Broj: P-708/09

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u S. S. S. u K. L., po sucu tog suda I. K. dipl. iur. kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice pod 1)  T. P. rođ. B. iz K. K., Cesta dr. F. T. 7, pod 2) I. Č. rođ. B. iz K.. G., A. Š. 11, pod 3) F. B. iz K. Š. , Š. 11 i pod 4) V. B. pok. J. iz K.. Š., Š. poljana bb, svih zastupanih po punomoćniku D. V. odvjetniku u K. K., protiv tuženika R. H., zastupane po O. D. O., građansko upravni odjel, radi utvrđenja i izdavanja tabularne isprave, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 09. ožujka 2015. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice zz tuženika O. B. savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u S.-G. U. O.,

te na ročištu za objavu odluke dana 24. travnja 2015. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

I Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Nalaže se upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem O. S. u S. poslovni broj Z-1950/69 koje je doneseno temeljem Prijavnog lista i priloženog položajnog nacrta Z. Z. I. Z. u S. od 3.6.1965.g. kojim je evidentirana promjena oblika i površine čest. zem. 210/2 k.o.K. K., uz istovremeni upis prava vlasništva na čest. zem. 210/2 k.o.K. K. na ime M. B. ž. V. rođ. P. za cijelo“

 

II Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana naknadi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 8.475,00 kn.

 

Obrazloženje

 

U tužbi koja je zaprimljena dana 14. rujna 2007. godine protiv tada označenog tuženika H. C. d.o.o., navodi se kako su tužbom označeni tužitelji T. P., J. B. i I. Č. zemljišno knjižni suvlasnici nekretnine označene kao čest. zem. 210/2 z.u.957 k.o.K. K. površine 593 m2, svaki za 1/3 dijela

Tako označeni tužitelji da su i stvarni vlasnici i suposjednici svaki za po 1/3 dijela od 1079/9438 dijela čest. zem. 1800 z.u.1398 k.o.K. K..

Na temelju Prijavnog lista P.R-122/65 i Položajnog nacrta Zavoda za izmjeru zemljišta u S. od 3.6.1965. godine da je evidentirana promjena oblika i površine navedene čestice, time da je čest. zem. 210/2 umanjena za 1079 m2 od ukupnih 1672 m2 u korist čest. zem. 1800 sve k.o. K. K., stoga da je tuženik samo formalni vlasnik dijela od 1079/9438 čest. zem. 1800 z.u.1398 k.o.K. K., a koji dio da je prije provođenja naznačenog prijavnog lista sačinjavao dio čest. zem. 210/2.

 

Dio predmetne čestice u površini od 1079 m2, a koji je po Položajnom nacrtu priključen čest. zem. 1800 z.u.1398 k.o.K. K., da nikada nije bio u faktičnom posjedu tuženika, niti je za isti proveden postupak eksproprijacije, a kamoli isplaćena naknada.

Radi navedenog zatraženo je donošenje presude kojom se utvrđuje da su inicijalno označeni tužitelji suvlasnici svaki za 1/3 dijela od 1079/9438 dijela čest. zem. 1800 z.u.1398 k.o.K. K., te kojom je tuženik dužan tužiteljima ispustiti tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu njihova prava vlasništva i to svakom za 1/3 dijela od 1079/9438 dijela čest. zem. 1800 z.u.1398 k.o. K. K. i to u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

Tijekom postupka tužitelj je povukao tužbu u odnosu na tuženika H. C. d.o.o., a podnio tužbu protiv tuženika R. H..

Spis je zaprimljen pod poslovnim brojem Pst-677/12 i pripojen ovom spisu radi zajedničkog raspravljanja i donošenja jedinstvene odluke.

 

Prethodno se obratio tuženoj u smislu odredbe članka 186.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 Odluka USRH,  84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 i 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst,  25/13 i 89/14 ), dalje ZPP-a, što je razvidno iz prezentata podneska od 9.ožujka 2011. godine.

