Broj: Gž-3658/2013

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Pirin kao predsjednice vijeća, suca Vladimira Šestaka kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te sutkinje Dobrile Ćuruvija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. Č. iz G., OIB: …, koju zastupa punomoćnica I. B. A., odvjetnica u G., protiv tužene Z. b. d. d. Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica L. P., dipl. pravnica, radi brisanja založnog prava, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Garešnici, broj P-26/13 od 10. lipnja 2013., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 23. travnja 2015.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Uvažava se žalba tužene, preinačava se presuda Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Garešnici, broj P-26/13 od 10. lipnja 2013., te sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              „Nalaže se brisanje založnog prava upisanog na nekretninama tužiteljice Č. L. iz G., OIB: 3…, koje se sastoje od ½ suvlasničkog dijela čkbr. 114 dvor i kuća broj 22 sa 184 čhv., i čkbr. 115 oranica Okućnica sa 1416 čhv., upisanih u zk.ul.br. … k.o. H., koje je založno pravo upisano rješenjem Općinskog suda u Garešnici, Zemljišnoknjižnog odjela broj Z-1143/03, za korist tužene Z. b. d.d. Z., OIB: …, radi osiguranja tražbine po Ugovoru o namjenskom kreditu broj 496/03 od 22.10.2003. godine u iznosu od 15.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na dan dospijeća tražbine redovne kamate po fiksnoj stopi, interkalarne kamate po stopi jednakoj redovnoj kamati, kamate po dospijeću, po fiksnoj stopi odnosno po zakonskoj stopi zatezne kamate ukoliko iste budu više, te svih naknada i troškova koje se kamate, naknade i troškovi, utvrđuju, obračunavaju i plaćaju sukladno općim aktima Z. b. d.d. Z., važećim za vrijeme postojanja tražbine po Ugovoru o kreditu, spp.

 

Nalaže se tuženoj da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 4.550,00 kn, u roku od 15 dana.“

 

Nalaže se tužiteljici L. Č. iz G., da tuženoj Z. b. d. d. Z., nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 600,00 kn (slovima:šestokuna) u roku od 15 dana.

 

              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

              U izreci citiranom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev i naloženo je brisanje založnog prava upisanog u korist tužene na suvlasničkom dijelu tužiteljičinih nekretnina, pobliže opisanih i označenih u toj presudi, radi osiguranja tražbine po ugovoru o namjenskom kreditu broj 496/03 od 22. listopada 2003. godine (točka I. izreke), te je tuženoj naloženo da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 4.550,00 kn u roku od 15 dana.

 

              Protiv te presude žalbu podnosi tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno preinači i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova tuženoj.

 

U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava osnovanost žalbenih navoda.

 

Žalba je osnovana.

 

Osnovano žaliteljica ukazuje da je izreka pobijane presude nerazumljiva s obzirom da iz prihvaćenog tužbenog zahtjeva nije razvidno kome se nalaže izvršenje činidbe brisanja založnog prava upisanog u korist tužene na suvlasničkom dijelu tužiteljičinih nekretnina upisanih u zk.ul.br. … k.o. H., pa je stoga ostvaren žalbeni razlog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. – pročišćeni tekst i 25/13., dalje: ZPP). Međutim, s obzirom da bitne činjenice proizlaze iz u spisu priloženih isprava i izvedenih dokaza, taj nedostatak u pobijanoj presudi i ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka ne uvjetuje u smislu odredbe čl. 373.a st. 3. u vezi st. 1. i 2. ZPP-a njezino ukidanje.

 

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da prvostupanjski sud pri donošenju pobijane presude i u postupku koji je tome prethodio nije počinio neku drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Iz činjeničnog utvrđenja prvostupanjskog suda zasnovanog na u postupku izvedenim dokazima i navodima stranaka proizlazi da je tužiteljičina pravna prednica A. S. dopustila u korist tužene upis založnog prava na nekretninama upisanim u zk.ul.br. … k.o. H., čkbr. 114 dvor i kuća broj 22 sa 184 čhv i čkbr. 115 oranica Okućnica sa 1416 čhv, radi osiguranja tražbine tužene prema korisniku kredita V. K., te da je nakon namirenja tražbine tužena na zahtjev korisnika kredita V. K. istome izdala brisovno očitovanje koje u odnosu na upisano založno pravo nije provedeno u zemljišnim knjigama.

