Broj: Rev-x 672/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. D. iz Z., zastupanog po punomoćnici O. M., odvjetnici u Z., protiv tuženih Grada Zagreba, zastupanog po punomoćniku H. Lj., odvjetniku u Z., T. Š. iz Š., Financijske agencije iz Z., P. b. Z. d.d. iz Z., zastupane po punomoćniku H. M., odvjetniku u Z. i Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2973/2011-2 od 11. veljače 2014., kojim je ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11156/2008-105 od 5. veljače 2010. i odbačena tužba, u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2015.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2973/2011-2 od 11. veljače 2014., osim u dijelu u kojem su tuženi Grad Zagreb (za iznos od 30.925,00 kn) i P. b. Z. (za iznos od 30.500,00 kn) odbijeni sa zahtjevom za naknadu daljnjih parničnih troškova, te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II. O troškovima postupka povodom revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tužitelj vlasnik odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to trosobnog stana površine 101,26 m² koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija u uličnom dijelu potkrovlja zgrade u Z., …, izgrađenoj na z.k.č.br. 2965, kuća popisni broj 774 i dva dvorišta u ..., površine 1208 m² (335,8 čhv), upisanoj u z.k.ul. 20400 k.o. G. Z., uključujući suvlasnički dio zemljišta i zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, povezano temeljem odredbe čl. 68. i čl. 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a slijedom toga naloženo je prvo-petotuženima izdavanje tabularne isprave tužitelju podobne za prijenos prava vlasništva predmetne nekretnine na ime tužitelja u zemljišnim knjigama. Ujedno je naloženo prvo-petotuženima da solidarno naknade tužitelju parnične troškove u iznosu od 80.355,67 kn.

 

Drugostupanjskim rješenjem u toč. I. izreke ukinuta je u cijelosti presuda prvostupanjskog suda te je odbačena tužba, a u toč. II. izreke naloženo je tužitelju da prvotuženiku Gradu Zagrebu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.457,50 kn i četvrtotuženiku P. b. Z. d.d. parnične troškove u iznosu od 10.457,50 kn. Drugostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev prvotuženika Grada Zagreba za naknadu daljnjih parničnih troškova u iznosu od 30.925,00 kn i zahtjev četvrtotuženika P. b. Z. d.d. za naknadu daljnjih parničnih troškova u iznosu od 30.500,00 kn.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju i prvenstveno preinači pobijanu drugostupanjsku odluku na način da odbije žalbu tuženih i potvrdi prvostupanjsku presudu, a podredno da ukine pobijanu odluku i predmet vrati na odlučivanje drugostupanjskom sudu.

 

Prvotuženik je dostavio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbije kao neosnovana. Ostali tuženi nisu dostavili odgovor na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Prvotno je potrebno napomenuti da je u ovoj pravnoj stvari dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP), iz razloga jer je u trenutku podnošenja tužbe bila dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP obzirom na naznačenu vrijednost predmeta spora (VPS). Naime, predmet spora u ovoj pravnoj stvari je nenovčani zahtjev, a tužitelj je u vrijeme podnošenja tužbe (16. studenog 1993.) naznačio VPS u iznosu od 90.000.000,00 HRD, a revizija u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92) bila je dopuštena ako je VPS pobijanog dijela drugostupanjske presude prelazio 3.000.000,00 HRD. Obzirom na legitimna očekivanja tužitelja o pravu na izjavljivanje revizije, i obzirom na već prihvaćenu praksu ovoga suda u svezi prava na izjavljivanje revizije kod denominacije iznosa VPS-a navedenog u tužbi, u ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija u smislu čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

 

Sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini (stanu), a stečenog temeljem zakona ulaganjem tužitelja u prenamjenu zajedničkih dijelova i uređaja zgrade u stan.

 

Prvostupanjski sud prihvatio je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja zaključivši da je tužitelj prenamijenio zajedničke dijelove zgrade na temelju odobrenja nadležne vlasti u granicama svojih ovlasti, te da je stekao vlasništvo predmetnog stana temeljem čl. 372. st. 1. u svezi čl. 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 90/10 – dalje: ZVDSP), a slijedom čega je prvostupanjski sud prihvatio i zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženi izdaju valjanu tabularnu ispravu za upis prava vlasništva predmetne nekretnine na njegovo ime u zemljišnim knjigama.

 

Drugostupanjski sud je prihvatio žalbe prvo-petotuženika kao osnovane te je ukinuo prvostupanjsku presudu i odbacio tužbu navodeći da tužitelj nije obuhvatio sve suvlasnike predmetne zgrade u kojoj se nalazi stan za kojeg tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva, i to iz razloga što sukladno čl. 201. ZPP-a svi suvlasnici zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan su jedinstveni i nužni suparničari, slijedom čega svi suvlasnici moraju biti obuhvaćeni tužbom, a tužitelj nije obuhvatio Republiku Hrvatsku kao jednog od suvlasnika, slijedom čega nema pretpostavki za vođenje parnice.