 

Konačni tužbeni zahtjev sadržaja kao pod točkom I izreke, tužitelji su podnijeli podneskom zaprimljenim dana 9.ožujka 2015. godine.

 

U odgovoru na tužbu, tužena se u cijelosti usprotivila tužbenom zahtjevu navodeći kao ukoliko se radi o brisovnoj tužbi, tada da tužitelj nije dokazao da je ispunio uvjete iz članka 197. St.1 Zakona o zemljišnim knjigama, istaknut je i prigovor stvarne nenadležnosti suda, a također je istaknuto da su tužitelji imali mogućnost u zakonskom roku podnijeti zahtjev upravnom tijelu za provođenje upravnog postupka temeljem Zakona o naknadi imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.

 

U dokaznom postupku, postupku pročitani su podnesci stranaka, prijavni list Z-195/69, zk. izvadak za K.O. K. K. čest. zem 1800, kopija katastarskog plana, izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika D. B., pročitano je rješenje o nasljeđivanju iza pok. J. B. O.-613/09, pročitan je nalaz i mišljenje vještaka za geodeziju D. B. dipl. ing.geo, saslušani su svjedoci R. P., F. T., K. P., pročitano je očitovanje U. D. U.. u ST Ž. od 23.10.2014.kao i U. D. U. od 15.12.2014., očitovanje H. C. P..J. S. od 4.veljače 2015.te povijesni zk. izvadak za čest. zem. 210/2 k.o. K. K. z.u.957 te čest. zem. 1800 k.o. K. K. z.u.1398.

 

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

Među strankama nije sporna   pasivna legitimacija.

Obzirom na stav tuženika izražen u odgovoru na tužbu, kao sporno, trebalo je raspraviti, jesu li u konkretnom slučaju na strani tužitelja ispunjeni uvjeti za podnošenjem brisovne tužbe, je li ista podnesena u zakonom predviđenim rokovima.

Trebalo je raspraviti i prigovor stvarne nenadležnosti suda, obzirom na tvrdnju tužene kako ukoliko tužitelj traži poništenje odluke o eksproprijaciji tada da je takav zahtjev podnijeti u upravnom postupku, te konačno radi li se u konkretnom slučaju o zahtjevu kojeg je trebalo uputiti upravnom tijelu a temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.

 

Čitanjem nalaza i mišljenja vještaka za geodeziju D. B. i to skice lica mjesta (list 39 spisa), utvrđeno je kako predmetna nekretnina označena kao lik ABCDEFGA ima površinu od 1596 m2 i u naravi predstavlja obrađeno zemljište –ledinu sa posađenih desetak stabala maslina, u naravi se sastoji od dva dijela lik ABCGA obojan crvenom  bojom predstavlja čest. zem. 210/2 k.o. K. K. površine 593 m2 a drugi dio obojan žutom bojom , predstavlja dio čest. zem. 1800/3 k.o.K. K. površine 1003 m2 i predstavlja idealni dio od 1003/2343 dijela čest. zem. 1800/3 k.o.K. K..

 

 

Čitanjem zemljišne knjige za čest. zem. 210/2 utvrđeno je kao su kao suvlasnici iste temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-1446/84  i O-8/05, kao vlasnici uknjiženi P. T. rođ. B. za 1/3, B. J. pok. V. za 1/3 i Č. I. rođ. B. za 1/3.

Na čestici koja je spomenutim Parcelacijskim elaboratom nastala iz čestice 210/2 , a sadašnje oznake 1800 upisane u z.u.1398 k.o. K. K., kao vlasništvo upisana je Općenarodna imovina, s uknjiženim nositeljem prava korištenja Z. P. za ceste Z..

Kako je odredbom članka 21. st.1 Zakona o javnim cestama propisano da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu R. H., to tužitelj osnovano crpi pasivnu legitimaciju tuženika u ovoj pravnoj stvari.

