nepostojanjem na njezinoj strani tabularne isprave, a što je i osnovni razlog radi čega nije proveden prijenos predmetnih nekretnina na nju. Ponavlja historijat predmeta oko kupovine predmetnih nekretnina (usmene pogodbe i pismeni ugovor od 22. travnja 1976.g.), a koji su svi izvršeni, pozivajući se na institut konvalidacije ugovora u takvom slučaju zbog nedostatka forme, ukazuje da je ona stekla 444 čm površine predmetne nekretnine, što je potkrijepljeno mjerenjem i izdavanjem isprave – rješenja Zavoda za katastar i geodetske poslove Grada Z. broj UP/I-4417/1-76 od 09. rujna 1976.g., naglašavanjem da nikada nije ulazila u suvlasničku zajednicu i da nikada nije kupljen idealni suvlasnički dio nekretnine, već fizički odijeljen dio zemljišta, upravo je radi toga i zahtjev uputila prema jednom od suvlasnika.

 

Ne nalazeći da bi bile ostvarene apsolutno a ni relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalbom tužiteljica, a niti one na koje temeljem čl. 365. st.2 ZPP-a pazi po službenoj dužnosti (čl. 354. st.2 toč. 2, 4, 8, 13 i 14 ZPP-a), ovaj sud smatra i da je prvostupanjski sud odbijanjem zahtjeva tužiteljice pravilno primijenio materijalno pravo.

 

Po ocjeni ovoga suda za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučno je to što tužiteljica nije tužbom obuhvatila i sve suvlasnike/sukorisnike  upisane u zemljišnoj knjizi na predmetnim nekretninama, a na što je svojim navodima tijekom postupka ukazivao i tuženik, isticanjem da su na predmetnim nekretninama (čkbr.6996/1 Dvorište i pašnjak  upisano u z.k.ul.22538 k.o. Grad Z. sa  6 rali i 486,4 hvati odnosno 36227 m2 - z.k.tijelo I/1 kao društveno vlasništvo) u teretnom listu C u naznačenim suvlasničkim/sukorisničkim omjerima upisani tuženik i J. G. i drugi suvlasnici/sukorisnici, koje je po stajalištu ovoga suda tužiteljica također trebala obuhvatiti predmetnom tužbom.

 

Naime,  tužiteljica je najprije svoje suvlasništvo na predmetnom dijelu nekretnina trebala dokazivati tužbom na utvrđenje te trpljenje u odnosu na sve upisane suvlasnike na istoj nekretnini (kao jedinstvene suparničare u odnosu na koje postavljen zahtjev za originarno stjecanje suvlasništva), jer se obzirom na sadržaj instituta suvlasništva u smislu čl. 36. ZV-a svaka promjena upisa kod jednog suvlasnika reflektira na upise drugih suvlasnika.

 

Kako suvlasništvo sadrži u sebi postojanje vlasništva više osoba na nekoj stvari tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva u računski određenom razmjeru prema cijelom pravu vlasništva te stvari, to su sve one suvlasnici te stvari a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi, tada nema dvojbe da su svi suvlasnici trebali biti obuhvaćeni takvom tužbom. 

 

Zbog toga ovaj sud glede pravnog puta tužiteljice za ostvarenje prava vlasništva na predmetnim nekretninama smatra potrebnim podnošenje najprije zahtjeva na utvrđenje suvlasništva i trpljenje temeljem odgovarajuće pravne osnove, ali u odnosu na sve upisane suvlasnike/sukorisnike predmetnih nekretnina. Uz uvjet osnovanosti toga zahtjeva, nakon upisa suvlasništva, na njenoj strani je mogućnost zahtijevati razvrgnuće suvlasničke zajednice, čijom realizacijom bi ista prestala postojati, te se uspostavilo pravo vlasništva na točno određenim dijelovima pojedinog vlasnika, kako to ispravno izlaže i prvostupanjski sud u razlozima presude.

 

Tužiteljica tužbom nije zahtijevala priznanje prava vlasništva na suvlasničkom dijelu jednog od suvlasnika (sukorisnika) – tuženika, u kojem slučaju bi mogla tužbom obuhvatiti samo tuženika kao jednog suvlasnika. Ista je tužbom obuhvatila čitavu nekretninu čkbr.6996/1 Dvorište i pašnjak  upisano u z.k.ul.22538 k.o. Grad Z. sa  6 rali i 486,4 hvati odnosno 36227 m2 - z.k.tijelo I/1 upisano kao društveno vlasništvo, te s pravom suvlasništva/sukorisništva više suvlasnika, pa je pored tuženika trebala obuhvatiti i sve ostale upisane suvlasnike/sukorisnike.

 

Stoga je već iz tog razloga, a neovisno od navoda žalbe u kojoj tužiteljica iznosi razloge za opravdanje svoga zahtjeva i za podnošenje tužbe samo prema tuženiku kao jednom od suvlasnika, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice i temeljem čl.368. st.1 ZPP-a u cijelosti potvrditi presudu prvostupanjskog suda u odnosu na odluku o glavnoj stvari, kao i o troškovima postupka, koja je pravilno utemeljena na čl.154. st.1 i čl.155. ZPP-a, a koju žalba ni jednim navodom posebno ne pobija.

 

U Varaždinu, 11. ožujka 2015. godine