Broj: Gž-343/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Nataše Jerković, kao predsjednice vijeća, te Vicka Prančića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Denis Pancirov Parcen, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. M. pok. I. iz S., OIB: …, koga zastupa punomoćnica T. K. Š., odvjetnica u S., protiv tuženice M. (M.) M. rođ. P. iz M., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u T., radi materijalne diobe nekretnine, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Trogiru (sada Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru) posl. broj P-565/10 od 24. prosinca 2014., dana 18. rujna 2015.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se djelomično žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev da se nekretnina čest. zem. 2984/24 zk. ul. br. 2733 k.o. M. proda po početnoj tržišnoj vrijednosti procijenjenoj na iznos od 160.565,52 EUR u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan prodaje.

 

II. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja, a odbija žalba tuženice kao neosnovana te se preinačuje prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine označene kao čest. zem. 2984/24 zk. ul. br. 2733 k.o. M. i odlučeno o troškovima postupka i u tom dijelu sudi:

 

Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnine označene kao čest. zem. 2984/24 zk. ul. br. 2733 k.o. M. u naravi "kuća" koja se sastoji od suterena, prizemlja i kata, s okućnicom tlocrtne površine 1.000 m² civilnom diobom putem javne dražbe te podjelom dobivenog iznosa na način da tužitelju L. M., OIB: … i tuženici M. (M.) M. rođ. P., OIB: … pripadne svakome po 1/2 dijela od postignute prodajne cijene.

 

Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.967,74 kune.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se razvrgne suvlasnička zajednica nekretnine označene kao čest. zem. 2984/24 zk. ul. br. 2733 k.o. M. u naravi "kuća" koja se sastoji od suterena, prizemlja i kata s okućnicom tlocrtne površine 1.000 m² na način da se izvrši civilna dioba sukladno nalazu i mišljenju R. M., stalnoga sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina, nazvanog "Elaborat procjene vrijednosti nekretnine s davanjem mišljenja na okolnosti diobe od 1. rujna 2012. godine", koji je sastavni dio ove presude, prodajom predmetne nekretnine putem javne dražbe po početnoj tržišnoj vrijednosti procijenjenoj na iznos od 160.565,52 EUR u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan prodaje te podjelom dobivenog iznosa na način da tužitelju L. M., … i tuženici M. (M.) M. rođ. P., OIB: … pripadne svakome po 1/2 dijela od postignute prodajne cijene. Odlukom o parničnom trošku određeno je da svaka stranka snosi svoj dio parničnog troška.

 

Protiv navedene presude obje stranke su podnijele žalbu.

 

Tužitelj pobija presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) sa žalbenim prijedlogom da se presuda preinači, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženica pobija rješenje o troškovima postupka sadržano u prvostupanjskoj presudi ne navodeći izrijekom zbog kojih žalbenih razloga to rješenje pobija, a iz navoda u žalbi proizlazi da rješenje pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je da se rješenje o troškovima postupka preinači tako da joj se dosude popisani troškovi.

 

Na žalbe nije odgovoreno.

 

Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok je žalba tuženice neosnovana.

 

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud je našao da je u postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine označene kao čest. zem. 2984/24 zk. ul. br. 2733 k.o. M. u naravi "kuća" koja se sastoji od suterena, prizemlja i kata s okućnicom tlocrtne površine 1.000 m² i to civilnom diobom.

 

Odlučujući o navedenom tužbenom zahtjevu prvostupanjski je sud smatrao nespornim:

 

- da su parnične stranke upisane u zk. ul. br. 2733 k.o. M. kao vlasnice svaka za 1/2 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 2984/24, u naravi pašnjak,

 

- da je upravo tuženica kao darovateljica sklopila s tužiteljem kao daroprimcem Ugovor o darovanju dana 8. listopada 1981. kojim je darovala tužitelju 1/2 idealnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 2984/24 k.o. M. kao 1/2 idealnog dijela obiteljske kuće koja je već izgrađena na navedenoj nekretnini,

 

- da je na predmetnoj nekretnini izgrađen objekt koji se sastoji od suterena, prizemlja i kata.

 

Nakon tih utvrđenja se u obrazloženju prvostupanjske presude navodi da zbog različitosti podataka o imenu tuženice koja je upisana u javnoj knjizi za k.o. M. kao M. M., a u informacijskom sustavu MUP-a Republike Hrvatske kao M. M. sudu nije valjanom ispravom dokazana istovjetnost između M. i M. M. rođ. P., a što da ukazuje da se postupak vodio protiv osobe koja nije stranka u ovoj pravnoj stvari zbog čega je upitna pasivna legitimacija tuženice.