 

Saslušani svjedoci R. P. star 71 godinu, T. F. star 73 godine, i K. P. star 44 godine, tvrde i to R. P. susjed  tvrdi da je sporna zemlja P. da mu nije poznato da je ista oduzeta ili plaćena , inače T. P. da je sestra ranijih vlasnika J. i A. B., ali mu nije poznato na koji način je zemlja prešla u vlasništvo T. B..

 

Svjedok F. T. tvrdi da mu je sporna zemlja poznata od kada zna za sebe, jer je njegova istočno, ispod magistrale, ista je bila vlasništvo oca T. P. i to sada pok. V. B.,koji je osim T. imao i dva sina A. i J., nikada da nije čuo da bi im zemlja bila oduzeta, u zadnje vrijeme istu da obrađuju djeca od J., nikada ih u zadnjih 73 godine od kada on zna za sebe, nitko nije ometao u posjedu predmetne zemlje.

K. P. u svom svjedočkom iskazu tvrdi da je kao mali dolazio na zemlju  na istoj viđao J. B., a i otac da mu je govorio kako je to njihova zemlja.

 

U svrhu utvrđivanja činjenice, je li  predmetna zemlja ikada bila predmetom eksproprijacije, ovaj su, te je navedene podatke zatražio od H. D. A. u S., i U. Z. D. U. u K. S., zatražen je i spis Z-2471/65 kojim je Položajnim nacrtom čestica 210/2 pripojena 1800. Sve k.o. K. K..

Arhiva zk odjela, izvijestila je ovaj sud kako je uvidom u upisnik iz 1965 godine utvrđeno da je predmet Z-2471/65, prešao, pod oznaku „RZ“, što je značilo –Razni a isti da se nisu čuvali u arhivi.

 

Spis o eksproprijaciji nije pronađen u D. A. u S., što proizlazi iz očitovanja istoga od 4.travnja 2014 , dok iz očitovanja U. D. uprave u S.-D. županiji od 23.10.2014. godine, proizlazi kako isto tijelo na dostavu podataka, sud upućuje na adresu arhiva U. D. U. u S. , V. br.1.

Sud je zatražio podatak o eksproprijaciji od Arhiva ureda državne uprave, te dopisom od 15. veljače 2014. godine, sudu odgovoreno kako taj ured ne vodi evidenciju po broju čestice zemlje, već po broju eksproprijacije.

 

Odredbom članka 129. stavak 1 Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/11, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13), dalje Zzk, propisano je kako je nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe, ovlašten radi zaštite tog svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

 

Aktivno legitimiran u parnici povodom brisovne tužbe jest nositelj knjižnog prava, dakle onaj tko je bio upisan u zemljišne knjige neposredno prije napadane promjene u zemljišnim knjigama.

Da bi dakle uspio u tužbenom zahtjevu kojim traži brisanje uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, tužitelj mora dokazati između ostalog da je bio upisan u zemljišnoj knjizi i da je uknjižba u korist tuženika nevaljana.

 

Čitanjem povijesnog zk. izvatka za nekadašnju čest. zem. 210/2 k.o. K. K., utvrđeno je  kako je temeljem prijavnog lista i položajnog nacrta Zavoda za izmjeru zemljišta u S. od 3. lipnja 1965., evidentira se promjena oblika i površine čest. zem. 210/2.

Kao vlasnici iste uknjiženi su B. T. za 1/3, B. J. za 1/3 i Č. I. za 1/3.

Čitanjem prijavnog lista iz spisa Z-1950/69, utvrđeno je kako se radi o dopuni eksproprijacijskog elaborata dionice S. T. kojim između ostalih čest. zem. 210/2 postaje dio čest,. zem 1800

 

Ni iz jednog u spisu priloženog dokumenta dakle, ne proizlazi isprava  podobna za prijenos prava vlasništva predviđen odredbom članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08), dalje Zv-a, a u svezi s odredbom članka 108. Zzk, dakle očigledno je da  uknjižba prava vlasništva, do koje je došlo temeljem položajnog nacrta, nevaljana.

