Broj: Rev 364/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Bruna Frankovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika T. B. iz N. V., K., zastupanog po punomoćniku B. P., odvjetniku u Z. i punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. K. M. i I. K. M., odvjetnicama u R., protiv tuženika-protutužitelja P. D. iz Nizozemske, L.N., zastupanog po punomoćnici S. M. M., odvjetnici u C., radi utvrđenja i predaje u posjed, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4705/09 od 7. rujna 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Delnicama poslovni broj P-401/08-115 od 7. srpnja 2009., u sjednici održanoj 14. srpnja 2015.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužitelja-protutuženika odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbacuje se kao nepravovremena dopuna revizije tužitelja-protutuženika od 30. studenoga 2011.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

„I. Odbija se tužitelj-protutuženik sa tužbenim zahtjevom koji je glasio:

 

Utvrđuje se da je ugovor o osnivanju služnosti plodouživanja od ...g. sklopljen između T. B. i P. D. pravno ništav.

 

Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju nekretnine od ...g. sklopljen između T. B. kao darovatelja i  P. D. kao daroprimca pravno ništav, što je sve tuženik-protutužitelj dužan priznati kao i nadoknaditi parnične troškove u roku od 15 dana.

 

II. Tužitelj-protutuženik B. T. dužan je tuženiku-protutužitelju P. D. predati u posjed nekretninu označenu kao kčbr.3364 u naravi voćnjak i kčbr.3365 u naravi kuća i dvorište obje upisane u z.k.ul.2620 k.o. L.

 

III. Tužitelju-protutuženiku nalaže se da tuženiku-protutužitelju na ime naknade troškova postupka isplati iznos od 106.750,00 kn u roku od 15 dana.“

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja-protutuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj-protutuženik je podnio reviziju u dva zasebna podneska, putem dvoje punomoćnika pozivajući se na revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje nižestupanjskih presuda prihvaćanjem tužbenog, a odbijanjem protutužbenog zahtjeva, odnosno podredno predlaže ukidanje  nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

Tužitelj-protutuženik je 30. studenoga 2011. podnio i dopunu revizije.

 

Tuženik-protutužitelj nije odgovorio na reviziju, a ni na dopunu revizije.

 

Revizija tužitelja-protutuženika nije osnovana.

 

Dopuna revizije tužitelja-protutuženika je nepravovremena.

 

Na temelju odredbe čl. 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 - u nastavku teksta: ZPP), koja se odredba primjenjuje u ovom postupku na temelju odredaba čl. 53. st. 4. i čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj 57/11), revizijski sud je pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj-protutuženik u reviziji ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Suprotno tvrdnji revidenta u postupku pred nižestupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Prema ocjeni ovoga suda u pobijanoj drugostupanjskoj presudi na temelju odredbe čl. 375. st. 1. ZPP navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama i obrazloženje drugostupanjskog suda nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

 

Revident u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sadržajno ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 221. ZPP smatrajući da su nižestupanjski sudovi iz provedenih dokaza trebali zaključiti da u trenutku sklapanja ugovora o darovanju i ugovora o osnivanju služnosti plodouživanja nije bio sposoban za rasuđivanje.

 

Međutim, suprotno navodima revidenta u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena ni ova bitna povreda odredaba parničnog postupka jer su nižestupanjski sudovi pravilnom primjenom ovih zakonskih odredbi odlučili koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog dokaza te su o odlučnoj činjenici, pravno relevantnoj za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtijeva - njegovoj sposobnosti za rasuđivanje u trenutku sklapanja navedenih pravnih poslova zaključili primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

Revident u reviziji sadržajno ukazuje i na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 261. ZPP ističući da je trebalo prihvatiti njegov prijedlog za provođenje novog medicinskog vještačenja.

 

Odredbom čl. 261. st. 3. ZPP propisano je da će se zatražiti mišljenje drugih vještaka ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka.

 

Obzirom da je nižestupanjski sud, ocjenu o provedenom dokazu medicinskom vještačenju po vještakinji dr. E. D.-H. nakon dopune nalaza i mišljenja i njezina saslušanja donio pravilnom primjenom odredbe čl. 8. i 261. st. 3. ZPP zaključujući da u mišljenju vještaka nema proturječnosti ili nedostataka, a niti se je pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, revident pogrešno smatra da je počinjena ova bitna povreda odredbi parničnog postupka, radi čega je, suprotno navodima revidenta, nižestupanjski sud pravilno odbio njegov prijedlog za određivanjem novog medicinskog vještačenja.

 

Činjenica što nije prihvaćena njegova ocjena  provedenih dokaza i što je nezadovoljan zaključcima suda o utvrđenim činjenicama, koje su nižestupanjski sudovi, između ostalog, utvrdili i na temelju nalaza i mišljenja navedenog vještaka, upućuju na razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim te razloge ovaj sud nije uzeo u obzir jer pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije razlog za izjavljivanje revizije (čl. 385. ZPP).

 

Radi navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredbi parničnog postupka.

 

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja-protutuženika za utvrđenje ništavim ugovora o osnivanju služnosti plodouživanja i ugovora o darovanju nekretnine sklopljenih ... smatrajući da u trenutku njihovih sklapanja nije bio sposoban za rasuđivanje.

