Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž-953/15 Županijski sud u Splitu
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž-953/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, člana vijeća te Marko Pribisalić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. R. iz S., OIB: …, protiv tuženika S.-u. d.o.o., trgovačko društvo za organizaciju i održavanje stambenih zgrada S., OIB: …, radi činidbe, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pst-530/12 od dana 28. studenog 2014. godine, dana 14. listopada 2015. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pst-530/12 od dana 28. studenog 2014. godine.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe po osiguranju dokaza od sudskog vještaka I. B. dipl. ing. građ., spriječiti daljnje vlaženje stana tužitelja po pravilima struke, smještenog u prizemlju zgrade na čestici 4351 k.o. S." (točka I. izreke).

 

Odlukom o trošku postupka naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 937,50 kuna (točka II. izreke)

 

Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj ne navodeći zbog kojih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) podnosi žalbu, ne predlažući određeni način odlučivanja.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da tuženik spriječi daljnje vlaženje stana tužitelja po pravilima struke, smještenog u prizemlju zgrade na čestici 4351 k.o. S.

 

Po provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da je osnovan prigovor tuženika u nedostatku pasivne legitimacije, a sve pozivom na odredbe članka 84. stavak 1., 85., 89. stavak 1. i 93. stavak 1., 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, dalje: ZV).

 

Člankom 84. stavak 1. ZV-a propisano je da suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine, održava taj dio o svom trošku te snosi sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom tog dijela ako nije što drugo zakonom određeno.

 

Za navesti je, da je člankom 89. stavkom 1. ZV-a propisano da troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno, dok je stavkom 2. između ostalog propisano, da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno.

 

Nadalje, člankom 93. stavak 4. propisano je da je upravitelj obvezan koliko je najviše moguće čuvati interese svih suvlasnika nekretnine i u obavljanju poslova redovite uprave slijediti upute većine, a izvanredne poslove poduzimati samo na temelju suglasnosti svih suvlasnika ili odluke suda koja je zamjenjuje, uz to je osobito dužan: položiti svakom suvlasniku uredan račun o poslovanju u prethodnoj kalendarskoj godini i staviti mu na prikladan način isprave na kojima se temelji i to najkasnije do 30. lipnja svake godine, izraditi pregled predviđenih poslova za održavanje i poboljšice, kao i predvidivih troškova i opterećenja u narednoj kalendarskoj godini, prikupiti više ponuda za poslove održavanja koji se pojavljuju u razmacima duljim od jedne godine, kao i za veće radove radi poboljšice.

 

Odredbom članka 378. stavak 1., 2., 3. i 5.  ZV-a propisano je da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanje nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom koji su s tim upraviteljem sklopili s tim da upravitelj može biti fizička ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova. Propisano je da upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom i da upravitelj zastupa suvlasnike u vezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima ako ugovorom iz ove zakonske odredbe nije drugačije određeno.

 

Nadalje člankom 379. stavak 2. ZV-a propisano je da je upravitelj osobito dužan brinuti se da se zajednički dijelovi nekretnine održavaju u graditeljskom i funkcionalnom stanju, nužnom za normalno korištenje, da je dužan obavljati povremeni godišnji pregled nekretnine i o tome sačiniti zapisnik, raspoređivati i druge troškove nekretnine na suvlasnike, naplaćivati dugovanja, obavještavati suvlasnike na prikladan način o obavljenim poslovima i obavljati druge poslove u skladu s obvezama preuzetima ugovorom, a prije navedenim, te položiti svakom suvlasniku uredan račun o poslovanju u prethodnoj kalendarskoj godini i stavit mu na prikladan način na uvid isprave na kojima se temelji i to najkasnije do 30. lipnja svake godine.

 

Pravilno je prvostupanjski sud postupio, kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije jer tuženik zastupa suvlasnike stambene zgrade pa nema ovlasti donositi i provoditi odluke o saniranju oštećenja na predmetnoj nekretnini pa tako ni izvoditi radove kojim bi se spriječilo daljnje vlaženje stana tužitelja. Naime, ako se radi o šteti tužitelja na njegovu posebnom dijelu i koja potječe ili ima uzrok u zajedničkim dijelovima zgrade, pasivno legitimirani mogu biti smo ostali suvlasnici a ne upravitelj zgrade s tim da su sredstva zajedničke pričuve namijenjena upravo za popravke koji bi se izvodili na zajedničkim dijelovima pojedine stambene zgrade odnosno za plaćanje štete koja nastane iz zajedničkih dijelova na posebnim dijelovima nekretnine.

 

Žalbeni navodi tužitelja ne dovode u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, a iz kojih žalbeni razloga se i ne vidi zašto tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, pa je stoga pravilno prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo.

 

Pravilna je odluka o trošku postupka koja je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155 ZPP-a.

 

Budući, da nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom u osporavanom dijelu, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, a na ispravno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je pravilno primijenjeno, to je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

 

U Splitu, 14. listopada 2015. godine

Copyright © Ante Borić