 

Međutim, pogrešnim se ukazuje zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica od tužene zahtijevala izdavanje brisovnog očitovanja, jer za to nema uporišta u izvedenim dokazima, a navlastito u sadržaju dopisa tužiteljice od 13. prosinca 2012. godine na koji se poziva i u presudi ga interpretira i prvostupanjski sud. Naime, iz sadržaja tog dopisa, ali i njemu suglasnih činjeničnih navoda tužbe, proizlazi kako je tužiteljica postavila zahtjev tuženoj da zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Garešnici, podnese prijedlog za brisanje založnog prava i uz taj prijedlog tom sudu dostavi i brisovno očitovanje, te u tom dopisu tužiteljica određeno navodi kako ne namjerava snositi troškove brisanja založnog prava.

 

U pravu je prvostupanjski sud da je tužena kao založni vjerovnik nakon prestanka zalogom osigurane tražbine u smislu čl. 307. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br: 91/96., 68/98., 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14., – dalje: ZVDSP) dužna učiniti sve što je potrebno da se izbriše založno pravo iz javne knjige, te u tom kontekstu izdati založnom dužniku brisovno očitovanje podobno za zemljišnoknjižnu uknjižbu kojim dopušta brisanje založnog prava uknjiženog u svoju korist, no pogrešna je pritom njegova pravna ocjena da je u konkretnom slučaju bez takvog brisovnog očitovanja za brisanje založnog prava prikladan tužbeni zahtjev postavljen u ovome postupku. Naime, iako je postavljeni zahtjev po svom sadržaju kondemnatornog karaktera, tim zahtjevom nije tuženoj naloženo izvršenje činidbe brisanja založnog prava upisanog u korist tužene u zemljišnim knjigama na suvlasničkom dijelu nekretnina tužiteljice, pa je već samim tim tako postavljeni zahtjev neosnovan u odnosu na tuženu. No, prema tuženoj se niti ne može osnovano isticati zahtjev koji sadrži nalog tuženoj za brisanje založnog prava upisanog na nekretninama tužiteljice, jer tužena nije legitimirana vršiti takvu činidbu, a na što ona osnovano ukazuje žalbom. Međutim, kraj obveze tužene na izdavanje brisovnog očitovanja tužiteljici kao založnom dužniku, tužiteljica je u slučaju odbijanja tužene ovlaštena sudskim putem zahtijevati izdavanje takve isprave radi brisanja založnog prava, koju će u protivnom zamijeniti sudska presuda.

 

Prema tome, prvostupanjski je sud uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primijenio materijalno pravo, čije su odredbe citirane u obrazloženju pobijane presude, kada je prihvatio postavljeni tužbeni zahtjev, pa je stoga iz izloženih razloga valjalo uvažiti žalbu tužene i primjenom čl. 373.a st. 1., 2. i 3. ZPP-a preinačiti osporenu presudu te u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev.

 

Kraj u cijelosti preinačene prvostupanjske presude, primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno je o troškovima cijelog postupka, te je prema kriteriju uspjeha u parnici i primjenom čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a tužiteljica obvezana tuženoj nadoknaditi parnične troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice u iznosu od 600,00 kn, a koji se u granicama zahtjeva određeno postavljenog u žalbi odnose na troškove sudskih pristojbi za odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 kn i za žalbu u iznosu od 400,00 kn.

 

S obzirom na osnovanost tuženičine žalbe i uslijed preinakom prvostupanjske presude u cijelosti odbijenog tužbenog zahtjeva, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova odgovora na žalbu (čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a).

 

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

 

U Bjelovaru 23. travnja 2015.