Broj: Rev 2013/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. ud. M. iz Z., koju zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika I. U. l. d.o.o. Z., (kao slijednik Z. l. d.o.o.) i II. M.-H d.o.o. iz V. G., oboje zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K. i p., odvjetnici u Z., uz sudjelovanje A. P. pok. I. iz Z., kao umješača na strani tužiteljice, kojeg zastupaju punomoćnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu I. Š. i B. V., odvjetnika u Z., radi uspostave prijašnjeg stanja i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2220/10-2 od 3. svibnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-3967/05 od 17. ožujka 2010., u sjednici održanoj 28. travnja 2015.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-3967/05 od 17. ožujka 2010. u st. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojom traži nalaganje tuženiku uspostave prijašnjeg stanja na način da poruši i ukloni dio građevine pod nazivom M. c. koji se dio građevine nalazi na dijelovima nekretnina kat. oznake čest. br. 4300/2 i 4422/46, obje k.o. Z., koji su dijelovi nekretnina na skici sudskog očevida koji je dana 22. prosinca 2006. izradio dipl. ing. R. K. omeđeni točkama A-B-E-D-E-F, koja je skica sastavni dio ove presude te da opisani dio navedenih nekretnina preda tužiteljici u nesporedan posjed, slobodan od osoba i stvari, kao i da joj naknadi parnične troškove. U st. II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu 28.751,00 kn.

 

              Presudom drugostupanjskog suda odbijena je žalba tužiteljice M. P. i umješača na strani tužiteljice A. P. kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

              Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava predloživši da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji postavljeni tužbeni zahtjev, podredno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

              Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

 

              Revizija nije osnovana.

 

              Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi sa odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

 

Postupajući u smislu prethodno navedene odredbe Vrhovni sud Republike Hrvatske nije našao da bi u konkretnom slučaju bila učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, a na koju pazi po službenoj dužnosti.

 

              Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja, odnosno predaje u posjed dijela čest. zem. 4300/2 i 4422/46 k.o. Z. koji su dijelovi nekretnina na skici sudskog očevida od 22. prosinca 2006. R. K. dipl. ing. označeni točkama A-B-C-D-E-F, na način da se poruši i ukloni dio građevine M. c.

 

              U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

              - da je tužiteljica M. P. upisana kao zemljišnoknjižna vlasnica na čest. zem. 4300/2 k.o. Z., površine 4465 m2 (list spisa 44), dok je I. tuženik evidentiran kao zemljišnoknjižni vlasnik na čest. zem. 4422/46 k.o. Z. u površini 3768 m2 (list 58 spisa),

              - da je očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika R. K. ing. geodezije te skica lica mjesta od 22. prosinca 2006. (list 36 spisa) utvrđeno da se sporna površina nalazi na dijelu čest. zem. 4422/46 koja je vlasništvo I. tuženika, a ne na nekretnini tužiteljice oznake čest. zem. 4300/2 k.o. Z.,

              - da je tadašnji Državni sekretarijat, odnosno Jugoslavenska narodna armija još od 1964. bila u posjedu vlasništvu nekretnine oznake čest. zem. 4422 k.o. Z., (koja je cijepana pa je tako od nje nastala i čest. zem. 4422/46 k.o. Z.) do donošenja Uredbe kojom je ista prešla u vlasništvo Republike Hrvatske, dok je Vlada Republike Hrvatske na temelju Odluke o zamjeni tu nekretninu prenijela u vlasništvo društvu T. d.d. Z., koje je istu na temelju pravnog posla prenijelo u vlasništvo društvu R. d.o.o. pa kako je čest. zem. 4422/1 k.o. Z. na temelju rješenja o diobi cijepana, prednik I. tuženika društvo Z. Z. l. d.o.o. je kupilo novu formiranu česticu 4422/46 k.o. Z., a II. tuženika je kupio preostali dio odnosno čest. zem. 4422/1 k.o. Z.,

              - da je navedena katastarska čestica zem. 4300/2 k.o. Z. bila u posjedu M. J. u površini od 4435 m2,

- da je 1964. na zahtjev Vojne pošte Š. došlo je do promijene oblika i površine te čestice na način da je ista smanjena za površinu od 1216 m2 koja površina je pripojena susjednoj čest. zem. 4422 k.o. Z. tako da su od nje formirane čestice 4422/1-5.

 

              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju kako tuženici gradnjom trgovačkog centra M. nisu prešli među i ušli u nekretninu tužiteljice pa ocjenjuju da objekt niti jednim svojim dijelom ne zadire na čest. zem. 4300/2 k.o. Z., slijedom čega odbijaju tužbeni zahtjev. Ujedno ocjenjuju da tužiteljica koja je postavila tužbeni zahtjev na način da između ostalog traži i uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja i to ne samo na dijelu nekretnine tuženika oznake čest. zem. 4422/46 već i na dijelu svoje nekretnine oznake čest. zem. 4300/2 zaključuju da nije moguće tražiti uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja sa nekretnine koja je u vlasništvu i posjedu tužitelja, pa odbijaju i taj dio tužbenog zahtjev, sve na temelju odredbe čl. 155. i čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 114/01 i 79/06 – dalje: ZVDSP).

 

Takvu ocjenu nižestupanjskih sudova prihvaća i ovaj sud, pa neosnovano tužiteljica u reviziji ponavlja žalbene razloge pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Prema odredbi čl. 155. st. 1. ZVDSP ako je građenjem zgrade prekoračena međa i zahvaćen dio susjednog zemljišta uz među, vlasnik susjednog zemljišta ima pravo zahtijevati uspostavu prijašnjeg stanja.

 

              Polazeći od svih okolnosti slučaja te imajući na umu sve utvrđene odlučne činjenice, kao i sadržaj odredbe čl. 155. i 166. ZVDSP pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da tuženici gradnjom trgovačkog centra M. nisu prešli među i ušli u nekretninu tužiteljice slijedom čega su pravilno odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 155. i 166. ZVDSP je sud prvog stupnja nakon provedenog očevida i uvida u nalaz i mišljenje sudskog vještaka utvrdio da objekt tuženika ne prelazi na tužiteljičino zemljište. Pravilno su nadalje sudovi odbili tužbeni zahtjev i u odnosu na dio nekretnine oznake čest. zem. 4300/2, jer nije moguće tražiti uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja na nekretnini koja je u vlasništvu i posjedu tužiteljice.

 

              Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Zbog navedenog, reviziju tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 28. travnja 2015.