Broj: Gž Zk-297/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Vedrani Perkušić, u zemljišnoknjižnoj stvari predlagatelja upisa Grada Splita, zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku u S., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj Z-12977/13 od 15. srpnja 2014. godine, dana 14. rujna 2015. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Splitu broj Z-12977/13 od 15. srpnja 2014. godine na način da se prijedlog za upis prava vlasništva odbija kao neosnovan, nalaže se brisanje upisa, uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja i brisanje zabilježbe žalbe.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim je prvostupanjskim rješenjem odbijen prigovor i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu broj Z-6427/09 od 6. studenog 2013. godine te je zabilježeno odbijanje prigovora i naložena provedba tog upisa.

 

Protiv tog rješenja Republika Hrvatska pravovremeno je podnijela žalbu, pobijajući isto zbog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 55/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) koji se primjenjuje u vezi s odredbom članka 91. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13; dalje: ZZK), s prijedlogom da se rješenje preinači, podredno ukine.

 

Žalba je osnovana.

 

              Prvostupanjski sud donio je pobijano rješenje nakon što je Republika Hrvatska uložila prigovor protiv rješenja tog suda broj Z-6427/09 od 6. studenog 2013. godine, donesenog na temelju Odluke Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija od 23. listopada 1996. godine Klasa: 940-01/95-01/407 (dalje: Odluka), koja se nalazi u zbirci isprava tog suda pod brojem Z-750/07, te članka 360. i 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZV), a kojim je u zemljišnoj knjizi za K.O. S. dopustio uknjižbu prava vlasništva čest. zem. 6598/1 i 6598/17 ZU 13961 na ime Grada Splita, za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja društvenog vlasništva i nositelja prava korištenja Općine Split.

 

Pobijanu odluku sud prvog stupnja obrazlaže time da je pravo vlasništva na predmetnim nekretninama stečeno ex lege predmnjevama iz odredbi članka 359. do 365. ZV-a (uz isključenje općih dobara) konkretno, odredbi članka 360. stavak 1. i članka 362. stavak 1. ZV-a tj. da je pravo upravljanja, korištenja, raspolaganja i pravo korištenja građevinskog zemljišta ex lege pretvoreno u pravo vlasništva.

 

Nije u pravu sud prvog stupnja kada donosi taj zaključak.

 

Ovo stoga jer, pravno upravljanje koje su imale općine u smislu odredbe članka 9. Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine“ broj 48/88 - pročišćeni tekst, 16/90 i 53/90 - dalje: ZGZ) koji je prestao važiti stupanjem na snagu ZV-a, nije jedno od prava koje čine društveno vlasništvo (pravo raspolaganja, korištenja i upravljanja) nego se radi o pravu na gospodarenje tim zemljištem, a do rješavanja pitanja titulara prava vlasništva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-460/09 od 16. lipnja 2010. godine).

 

To stoga što ZGZ, kada govori o društvenom vlasništvu i pravima koja izviru iz tog prava, koristi formulaciju „pravo korištenja“ (npr. član 4.a. ZGZ-a), pa je razvidno da se tim pravom upravljanja općine ne smatra da bi time općina bila titular prava koji izviru iz društvenog vlasništva na neizgrađenom građevinskom zemljištu.

 

U obrazloženju pobijane odluke sud se prvog stupnja poziva i na Rješenje Komisije za imovinskopravne odnose Skupštine općine Split broj 07/UP-I-3103/82 od 09. travnja 1982. godine, kojim da su Općini Split dodijeljene, među ostalim, predmetne nekretnine na trajno korištenje, a u svrhu formiranja novih parcela za izgradnju kompleksa stadiona.

 

Međutim, predlagatelj se ne poziva u svom prijedlogu na navedeno Rješenje niti uopće upućuje na njega. Naprotiv, isti se poziva na Zaključak o potvrdi pravnog statusa nekretnina – Športskog objekta Park Mladeži koji da je Grad Split stekao temeljem Odluke o preuzimanju športskih objekata u društvenom vlasništvu u vlasništvo Grada Splita; dakle, u skladu s odredbama Zakona o športu („Narodne novine“ broj 77/95).

 

Nadalje, kako se to pravilno navodi u žalbi, odredba članka 87. stavak 1. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine“ broj 90/92, 94/93 i 117/93) koji je stupio na snagu 30. prosinca 1992. godine, nije mogla biti temelj za stjecanje vlasništva spornih nekretnina od strane predlagatelja, jer je tom odredbom propisano da općine, gradovi i županije utemeljene Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj preuzimaju između ostalog nekretnine dotadašnjih općina čiji su slijednik, u roku od šest mjeseci od dana konstituiranja predstavničkog tijela tih jedinica, ali ne i da stječu pravo vlasništva nekretnina.

 

Time se otklanja i primjena odredbi članka 360. stavak 1. i 362. stavak 1. ZV-a.

 

Osim navedenog, iz priložene Odluke proizlazi da predmetne nekretnine nisu naznačene u Odluci, pa time predmetna Odluka ne udovoljava uvjetima iz odredbe članka 55. stavak 1. točka b. ZZK-a, jer ne sadrži točnu oznaku nekretnine za koju se predlaže uknjižba prava vlasništva.

 

Pod točnom oznakom zemljišta podrazumijeva se oznaka katastarskog broja čestice, njena površina, naziv katastarske općine u kojoj zemljište leži, a korisno je navesti i broj zemljišnoknjižnog uloška u kojemu je zemljište upisano, a sve kako to propisuje odredba članka 10. stavak 1. i 2. ZZK-a.

 

Kako predlagatelj priloženim ispravama nije dokazao pretpostavke za dozvolu upisa uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoj knjizi propisane odredbom članka 108. stavak 1. alineja 3. ZZK-a, to je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio prigovor Republike Hrvatske i potvrdio rješenje kojim je dopustio traženu uknjižbu.

 

              Stoga je prvostupanjsko rješenje valjalo preinačiti, prijedlog za upis odbiti, naložiti brisanje provedenog upisa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja te brisanje zabilježbe žalbe, sve na temelju odredbe članka 128. stavak 1. točka b. ZZK-a.

 

U Splitu 14. rujna 2015. godine.