Broj: Rev-x 916/10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Dragana Katića, člana vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i Brune Frankovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. V. rođ. B. iz H. koju zastupa punomoćnik B. V., odvjetnik u S., te punomoćnica J. D., odvjetnica u H., protiv tuženika A. V. pok. I. iz H., kojeg zastupa punomoćnik Ž. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i p. u S., radi utvrđenja i diobe bračne stečevine, odlučujući o revizijama stranaka protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1157/07 od 21. rujna 2009. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Starom Gradu broj P-30/96 od 31. ožujka 2006., u sjednici održanoj 8. travnja 2015.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuju presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-1157/07 od 21. rujna 2009. u dijelu pod toč. I. izreke i presuda Općinskog suda u Starom Gradu broj P-30/96 od 31. ožujka 2006. u dijelu pod toč. 1. izreke te se sudi:

 

Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

 

„Tužiteljici E. V. rođ. B., na ime bračne stečevine, pripada u isključivi posjed i vlasništvo, prema vještvu sudskog vještaka R. M. od 18. 03. 1998. i 30. 9. 1999. godine, koje je sastavni dio ove presude i to:

 

a) etažno vlasništvo u stambeno poslovnoj građevini H., koja je izgrađena na nekretninama označenim kao čest. zgrd. 13/2 i čest. zem. 168/2, z.ul. 2282 k.o. H. i čest. zgrd. 13/1 i čest. zem. 168/1 z.ul. 2281 k.o. H., anagrafske oznake …, H., slijedeći etažni prostori i to:

 

- Potkrovlje

 

pa je tužiteljica E. V. ovlaštena na temelju ove presude i bez daljnjeg sudjelovanja ili pristanka tuženika, upisati u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Starom Gradu za k.o. H. i svim drugim javnim knjigama etažno vlasništvo na nekretninama, sve navedeno i detaljno opisano pod a) izreke ove presude na svoje ime, uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika A. V. pk. I. iz H. sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 15.618,92 EUR-a u protuvrijednosti hrvatskih kuna prema srednjem tečaju HNB na dan isplate."

 

r i j e š i o   j e

 

Odbacuje se revizija tužiteljice kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"1. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice u točci I. u dijelu koji glasi:

 

„I. tužiteljici E. V. rođ. B., na ime bračne stečevine, pripada u isključivi posjed i vlasništvo, prema vještvu sudskog vještaka R. M. od 18. 03. 1998. i 30. 9. 1999. godine, koje je sastavni dio ove presude i to:

 

a) etažno vlasništvo u stambeno poslovnoj građevini H., koja je izgrađena na nekretninama označenim kao čest. zgrd. 13/2 i čest. zem. 168/2, z.ul. 2282 k.o. H. i čest. zgrd. 13/1 i čest. zem. 168/1 i z.ul. 2281 k.o. H., anagrafske oznake …, H., slijedeći etažni prostori i to:

 

- Potkrovlje

 

pa je tužiteljica E. V. ovlaštena na temelju ove presude i bez daljnjeg sudjelovanja ili pristanka tuženika, upisati u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Starom Gradu za k.o. H. i svim drugim javnim knjigama etažno vlasništvo na nekretninama, sve navedeno i detaljno opisano pod a) izreke ove presude na svoje ime, uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika A. V. pk. I. iz H. sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 15.618,92 EUR-a u protuvrijednosti hrvatskih kuna prema srednjem tečaju HNB na dan isplate."

 

              2. Odbija se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice u točci I. i to u odnosu na utvrđenje etažnog vlasništva na restoranu za 2/3 dijela, i u odnosu na kat APT I, u stambeno poslovnoj građevini H. koja je izgrađena na nekretninama označenim kao čest.zgrd. 13/2 i čest.zem. 168/2 z.ul. 2282 k.o. H. i čest.zgrd. 13/1 i čest. zem. 168/1 z.ul. 2281 k.o. H., anagrafske oznake …, H., te se nadalje odbija tužbeni zahtjev u preostalom dijelu točke I. koji glasi:

 

              "Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici iznos od 132.850 EUR-a, u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja i sa zakonskim zateznim kamatama koje teku u to na iznos od: 20.450 EUR-a od 1. 10. 2000. godine, a na iznose od: 28.100 EUR-a od 1. 10. 2001., 1. 10. 2002., 1. 10. 2003. i 1. 10. 2004. godine, pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

