Broj: Povrv-858/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Draganu Ramljaku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad 1) A. S., ad 2) A. B., ad 3) A. B., ad 4) D. I., ad 5) K. M., ad 6) M. A., ad 7) P. D., ad 8) I. P., ad 9) S. R., ad 10) A. Ž., ad 11) M. B., ad 12) J. Ž., svi zastupani po upravitelju S.-u.d.o.o. S., a ova zastupana po punomoćniku S. V., odv. u S., protiv tužene S. Š., S., zastupana po punomoćnicima I. Š. i T. Š., oboje iz S., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana, 23. veljače 2015.g. u nazočnosti zamj. pun. tužitelja I. D., te pun. tuženika I. Š., dana 26. ožujka 2015.g.

 

p r e s u d i o   j e

             

              I.                Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. J. iz S., pod poslovnim brojem Ovrv-5399/13, od 31.10.2013.g. koji glasi:             

             

              „Nalaže se tuženoj da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 462,00 kn sa zateznom kamatom koja teče kako slijedi:

 

-          na iznos od 38,50 kn od 16.01.2012.g. pa do isplate,

-          na iznos od 38,50 kn od 16.02.2012.g. pa do isplate,

-          na iznos od 38,50 kn od 16.03.2012.g. pa do isplate,

-          na iznos od 38,50 kn od 16.04.2012.g. pa do isplate,

-          na iznos od 38,50 kn od 16.05.2012.g. pa do isplate,

-          na iznos od 38,50 kn od 16.06.2012.g. pa do isplate,

-          na iznos od 38,50 kn od 16.07.2012.g. pa do isplate,

-          na iznos od 38,50 kn od 16.08.2012.g. pa do isplate,

-          na iznos od 38,50 kn od 16.09.2012.g. pa do isplate,

-          na iznos od 38,50 kn od 16.10.2012.g. pa do isplate,

-          na iznos od 38,50 kn od 16.11.2012.g. pa do isplate,

-          na iznos od 38,50 kn od 16.12.2012.g. pa do isplate

 

po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena."

 

              II.              Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. J. iz S., pod poslovnim brojem Ovrv-5399/13, od 31.10.2013.g. koji glasi:

 

              "Dužna je tužena u roku od 8 dana isplatiti tužitelju na ime troškova ovršnog postupka iznos od 775,00 kn, sa zateznom kamatom koja teče od 31.10.2013.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena."

 

Obrazloženje

 

              Tužitelj je dana 25.10.2013. podnio prijedlog za ovrhu u kojem je naveo kako mu je tužena dužna isplatiti iznos od 462,00 kn na ime sredstava zajedničke pričuve i to za prostor koji se nalazi na adresi S., da tužena nije podmirila svoje dospjelo dugovanje

 

              Dana 31.10.2013.g. javni bilježnik B. J. iz S., donosi Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, pod poslovnim brojem Ovrv-5399/13.

 

              Protiv tog rješenja tužena je izjavila prigovor dana 21.11.2013.g. u kojem je navela kako je dana 11.07.1998.g. poslala upravitelju tužitelja, S.-u. d.o.o. prvi zahtjev za sanaciju poslovnog prostora u S.,, zbog prodora vode u prostor iz napuknutog zida i kanala od centralnog grijanja, upravitelj kao određena osoba za poslove sanacije, do danas nije izvršila istu. U više navrata je telefonskim putem i dopisima zahtijevala službe da izađu na lice mjesta, te izvrše procjenu stanja. Nadalje, nakon njenog prigovora i zahtjeva 2006.g. je na teren dva puta izašao referent gospodin H. M., te rekao da će se šteta popraviti, no nakon toga nitko se nije pojavio.

              Dana 02.07.2010.g. je sa predstavnikom stanara, te H. M. obavljen sastanak u zgradi, te je dogovoreno da će gospodin M. javiti za 15-ak dana i obavijestiti o ponudama, no do danas nije ništa dostavljeno. Najveća oštećenja (prodor vode i poplava) nastaju kada padaju obilne kiše, a ona sama o svom trošku sanira, da bi prostor mogao funkcionirati. Mišljenja je da slanje opomena i uplatnica, te rješenja o ovrsi nema svrhu dok se navedena šteta ne sanira, ali da ona i dalje ne namjerava platiti navedeni iznos, dok se ne pojavi netko nadležan za popravak štete i sanira istu. Da ukoliko netko nadležan iz službe S.-u. d.o.o. izađe na lice mjesta, smatra da se mogu dogovoriti oko isplate duga, ali naravno nakon što se utvrdi šteta i troškovi nastali navedenim oštećenjima, te smatra rješenje o ovrsi neprihvatljivim.