 

Iz samog izgleda sporne nekretnine na licu mjesta razvidno je da iste ne predstavljaju niti kolnik magistrale, niti zaštitni  pojas, već se radi o nekretnini koja nije ni u kakvoj vezi sa prometnicom, već predstavlja neobrađeno zemljište  sa sjeverne strane magistralne ceste T.-S..

Da je nekretnina oduvijek u isključivom posjedu i vlasništvu prednika tužitelja, razvidno je iz iskaza svjedoka F. T., K. P. i R. P..

 

U odnosu na pitanje, je li  brisovna tužba podnesena u zakonom predviđenom roku, za navesti je kako je  prema podacima iz povijesnog zk  izvatka , do upisa došlo 1964 godine dakle prije stupanja na snagu Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99 i 114/01) dalje ZZK, a u vrijeme važenja Zakona o zemljišnim knjigama iz 1930. godine koji na isti način regulira rokove podnošenja brisovne tužbe kao i ZZK, pa je tako nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite tog svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, sve dok ne nastupa činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati.

U konkretnom slučaju nije bilo elemenata za zakonitu uknjižbu prava vlasništva tuženika,  nije bilo niti valjanog titulusa  što tuženika čini nepoštenim trećim stjecateljem, te u odnosu na njega nema predviđenih prekluzivnih rokova za podnošenjem brisovne tužbe od 60 dana odnosno tri godine, već  je  taj rok ograničen samo nastupom činjenica na temelju kojih bi povrijeđeno knjižno pravo ionako trebalo prestati, što ovdje nije slučaj.

 

Što se tiče pravnog slijeda između tužitelja i ranije upisanih vlasnika, iz  sadržaja povijesnog zemljišno knjižnog izvatka, razvidno je da su na tadašnjoj čest. zem. 210/1, koja je bez ikakvog pravnog osnova, nezakonito pripojena čest. zem 1800 sve k.o. K. K. bili upisani tužitelji T. B. i I. Č. svaka za po 1/3 a preostalu 1/3 upisanog J. B. naslijedili su njegovi nasljednici,  tužitelji  F. i V. B. sukladno rješenju o nasljeđivanju iza pok. J. B. posl. br. O-613/09 od 15 travnja 2009. godine. (list 33 spisa).

 

U odnosu na prigovor tužene,  da su tužitelji  svoje pravo trebali ostvarivati u upravnom postupku temeljem  Zakona o povratu imovine oduzete za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine, isti prema stavu ovog suda nije osnovan, budući da je u konkretnom slučaju tužba usmjerena na brisanje nezakonite uknjižbe, a ne povrat imovine, naime tužitelju nekretnine nikada nisu  fizički ni oduzete, a za koji zahtjev (brisovnu tužbu)  su nadležni redovni sudovi, a ne upravna tijela.

 

Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je trebalo prihvatiti i odlučiti kao pod točkom I izreke presude.

 

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. Stavak 1. Zpp-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12), stoga je tužiteljima priznat parnični trošak zastupanja po odvjetniku i to sastava tužbe 75 b, pristupa na ročište 24. rujna 2013. 18,75 b, 4 studenog 2013. godine 37,5 b, zastupanja 13. ožujka 2014. godine 75 b, zastupanja 9. listopada 2014. godine 75 b, zastupanja 27. studenog 2014. godine 75 b, zastupanja 9. ožujka 2015. godine 75 b, što zbrojeno i pomnoženo sa 10,00 kn iznosi 4.312,50 kn, a zatim povišeno 20% radi zastupanja više osoba iznosi 5.175,00 kn.

Tužiteljima  je priznata pristojba tužbe 400,00 kn, pristojba  presude 400,00 kn i troškovi vještačenja 2.500,00 kn  što pribrojeno gornjem iznosi 8.475,00 kn  koliko je  tužena dužna naknaditi tužitelju.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II izreke presude.

 

Split, 24. travnja 2015. godine