              3. Odbija se tužbeni zahtjev  tužiteljice u točci I.A koji glasi:

 

"I.A. Tužiteljici E. V. rođ. B., na ime bračne stečevine, pripada u isključivi posjed i vlasništvo, prema vještvu sudskog vještaka R. M. od 18. 03. 1998. i 30. 9. 1999. godine, koje je sastavni dio ove presude i to:

a) Etažno vlasništvo u stambeno poslovnoj građevini H., koja je izgrađena na nekretninama označenim kao čest. zgrd. 13/2 i čest. zem. 168/2, z.ul. 2282 k.o. H. i čest. zgrd. 13/1 i čest. zem. 168/1 i z.ul. 2281 k.o. H., anagrafske oznake …, H., slijedeći etažni prostori i to:

- Restoran i to za ½ dijela,

- Kat – APT 1,

- Potkrovlje,

pa je tužiteljica E. V. ovlaštena na temelju ove presude i bez daljnjeg sudjelovanja ili pristanka tuženika, upisati u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Starom Gradu za k.o. H. i svim drugim javnim knjigama etažno vlasništvo na nekretninama, sve navedeno i detaljno opisano pod a) izreke ove presude na svoje ime, uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika A. V. pk. I. iz H. sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici iznos od 209.500 EUR-a u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja i sa zakonskim zateznim kamatama koje teku i to na iznos od: 15.300 EUR-a od 01. 10. 1996, na iznos od 20.450 EUR-a od 1. 10. 1997., od 1. 10. 1998., od 1. 10. 1999., od 1. 10. 2000., na iznos od 28.100 EUR-a od 01. 10. 2001., od 01. 10. 2002., od 01. 10. 2003., od 01. 10. 2004., pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

4. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u točki II. koji glasi:

 

"II. Ništav je i bez pravne važnosti Ugovor o prodaji, "U H., 21. siječnja 1998.", proveden pod br Z.129/98 od 6. veljače 1998. godine Općinskog suda u Starom Gradu na nekretninama:

- čest.zem. 168/1 vrt ispod tvrđave,

- čest.zem. 168/2 vrt ispod tvrđave, sve u z.ul. 2282 k.o. Hvar,

- čest.zgrd. 13/1 kuća za stanovanje,

- čest.zgrd. 13/2 kuća za stanovanje, sve z.ul. 2281 k.o. Hvar,

i određuje se brisanje uknjižbe dozvoljene pod Z.129/98 od 6. veljače 1998. godine Općinskog suda u Starom Gradu, Zemljišnoknjižni odjel, na navedenim nekretninama, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

5. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe u iznosu od 12.284,68 kn."

 

 

Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

 

"I. Odbija se prijedlog privremene mjere tužiteljice:

 

"kojom se određuje plaćanje tužiteljici godišnjeg iznosa u visini od kuna 60.000 (šezdesettisuća kuna) plativo u jednakim tromjesečnim obrocima koji dospijevaju do svakog petog slijedećeg mjeseca u tromjesečju, i to počev od 1. lipnja 2002. godine i nadalje, sve do pravomoćnog završetka ovog postupka, a na teret svakodobnog vlasnika ili i osobe koja posluje sa nekretninama koje su predmet ovog postupka i bračna stečevine."

 

              II. Odbija se tužiteljičin prijedlog privremene mjere osiguranja koji glasi:

 

              "Određuje se privremena mjera osiguranja, tako što se tužiteljici, a predlagateljici ove privremene mjere, utvrđuje pravo suposjeda, suupravljanja i suiskorištavanja restorana u Hvaru, anagrafske oznake …, H. i označen kao:

- čest.zem. 168/1 vrt ispod tvrđave,

- čest.zem. 168/2 vrt ispod tvrđave, sve u z.ul. 2282 k.o. H.,

- čest.zgrd. 13/1 kuća za stanovanje,

- čest.zgrd. 13/2 kuća za stanovanje, sve z.ul. 2281 k.o. H.,

što uključuje i pravo služiti se stvari, pravo suposjeda stvari, gospodarskog upravljanja i gospodarskog iskorištavanja restorana i to za ½ (jednu polovicu) dijela.

Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja ovog postupka."

 

 

              Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Starom Gradu od dana 31. ožujka 2006. godine pod poslovnim brojem P-30/96 u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev  pod točkom 1. izreke.

 

II. Odbija se djelomično žalba tužiteljice i potvrđuje prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice pod točkom 2. i točkom 3. izreke ukoliko se odnosi na utvrđenje isključivog posjeda i suvlasništva utuženih nekretnina te u dijelu pod točkom 4."

 

 

              Rješenjem suda drugog stupnja riješeno je:

 

              "I. Odbacuje se žalba tužiteljice podnesena po punomoćniku J. D. neposredno dana 8. siječnja 2007. godine kao nepravovremeno podnesena.

 

              II. Ukida se odluka prvostupanjskog suda pod točkom 2 i točkom 3. ukoliko se odnosi na novčano potraživanje tužiteljice kao i pod točkom 5. glede odluke o parničnom trošku i u tom obimu predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              III. Odbija se djelomično žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje prvostupanjskog suda.

 

              IV. O troškovima žalbenog postupka biti će odlučeno zajedno sa konačnom odlukom."

 

 

Protiv dosuđujućeg dijela drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju, kako to navodi, pozivom na sve revizijske razloge, dakle izjavio je reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP-a. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude u pobijanom dijelu, a podredno da iste ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Ujedno zahtijeva naknadu troškova nastalih povodom revizije.

 

              Protiv odbijajućeg dijela drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju navodeći da istu izjavljuje zbog svih revizijskih razloga iz čl. 385. Zakona o parničnom postupku kao i iz razloga navedenih u čl. 382. st. 2.-4. toga Zakona. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude i prihvati i preostali dio tužbenog zahtjeva, a podredno da pobijani dio presude ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

              Tužiteljica je u odgovoru na reviziju predložila reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu, a tuženik nije odgovorio na reviziju tužiteljice.

 

              Revizija tuženika je osnovana, a revizija tužiteljice je nedopuštena.

 

U odnosu na reviziju tuženika:

 

Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07, 84/08 i 123/08, dalje: ZPP) koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu kojim se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

 

              Predmet spora je zahtjev za utvrđenje i diobu imovine koju su stranke kao bračni drugovi stekli tijekom trajanja bračne zajednice.

 

Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužiteljica zahtijevala da joj na ime bračne stečevine pripadne u isključivi posjed i etažno vlasništvo potkrovlje stambeno poslovne građevine koja je izgrađena na nekretninama označenim kao čest. zgrd. 13/2 i čest. zem. 168/2, z. ul. 2282 k.o. H. i čest. zgrd. 13/1 i čest. zem. 168/1 z. ul. 2281 k.o. H., anagrafske oznake …, H. te su ujedno obvezali tuženika da tužiteljici isplati iznos od 15.618,92 EUR-a u protuvrijednosti hrvatskih kuna prema srednjem tečaju HNB na dan isplate.

 

              Djelomično prihvaćanje tužbenog zahtjeva sudovi temelje na sljedećim utvrđenjima i zaključcima:

 

- da je tuženik bio isključivi vlasnik zemljišta i zgrade u prizemlju kojeg se nalazi ugostiteljski objekt …, a koje nekretnine je stekao kao posebnu imovinu od svojih roditelja te nasljeđivanjem iza smrti svoje tetke J. V.,

 

- da su za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka izvedeni radovi na rekonstrukciji i obnovi navedenog objekta,

 

- da su izvedeni radovi bili takvog obima da su vrijednošću uloženih zajedničkih sredstava stranaka nastale ekonomski bitne promjene u stanju i vrijednosti navedene nekretnine, te da tužiteljica, stoga, ima pravo na podnošenje stvarnopravnog zahtjeva za utvrđenje njezinog suvlasništva na navedenom objektu,

 

- da je doprinos stranaka u ostvarivanju obiteljske zarade bio jednak, te da su stranke u troškovima rekonstrukcije objekta sudjelovale u jednakim dijelovima,

 

- da je tužiteljica stekla suvlasništvo na 1/5 dijela predmetne nekretnine, a što predstavlja vrijednost od 132.759 DEM,

 

- da je vrijednost potkrovlja procijenjena sa 102.240 DEM, pa da razlika do 1/5 dijela na koji tužiteljica ima pravo iznosi 30.535 DEM što prema tečaju EUR-a u odnosu na DEM iznosi 15.618,92 EUR-a.