             

              Svojim rješenjem od 03. srpnja 2014.g. Općinski sud u Splitu je stavio izvan snage rješenje o ovrsi, te po pravomoćnosti rješenja, spis je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

Tijekom dokaznog postupka, sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja, dopis tuženika pun. tužitelja od 24.09.2013.g., 12.02.2013.g., 07.01.2013.g., 13.08.2012.g., 02.11.2011.g., 25.07.2011.g., 22.12.2010.g., prigovor tužitelja od 19.01.2010.g., zahtjev od 19.01.2010.g., opomenu za dug pričuve, prigovor od 13.06.2007.g., prigovor od 20.03.2006.g., 29.12.2002.g., zahtjev od 11.07.1998.g., 20.03.2006.g., 29.11.2002.g., 11.07.1998.g., ugovor o upravljanju od 13.09.2013.g., te međuvlasnički ugovor od 13.09.2013.g.

 

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

Pun. parničnih stranaka su popisali parnični trošak.

 

Pregledom ugovora o upravljanju bilo bi razvidno da je većina suvlasnici stambene zgrade povjerila tvrtci S.-u. d.o.o., te da je određena visina zajedničke pričuve od 2,00 kn/m2.

 

Pregledom međuvlasničkog ugovora bila bi utvrđena obveza, i to čl. 9. da se pričuva plaća 15-og u mjesecu za tekući mjesec.

 

Pregledom prigovora i zahtjeva tuženika bilo bi razvidno da je se tuženik u više navrat i u dužem vremenskom periodu od 1998.g. obraćao upravitelju S.-u., kao i punomoćniku upravitelja za sanaciju štete koju trpi prodorom oborinskih voda i to baš oborinskih voda koje dolaze iz zajedničkih dijelova zgrade, u posebni dio zgrade vlasništvu tuženika, da do dana današnjeg nije izvršena sanacija prodora oborinskih voda u posebni dio zgrade koji koristi tuženik iz napuknutog zida i kanala.

 

Člankom 88. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 157/99, 22/00, 73/00, 11/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09) propisano je da svaki suvlasnik nekretnine ovlašten je neovisno o ostalim, zahtijevati od suda da svojom odlukom odredi: rok u kojem se treba obaviti neka od poslova iz čl. 86. ovog Zakona, o kojem je većinom glasova donesena odluka, stvaranje primjerene zajedničke pričuve ili primjereno povećanje, odnosno smanjivanje te pričuve koju je odredila većina, prema pravilu da pri određivanju pričuve i doprinosa u nju treba osim o predvidivim troškovima, voditi računa i o imovinskom stanju svih suvlasnika., da se tom suvlasniku, ako bi mu bilo nemoguće odmah platiti dio troškova nekog posla održavanja cijele nekretnine koji se javljaju u vremenskim razmacima dulje od jedne godine, a nije pokriven pričuvom, dopušta da plati u mjesečnim obrocima u razdoblju ne dužem od 10 godina, uz osiguranjem hipoteke na njegovu suvlasničkom dijelu, s uobičajenim kamatama na dug osiguran hipotekom, zaključenje primjerenog osiguranja od požara ili od odgovornosti trećim osobama, postavljanje trećim osobama, postavljanje zajedničkog upravitelja ili smanjivanje upravitelja koji grubo zanemaruje svoje dužnosti, ukidanje ili izmjenu onih odredaba kućnog reda koje je donijela većina, ako one vrijeđaju takve interese tog suvlasnika koji zaslužuje zaštitu, ili bi njihovo izvršavanje bilo nepravedno zahtijevati od njega, otkazivanje ugovora o najmu jednoga mjesta u zajedničkoj garaži ili parkiralištu zbog potreba tog suvlasnika, ali to samo ako je on ujedno i vlasnik posebnog dijela zgrade.