 

Stoga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

Dakle, razlozi prvostupanjske presude o odlučnim činjenicama koje se tiču pasivne legitimacije tuženice u ovoj pravnoj stvari su međusobno proturječni, a suprotni su i proturječni sadržaju iskaza koji je tuženica saslušana kao stranka dala u postupku.

 

Naime, u presudi se utvrđuje kao nesporno da je tuženica suvlasnica predmetne nekretnine za 1/2 dijela iz čega bi proizlazilo nedvojbeno njezina pasivna legitimacija u ovoj parnici, a zatim se to utvrđenje dovodi u pitanje različitosti podataka u pogledu imena tuženice (M. i M.) i odriče tuženici pasivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari.

 

Osim toga, tuženica je saslušana kao stranka na ročištu održanom 2. kolovoza 2004. te su tada prilikom utvrđivanja njezina identiteta u zapisnik, među ostalim, navedeni ovi podaci: M. M. pok. I., rođ. … u S. U svom stranačkom iskazu tuženica nije uopće osporavala činjenicu da su ona i tužitelj na predmetnoj nekretnini, koja je bila njezina djedovina, izgradili kuću, samo se protivila diobi na način kako to tužitelj zahtijeva navodeći da bi pravedna dioba bila da stranke svoje prepuste djeci ili da njoj pripadne stan u prizemlju.

 

U konkretnom slučaju, unatoč tome što je ovaj sud našao da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz odredbe članka 373. a stavka 1. ZPP-a o dijelu tužbenog zahtjeva kojim je odlučeno o razvrgnuću suvlasničke zajednice civilnom diobom.

 

Naime, prema odredbi članka 373. a stavka 1. ZPP-a drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

 

1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili

 

2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave odnosno izvedene dokaze.

 

Odredbom stavka 3. istog članka je određeno da u slučaju u kojemu su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski sud može je donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ovoga Zakona.

 

Prije svega treba reći da bez obzira na činjenicu što tuženica, kako to proizlazi iz stanja spisa, u pravnom prometu koristi imena M. i M. njezin identitet i pasivna legitimacija u ovom sporu nisu time dovedeni u dvojbu jer je uz njezino ime i prezime naveden i osobni identifikacijski broj (OIB) koji kao nepromjenjiva i neponovljiva identifikacijska oznaka osobe koja se koristi u službenim evidencijama, u svakodnevnom radu i kod razmjene podataka, osigurava identifikaciju osobe.

 

Iz stanja spisa proizlazi da među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženica u zemljišnoj knjizi upisani kao suvlasnici svaki za 1/2 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 2984/24 zk. ul. br. 2733 k.o. M., površine 1.000 m², i da su stranke na navedenoj nekretnini izgradile kuću koja se sastoji od suterena, visokog prizemlja i kata.

 

Utvrđeno je da ne postoji suglasnost (sporazum stranaka) da se suvlasništvo na predmetnoj nekretnini razvrgne uspostavom etažnog vlasništva u smislu odredbe članka 53. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZVDSP).

 

Na temelju nalaza i mišljenja građevinskog vještaka R. M. utvrđeno je da nije moguća geometrijska dioba predmetne nekretnine, nego je moguće jedino civilno razvrgnuće prodajom nekretnine na javnoj dražbi, slijedom čega je tužitelj precizirao tužbeni zahtjev na način da je predložio civilnu diobu.

 

Polazeći od navedenih odlučnih činjenica, dijelom nespornih, a dijelom utvrđenih na temelju nalaza i mišljenja navedenog građevinskog vještaka i stanja u spisu, a koje prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke nije u cijelosti uzeo u obzir, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud neosnovano odbio tužbeni zahtjev za razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom.

 

Naime, prema odredbi članka 50. stavka 2. ZVDSP-a kao način razvrgnuća suvlasništva kod nekretnina propisana je geometrijska dioba, dok je stavkom 4. istog članka propisano da će sud, ako takva dioba nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost nekretnine, odlučiti da se nekretnina proda na javnoj dražbi i na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

 

Stoga je kod utvrđene činjenice da nije moguće predmetnu nekretninu geometrijski podijeliti osnovan zahtjev tužitelja za razvrgnuće suvlasništva civilnom diobom pa je valjalo temeljem odredbe članka 373. a stavka 1. ZPP-a preinačiti djelomično prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev za razvrgnuće suvlasništva civilnom diobom.

