Broj: Rev-x 1106/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. M. rođ. Ž. iz Z., koju zastupa punomoćnik Ž. L., odvjetnik u odvjetničkom društvu L. i dr. j.t.d. iz S., protiv tuženika Lj. M. pok. A. iz S., kojeg zastupaju punomoćnici V. Lj. i Ž. V., odvjetnici u S., radi diobe bračne stečevine, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-641/13 od 29. svibnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu poslovni broj Px-21/11 od 19. prosinca 2012., u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2015.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se revizija tuženika kao neosnovana u dijelu presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-641/13 od 29. svibnja 2014. u kojem je potvrđena toč. I. presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu poslovni broj Px-21/11 od 19. prosinca 2012. koji se odnosi na dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje da bračnu stečevinu predstavlja dograđeni dio obiteljske kuće položene na čest. zem. 315 k.o. D. G., grobnica na mjesnom groblju kod kapele S. F. u D. G., automobil „Zastava 101“ reg. ozn. … i Golf reg. ozn. …, 40 košnica s pčelama za med koje se nalaze u D. G. i mlinac „MIO“ Osijek, te da tužiteljici na ime njezina doprinosa pripada 1/2 dijela istih.

 

r i j e š i o   j e

             

1.                 Prihvaća se revizija tuženika te se ukida presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-641/13 od 29. svibnja 2014. u kojem je potvrđena toč. I. presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu poslovni broj Px-21/11 od 19. prosinca 2012. koji se odnosi na utvrđenje da bračnu stečevinu predstavljaju alatke tipa brusilice, bušilice, boce za autogeno varenje, kompresorna pila, kombinirani stroj, lovačka puška, namještaj u kući u D. G. položenoj na čest. zem. 315, četiri bačve za vino, badanj i pčelarski alati te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

              Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

 

„I.  Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

„Utvrđuje se da bračnu stečevinu stranaka predstavlja dograđeni dio obiteljske kuće položene na čest. zem. 315 k.o. D. G., te grobnice na mjesnom groblju kod kapele S. F. u D. G., dvorednog tipa, te automobil „Zastava 101“ reg. ozn. … i Golf reg. ozn. …, te 40 košnica s pčelama za med nalazeće se u D. G., i alatke tipa brusilice, bušilice, boce za autogeno varenje, kompresorna pila, kombinirani stroj, mlinac „MIO“ Osijek, lovačka puška, namještaj u kući u D. G. položenoj na čest. zem. 315, četiri bačve za vino, badanj i pčelarski alat, pa se tužiteljici na ime njezina doprinosa treba dodijeliti polovica svih stvari, tim da za slučaj nemogućnosti materijalne diobe sud provede civilnu, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

- za više zatraženi iznos kojim se traži da bračnu stečevinu stranaka predstavlja obiteljska kuća (stari dio) položena na čest. zem. 315 k.o. D. G., tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

 

II. Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici trošak postupka u iznosu od 7.881,20 kn, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik radi bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže usvojiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu, odnosno podredno ukinuti drugostupanjsku odluku i predmet vratiti na ponovno postupanje.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija je djelomično osnovana.

 

              Ovaj revizijski sud ispitao je sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Tužiteljica je tužbenim zahtjevom tražila, a sukladno tome su nižestupanjski sudovi i prihvatili tužbeni zahtjev, da se utvrdi da bračnu stečevinu predstavljaju i sljedeće pokretnine: alatke tipa brusilice, bušilice, boce za autogeno varenje, kompresorna pila, kombinirani stroj, lovačka puška, namještaj u kući u D. G. položenoj na čest. zem. 315, četiri bačve za vino, badanj i pčelarski alati.

 

Tuženik je u reviziji isticao da je tijekom postupka počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6 ZPP, jer je tužiteljica tražila pokretnine koje nisu adekvatno specificirane i uopće ne postoje te da stoga tužbeni zahtjev nije podoban za raspravljanje. Zbog istog razloga tuženik je žalbom pobijao i prvostupanjsku presudu.

 

Iako tuženik u reviziji navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6 ZPP, sadržajno se radi o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP, jer izreka presude u kojoj tužiteljica traži da sud utvrdi bračnu stečevinu na pokretninama koje nisu dovoljno određene nije razumljiva.

 

Odredbom čl. 186. st. 1 ZPP propisano je da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (članak 106.).

 

              U pravu je tuženik kada navodi da ovako nabrojene pokretnine nisu dovoljno određene niti individualizirane da bi se o njima moglo odlučivati. Tužitelj nije naznačio o kakvim se točno brusilicama, bušilicama, kompresornim pilama, kombiniranom stroju i drugim alatkama radi niti su naznačene marke odnosno tipovi pojedinih alatki i lovačke puške koje tužiteljica potražuje. Također nije naznačeno o kakvim se bačvama za vino radi, od kojeg su materijala izrađene i koliko litara zapremnine imaju, dok u odnosu na namještaj nije pobliže navedeno koji i kakav namještaj tužiteljica potražuje.