 

Člankom 89. gore citiranog Zakona i to st. 1. propisano je da troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnina snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno, st. 2. propisano je da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova određivanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno, stavkom 3. propisano je da suvlasnici mogu odrediti drukčiji ključ raspodjele troškova i doprinosa zajedničkoj pričuvi nego u st. 1. i 2. ovog članka i to odlukom većine suvlasničkih dijelova, kad je riječ o troškovima za održavanje onih uređaja nekretnine koji nisu u podjednakom omjeru korisni svim suvlasnicima, kao što su troškovi za dizalo, centralno grijanje i dr., ako takvu odluku opravdavaju različite mogućnosti pojedinih suvlasnika, da te uređaje rabe i nemogućnost utvrđivanja stvarnog potroška svakog pojedinog suvlasnika, suglasnom odlukom svih suvlasnika, u pisanom obliku, glede svih ostalih troškova za održavanje i poboljšavanje nekretnine te doprinosa zajedničkoj pričuvi.

              Stavkom 4. propisano je da svaki suvlasnik može zahtijevati od suda da utvrdi odgovara li način raspodjele troškova pravilu iz st. 1., odnosno st. 2. ovog članka i je li valjana odluka iz st. 3. ovog članka, a kada nema valjane odluke o raspodjeli troškova za održavanje onih uređaja nekretnine koji nisu u podjednakom omjeru korisni svim suvlasnicima, da po pravednoj ocjeni utvrdi ključ za raspodjelu troškova s obzirom na različitu mogućnost uporabe tih uređaja. Stavkom 5. propisano je da odredbe suvlasnika o ključu raspodjele troškova iz st. 3. ovog članka, ako su potpisi suvlasnika javno ovjerovljeni, kao i pravomoćne odluke suda koji je utvrdio ključ raspodjele troškova po pravednoj ocjeni, zabilježit će se na zahtjev u zemljišnoj knjizi. St. 6. propisano je da ako troškovi za nekretninu budu podmireni iz zajedničke pričuve u skladu s njezinom namjenom, oni se neće dijeliti na suvlasnike koji su uplatili svoje doprinose u tu pričuvu.

 

              Člankom 90. istog Zakona, propisano je, i to st. 1. da zajednička pričuva iz čl. 85. st. 2. ovog Zakona je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjene za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. St. 2. propisano je da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekog suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika. St. 3. propisano je da zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove. Stavkom 4. propisano je da su dopuštena samo ona plaćanja iz pričuve koja su učinjena radi plaćanja troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine ili otplatu zajma uzetog za pokriće tih troškova; ovrhu je dopušteno provoditi zna zajedničkoj pričuvi samo radi podmirenja tih tražbina. Člankom 5. propisano je da upravitelj kojem je završila uprava dužan je bez odgađanja položiti račun o pričuvi i ostatak predati novom upravitelju; razriješi li sud upravitelja, naložit će mu da u roku od 14 dana pod prijetnjom ovrhe preda utvrđeni ostatak novom upravitelju. Člankom 6. propisano je da suvlasnik koji je otuđio svoj suvlasnički dio nekretnine nema pravo zahtijevati povrat svog doprinosa u zajedničku pričuvu, nego taj ostaje i dalje u njoj kao doprinos tog suvlasničkog dijela.

 

              Pregledom ugovora o upravljanju i međuvlasničkog ugovora bilo bi razvidno da je većina suvlasnika donijela odluku o visini i načinu plaćanja zajedničke pričuve, a obveza plaćanja proizlazi iz čl 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa je tužena i dužan plaćati pričuvu, kao jedan od suvlasnika predmetne nekretnine.

 

              Međutim, kako je čl. 88. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da suvlasnik može zahtijevati da mu se odmah plati dio troškova nekog posla održavanja cijele nekretnine, a kako se tuženik tužitelju od 1998.g. obraćao za sanaciju dijela zajedničke nekretnine, te kako je naveo da će sam sanirati zajednički dio nekretnine, to isti nije dužan plaćati pričuvu sukladno čl. 88. sve dok se ne izvrši sanacija spornog zajedničkog dijela nekretnine.

 

              Nije sporno da se tuženik u više navrata obraćao tužitelju za sanaciju zajedničkog dijela nekretnine, s kojeg dolazi do prodora oborinskih voda u njegov posebni dio nekretnine, te da tužitelj nije postupio po prijedlogu tuženika, to isti nije u obvezi plaćati pričuvu sve dok se ne izvrši sanacija zajedničkog dijela zgrade.

 

Zbog svega iznesenog tužbeni zahtjev se ukazuje u cijelosti neosnovanim, pa je istog trebalo odbiti, odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Splitu, 26. ožujka 2015.g.