 

Tužitelj u reviziji u bitnom ističe da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 369. st. 3. ZPP kada je ukinuo prvostupanjsku presudu i odbacio tužbu jer za to nisu postojale pretpostavke obzirom da u trenutku zaključenja glavne rasprave Republika Hrvatska nije bila upisana u zemljišnim knjigama kao jedan od suvlasnika predmetne zgrade, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno donio odluku u odnosu na suvlasnike koji su kao takvi bili upisani u zemljišnim knjigama. Pored navedenog, revident u reviziji ukazuje i na nemogućnost drugostupanjskog suda da u odluci povodom žalbe zaključuje na temelju činjenica koje su nastale nakon zaključenja glavne rasprave, što je u suprotnosti s odredbom čl. 352. st. 1. ZPP-a, jer je Republika Hrvatska upisana u zemljišne knjige kao vlasnik tek 18. ožujka 2010., a glavna rasprava je zaključena u ovom predmetu 25. siječnja 2010., a što sve proizlazi iz povijesnog zk izvatka za spornu nekretninu. Osim toga, revident ukazuje i na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da se pobijana odluka ne može ispitati obzirom da nije jasno na temelju kojih dokaza drugostupanjski sud temelji svoju odluku, odnosno da temelji svoju odluku na dokazima kojih nema u spisu.

 

Osnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Drugostupanjski sud odluku kojom ukida prvostupanjsku presudu i odbacuje tužbu temelji na činjenici da tužitelj nije obuhvatio sve upisane suvlasnike na predmetnoj nekretnini, odnosno da odsutnost jednog od njih (Republike Hrvatske) predstavlja nedostatak procesnopravne legitimacije za vođenje predmetne parnice obzirom da su svi suvlasnici nužni i jedinstveni suparničari u smislu čl. 201. ZPP-a u parnicama u kojima treća osoba traži utvrđenje prava vlasništva na prenamijenjenim dijelovima zgrade. Iz navoda u drugostupanjskoj odluci ne može se zaključiti na temelju kojih dokaza i iz čega drugostupanjski sud zaključuje da je Republika Hrvatska također suvlasnik predmetne nekretnine i u kojem trenutku je ista upisala svoje pravo suvlasništva na spornoj nekretnini. Drugostupanjski sud samo konstatira da tužitelj nije obuhvatio sve suvlasnike predmetne nekretnine, bez ikakvog obrazloženja na temelju čega izvodi takav zaključak.

 

Pored toga, u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Niti drugostupanjski sud ne smije po službenoj dužnosti i samostalno utvrđivati činjenice koje su nastale nakon zaključenja glavne rasprave. Drugostupanjski sud treba odlučiti o žalbi u odnosu na činjenični supstrat koji je postojao u trenutku zaključenja glavne rasprave. Iz zk izvatka koji je priložen uz reviziju broj Z-56614/07 proizlazilo bi da je do uknjižbe prava suvlasništva Republike Hrvatske na predmetnoj nekretnini zaista došlo nakon zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari, slijedom čega bi se radilo o činjenici koja nije postojala u trenutku zaključenja glavne rasprave. Nadalje, prema pravnom shvaćanju ovoga suda u parnicama radi utvrđenja vlasništva ili suvlasništva određene nekretnine potrebno je obuhvatiti suvlasnike koji su kao takvi upisani u zemljišne knjige, ali ne i one koji imaju stavljen prijedlog za uknjižbu i u odnosu na koji prijedlog je stavljena plomba u zemljišnoknjižnom ulošku da se učini vidljivim da je stigao prijedlog za upis. Prijedlozi za upis prava vlasništva ili suvlasništva mogu biti osnovani, a mogu biti i odbijeni, pa bi bilo potpuno neprihvatljivo i neosnovano da se u takvim situacijama tužbom moraju obuhvaćati i svi oni koji bi eventualno mogli imati prava na temelju evidentiranih i podnesenih prijedloga zemljišnoknjižnom sudu.

 

Slijedom navedenog drugostupanjski sud počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer drugostupanjsko rješenje ne sadrži razloge zbog čega i na koji način je drugostupanjski sud zaključio da tužitelj nije obuhvatio sve suvlasnike svojom tužbom, a također bi proizlazilo da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 352. st. 1. ZPP-a jer se zaključak drugostupanjskog suda odnosi na činjenicu koja je nastala nakon zaključenja glavne rasprave.

 

Obzirom da je ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a riješiti kao pod toč. I. izreke.

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 8. srpnja 2015.