 

Ujedno predmet spora je i protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za predaju u posjed nekretnina označenih kao kč.br. 3364 u naravi voćnjak i kč.br. 3365 u naravi kuća i dvorište obje upisane u z.k.ul. 2620 k.o. L.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je ... između tužitelja-protutuženika, kao vlasnika i tuženika-protutužitelja, kao plodouživatelja sklopljen ugovor o osnivanju služnosti plodouživanja nekretnina označenih kao kč.br. 3364 u naravi voćnjak i kč.br. 3365 u naravi kuća i dvorište obje upisane u z.k.ul. 2620 k.o. L.,

 

- da je ... između tužitelja-protutuženika, kao darovatelja i tuženika-protutužitelja, kao obdarenika sklopljen i ugovor o darovanju navedenih nekretnina,

 

- da je u trenutku sklapanja navedenih ugovora tužitelj-protutuženik bio sposoban za rasuđivanje,

 

- da je tuženik-protutužitelj upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik navedenih nekretnina,

 

- da su navedene nekretnine u posjedu tužitelja-protutuženika.

 

Nižestupanjski sudovi su na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja i primjenom odredbi čl. 103. st. 1. u vezi čl. 56. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), a koje se ovdje, obzirom na dan nastanka navedenih pravnih odnosa, primjenjuju na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08) zahtjev tužitelja-protutuženika ocijenili nosnovanim zaključujući da navedeni pravni poslovi nisu ništavi jer tužitelj-protutuženik u trenutku njihovih sklapanja nije bio nesposoban za rasuđivanje.

 

              Ujedno su nižestupanjski sudovi su na temelju istih činjeničnih utvrđenja i primjenom odredbi čl.162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZV) kao osnovan prihvatili protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja zaključujući da je tužitelj-protutuženik dužan  tuženiku-protutužitelju, kao vlasniku predati u posjed predmetne nekretnine.

 

S obzirom na činjenična utvrđenja u postupcima koji su prethodili ovom, a koja u revizijskom dijelu postupka ne mogu biti predmetom preispitivanja (argument iz odredbe čl. 385. ZPP) po pravnom stajalištu ovog revizijskog suda pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova kada su tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika ocijenili neosnovanim i kada su protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja ocijenili osnovanim.

 

Na temelju odredbe čl. 56. st. 1. ZOO propisano je da je za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se traži za zaključenje tog ugovora.

 

Odredbom čl. 103. st. 1. ZOO propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima, te moralu društva ništav ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

U okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava revident ni ne tvrdi da su predmetni ugovori o osnivanju služnosti plodouživanja i ugovora o darovanju nekretnina protivni Ustavu Republike Hrvatske te moralu društva, već ustraje na svojoj tvrdnji da u trenutku njihova sklapanja nije bio sposoban za rasuđivanje, dakle da su navedeni pravni poslovi sklopljeni protivno odredbi čl. 56. st. 1. ZOO.

 

Međutim, suprotno ovim revizijskim navodima revidenta nižestupanjski sudovi su prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. E. D.-H. i iskaze saslušanih svjedoka (čl. 8. ZPP) pravilno zaključili da je tužitelj-protutuženik u vrijeme sklapanja navedenih ugovora mogao shvatiti njihov značaj i posljedice te da je bio sposoban za rasuđivanje, pa su i pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 103. st. 1. u vezi čl. 56. st. 1. ZOO) kada su kao neosnovan odbili zahtjev tužitelj-protutuženika.

 

Osporavajući takav zaključak nižestupnjskih sudova utemeljen, između ostalog, i na nalazu i mišljenju vještaka psihijatra revident u reviziji ukazuje na rješenje Zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u R. od 19.svibnja 2010. kojim je utvrđeno da je kod njega nastao trajni gubitak radne sposobnosti, između ostalog, i kao posljedica PTSP-a, međutim te razloge ovaj sud nije uzeo u obzir jer se na takav način zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje te iznose nove činjenice i dokazi (čl. 385. ZPP).

 

Polazeći od toga da je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika neosnovan i nespornih utvrđenja nižestupanjskih sudova da je tuženik-protutužitelj u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina koje tužitelj-protutuženik drži u posjedu pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo (čl. 162. st. 1. ZV) i kada su kao osnovan prihvatili protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja.

 

Stoga nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Slijedom navedenog, budući nisu nađeni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja-protutuženika odbiti kao neosnovanu.

 

U odnosu na dopunu revizije tužitelja-protutuženika od 30. studenoga 2011. valja navesti da se na temelju odredbe čl. 382. st. 4. ZPP revizija podnosi u roku od 30 dana od dana dostave drugostupanjske presude. Dakle, da bi bila pravovremena i dopuna revizije mora biti podnesena u roku za izjavljivanje revizije.

 

Iz spisa proizlazi da je revident pobijanu drugostupanjsku presudu primio 24. listopada 2011. pa je na temelju navedene odredbe čl. 382. st. 4. ZPP zadnji dan roka za podnošenje revizije, kao i dopunu revizije, bio 25. studeni 2011.

 

Obzirom da revident dopunu revizije nije podnio u roku određenom za podnošenje revizije (čl. 382. st. 4. ZPP) već protekom tog zakonskog roka - 30. studenoga 2011. (list 439 b), dopuna revizije je nepravovremena u smislu odredbe čl. 389. st. 1. ZPP.

 

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP dopunu revizije tužitelja-protutuženika od 30. studenoga 2011. valjalo odbaciti kao nepravovremenu i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 14. srpnja 2015.