Broj: Gžp-276/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Nataše Jerković, kao predsjednice vijeća, te Vicka Prančića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Denis Pancirov Parcen, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. S. B., 2. I. B. i 3. K. B., svi iz V., koje zastupa punomoćnik T. R., odvjetnik u V., protiv tuženice S. U. B. iz Z., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u S., radi iseljenja, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Supetru (sada Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru) poslovni broj P- 448/11 od 16. siječnja 2015., u sjednici održanoj dana 24. rujna 2015.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljica kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u u Supetru (sada Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru) poslovni broj P- 448/11 od 16. siječnja 2015.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se tuženici naloži da preda tužiteljicama u neposredan posjed nekretnine upisane u z.k. ul. br. 1395 k.o. S. i to čkbr. 85/3, 85/4 kuća i čkbr. 408/1 neplodno zemljište, a što je u naravi kuća s poslovno- stambenim objektom, slobodno od osoba i stvari i nadoknadi troškove postupka.

 

Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužiteljicama da nadoknade tuženici parnični trošak u iznosu od 9.375,00 kuna.

 

Protiv te presude tužiteljice su podnijele žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava sa žalbenim prijedlogom da se presuda preinači tako da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tuženice da naknadi tužiteljicama troškove postupka, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.

 

Žalba je neosnovana.

 

Suprotno žalbenim navodima tužiteljica u postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP), na koju tužiteljice opisno upozoravaju u žalbi navodeći da je izreka presude  u proturječju s pravno relevantnim činjenicama koje su nedvojbeno utvrđene u postupku.

 

Naime, izreka pobijane presude jasna je i razumljiva te ne proturječi sama sebi i razlozima presude. Pobijana presuda sadrži jasne i razumljive razloge o svim pravno odlučnim činjenicama za ovaj spor te ne postoji proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Ispitivanjem pobijane presude sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2..,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Predmet spora je vlasnički zahtjev tužiteljica kao nasljednica sada pok. B. B. da im tuženica preda u neposredan posjed nekretnine upisane u z.k. ul. 1395 k.o. S. i to čkbr. 85/3, 85/4 kuća i čkbr. 408/1 neplodno zemljište, a što je u naravi kuća s poslovno – stambenim objektom.

 

Prvostupanjski je sud utvrdio ove bitne činjenice:

 

-da je prednik tužiteljica sada pok. B. B. bio vlasnik predmetnih nekretnina koje je na temelju kupoprodajnog ugovora od 25. listopada 2006. prodao T. R.,

 

-da je navedeni kupoprodajni ugovor proveden u zemljišnim knjigama pod br. Z- 2828/06 te je kupac T. R. upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina, a što proizlazi i iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige za zk.ul. br. 1856 k.o. S. od 11. 7.2014.,

 

-da tužiteljice nisu vlasnice predmetnih nekretnina niti su ikada bile njihove vlasnice jer je njihov prednik za života te nekretnine otuđio te one nisu ušle u ostavinsku masu ostavitelja pok. B. B., pa ih tužiteljice nisu ni nasljeđivanjem mogle steći u vlasništvo,

 

-da se tuženica nalazi u posjedu predmetnih nekretnina.

 

Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da tužiteljice nisu aktivno legitimirane za isticanje vlasničkog zahtjeva za predaju u posjed predmetnih nekretnina te je slijedom toga pravilno primijenio odredbe članka 161. stavka 1. i članka 162. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZVSP) kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

Na žalbene navode tužiteljica treba odgovoriti da okolnost što je njihov prednik pok. B. B., koji je podnio tužbu u ovom predmetu dana 7. siječnja 2005. godine u vrijeme podnošenja tužbe bio vlasnik predmetnih nekretnina, bez značenja za pitanje postojanja aktivne legitimacije tužiteljica u ovom sporu.

 

Prema odredbi članka 195. ZPP-a, ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši.

 

Otuđenje stvari  o kojoj teče parnica, iako u procesnopravnom smislu ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši, od utjecaja je u materijalnopravnom smislu za donošenje meritorne odluke o predmetu spora, odnosno o postavljenom tužbenom zahtjevu.

 

U konkretnom slučaju to znači da okolnost  što je prednik tužiteljice sada pok. B. B. tijekom parnice prodao predmetne nekretnine čiju predaju tužiteljice traže od tuženice nije zapreka da se parnica između tužiteljica kao njegovih  sveopćih pravnih sljednika i tuženice dovrši, ali je od utjecaja na aktivnu legitimaciju tužiteljica za isticanje navedenog tužbenog zahtjeva.

 

To stoga, jer se u ovom slučaju radi o pravoj vlasničkoj tužbi (reivindikaciji) iz članka 161. stavka 1. ZVSP, što znači o tužbi vlasnika  protiv osobe koja posjeduje njegovu stvar kojom on, pozivajući se na svoje pravo vlasništva, koje mora dokazati, traži od nje da mu stvar preda u posjed. Tužitelj, dakle, osoba aktivno legitimirana na podnošenje prave vlasničke tužbe je vlasnik stvari.

 

Stoga je okolnost da je otuđenjem predmetnih nekretnina prestalo pravo vlasništva prednika tužiteljica pok. B. B. na predmetnim nekretninama,zbog čega tužiteljice te nekretnine nisu nasljeđivanjem svoga prednika stekle u vlasništvo, suprotno pravnom shvaćanju žaliteljica, od bitnog značenja za odluku  u ovoj pravnoj stvari.

 

Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

 

Stoga je trebalo na temelju odredbe članka 168. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužiteljica kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci.

 

U Splitu, 24. rujna 2015.