Broj: Rev 711/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. P. iz S., Lj., zastupane po punomoćnici A. S., odvjetnici iz O. ureda S. u R., protiv tuženika G.U. B. d.o.o. iz P., zastupane po punomoćniku I. B., odvjetniku u P., radi smetanja posjeda, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tužitelja protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-3474/11-2 od 9. siječnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1306/10-12 od 9. rujna 2011., u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2015.,

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

 

II. Dopuna revizije tužiteljice od 5. veljače 2014. odbacuje se kao nepravodobna.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„1. Utvrđuje se da je tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu nekretnine kč. br. 7928/1, u naravi parkiralište, površine 1769 m2, upisano u zk. ul. 18904 k.o. V., konkretno u posjedu parkirnog mjesta označenog brojem 27001 koje se nalazi na navedenoj nekretnini, prvo u nizu u ulici Š. gledajući od ulice ... prema jugu, neposredno ispred apartmana tužiteljice koje se nalazi na kč. br. 7460 k.o. V., time što je na predmetno parkirno mjesto , a što je tužiteljica uočila početkom svibnja 2010., ugradio napravu, tzv. „čuvara parkinga“ koja služi zatvaranju istog, te tako tužiteljicu uznemirava u njegovoj uobičajenoj uporabi.

2. Nalaže se tuženiku da o svom trošku ukloni ugrađenu napravu parkirnog mjesta tužiteljice označenog u točki 1. rješenja, sve u roku od 8 (osam) dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Zabranjuje se tuženiku da nadalje smeta tužiteljicu u posjedu parkirnog mjesta opisanog u točki 1. rješenja, pod prijetnjom novčane kazne.

4. Nalaže se tuženiku da tužitelj naknadi parnične troškove u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

 

Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.560,00 kn u roku od 8 dana.

 

              Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je izjavila tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači pobijane odluke.

 

Tužiteljica je podnijela dopunu revizije 5. veljače 2014. u kojoj u bitnom ponavlja navode iznesene u reviziji.

 

              Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.

 

              Revizija tužiteljice nije dopuštena, dok je dopuna revizije nepravovremena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranke trebaju određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg su je podnijeli uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatraju da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeća tri elementa: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

 

U ovoj pravnoj stvari predmet spora je smetanje posjeda parkirnog mjesta kč. br. 7928/1, u naravi parkiralište, površine 1769 m2, upisano u zk. ul. 18904 k.o. V..

 

U reviziji tužiteljica postavlja sljedeće materijalnopravno pitanje:

 

„Materijalnopravno pitanje koje je nužno riješiti tiče se instituta smetanja posjeda, konkretno jednog od načina smetanja posjeda-uznemiravanja.

S obzirom na obrazloženje koje je drugostupanjski sud dao u vezi s ovim pitanjem odudara od samog smisla instituta smetanja posjeda i onoga što znači zaštita posjeda koju zakon previđa, potrebno je reagirati radi osiguranja pravne sigurnosti.

Međutim, poput prvostupanjskog suda i drugostupanjski sud u konkretnom slučaju drži da postavljanje naprave za zatvaranje parkirnog mjesta na parkirno mjesto tužiteljice ne predstavlja smetanje (uznemiravanje) posjeda.

 

„Dakle potrebno je glede ovog materijalnopravnog pitanja zauzeti stav o radnjama koje čine uznemiravanje posjeda, odnosno o tome što zapravo uznemiravanje posjeda podrazumijeva.“

 

Nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužiteljice kao neosnovan zaključivši da samo postavljanje tzv. „čuvara parkinga“ bez da se isti stavi u funkciju, jer nije u uspravnom položaju, ne onemogućava parkiranje tužiteljice na predmetnom parkirnom mjestu te joj se ne oduzima posjed niti se ista uznemirava u posjedu predmetnog parkirnog mjesta, pozivom na odredbe čl. 21. i čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09).

 

Ocjenjujući pitanje dopuštenosti revizije u skladu s odredbama čl. 392. b) ZPP ovaj sud je ocijenio da pitanje koje radnje predstavljaju čin smetanja posjeda ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja u kojoj se radnje čine. Zbog toga takvo pitanje nije ono koje ima na umu odredba čl. 382. st. 2. ZPP, a koje bi bilo od važnosti za jedinstvo u primjeni prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Valjalo je stoga reviziju tužiteljice odbaciti kao nedopuštenu i tako odučiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom I., pozivom na odredbu iz čl. 392.b st. 3. ZPP.

 

              Dopunu revizije tužiteljica je podnijela 5. veljače 2014., a budući da je drugostupanjsko rješenje dostavljeno tužiteljici 3. veljače 2012., dopuna nije podnesena u roku od trideset dana (čl. 382. st. 4. ZPP).

 

Stoga je dopunu revizije valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392. b st. 1. ZPP kao nepravodobnu te odlučiti kao u izreci  pod točkom II.

 

Zagreb, 22. travnja 2015.