 

              Ovako postavljeni tužbeni zahtjev je nepodoban za odlučivanje, jer nije postavljen sukladno odredbi čl. 186. st. 1. ZPP, a izreka presude je nerazumljiva zbog čega se presuda ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba iz čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP te je u navedenom dijelu valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              U ponovnom postupku sud će otkloniti ukazane nedostatke i donijeti novu i zakonitu odluku.

 

              Predmet spora je zahtjev za utvrđenje bračne stečevine.

             

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

-              da je brak između stranaka pravomoćno razveden 1992.,

-              da je imovina (dograđeni dio obiteljske kuće, grobnica na mjesnom groblju, automobil „Zastava 101“ reg. oznake: …, Golf reg. ozn. …, 40 košnica s pčelama za med, alatke tipa brusilice, bušilice, boce za autogeno varenje, kompresorna pila, kombinirani stroj, mlinac „MIO“ Osijek, lovačka puška, namještaj u kući u D. G., četiri bačve za vino, badanj i pčelarski alat) stečena za vrijeme trajanja braka,

-              da je tužiteljica doprinijela stjecanju bračne imovine u 1/2 dijela,

-              da stari dio obiteljske kuće predstavlja posebnu imovinu tuženika koju je imao u času zaključenja braka,

-                      da su na starom dijelu obiteljske kuće izvršena manja ulaganja koja u bitnom nisu promijenila stanje i vrijednost tog dijela imovine.

 

Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je gore navedena imovina sukladno odredbi čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine“ broj 51/89, 59/90 i 25/94 - dalje: ZBPO) zajednička imovina bračnih drugova koju su tužiteljica i tuženik stekli za vrijeme trajanja braka te da je tužiteljica sukladno odredbi čl. 287. ZBPO doprinijela stjecanju zajedničke imovine u 1/2 dijela zbog čega je utvrđeno da gore navedena imovina predstavlja bračnu stečevinu te je tužiteljici dodijeljena 1/2 dijela te imovine.

 

Navodi revizije u kojima tuženik drukčije ocjenjuju provedene dokaze i daje drukčije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenih u obrazloženju svoje odluke  koji se odnose na utvrđivanje visine doprinosa tuženika zajedničkoj imovini, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Točan je navod tuženika da se na grobnici ne može steći vlasništvo već samo pravo korištenja, jer sukladno odredbi čl. 13. Zakona o grobljima („Narodne novine“ broj: 19/98) uprava groblja daje grobno mjesto na korištenje na neodređeno vrijeme uz naknadu i o tome donosi rješenje.

 

              Međutim, odredbom čl. 15. st. 4 Zakona o grobljima propisano je da korisnik može korištenje grobnog mjesta ugovorom ustupiti trećim osobama, dok je stavkom 5. istog članka propisano da se oprema i uređaj groba izgrađeni na grobnom mjestu smatraju nekretninom.

 

Nadalje, predmet prava vlasništva i drugih stvarnih prava sukladno članku 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 - odluka Ustavnog suda U-I-58/97, 22/00 - odluka Ustavnog suda U-I-1094/99, 73/00, 114/01 - dalje ZVDSP) može biti svaka pokretna i nepokretna stvar, osim onih koje nisu za to sposobne, a stvari se definiraju kao tjelesni dijelovi prirode, različiti od ljudi koje služe ljudima za  upotrebu, ali i sve drugo što je zakonom sa stvarima izjednačeno.

 

Pravo vlasništva slijedom odredbe čl. 30. st. 2. ZVDSP-a u sebi sadrži pravo na posjedovanje, uporabu, korištenje i raspolaganje sa stvari.

 

Pravo korištenja groba je pravo koje se vrši na stvari u smislu čl. 2. st. 2. ZVDSP-a i ono je pravo koje ulazi u opseg prava koje čine pravo vlasništva, pripada njegovom nositelju i može se prenijeti nasljeđivanjem ili pravnim poslom.

 

Slijedom navedenog, na tužiteljicu se može prenijeti pravo korištenja groba što su nižestupanjski sudovi i učinili.

 

Sudovi nisu niti prenijeli na tužiteljicu pravo vlasništva na grobu, već iz presuda proizlazi da u prenijeli na tužiteljicu pravo korištenja groba (grobnice) u 1/2 dijela.

 

S obzirom da se nisu ostvarili revizijski razlozi u odnosu na dio presude kako je pobliže navedeno u izreci ove presude, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci.

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP.

 

Zagreb, 25. ožujka 2015.