 

Parnični sud, međutim, nije ovlašten raspravljati i odlučivati o utvrđivanju vrijednosti nekretnine koja se prodaje na javnoj dražbi, nego tu vrijednost utvrđuje ovršni sud zaključkom o prodaji (članak 93. Ovršnog zakona - "Narodne novine" broj 112/12, 25/13 i 93/14). Stoga je u prvostupanjskom postupku pravilno suđeno kada je odbijen dio tužbenog zahtjeva da se nekretnina čest. zem. 2984/24 zk. ul. br. 2732 k.o. M. proda po početnoj tržišnoj vrijednosti procijenjenoj na iznos od 160.565,52 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan prodaje, pa je trebalo na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u tom dijelu.

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 3. ZPP-a. Naime, tužitelj nije uspio samo sa zahtjevom da se predmetna nekretnina proda po početnoj tržišnoj vrijednosti procijenjenoj na iznos od 160.565,52 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan prodaje, a koji zahtjev nije odlučan za odluku o civilnom razvrgnuću suvlasničke zajednice, a u odnosu na koji zahtjev i nisu nastali posebni troškovi. Stoga je odlučeno da tuženica nadoknadi tužitelju sve potrebne troškove.

 

Tužitelji su u skladu s odredbom članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14 i 118/14, u daljnjem tekstu: Tarifa), s obzirom na vrijednost predmeta spora od 5.900,00 kuna, priznati troškovi za zastupanje na ročištima od 12. travnja 2011., 24. studenog 2011., 29. listopada 2012., 21. siječnja 2013., 4. ožujka 2013., 18. prosinca 2013., 17. veljače 2014., 28. listopada 2014. i 4. prosinca 2014. po 75 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zatim 18,75 bodova za pristup na ročište od 18. listopada 2013. (Tbr. 9. t. 5. Tarife), za sastavljanje podneska od 22. listopada 2012. 75 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife) te po 18,75 bodova za sastavljanje podnesaka od 8. srpnja 2011., 2. veljače 2012., 3. travnja 2013. i 13. veljače 2014. (Tbr. 8. t. 3. Tarife), odnosno ukupno 843,75 boda što pomnoženo s 10,00 kuna, koliko iznosi vrijednost boda (Tbr. 50. Tarife), daje iznos od 8.437,50 kuna, čemu treba pribrojiti porez na dodanu vrijednost od 2.109,37 kuna, što onda iznosi 10.546,87 kuna. Osim toga tužitelju su priznati troškovi vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna.

 

Odredbom članka 164. stavka 3. ZPP-a propisano je da je stranka dužna zahtjev za nadoknadu troškova staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima.

 

Sukladno navedenoj odredbi ZPP-a ako stranka do zaključenja glavne rasprave nije stavila zahtjev za nadoknadu parničnih troškova, pa o tim troškovima prvostupanjski sud nije ni odlučivao, ona ne može zahtjev za nadoknadu tih troškova staviti u nastavku postupka nakon što je prvostupanjska presuda ukinuta. Stoga tužitelju nisu priznati troškovi za sastavljanje tužbe i podnesaka te za zastupanje na ročištima u razdoblju od podnošenja tužbe do 29. svibnja 2008., a ni troškovi vještačenja i sudskih pristojbi koje je imao u tom razdoblju, jer te troškove nije popisao do zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom koje je prethodilo donošenju prvostupanjske presude posl. broj P-596/1998 od 1. listopada 2008.

 

Tužitelju su priznati troškovi za sastavljanje žalbe, računajući i porez na dodanu vrijednost, u iznosu od 1.171,87 kuna (Tbr. 10. t. 1. Tarife) i za sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 250,00 kuna (Tar. Tbr. 3. stavak 1. u vezi s stavkom 1. Tar. br. 1. Tarife sudskih pristojbi - "Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12 i 157/13).

 

Prema tome, tužitelju na ime troškova prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka pripada ukupan iznos od 13.968,74 kuna.

 

Budući da tuženica nema pravo na nadoknadu parničnog troška u ovoj parnici jer je njezin uspjeh neznatan trebalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a njezinu žalbu odbiti kao neosnovanu.

 

U Splitu, 18. rujna 2015.