 

              Suprotno revizijskim navodima tuženika, pravilno su sudovi zaključili da tužiteljica u odnosu na predmetnu nekretninu ima pravo na stvarnopravni zahtjev, a s obzirom na opseg izvedenih radova te doprinos tužiteljice u troškovima rekonstrukcije.

 

Međutim, sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo kada su djelomičnim prihvaćanjem tužbenog zahtjeva izvršili diobu zajedničke imovine stranaka.

 

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (l spisa 186) tužiteljica je zahtijevala da joj u isključivi posjed i etažno vlasništvo pripadnu pojedini etažni prostori u predmetnoj nekretnini.

 

Prema Zakonu o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 45/89 i 59/90, dalje ZBPO) koji se u ovom predmetu primjenjuje imovina bračnih drugova ima status zajedničkog vlasništva.

 

Zajedničko vlasništvo je pravo vlasništva više osoba na nepodijeljenoj stvari kada udjeli nisu određeni, ali su odredivi. Svaki zajedničar je ovlašten zahtijevati da se zajedničko vlasništvo podijeli tako da se odredi njegov suvlasnički dio – idealni dio određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva.

 

Prema odredbi čl. 281. ZBPO kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, a prema čl. 281. st. 2. istoga Zakona u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine.

 

Slijedom iznesenog, tužiteljica je bila ovlaštena najprije zahtijevati određeni suvlasnički dio (idealni dio) na cijeloj nekretnini koji joj pripada na ime njezinog doprinosa u stjecanju zajedničke imovine.

 

Tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nije zatražila utvrđenje suvlasništva, već je zatražila da joj u isključivi posjed i etažno vlasništvo pripadnu pojedini etažni prostori u predmetnoj nekretnini.

 

U konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za razvrgnuće suvlasništva uspostavom etažnog vlasništva propisane odredbom čl. 53. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01. i 79/06.), jer nema suglasne odluke suvlasnika da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnoga dijela suvlasničke nekretnine.

 

              Osim toga, nisu niti ispunjene pretpostavke za uspostavu etažnog vlasništva propisane čl. 73. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

 

Prema tome, a ne ulazeći u pravilnost prejudicielno utvrđenog suvlasničkog omjera tužiteljice na predmetnoj nekretnini, osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01. i 79/06.).

 

Iz iznijetih razloga, a na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a valjalo je preinačiti nižestupanjske presude u dijelu u kojem je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbiti.

 

U odnosu na reviziju tužiteljice:

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je djelomično odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje etažnog vlasništva i predaju u posjed kao i u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora o prodaji predmetne nekretnine, a ukinuta je u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev koji se odnosi na novčano potraživanje tužiteljice, pa visina tog novčanog potraživanja, suprotno navodima tužiteljice, nije od značaja za ocjenu pitanja dopuštenosti njezine revizije.

 

Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP-a kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi.

 

U tužbi podnesenoj 12. veljače 1996. tužiteljica je naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu od 50.000,00 kn, a tako naznačenu vrijednost predmeta spora nije mijenjala prilikom objektivne preinake tužbe, premda je to bila ovlaštena učiniti. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljica je istaknula više zahtjeva koji se ne odnose na novčanu svotu, a kako je mjerodavna vrijednost predmeta spora koja je naznačena u tužbi, to revizija tužiteljice prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a nije dopuštena.

 

Nadalje, iako se tužiteljica u reviziji pozvala i na odredbu čl. 382. st. 2.-4. ZPP-a iz sadržaja revizije ne proizlazi da je riječ o tzv. izvanrednoj reviziji, jer u reviziji nije naznačeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana niti su navedeni razlozi zbog kojih bi neko pitanje bilo važno.

 

S obzirom da vrijednost pobijanog dijela drugostupanjske presude ne prelazi 100.000,00 kn, a ne radi se o izvanrednoj reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, reviziju tužiteljice je  na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

 

Zagreb, 8. travnja 2015.